REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U KARLOVCU
Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1
P-1371/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, vlasnika IVETIĆ, autolimarski obrt, Tinjan, Butori 10b, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIAT IC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, radi isplate iznosa od 156,19 eura, 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, platiti tužitelju ŠŽ, vlasniku IVETIĆ, autolimarskog obrta, Tinjan, Butori 10b, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 156,19 eura (slovima: sto pedeset šest eura i devetnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj ŠŽ, vlasnik IVETIĆ, autolimarskog obrta, Tinjan, Butori 10b, OIB [osobni identifikacijski broj] potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 156,19 eura (slovima: sto pedeset šest eura i devetnaest centi) od 27. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.
III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, naknaditi tužitelju ŠŽ, vlasniku IVETIĆ, autolimarskog obrta, Tinjan, Butori 10b, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 82,41 eura (slovima: osamdeset dva eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. rujna 2025. do isplate te u dijelu kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 82,41 eura (slovima: osamdeset dva eura i četrdeset jedan cent) od 10. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do osam postotnih poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. svibnja 2025. navodi da je 16. srpnja 2023. u prometnoj nezgodi nastala šteta na vozilu marke BMW 3, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika ŽŽ, a da je tuženik obvezan naknaditi predmetnu štetu sukladno polici obveznog osiguranja koju štetnik ima ugovorenu kod tuženika. Dalje navodi da je oštećenik prijavio štetni događaj tuženiku i da su tuženikovi djelatnici 7. rujna 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj 238610510671. Tužitelj navodi da je tuženik utvrdio kako je šteta pravno osnovana i da je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj ističe da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je izvršio popravak na oštećenikovom vozilu te ispostavio račun broj 2/P1/2 u ukupnom iznosu od 585,65 eura s PDV -om, a da je tuženik odgovorio i likvidirao račun u iznosu od 429,46 eura, koji je iznos tužitelju plaćen. Dalje navodi da tuženik nije platio razliku od 156,19 eura opravdavajući to time da je to cijena rada limara i lakirera koju priznaje, a upravo je ta razlika u cijeni sata rada predmet ovog spora. Tužitelj navodi i da je njegova službena cijena sata rada 40,00 eura po satu uvećano za PDV kao i da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala što znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila prema računu popravka kojeg je tužitelj uručio tuženiku. Ističe da je oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila ustupio svoje potraživanje u iznosu od 156,19 eura primatelju tražbine na temelju ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. ožujka 2025., o čemu je obaviješten tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 156,19 eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju jer je tuženik u cijelosti naknadio štetu vlasniku oštećenog vozila nesporno plaćenim iznosom od 429,46 eura 6. veljače 2025. čime je njegova obveza naknade štete iz tog štetnog događaja ispunjenjem prestala. Navodi da Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. ožujka 2025. (dalje: Ugovor) ne proizvodi pravne učinke jer ustupitelj iz Ugovora nije više imao prema tuženiku potraživanje za naknadu štete na vozilu iz predmetnog štetnog događaja u visini od 156,19 eura. Također, navodi da je nespornom isplatom naknadio oštećenom ustupitelju cjelokupnu štetu te da osporava tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje preostali dio štete u iznosu od 156,19 eura. Dalje, tuženik navodi i da nije prihvatio tužiteljev račun 2/P1/2 od 27. siječnja 2025. i da ga je umanjio za iznos od 156,19 eura ne prihvaćajući u njemu iskazanu cijenu radnog sata autolimara i lakirera navodeći da je vlasnik mogao po svom izboru u radionicu, ali da veći novčani iznos popravka od iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti na najkvalitetniji način ne mogu stavljati na teret osobi koja je odgovorna za naknadu štete. Tuženik osporava račun tvrdeći da je tužitelj sam sebi izdao račun zbog čega on ne može biti mjerodavan dokaz cijene sata rada. Tuženik ističe da vlasnik vozila može imati prigovor na kvalitetu popravka pa bi to bio razlog zbog kojih popravak u radionici po nižoj cijeni ne bi bio adekvatan, a u konkretnom slučaju tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da preporučeni servisi ne zadovoljavaju kriterij popravka. Također, tuženik osporava tijek i stopu zakonskih zateznih kamata.
3. Odredbom članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s odredbom članka 502. stavak 1. (Narodne novine broj: 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje:ZPP) propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura.
4. Odredbom članka 461. a. stavak 3. ZPP-a propisano je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, a odredbom stavka 4. istoga članka propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
5. U konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti radi isplate iznosa od 156,19 eura, pa je sud proveo pisani postupak sukladno odredbama članka 461. a. ZPP, bez održavanja ročišta. Ističe se da niti jedna od stranaka nije predložila održavanje usmene rasprave, iako su na to upozorene rješenjem ovog suda posl. br. P-1371/2025-3 od 12. lipnja 2025. (točka V.).
6. Odredbom članka 8. ZPP propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz uvidom u račun 2/P1/2 od 27. siječnja 2025. (list 9 spisa), izvid štete broj 238610510671 od 7. rujna 2023. (list 10 spisa), obrazložena ponuda/odobrenje za popravak od 8. rujna 2023. (list 11 spisa), obrazložena ponuda od 30. siječnja 2025. (list 12 spisa), obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi od 30. siječnja 2025. (list 13 spisa), u izvod OTP banke d.d. od 19. veljače 2025. (list 14 spisa), izvješće o prometnoj nesreći (list 15, 108, 110, 112 i 114 spisa), cjenik od 15. listopada 2023. (list 16 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenje od 11. ožujka 2025. (list 17 i 18 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. ožujka 2025. (list 19 spisa) i e-mail dopis od 25. ožujka 2025. (list 20 spisa), u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068600412668 od 9. veljače 2023. (list 75 spisa), u detalje naloga Agram banke d.d. od 6. veljače 2025. (list 76 spisa), u punomoć za isplatu izvođaču radova od 28. siječnja 2025. (list 77 spisa), u račune i detaljni prikaz transakcija za razne radionice (list 90 do 106 spisa).
8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija kao i tijek te stopa zakonskih zateznih kamata.
9. Iz dokumentacije u spisu proizlazi i da je oštećenik ŽŽ, kao ustupitelj tražbine, s tužiteljem, kao primateljem tražbine, sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. ožujka 2025. (list 17 i 18 spisa), kojim Ugovorom je ustupitelj (oštećenik ŽŽ) radi ispunjenja svoje obveze u iznosu od 156,19 eura prema primatelju, ovdje tužitelju, po računu broj 2/P1/2 izdanom za popravak štete na vozilu, ustupio primatelju – tužitelju taj iznos, a koji iznos predstavlja novčano potraživanje koje ustupitelj ima prema tuženiku na temelju obveznog osiguranja u prometu. Notifikacijom o ustupu tražbine – zajednički podnesak ustupitelja i primatelja tražbine od 11. ožujka 2025., o tome je obaviješten tuženik, što proizlazi i iz dopisa e- pošte koji je punomoćnik tužitelja uputio tuženiku 25. ožujka 2025. (list 19 i 20 spisa). Osim toga, sam tuženik je dostavio punomoć za isplatu izvođaču radova od 28. siječnja 2025. kojom oštećenik ŽŽ ovlašćuje tuženika da izvrši isplatu naknade štete za popravak njegovog vozila po računu 2/P1/2 izravno tužitelju (list 77 spisa) na temelju koje je tuženik i isplatio nesporni dio naknade štete.
10. Odredbom članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: (35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Odredbom članka 84. stavak 1. ZOO-a određeno je da primatelj ustupljene tražbine ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, neprijeporno je da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pa je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neosnovan.
11. Nadalje, Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj:151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.; dalje: ZOOP) u članku 2. stavku 1. propisano je, između ostalog, da su obvezna osiguranja u prometu osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja, osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.
12. Odredbom članka 11. stavak 1. ZOOP-a propisano je da odštetni zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju, a odredbom članka 12. stavka 1. određeno je, između ostalog, da je odgovorni osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, kao što je to učinio tuženik u konkretnom slučaju.
13. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.
14. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Kad vlasnici motornih vozila sami sebi, svojom krivnjom, prouzroče štetu, na tu štetu ne primjenjuju se stroža pravila objektivne odgovornosti, već se međusobna odgovornost vlasnika motornih vozila prosuđuje prema pravilima subjektivne odgovornosti. Ističe se da je tuženik u Obrazloženoj ponudi od 30. siječnja 2025. izričito priznao svoju odgovornost za naknadu štete po predmetnoj prometnoj nezgodi od 16. srpnja 2023. navodeći da je oštećenikov odštetni zahtjev pravno osnovan te da je tuženik procijenio štetu na vozilu u iznosu od 429,46 eura, a da je tužiteljev račun umanjen za iznos od 156,19 eura zbog razlike u cijeni radnog sata.
15. Dakle, u konkretnom slučaju, isključivi prijepor se odnosi na cijenu sata rada lakirera i limara, dok je nesporno da je tuženik platio tužitelju iznos od 429,46 eura (izvod OTP banke d.d. list 14 spisa).
16. Iz tužiteljevog računa broj 2/P1/2 od 27. siječnja 2025. i cjenika radnog sata tužitelja za autolimarske i autolakirerske radove od 15. listopada 2023. (list 16 spisa), vidljivo je da je tužitelj izdao oštećeniku ŽŽ račun za popravak vozila za radove. Dakle, netočni su tuženikovi navodi da je tužitelj sam sebi izdao račun pa da račun nije mjerodavan dokaz cijene sata rada. Nadalje, iz predmetnog računa je vidljivo i da je tužitelj izvršio popravak oštećenikovog vozila sukladno tuženikovom izvidu štete: limar 3,33 sati i lakirer 5 sati, te da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila (BMW 3, reg. oznake [registarska oznaka]) utrošio upravo toliko sati po cijeni od 40,00 eura za sat što uvećano za PDV iznosi 50,00 eura (prema tužiteljevom cjeniku), te da je stoga ukupna cijena popravka predmetnog vozila s potrošnim materijalom iznosila 585,65 eura s PDV-om.
17. Sud ističe da je oštećenik ovlašten sam izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, kao što je to učinio oštećenik ŽŽ. Nadalje, tuženik nema pravo određivati cijene radnog sata radionicama, pa činjenica da tuženik kao osiguravatelj ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa u kojem je oštećenik popravljao svoje vozilo, nije ni od kakvog utjecaja na dužnost tuženika da naknadi trošak popravka vozila u cijelosti po računu radionice tužitelja, koji račun je tužitelj ispostavio sa cijenama koje su sadržane u njegovom cjeniku za predmetno razdoblje kada je vozilo bilo popravljeno. Prema tome, okolnost da postoje druge radionice u kojima bi cijena sata rada bila manja, nije okolnost zbog koje bi oštećenik sam bio odgovoran za posljedice svog izbora radionice u kojoj je cijena sata rada veća. Dakle, neosnovan je i tuženikov prigovor visine štete koju je sud utvrdio na temelju tužiteljevog računa izdanog po cjeniku za popravak predmetnog vozila
18. Tužitelj, a i svi ostali poduzetnici koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Stoga su neosnovani tuženikovi navodi da je oštećenik trebao prigovoriti kvaliteti radova ili dokazati da za manju cijenu ne može popraviti vozilo. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove stranke, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
19. Dakle, tuženik je, kao odgovorni osiguravatelj, dužan naknaditi štetu u cijelosti prema tužiteljevom računu i tako uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Naime, za oštećenika ŽŽ šteta je nastala u iznosu koji je naveden u računu popravka vozila odnosno u iznosu od 585,65 eura, dok je plaćen dio te štete u iznosu od 429,46 eura, a ostala je neplaćena razlika u utuženom iznosu od 156,19 eura, koju je oštećenik ustupio tužitelju.
20. Sud nije odredio provođenje financijskog vještačenja, kao ni prometno- tehničkog vještačenja na okolnost cijene sata rada, a ni dokaz saslušanja ŽŽ i tužitelja, jer je sud temeljem drugih provedenih dokaza dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te bi provođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, sve uzimajući u obzir da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.
21. Dakle, sud je utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 156,19 eura. Sukladno odredbi članka 81. stavka 1. ZOO koja propisuje da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, između ostalog i prava na kamate, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 27. veljače 2025. do isplate (račun broj 2/P1/2 ima datum dospijeća 26. veljače 2025.). Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor na traženi tijek zakonskih zateznih kamata.
22. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor na visinu stope zakonskih zateznih kamata jer je tužitelj tražio visinu zakonskih zateznih kamata sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za trgovačke ugovore, a u konkretnom slučaju ne radi se o trgovačkom ugovoru između stranaka, pa je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude.
23. Na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 156,19 eura, koji se odnose na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.), i to za sastav tužbe od 27. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7.1.), uvećano za PDV u iznosu od 12,50 eura, što ukupno iznosi 62,50 eura, uz troškove sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, odnosno ukupno 19,91 eura (koliko stvarno iznosi sudska pristojba na tužbu i presudu umjesto zatraženih 26,54 eura) sukladno odredbama Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), što ukupno iznosi 82,41 eura. S obzirom na to da je tužitelj zatražio naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura, a sudska pristojba na tužbu i presudu stvarno iznosi 19,91 eura, za neosnovanu razliku u iznosu od 6,63 eura, valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom III. izreke presude.
Karlovac, 11. rujna 2025.
Sudac
Goranka Boljkovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A
2. Tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976
