Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-289/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja Svea Ekonomi d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku u OD Škarica i partneri, Zagreb, protiv tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 05. lipnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, pod posl. br. Ovrv-24325/22 od 28. prosinca 2022. kojim je naloženo tuženiku FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, iznos od 313,18 EUR (tristo trinaest eura i osamnaest centa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i trošak ovršnog postupka u iznos od 87,10 EUR (osamdeset sedam eura i deset centa).

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 187,50 EUR (sto osamdeset sedam eura i pedeset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovoga suda, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 09. prosinca 2022. radi naplate novčanog iznosa od 313,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Velibor Panjković 28. prosinca 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-24325/22.

2. U odnosu na doneseno rješenje tuženik je pravodobno podnio prigovor osporavajući rješenje navodeći kako izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja jednostranu izjavu volje, te da isti nema sve potrebne podatke kako bi se smatrao vjerodostojnom ispravom. Ne postoji dokaz da je ovrhovoditelj bio u bilo kakvom poslovnom odnosu sa ovršenikom. Izjavljuje prigovor zastare, te predlaže ukidanje predmetnog rješenja o ovrsi.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 28. studenog 2023. rješenjem posl.br. Povrv-289/2023-3 stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj ističe kako izvadak iz poslovne knjige predstavlja vjerodostojnu ispravu. Tuženik je kao vlasnik obrta [obrt] imao zaključen ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga sa H1 Telekom d.d, a koje društvo je pripojeno OT-Optima Telekom d.d. temeljem Ugovora o pripajanju od 29. srpnja 2016. i odlukom skupštine društava. Prelaskom ugovora u OT-Optima Telekom d.d. tuženik je koristio tarifu TV INT TEL Super Bit koja podrazumijeva telefonski priključak, neograničene razgovore, pristup internetu uz digitalnu televiziju. Tuženik je kao pretplatnik pod OT jedinstvenim korisničkim brojem: 3597332, zaprimao račune pružatelja telekom usluga, šifra pretplatnika: 11096502. Ugovor je raskinut sa danom 02. kolovoza 2019. zbog promjene operatora, te je tuženik kao pretplatnik sukladno Općim uvjetima poslovanja društva OT-Optima Telekom d.o.o. dužan u roku od 15 dana od deaktivacije usluge o svom trošku vratiti svu opremu i uređaje u vlasništvo OT-a što isti nije učinio. Prigovor zastare tuženika je djelomično osnovan za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2019. pa stoga smanjuje tužbeni zahtjev na iznos od 232,26 EUR. Neosnovan je prigovor zastare za račune izdane od 01. rujna 2019. do 30. studenog 2019. Društvo OT- Optima Telekom d.o.o. pripojeno je društvu Telemach Hrvatska d.o.o. temeljem Ugovora o pripajanju od 28. listopada 2022. i odlukom skupštine. Tuženik je tako bio u ugovornom odnosu s Telemach Hrvatska d.o.o.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni spis posl.br. Ovrv-24325/2022, izvadak iz obrtnog registra (list 41 spisa), račune Optima Telekom (list 42-49 spisa), ispis stavaka (list 50 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra (list 51-106 spisa), Opći uvjeti poslovanja za javne komunikacijske usluge OT-a (list 107-131 spisa), Cjenik Optima Telekom usluga za svibanj 2018. (list 132-477 spisa), Ugovor o cesiji od 01. travnja 2021. sklopljenog između OT-Optima Telekom d.d. kao cedenta i Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionara (list 478-493 spisa), Dodatak 2. Ugovora o cesiji (list 494-495 spisa), interni podaci za tuženika (list 496-497 spisa), obavijest o prijenosu potraživanja (list 498 spisa),

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U ovom postupku je sporna pasivna legitimacija, nastup zastare, da li je tuženik bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem, odnosno sa njegovim pravnim prednicima, te da li je koristio njihove usluge.

8. Uvidom u Ugovor o cesiji od 01. travnja 2021. sklopljenog između OT- Optima Telekom d.d. kao cedenta i Svea Ekonomi d.o.o. kao cesionara utvrđeno je da su sva dospjela i nenaplaćena potraživanja prenesena na tužitelja, čime je isti postao nositeljem predmetnog potraživanja, dok je uvidom u interne podatke za tuženika utvrđeno da je isti bio evidentiran kao korisnik Optime Telekom pod šifrom pretplatnika: 11096502.

9. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim.

10. Saslušan je tuženik koji u svom iskazu u bitnom navodi kako nikada nije bio u ugovornom odnosu sa H1 Telekomom, već je u ugovornom odnosu sa T-com, a sa drugim pružateljima telekomunikacijskih i internetskih usluga ništa nije usmeno niti pismeno potpisivao. Sa Optimom telekom d.d. nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu. Nikakve modeme nije uzimao niti dobivao od bilo koga drugoga osim od T- coma s kojim ima sklopljen ugovor. Ugovor sa T-comom je sklopio kao fizička osoba, a ne u svojstvu obrtnika. Jednog dana u tjednu su ga nazvali podstanari te su mu rekli kako je netko od operatera ušao u zgradu, u stan, te je mislio da su došli zamijeniti postojeći modem od T-coma, koji je bio u njegovom stanu, međutim, oni su mu rekli kako je došao jedan drugi operater, ne T-com. Podstanari su dali mobitel tome gospodinu koji je došao zamijeniti taj modem te je sa njime telefonski razgovarao te ga je molio da ne postavlja nikakav modem na što mu je on rekao, neka se obratim Optimi telekom. Nazvao je Optiku telekom u nekoliko navrata koji su mi odgovorili kako će se to riješiti, i tada je preporučeno poštom vratio taj modem i to tek nakon što je u više navrata neprestano zvao i tražio da se taj problem riješi. Račune od Optike telekom ili nekog drugog operatera, nije nikada dobivao. Nije nikada koristio mobilne usluge Optime. Stan je upisan na njega kao fizičku osobu. Nikada nije podnio pisani prigovor Optimi, već ih je telefonski nazivao.

11. Sud je iskaz tuženika ocijenio kao istinit i logičan budući je isti dosljedan u svojim kazivanjima, te sud nije našao da bi isti bio nevjerodostojan.

12. Sukladno članku 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Tuženik spori da bi isti bio u ugovornom odnosu na tužiteljem, odnosno sa pravnim osobama koje su prenijele svoje potraživanja na tužitelja. Tužitelj je tijekom postupka istaknuo kako je tuženik bio u ugovornom odnosu što da je vidljivo iz obavijesti o sklopljenom ugovoru o pružanju paketa usluga broj ugovora: 2094748429 od 06. studenog 2020. Ovakav navod tužitelja ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, da bi tuženik bio u ugovornom odnosu sasvim je logično da bi za to trebao postojati ugovor iz kojeg bi bila vidljiva obveza tužitelja na pružanje usluga i obveza tuženika na plaćanje tih usluga. Tužitelj nije dostavio u spis pisani ugovor iz kojeg bi prethodno navedeno bilo uočljivo i iz čega bi proizlazila obveza tuženika na podmirenje obveze. Ovaj sud cijeni činjenicu da ugovor može biti sklopljen u bilo kojem obliku, a sve sukladno čl. 286. st. 1. ZOO-a, no tada je upravo tužitelj dužan dokazati da je došlo do sklapanja takvog ugovora, te navesti sve okolnosti koje su prethodile sklapanju ugovora, kako bi obveza tuženika bila razvidna. Opći uvjeti poslovanja sami po sebi ne proizvode pravne učinke, budući je čl. 295. st. 5. ZOO-a propisano da Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, što znači da isti ne mogu opstojati bez sklopljenog ugovora između ovdje parničnih stranaka. Napominje se kako račun tuženiku niti nije mogao biti izdan za preuzimanje modema budući isti nije imao sklopljen ugovor sa Optimom Telekom, pa stoga sama činjenica odnosno trenutak vraćanja modema nije relevantna za ovaj postupak.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi da nikada nije bio u ugovornom odnosu sa tuženikom, te da nije dao svoju suglasnost za postavljanje modema, i tražio od djelatnika Telekoma da ga odmah uklone što isti nisu učinili. Sukladno čl. 219. ZPP- a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Obzirom je teret dokazivanja na tužitelju te je isti dužan predložiti dokaze kojima bi pobio navode suprotne strane, te obzirom se u postupku pojavilo pitanje da li je došlo do sklapanja ugovora na temelju kojeg je izdan račun za izvršene usluge (postavljanje modema koji nije vraćen) a koje tuženik u cijelosti osporava, po stavu ovoga suda tužitelj nije dao čvrste i jasne razloge temeljem kojih bi ovaj sud sa sigurnošću mogao utvrditi sporne činjenice koje su se pojavile u ovom postupku, te stoga na temelju izvedenih dokaza nije moguće usvojiti ovako postavljeni tužbeni zahtjev. U slučajevima u kojima sud ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno nepostojanje činjenica važnih za donošenje zakonite meritorne odluke to je potrebno u potpunosti primijeniti načelo tereta dokazivanja, a sve to primjenjujući čl. 8 ZPP-a.

14. Neosnovan je navod tuženika da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu budući da su ispunjeni uvjeti iz čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/ 12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131020, 114/22), a ujedno se napominje da se povodom prigovora na rješenje o ovrsi isto stavlja izvan snage te se u ovom postupku dokazuju sve činjenice potrebne za donošenje meritorne odluke.

15. Sukladno čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne Novine“ br. 143/13, 127/19, 41/20) propisano je da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra utvrđeno je da je tuženik vlasnik obrta [obrt], a u odnosu na kojeg je izdan račun čije podmirenje se traži u ovom postupku, te obzirom se obrt ne smatra niti fizičkom niti pravnom osobom, ono samo za sebe ne može imati stranačku sposobnost, već stranačka sposobnost pripada vlasniku obrta, u konkretnom slučaju tuženiku, slijedom čega je prigovor promašene pasivne legitimacije u potpunosti neosnovan.

16. Sukladno čl. 34. st. 1. toč. 9. ZPP-a općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima radi naplate za naknade iz pretplatničkog ugovora javnih komunikacijskih usluga. Tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda, međutim takav prigovor ovaj sud smatra neosnovanim, budući je iz navedene odredbe sasvim jasno da je ovaj sud nadležan za postupanje, a nadovezujući se na prethodnu točku ovog obrazloženja imajući u vidu da tuženik kao vlasnik obrta odgovara za sve dugove koji proizlaze iz obrta, pa je stoga trebalo odlučiti kao u izreci rješenja.

17. Obzirom na sve gore iznesene razloge to je trebalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod posl. br. Ovrv-24325/22 od 28. prosinca 2022. i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tuženik se protivio uređenju tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 18. prosinca 2023. smatrajući isto povlačenjem tužbe, međutim u konkretnom slučaju ne radi se o povlačenju budući je tužitelj a sukladno prigovoru tuženika na rješenje o ovrsi u pogledu nastupa zastare uvažio navode istog ističući da je došlo do zastare za račune iz mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 2019., pa u konkretnom slučaju nije potreban pristanak tuženika za takvim raspolaganjem tužbenog zahtjeva. Svakako se napominje da obzirom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, to je potrebno u cijelosti odlučiti o potraživanju sadržanom u predmetnom rješenju o ovrsi.

19. U odnosu na sam prigovor zastare ovaj sud isti smatra neosnovanim. Naime, potraživanje tužitelja odnosi se na izdani račun za nevraćenu opremu, a sukladno čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, te budući se u konkretnoj stvari ne radi o povremenim tražbinama, već je riječ o tražbini koja dospijeva jednokratno i to 15. prosinca 2019., to je razvidno da tražbina tužitelja nije prešla u zastaru.

20. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tuženiku priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa).

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi. Glede troškova tuženika u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 04. siječnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife, za pristup ročištima održanim 03. travnja 2025. i 05. lipnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 37,50 EUR.

22. Ne prihvaća se preostali dio zahtjeva za naknadom troška u odnosu na sudsku pristojbu na prigovor obzirom je isto neosnovano.

23. Budući je tužitelj odbijen u cijelosti sa tužbenim zahtjevom, to je isti sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tuženiku isplatiti parnični trošak u visini od 187,50 EUR, pa je stoga sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

24. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tužitelj u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

25. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 12. rujna 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

Žalba se može podnijeti samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić

 Pozvati tužitelja na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27

EUR