REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-106/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja DHL Freight d.o.o. Sveta Nedjelja, Industrijska ulica 20, OIB: 78273596834, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gjurgjan & Šribar Radić u Zagrebu, Dalmatinska 10, protiv tuženika OLING d.o.o. Viškovo, Marinići 102, OIB: 64925800125, kojeg zastupa punomoćnica Ana Sokal, odvjetnica u Rijeci, Dolac 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-5482/2023 od 11. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u ukupnom iznosu od 416,61 eura (četiristo šesnaest eura i šezdeset i jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. listopada 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-5482/2023 od 11. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 416,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. listopada 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Marije Grozdanić - Dekleva iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-5482/2023 od 11. svibnja 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 833,22 eura te troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo kako usluga nije izvršena u cijelosti i na način kako je dogovoreno. Osporio je i troškove postupka.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-309/2023-3 od 12. siječnja 2024. stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 12. veljače 2024. pojasnio kako se tražbina koja je predmet ovog spora odnosi na naručene i izvršene usluge od strane tužitelja. Naveo je kako je tuženik 24. rujna 2021. naručio prijevoz robe za 28. rujna 2021. i to za četiri ukrcaja u Italiji (Comipont, Via Nicolo Tartaglia 14, 25024 Porziano di Leno, Panalex, Via Tasso 20, 37010 Albare di Costermano, Boscaro, Via G.Cederle 1, 36020 Campiglia dei Berici i Edil Service, Via Campagne 18, 31047 Ponte di Piave). Tužitelj je angažirao prijevoznika, trgovačko društvo ŠTEMBERGER d.o.o. Rupa koji je navedeni prijevoz i obavio. Tužitelj je po obavljenom prijevozu prijevozniku isplatio naknadu sukladno izdanom računu broj 922/P1/1 od 29. rujna 2021. Tuženik je 27. rujna 2021. obaviješten o tome da će predmetni prijevoz obavljati kamion registarskih oznaka [registarska oznaka] / RI 6332I te da je ukrcaj robe sljedećeg dana ujutro (28. rujna 2021). Nalogodavac (tuženik) bio je upoznat s planiranim i dogovorenim vremenom ukrcaja robe, konkretan kamion mu je najavljen na vrijeme te isti nije spomenuo da sva roba nije spremna za ukrcaj. Naime, prijevoznik je s ukrcajem robe započeo u dogovoreno vrijeme, 28. rujna 2021., a kada je kamion došao na 3. i 4. planirani ukrcaj, rečeno mu je (od strane dobavljača tuženika) da roba nije spremna i da neće biti spremna taj dan o čemu je tužitelj odmah obavijestio nalogodavca (tuženika). S obzirom na navedeno, navedena roba nije ukrcana te je za prijevoz te robe ponuđeno da se ista preuzme drugi dan i dostavi kao posebna pošiljka uz odgovarajuću naknadu, što je tuženik odbio. Ostala ukrcana roba isporučena je i preuzeta u dogovoreno vrijeme, dana 29. rujna 2021. na adresi tuženika Marinići 102, Viškovo. Na kamion koji je vršio prijevoz robe za tuženika nije utovareno ništa drugo jer je bio rezerviran isključivo za tuženika i po njegovom nalogu. Prema shvaćanju tužitelja, činjenica prema kojoj roba nije bila spremna u dogovoreno vrijeme predstavlja odgovornost dobavljača tuženika odnosno tuženika. Tužitelj je tuženiku za izvršenu uslugu izdao račun kojeg tuženik nije platio. Izvršenje usluge i cijena usluge dogovorene su između tužitelja i tuženika, usluga je izvršena u punom opsegu u kojem je to bilo moguće te je kamion pristupio na sva dogovorena ukrcajna mjesta, uslijed čega tužitelj opravdano potražuje cjelokupnu naknadu. Predložio je da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka učinio nespornim da je od tužitelja naručio uslugu prijevoza robe koju je tužitelj bio dužan izvršiti u Italiji na četiri lokacije te preuzetu robu potom isporučiti na adresu tuženika u Hrvatskoj (Viškovo). Međutim, tužitelj je samo djelomično ispunio svoju obvezu jer je tuženiku dopremio robu koju je ukrcao na prve dvije lokacije (Porziano di Leno i Albare di Costermano), ali nije obavio ukrcaj robe na preostale dvije lokacije (Campiglia dei Berici i Ponte di Piave), niti je tu robu dopremio tuženiku na ugovoreno odredište. S obzirom na to da usluga nije obavljena u cijelosti, tuženik je odbio platiti puni iznos računa te je zatražio od tužitelja korekciju računa sukladno pruženoj usluzi, međutim, tužitelj do danas nije smanjio račun, a tuženik i nadalje ustraje kod svog zahtjeva za umanjenje računa. Kako tužitelj nije ispunio obvezu u cijelosti, tuženik je morao angažirati drugog prijevoznika (Manšped d.o.o.) putem kojeg je obavio prijevoz robe s preostale dvije lokacije (Campiglia dei Berici i Ponte di Piave), a koju uslugu je platio 2.347,65 kn. Tuženik je pojasnio tijek ugovaranja posla s tužiteljem ističući kako je tužitelju poslao upit za ponudu za usluge prijevoza robe sa četiri točno određene lokacije u Italiji na točno određenu lokaciju u Viškovu. U svom upitu od 24. rujna 2021. tuženik je kao datum početka ukrcaja naveo 28. rujna 2021., no niti je tuženik time obvezao tužitelja da sva četiri ukrcaja mora obaviti istog dana u točno određeno vrijeme, niti se tuženik obvezao da će sva četiri ukrcaja biti spremna na isti dan u točno određeno vrijeme. Osim toga, među strankama nije točno ugovoren ni datum iskrcaja na odredišno mjesto u Viškovu, odnosno tuženik nije obvezao tužitelja da roba mora biti dopremljena na Viškovo isti ili slijedeći dan. Pojasnio je kako se u višegodišnjoj poslovnoj praksi između parničnih stranaka dinamika prijevoza uvijek dogovarala tijekom izvršenja same usluge na način da bi prijevoznik ili vozač kamiona osobno, u koordinaciji s naručiteljem dogovarao točan termin preuzimanja robe i to ovisno o svom rasporedu za taj dan, stanju u prometu, duljini trajanja pojedinih ukrcaja, itd., a o navedenim okolnostima uvijek je ovisio i termin iskrcaja robe, odnosno dopremanja robe na odredišno mjesto, što su sve okolnosti koje se ne mogu točno unaprijed predvidjeti pa se i točno vrijeme ukrcaja i iskrcaja nikada ne može unaprijed točno ugovoriti. Tužitelj je ukazao i na radni nalog tužitelja prema prijevozniku Štemberger d.o.o. od 24. rujna 2021. i račun Štemberger d.o.o. prema tužitelju na iznos od 6.000,00 kn od 29. rujna 2021. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj angažirao podizvođača radi izvršenja usluge prijevoza, i to na način da se sva četiri ukrcaja obave u jutarnjim satima 28. rujna, a dopremanje i iskrcaj robe na Viškovo na dan 29. rujna. Međutim, tuženik nije imao saznanja o tome kome je tužitelj u konačnici povjerio izvršenje usluge prijevoza niti pod kojim uvjetima je tužitelj to dogovorio sa svojim podizvođačem i ne može snositi odgovornost za njihove međusobne dogovore. Dakle, na dan 28. rujna 2021. izvršen je ukrcaj robe s prve dvije lokacije te je od vozača tužitelja zatraženo da slijedećeg dana u jutro izvrši ukrcaj robe na preostale dvije lokacije, što je tužitelj odbio pa taj ukrcaj nije nikada izvršio niti je obavio prijevoz preostale robe. Time što je tužitelj odbio izvršiti ugovornu obvezu u cijelosti, on je raskinuo ugovor za ostatak narudžbe pa zato nema pravo potraživati plaćanje naknade za onaj dio ugovorene usluge koji nije izvršio. Tuženik je osporio tužiteljeve navode prema kojima je vozač pristupio na sve četiri lokacije, ističući da tužitelj nije pristupio na treću i četvrtu lokaciju već je, nakon što je obaviješten da će ukrcaj sa preostale dvije lokacije trebati obaviti slijedeći dan u jutro, jednostrano odustao od daljnjeg izvršenja usluge. Tuženik je tijekom postupka tražio umanjenje cijene po utuženom računu zbog neizvršenja usluge.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. Tijekom postupka saslušan je tuženikov zastupnik po zakonu ŠD i svjedok BD.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu stvari (čl. 661. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), da je tuženik tužitelja angažirao radi prijevoza robe iz Italije u Hrvatsku (na adresu tuženika) te je roba trebala biti ukrcana na četiri lokacije ukrcaja u Italiji – Comipont, Panalex, Boscaro i Edil Service. Nesporno je da je tužitelj za taj prijevoz angažirao podizvođača – prijevoznika ŠTEMBERGER d.o.o. koji je prijevoz obavio. Nesporno je i da je prijevoznik nije preuzeo svu robu, tj. robu je preuzeo i isporučio tuženiku sa dvije lokacije, a sa preostale dvije lokacije roba nije preuzeta od strane tužiteljevog podizvođača (ŠTEMBERGER d.o.o.) jer na dan ukrcaja (28. rujna 2021.) nije bila spremna za ukrcaj. Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za prijevoz i u kojem iznosu, a s obzirom na činjenicu prema kojoj sva roba nije preuzeta i isporučena tuženiku od strane tužitelja.

9. Odredbom čl. 661. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o prijevozu obvezuje prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik odnosno pošiljatelj se obvezuje za to platiti mu određenu naknadu. Prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju (čl. 666. ZOO-a). Pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom (čl. 671. st. 1. ZOO-a). Preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz ako nije što drugo određeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu te mu isplatiti iznose kojima je pošiljka opterećena (čl. 682. st. 1. ZOO-a).

10. Iz provedenih dokaza proizlazi da su stranke ugovorile naknadu za prijevoz robe koju je tužitelj bio dužan preuzeti na ukupno četiri lokacije u Italiji i isporučiti tu robu tuženiku. Tu naknadu stranke su ugovorile u visini od ukupno 833,02 eura što proizlazi iz izvoda otvorenih stavaka na stranici 7 spisa. Navedena cijena nije ni bila sporna među strankama.

11. Prema iskazu svjedoka BD koji je u vrijeme spornog prijevoza radio za tužitelja te je u ime tužitelja ugovarao prijevoz pošiljke za tuženika (što proizlazi iz iskaza navedenog svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika te iz pisane prepiske među strankama na stanicama 71 do 80 i 46 do 51 spisa) cijena prijevoza ugovara se s obzirom na količinu robe koja se prevozi, broju utovarnih mjesta i prijeđenoj kilometraži. Navedeno proizlazi i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika koji je naveo kako naknada prema ispostavljenom računu obuhvaća naknadu za cijelu uslugu, odnosno za svu robu koja je trebala biti dopremljena u tuženikov skladišni prostor na Viškovu, što znači da visina naknade ovisi o više parametara, a kako je to naveo i svjedok BD. Sud je iskaz svjedoka BD i tuženikovog zastupnika po zakonu ocijenio vjerodostojnima jer su njihovi iskazi međusobno podudarni u bitnim činjenicama, sadržajno odgovaraju ispravama u spisu te su logični i životni.

12. S obzirom na to da je tužitelj djelomično izvršio ugovorenu obvezu prijevoza jer je preuzeo pošiljku sa dvije lokacije, on prema shvaćanju ovog suda ne može potraživati naknadu za prijevoz kao da je izvršio cijelu uslugu. Navedeno proizlazi i iz citirane odredbe čl. 661. st. 1. ZOO-a te čl. 682. st. 1. ZOO-a. Obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku preuzimanja pošiljke. Prema tome, a kako je tužitelj ispunio polovicu svoje obveze jer je preuzeo robu i isporučio je tuženiku sa dva ukrcajna mjesta, a ne sa četiri ukrcajna mjesta kako je to ugovoreno, tuženik mu je razmjerno pruženoj usluzi dužan platiti naknadu. Taj razmjer u konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda čini polovicu utuženog iznosa, odnosno 416,61 eura, a s obzirom na to da je usluga prijevoza izvršena polovično. Ovdje se dodaje da tužitelj nije dokazao da su stranke ugovorile plaćanje ukupne naknade, neovisno o tome je li usluga prijevoza izvršena u cijelosti ili nije. Navedeno ne proizlazi iz provedenih dokaza, a i sam svjedok BD je iskazao kako je ponudio tuženiku (djelomično) sniženje naknade („Ja sam tuženiku predložio da mu možemo nešto umanjiti fakturu…“), ali da do navedenog nije došlo jer se stranke nisu mogle dogovoriti oko sniženja.

13. U odnosu na činjenicu prema kojoj je tuženik bio obaviješten o tome da kamion kreće s ukrcajima 28. rujna 2021. (poruka poslana tuženiku putem elektronske pošte od 27. rujna 2021. na stranici 48 spisa) i tuženikov nalog za prijevoz robe od 24. rujna 2021. (stranica 51 spisa) u kojem je zatražio ponudu za prijevoz robe od 28. rujna 2021. te s tim u vezi tužiteljeve navode prema kojima postoji tuženikova odgovornost za to što roba na dva ukrcajna mjesta nije bila spremna za preuzimanje, napominje se da neovisno o tome, tuženik nije dužan tužitelju platiti iznos naknade kao da je prijevoz izvršen u cijelosti. Naime, takvi navodi ne daju tužitelju pravo zahtijevati naknadu kao da je svoju uslugu izvršio u cijelosti (naknadu za prijevoz), već eventualno pravo na dodatne troškove koji su mu zbog toga nastali ili eventualno pravo na naknadu štete, ali takav zahtjev nije postavio, niti je u ovom postupku dokazivao vrstu i visinu troškova ili vrstu i visinu štete koja mu je (eventualno) nastala zbog činjenice prema kojoj sva roba nije bila spremna za ukrcaj. Ovo tim više što su stranke visinu naknade (prema iskazu svjedoka i tuženikovog zastupnika po zakonu) ugovorile vodeći računa i o količini robe koja je trebala biti preuzeta, a roba nije preuzeta u cjelokupnoj ugovorenoj količini. Osim toga, a zbog neispunjenja tužiteljeve obveze u cijelosti, tuženik je morao angažirati drugog prijevoznika radi dopremanja robe s preostale dvije lokacije, a za što mu je platio naknadu prema računu na stranici 67 spisa.

14. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj djelomično izvršio svoju uslugu i to isporučivši tuženiku pošiljku preuzetu s dva, umjesto sa četiri ukrcajna mjesta, sud je primjenom odredbe čl. 661. st. 2., čl. 682. st. 1. ZOO-a, čl. 7. st. 1. ZOO-a i odgovarajućom primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u izreci presude.

15. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a jer su stranke u jednakim dijelovima uspjele u ovom postupku.

U Rijeci 11. rujna 2025.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).

Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).