REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-106/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JČ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika JČ, podnijetoj po braniteljici Gordani Grubeša, odvjetnici iz Zagreba protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-5632021 od 22. prosinca 2023., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika JČ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 22. prosinca 2023. Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika JČ proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11, ta ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se ima, za slučaj opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od 13. do 14. lipnja 2020.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1.- 6. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Gordane Grubeša, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i isti oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika JČ nije osnovana.

6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, osim citiranja zakonskog teksta predmetne odredbe, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi oštećeniku CČ uputio inkriminirane prijeteće riječi.

7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz svjedoka ZČ i DČ. U odnosu na iskaz samog oštećenika CČ, koji nije bio dostupan sudu, prvostupanjski sud je pravilno i detaljno obrazložio iz kojih razloga se navedeni svjedok nije mogao pronaći i pozvati na raspravu kako bi se neposredno ispitao, slijedom čega je njegov iskaz pročitan sukladno odredbi čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08, a kako je to navedeno pod toč. 4. obrazloženja pobijanog rješenja, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.2. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz svjedokinje ZČ, koja je decidirano navela da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju od 10. do 13. lipnja 2020. u više navrata dolazio pred njihovu obiteljsku kuću u [adresa] gdje je tražio oštećenika, a kada je okrivljeni došao 13. lipnja 2020. tražio je oštećenika i vikao da će ubiti njega i brata mu i da će ih sve ubiti i da su mu svi dužni i da imaju kuću pa da ju prodaju jer hoće svoj novac, o čemu je svjedokinja VČ izvijestila svog sina oštećenog CČ. Njezin iskaz u cijelosti je potkrijepljen iskazom svjedoka GČ, brata oštećenika, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao vjerodostojan i uvjerljiv, te nije našao razloga ne ukazati mu vjeru. Osim toga, oštećenik CČ u svom iskazu također potvrđuje da mu je okrivljenik kritične prigode uputio prijeteće riječi.

7.3. Međutim, valja reći da iako se iskaz oštećenika CČ u bitnom uklapa u iskaze drugih dvoje svjedoka te se podudara s podacima podnesenog prijedloga za kazneni progon policiji, ipak taj iskaz oštećenika nije niti odlučujući u ocjeni postojanja odnosno počinjenja kaznenog djela niti je u pretežitoj mjeri osnov utvrđivanja činjeničnog stanja, ovo stoga što je prvostupanjski sud upravo u odlučujućoj mjeri iz iskaza svjedokinje ZČ koji je potkrijepljen iskazom svjedoka DČ utvrdio da je okrivljenik upčutio prijeteće riječi oštećeniku, upravo na način kako se tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

7.4. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenika CČ, ali i iskaze svjedoka ZČ i DČ, kao uvjerljive i vjerodostojne nemajući razloga sumnjati da bi isti lažno teretili okrivljenika, a koji je doista bio u narušenim međuljudskim odnosima sa oštećenikom CČ, zbog navodnog duga koji je oštećenik imao prema okrivljeniku.

7.5. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivom.

7.6. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećeniku, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika., a kako to navodi i prvostupanjski sud pod toč. 13-14. obrazloženja presude. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenika, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.

7.7. Također je prvostupanjski sud pravilno, a s obzirom na sadržaj svjedočkih iskaza oštećenika CČ, te svjedoka ZČ i DČ, držao obranu okrivljenika neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku.

7.8. Iako okrivljenik problematizira činjenicu da je prvostupanjski sud odbio izvesti dokazni prijedlog obrane saslušanjem DVD snimke koju je navodno snimio okrivljenik u razgovoru sa svjedokinjom VČ, po stavu ovog vijeća pod toč. 4. obrazloženja pobijane presude iznijeti su valjani razlozi iz kojih je takav dokazni prijedlog odbijen, a koje razloge prihvaća i ovo viječe i na njih upućuje žalitelja.

7.9. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

8. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali zbog odluke o kazni, međutim žalba u tom dijel također nije osnovana.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, te prekršajne nekažnjavanosti, te činjenicu da je isti zaposlen te tako doprinosi društvu i njegov je korisni član. Otegotne okolnosti nisu pronađene.

8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne otegotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 7. prvostupanjske presude.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 11. rujna 2025.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Marina Horvat

Dijana Grancarić