REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-130/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice DH, u pravnoj stvari tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku MH, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Markač-Greif i partneri u Zagrebu, protiv tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Bojanu Šupukoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika odvjetnika MH i tuženika osobno i punomoćnika odvjetničkog vježbenika ČH u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.330,00 EUR (slovima: dvije tisuće tristo trideset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem zahtijeva isplatu iznosa od EUR 1.530,00 EUR (slovima: tisuću petsto trideset eura) sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.147,50 EUR (slovima: tisuću sto četrdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 952,50 EUR (slovima: devetsto pedeset dva eura i pedeset centi) uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.212,50 EUR (slovima: tisuću dvjesto dvanaest eura i pedeset centi), uz pripadajuće zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela pred ovim sudom 20. kolovoza 2021., navodi da je tuženik 29. rujna 2019. u večernjim satima u [adresa], tijekom verbalnog sukoba, iako svjestan da je tužiteljica trudna u nakani da ju tjelesno ozlijedi otvorenim dlanom ruke udario u predjelu gornje usnice. Nadalje tužiteljica navodi da je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu razbijene gornje usnice iako je bila posebno ranjiva zbog trudnoće te je time tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom po članku 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona.

2. Također, tužiteljica navodi da je tuženik radi navedenog događaja pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja K-277/20 od 9. srpnja 2021. Tužiteljica navodi da je radi tog događaja trpjela bolove, kako fizičke tako i duševne, da je pretrpjela strah zbog zabrinutosti za trudnoću i s tim u vezi za vlastito zdravlje te joj je povrijeđena i čast. Navedeno posebno iz razloga jer da joj je tjelesna ozljeda prouzročena od nje fizički superiornije osobe, da se radilo o obiteljskom nasilju te da je tužiteljica mlađe životne dobi, u vrijeme štetnog događaja osamnaestogodišnjakinja.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 6. ožujka 2025., tužiteljica potražuje iznos od 2.500,00 EUR na ime pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te pretrpljenog straha, iznos od 150,00 EUR glede potrebe za tuđom pomoći i njegom, iznos od 450,00 EUR za povredu časti i dostojanstva koju je tužiteljica pretrpjela činom udaranja od strane tuženika u predjelu glave dok je bila trudna, iznos od 760,00 EUR radi stope inflacije računajući od zadnjeg usklađenja orijentacijskih kriterija za neimovinsku štetu (2020.) i podnošenja tužbe u ovom predmetu (2021.), pa do 2025., koja prema podacima Državnog zavoda za statistiku u tom razdoblju iznosi ukupno 24,50% (760,00 EUR), dakle ukupan iznos od 3.860,00 EUR uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe do isplate i troškove parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe da se protivi osnovi i visini zahtjeva tužiteljice, da iz same činjenice da je tuženik u kaznenom postupku osuđen ne znači da je kod tužiteljice nastala neimovinska šteta. Naime, kako to navodi tuženik tjelesna ozljeda u vidu razbijene gornje usnice ne predstavlja dovoljan temelj za osnovanost i visinu naknade štete. Nadalje tuženik ističe da činjenica da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila trudna ne može u konkretnom slučaju prilikom utvrđenja eventualnog prava na naknadu štete utjecati na postojanje i visinu neimovinske štete, nego se ista može isključivo uzeti kao otegotna okolnost u kaznenom postupku prilikom utvrđenja počinjenja kaznenog djela i odmjeravanja kazne. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obvezati ju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Na ročištu održanim pred ovim sudom 13. ožujka 2023., punomoćnica tuženika navela je da tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, međutim da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer da unatoč zadobivanju tjelesne ozljede ista ne predstavlja s obzirom na intenzitet osnovu za dosuđivanje naknade neimovinske štete, kao ni imovinske.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem isprava i to: preslika presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja K-277/2020 od 9. srpnja 2021. (list 4-8), obavijest o pravomoćnosti Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja K-277/20 od 3. rujna 2021. (list 26-28), presliku medicinske dokumentacije (list 38-65), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima: dr.sc. Domagoju Vidoviću psihijatru te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje od 2. siječnja 2024. (list 89-92) i po doc. dr. sc. CH, kirurgu te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje od 21. studenoga 2024. (list 99-100), priklopljen je spis ovog suda poslovnog broja K- 277/20 te su saslušani tužiteljica i tuženik kao stranke postupka. Sud nije proveo sudsko medicinsko vještačenje po specijalistu ginekologije uže specijalnosti fetalna medicina i opstetricija koje je vještačenje predložila punomoćnica tuženika na ročištu od 3. svibnja 2023., budući je tuženik po punomoćniku podneskom od 5. srpnja 2023., obavijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja po specijalistu uže specijalnosti fetalna medicina i opstetricija.

6. Postupajući sukladno članku 8.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa od 3.860,00 EUR na ime naknade neimovinske štete, nastale kao posljedice štetnog događaja od 29. rujna 2019., u kojem je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu u vidu razbijene gornje usnice.

8. U postupku je nesporno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja K-277/20 od 9. srpnja 2021., proglašen krivim što je 29. rujna 2019. u večernjim satima u [adresa], tijekom verbalnog sukoba sa bivšom djevojkom KH, iako svjestan da je ista trudna u nakani da ju tjelesno ozljedi otvorenim dlanom ruke udario KH u predjelu gornje usnice, kojom prilikom je ista zadobila tjelesnu ozljedu u vidu razbijene gornje usnice, dakle drugoga je tjelesno ozlijedio te je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog trudnoće. U kaznenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem K-277/2020, tuženik je osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci s time da mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko tuženik u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Tuženik je u navedenom kaznenom postupku osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom opisanog u članku 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18; dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11.

9. Prema članku 12. stavak 3. ZPP, sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Navedena vezanost parničnog suda pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda obuhvaća činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, posebice one odlučne činjenice koje predstavljaju bitna činjenična obilježja predmetnog kaznenog djela, kao i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela.

10. Budući da u konkretnom slučaju biće kaznenog djela predstavlja upravo i činjenica da je tuženik 29. rujna 2019. u večernjim satima u [adresa], tijekom verbalnog sukoba sa bivšom djevojkom KH, iako svjestan da je ista trudna u nakani da ju tjelesno ozljedi otvorenim dlanom ruke udario KH u predjelu gornje usnice, kojom prilikom je ista zadobila tjelesnu ozljedu u vidu razbijene gornje usnice te je utvrđeno da je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog trudnoće, tom je činjenicom sud u parničnom postupku vezan. Polazeći od navedenoga, nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija između stranaka u konkretnom slučaju nisu bili sporni.

11. Slijedom navednoga, u predmetnom postupku radi utvrđivanja postojanja uzročno

– posljedične veze između ozljede opisane u spisu priležećoj medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja te visine nastale štete izvedeni su dokazi provođenjem medicinskog vještačenja te su saslušani tužiteljica i tuženik kao stranke postupka.

12. Na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku doc. dr. sc. Domagoju Vidoviću, specijalistu psihijatru, odnosno, uvidom u nalaz i mišljenje od 2. siječnja 2024. (list 90-92), utvrđeno je da je tužiteljici predmetnog dana uslijed fizičke ozljede, povrijeđeno pravo na osobnost u smislu razvoja akutne reakcije na stres. Nadalje u nalazu i mišljenju vještak objašnjava da je riječ o prolaznom psihičkom poremećaju koji je karakteriziran osjećajem zgranutosti, zbunjenosti i straha, a uslijedio je period tjeskobe, nemira, povremenih poteškoća sa spavanjem, dekoncentracije. Akutna reakcija na stres nastaje kao reakcija na neku jasno definiranu nepovoljnu situaciju, u ovom slučaju fizički napad. Radi se o prolaznom psihičkom poremećaju, koji ne ostavlja trajne posljedice, a njegovo trajanje je uglavnom do tri dana. Tijekom ta tri dana smanjenje životne aktivnosti može se ocijeniti kao smanjeno, do 5% privremeno. Također, u nalazu i mišljenju vještak navodi da je prilikom štetnog događaja ispitanica pretrpjela primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, nakon čega je uslijedio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, nakon čega je uslijedio kasni, povremeni strah slabijeg intenziteta koji se javlja u situacijama koje je mogu podsjećati na predmetni događaj. Nema psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali da je kod ispitanice zaostalo trajnih psihičkih posljedica štetnog događaja. Ranije psihičke tegobe nisu povezane s predmetnim štetnim događajem.

13. Na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem po doc. dr. sc. CH, kirurgu, odnosno uvidom u nalaz i mišljenje od 21. studenoga 2024. (list 99- 100), utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju 29. rujna 2019. s kirurškog aspekta zadobile sljedeće ozljede: natučenje nosa i natučenje gornje usnice. Iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila trudna 6 tjedana. Nadalje iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi da je klinički opisana bolnost u području nosne kosti s bukalne strane gornje usnice erozija. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica u više navrata pregledana po ginekologu te je u konačnici došlo do spontanog pobačaja i završetka trudnoće 28. listopada 2019. Nadalje iz nalaza i mišljenja proizlazi da je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo tri mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja. Trajanje i intenzitet bolova s kirurškog aspekta jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 3 dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 10 dana. Iz citiranog nalaza i mišljenja proizlazi da ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju nisu dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Također, iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljici s kirurškog aspekta bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

14. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Domagoja Vidovića, specijalista psihijatra, kao ni u odnosu na nalaz i mišljenje doc. dr. sc. CH, kirurga, stranke nisu imale primjedbi.

15. Saslušana kao stranka na ročištu od 17. srpnja 2025. (list 110-114), tužiteljica je navela da je tuženik kontaktirao nju i njezina oca nakon čega je tuženik na poziv njezina oca došao u njihovu kuću u [adresa]. Ispred kuće je tuženika prvo dočekao otac tužiteljice te potom sama tužiteljica koja je poslala oca u kuću da se smiri. Nadalje je tužiteljica navela da se ne može sjetiti je li ona prva ošamarila tuženika, odnosno da se ne može sjetiti je li ga okrznula ili ošamarila nakon što je ostala sama s njim ispred kuće. Tužiteljica navodi da je on nju svakako ošamario po licu i uslijed tog šamara joj raskrvario usnicu. Također, tužiteljica je navela da joj tom prigodom tuženik nije djelovao ljut i razdražljiv, već joj se smijao u facu, da ju je vrijeđao te da ga je iz tog razloga ošamarila ili okrznula, međutim da je ona sitnije građe te da stoga nije mogla napraviti ništa tuženiku. Tužiteljica ističe da je bila trudna kada ju je tuženik ošamario i raskrvario joj usnicu te da je tuženik znao za njezinu trudnoću. Isto tako, tužiteljica je navela da je tuženik slao poruke svojoj prijateljici D da mu je žao što nije ispalo još bolje nakon što joj je raskrvario usnicu te da je i došao u Lešnjake sa željom da napravi to što je napravio.

16. Nadalje, tužiteljica je navela da je njezin otac nakon što je tuženik otišao pozvao policiju, da je radi tog događaja osjećala strah i nelagodu te se pitala što bi moglo biti sljedeće da tuženik napravi. Također, tužiteljica je navela da je radi tog događaja osjećala strah za svoju trudnoću jer nije znala kako će taj događaj utjecati na njezinu trudnoću, da je izgubila dijete nakon dvanaest i pol tjedana te da su doktori rekli da je moguće da je od stresa, međutim da to ne može dokazati. U iskazu je tužiteljica navela i da je tuženik i dalje kontaktira, međutim da ona samo želi da je on ostavi na miru. Odgovarajući na postavljeni upit tuženika osobno, tužiteljica je navela da su se nakon štetnog događaja našli još par puta, da su se ti susreti odvijali možda mjesec-dva nakon štetnog događaja te da joj je žao što je poslije išla s njim. Nadalje, tužiteljica je navela da se nakon štetnog događaja nalazila s tuženikom, da je s njim nakon štetnog događaja imala seksualne odnose te da je na svojim društvenim mrežama objavljivala zajedničke fotografije s tuženikom jer da je tuženik uvijek imao fore zahvaljujući kojima bi je pridobio.

17. Saslušan kao stranka na ročištu od 17. srpnja 2025. (list 112-113), tuženik je naveo da je njegov odnos s tužiteljicom turbulentan, da je osam mjeseci prije predmetnog događaja tužiteljica radi ljubomore uzela pajser, oštetila njegov auto te ga dva puta udarila pajserom po glavi radi čega je završio na hitnom prijemu. Tuženik nadalje navodi da je s tužiteljicom bio u neformalnom odnosu da su oboje bili u vezama i s drugim osobama te da su se i ranije i za vrijeme samog štetnog događaja prepirali tko je otac djeteta. U iskazu je tuženik nadalje naveo da je u [adresa] došao na poziv oca od tužiteljice, da su ga pred kućom dočekali tužiteljica, neki susjedi, njezin otac koji je izvadio neku oštricu i počeo mahati nakon čega ga je tužiteljica uvela u kuću. Nakon toga, tuženik navodi da se počeo prepirati s tužiteljicom, da se ona u jednom trenutku zaletjela prema njemu i počela ga udarati nakon čega ju je on odgurnuo te je nesretno dobila po usnici. Nadalje je tuženik naveo da u tom trenutku nije potekla krv niti ništa, da se okrenula i otišla u kuću. Tuženik je naveo da se njegov odnos s tužiteljicom nastavio nakon mjesec i pol nakon štetnog događaja, da se ona preselila u Krnjak pored Karlovca, da je pozvala i njega tu na izlet, da se njihov odnos nastavio skroz do 27. studenoga 2020. te da je prekinut njegovim odlaskom iz Hrvatske.

18. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka doc. dr. sc. Domagoja Vidovića, specijalista psihijatra od 2. siječnja 2024., kao i nalaz i mišljenje doc. dr. sc. CH, kirurga od 21. studenoga 2024., budući su vještaci svoje nalaze i mišljenje sastavili brižljivo i savjesno te su isti detaljno obrazloženi, sve sukladno spisu priležećoj dokumentaciji.

19. Također, sud je prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice, budući je njen iskaz u skladu s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka i pravomoćnoj presudi ovog suda poslovnog broja K-277/20 od 9. srpnja 2021. Sud je prihvatio kao istinit i iskaz tuženika, osim u dijelu iskaza iz kojeg proizlazi da je tužiteljicu odgurnuo te da je na taj način nesretno dobila po usnici, budući je navedeni dio iskaza u proturječju s pravomoćnom presudom ovog suda poslovnog broja K-277/20 od 9. srpnja 2021. u kojoj se između ostaloga navodi da je tuženik štetnog događaja postupao u nakani iz čega proizlazi da je postupao s izravnom namjerom te iz obrazloženja citirane presude proizlazi da je tuženik izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

20. Člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje ZOO), određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1046. ZOO, određeno je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Sukladno članku 1100. stavak 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, pri čemu će, sukladno članku 1100. stavak 2. ZOO, voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Na temelju isprava priležećih spisu, saslušanja stranaka i izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje nosa i gornje usnice radi čega je trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tri dana, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom deset dana. Nadalje je utvrđeno, da je tužiteljici uslijed ozljede zadobivene u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo na osobnost u smislu akutne reakcije na stres, što predstavlja prolazni psihički poremećaj, koji ne ostavlja trajne posljedice te je njegovo trajanje uglavnom do tri dana, tijekom ta tri dana smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice može se ocijeniti kao smanjeno do 5% privremeno. Prilikom štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela primarni kratkotrajni strah jakog intenziteta, nakon čega je uslijedio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, potom je uslijedio kasni povremeni strah slabijeg intenziteta koji se javlja u situacijama koje je mogu podsjećati na predmetni događaj. Ranije psihičke tegobe nisu povezane s predmetnim štetnim događajem te se stanje kod tužiteljice stabiliziralo tri mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja. Također, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

23. Slijedom navedenog, utvrđeno je kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela povredu svojih prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina navedenih povreda i sve utvrđene okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade sukladno članku 1100. stavak 1. ZOO. Uzimajući sve navedeno u obzir, primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO, utvrđeno je da primjeren i pravičan iznos naknade neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed predmetnog štetnog događaja predstavlja iznos od 2.330,00 EUR te da se istim neće pogodovati težnjama koje su nespojive sa naravi i društvenom svrhom naknade. Naime, sud je tužiteljici dosudio iznos od 460,00 EUR na ime pretrpljenih fizičkih bolova te iznos od 600,00 EUR na ime pretrpljenog straha.

24. Naime, prema ocjeni ovog suda životno je i logično uvjerljivo da se tužiteljica između ostaloga bojala da će je tuženik više ozljediti, posebice uvažavajući da svaki fizički obračun sa sobom povlači određenu količinu straha, pogotovo ako postoji nesrazmjer sudionika u fizičkoj konstituciji i snazi kao što je u konkretnom slučaju. Prilikom štetnog događaja, tužiteljica je doživjela i realnu uvredu fizičkim činom te je na visinu štete utjecala i činjenica što je tužiteljica u tom trenutku bila trudna te što je udario fizički nadmoćniji muškarac za vrijeme trudnoće.

25. Također, sud je tužiteljici dosudio iznos od 450,00 EUR radi povrede časti i dostojanstva koje je tužiteljica pretrpjela činom udaranja od strane tuženika u predjelu glave dok je bila trudna u smislu članka 223. stavak 1. ZPP i članka 19. ZOO. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila u šestom tjednu trudnoće te je prema ocjeni ovog suda životno i logično uvjerljivo da je osjećala povredu prava osobnosti,odnosno časti i dostojanstva radi primljenog udarca od strane tuženika u predjelu glave dok je bila trudna te da je radi navedenoga osjećala i neizvjesnost kako će predmetna ozljeda utjecati na daljnji ishod trudnoće. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice s ročišta od 17. srpnja 2025.

26. Na temelju izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je tužiteljici uslijed zadobivene ozljede, bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 5 dana po dva sata dnevno te još pet dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove. Iz navedenoga proizlazi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 15 sati. Primjenom članka 223. stavak 1. ZPP, odnosno prema slobodnoj ocjeni, utvrđeno je kako trošak tuđe pomoći i njege predstavlja iznos od 4,00 EUR po satu, slijedom čega je tužiteljici primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO, valjalo dosuditi iznos od 60,00 EUR na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Napominje se da je sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade uzeo u obzir i inflaciju sukladno izraženom stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske, u odluci poslovnog broja U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016., uzimajući u obzir da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 20. kolovoza 2021. te je po toj osnovi tužiteljici dosudio iznos od 760,00 EUR.

27. Napominje se i da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade. Naime, prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

28. Također, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove odluke donesene u rujnu 2025.

29. Sukladno članku 1103. ZOO, tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene štete od 2.330,00 EUR tekuće od podnošenja tužbe, dakle od 20. kolovoza 2021. do isplate. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je u smislu članka 29. stavak 2. ZOO. Valja napomenuti da troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka u smislu članka 1086. ZOO. Napominje se da je tužiteljica i u odnosu na tuđu pomoć i njegu potraživala zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate te su stoga tužiteljici u smislu članka 2. ZPP i u odnosu na dosuđeni iznos na ime tuđe pomoći i njege zakonske zatezne kamate dosuđene od dana podnošenja tužbe, odnosno od 20. kolovoza 2021.

30. Konačno, postavljenim tužbenim zahtjevom od 6. ožujka 2025., tužiteljica je potraživala ukupan iznos od 3.860,00 EUR, dok je tužiteljici dosuđen ukupan iznos od 2.330,00 EUR iz čega proizlazi da tužbeni zahtjev prema ocjeni ovog suda nije osnovan u odnosu na iznos od 1.530,00 EUR. Naime, tužiteljica je zatražila iznos od 2.500,00 EUR glede pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova te pretrpljenog straha, dok je po toj osnovi sud tužiteljici dosudio iznos od 1.060,00 EUR iz čega proizlazi da je tužiteljica po toj osnovi odbijena za iznos od 1.440,00 EUR. Također, tužiteljica je glede potrebe za tuđom pomoći i njegom potraživala iznos od 150,00 EUR, dok joj je dosuđen iznos od 60,00 EUR iz čega proizlazi da je tužiteljica po toj osnovi odbijena u odnosu na iznos od 90,00 EUR. Slijedom navedenoga, tužiteljici nije priznat ukupan iznos od 1.530,00 EUR uz zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Člankom 154. stavak 2. ZPP, određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

32. U odnosu na tužbeni zahtjev po pitanju visine, tužiteljica je uspjela u omjeru od 60,00 %. (2.330,00 : 3.860,00 x 100). Naime, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je potraživala iznos od 3.860,00 EUR, dok joj je dosuđen iznos od 2.330,00 EUR. Iz navedenoga proizlazi da je tuženik po pitanju visine uspio sa 40 % (100 % - 60 %). Budući da je tužiteljica s osnovom tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, a s visinom 60%, to je kada se uzmu u obzir i osnova i visina tužbenog zahtjeva ukupan uspjeh tužiteljice 80 % (100% + 60% : 2), slijedom čega je tuženik uspio sa 20,00 % (100% - 80 %). Slijedom navedenoga, konačni uspjeh tužiteljice nakon umanjenja uspjeha tuženika u postupku iznosi 60,00%. (80,00% - 20,00%.).

33. Sud je, u smislu članaka 154. i 155. ZPP, tužiteljici priznao samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj; 107/25 dalje: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora u skladu sa troškovnikom.

34. Tužiteljici su priznati i dosuđeni sljedeći troškovi: iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe u smislu Tbr. 7.t.1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 13. ožujka 2023. u smislu Tbr. 9.t.1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 11. travnja 2023. u smislu Tbr.8.t.4. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 3. svibnja 2023. u smislu Tbr. 9.t.1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 6. ožujka 2025. u smislu Tbr.8.t.1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za pristup na ročište od 17. srpnja 2025. u smislu Tbr. 9.t.1. Tarife, dakle ukupan iznos od 1.050,00 EUR, na koji je iznos u smislu Tbr. Tbr. 46. valjalo pridodati porez na dodanu vrijednost, odnosno iznos od 262,50 EUR. Također, tužiteljici je valjalo priznati iznos od 500,00 EUR za provođenje medicinskog vještačenja, iznos od 50,00 EUR za sudsku pristojbu za tužbu, kao i iznos od 50,00 EUR za sudsku pristojbu za presudu. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 1.912,50 EUR. Obzirom na konačan uspjeh tužiteljice u postupku sa 60,00% tužiteljici je valjalo priznati trošak u iznosu od 1.147,50 EUR. Na trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP. te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

35. Tužiteljici nije priznat iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 30. lipnja 2022., budući navedeni podnesak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje postupka. Isto tako, sud tužiteljici nije priznao iznos od 100,00 EUR na ime troška pristupa na ročište radi objave presude, budući se prema ocjeni ovog suda ne radi o potrebnom trošku za vođenje postupka. Na navedeni iznos troškova ukupnog iznosa od 150,00 EUR tužiteljici nije priznat ni PDV po stopi od 25%, odnosno iznos od 37,50 EUR. Tužiteljica je zatražila ukupan iznos troškova u iznosu od 2.100,00 EUR, dok joj je dosuđen iznos od 1.147,50 EUR te je stoga valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 952,50 EUR uz zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

36. Budući je tuženik izgubio u sporu u smislu članka 154. stavak 1. i 2. i članka 155. ZPP-a, nisu mu priznati ni zatraženi troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.212,50 EUR te je stoga odlučeno kao pod točkom V izreke.

37. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku