Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 163 P-1212/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice HĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. AĆ iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Petani, odvjetniku u Zadru, 2. IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Josipi Bakočević, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave od 25. srpnja 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženika pod 1. uz zamjenicu punomoćnika tuženika, te tuženike pod 2. i 3. uz punomoćnicu tuženika te objave od 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je tužiteljica HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio od 3985/10 000 dijela, te vlasnica za cijelo stana koji je u dopuni nalaza i mišljenja vještaka Andrije Klarića, struč. spec. ing. aedif. iz prosinca 2023. godine, a koja dopuna nalaza i mišljenja je sastavni dio presude označen kao stan S1 – prizemlje koji se sastoji od ulaza površine 6,20 m2, kuhinje, blagavaonice površine 17,16 m2, dnevnog boravka površine 18,10 m2, hodnika površine 6,56 m2, kupaonice površine 5,40 m2 i spavaće sobe površine 11,55 m2, ukupne korisne vrijednosti 64,97 m2, u grafičkom dijelu elaborata označeno crvenom bojom, što su tuženici AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.
2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka prema tužiteljici HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Kupoprodajni ugovor zaključen dana 21. 12. 2007. godine između AĆ kao prodavatelja i GĆ kao kupca, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića pod brojem OV-22497/2007 istog dana, kao i Aneks Kupoprodajnom ugovoru od 22. 01. 2008. godine, ovjeren istog dana kod javnog bilježnika mr. sc. Davora Miškovića od brojem OV-1359/2008, te se nalaže brisanje upisa koji je temeljem tih isprava izvršen u korist GĆ pod brojem Z-1929/08 Općinskog suda u Zadru, te uspostava prijašnjeg stanja, sve u roku od 15 dana.
3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka prema tužiteljici HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Ugovor o darovanju zaključen dana 21. 08. 2017. godine između tuženika ad. 2. GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad. 3. KĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Jelene Skoblar pod brojem Ov-6887/17, te se nalaže brisanje upisa koji je temeljem toga toga ugovora izvršen u korist KĆ pod brojem Z-19419/2017 Općinskog suda u Zadru, te uspostava prijašnjeg stanja, sve u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II.Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na toč. 3. koji glasi:
„1. Poništava se Ugovor o darovanju zaključen dana 21. 08. 2017. godine između tuženika ad. 2. GĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad. 3. KĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Jelene Skoblar pod brojem Ov-6887/17, te se nalaže brisanje upisa koji je temeljem toga toga ugovora izvršen u korist KĆ pod brojem Z-19419/2017 Općinskog suda u Zadru, te uspostava prijašnjeg stanja, sve u roku od 15 dana
2.Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi:
„Određuje se privremena mjera
Zabranom tuženicima - protivnicima osiguranja, otuđenje i optereéenje čest. 1891/6 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću i dvorište. Odreduje se zabilježba ove zabrane u zemljušnoj knjizi na Eest. 1891/6 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Ova privremena mjera trajati ée do pravomoćnosti odluke u ovoj pravnoj stvari ili do drugačije odluke suda.“
II. Dopušta se preinaka tužbe od 19. siječnja 2023.
III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku pod 1. trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.450,00 EUR i tuženicima pod 2. i 3. u iznosu od 4.816,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 12. srpnja 2017. te u tijeku postupka u bitnome navodi kako je stvarna vlasnica i posjednica ½ dijela čest. 1891 k. o. [katastarska općina] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena nekretnina da je kuća sa okućnicom te se vlasništvo i posjed tužiteljice na ovoj nekretnini faktički odnosi na prizemlje kuće izgrađene na gore navedenog čestici. U zemljišnim knjigama upisan je tuženik 1. po stjecanju nekretnine iako je nekretnina stečena u izvanbračnoj zajednici njega i tužiteljice i to je ista stečena radom za vrijeme te zajednice i sredstvima dobivenima prodajom posebne imovine svake stranke, što da znači da predstavlja suvlasništvo. Po raskidu izvanbračne zajednice, tužiteljica i tuženik pod 1. su se sporazumjeli o diobi zajedničke imovine na način da je nju u odvojeni posjed i vlasništvo propao stan u prizemlju, a kuća u [adresa] i kat predmetne kuće da je pripao tuženiku pod 1. S time da je bio upoznat i tuženik pod 2. te je supotpisao Dogovor sa tužiteljicom i tuženikom pod 1. i to 4. lipnja 2007. Unatoč tome svemu, tuženik pod 1. je sa tuženikom pod 2. dana 4. lipnja 2007. bez znanja i suglasnosti tužiteljice zaključio kupoprodajni ugovor za cijelu nekretninu, iako je zapravo bila dogovorena prodaja samo stana na katu zgrade koja nije bila etažirana, a u kojem stanu tuženici ad. 2. i 3. i žive te su 22. siječnja 2008. zaključili i Aneks kupoprodajnog ugovora nakon čega se tuženik 2. uknjižio kao vlasnik za cijelo. Tužiteljica je posljednjih 10 godina u isključivom posjedu prizemlja kuće te nije imala nikakva saznanja o kupoporodajnom ugovoru kao niti Aneksu već da je tek slučajnim uvidom u zemljišnu knjigu saznala navedeno. Kupoprodajni ugovor kao i Aneks da je ništetan jer da je predmetna nekretnina izvanbračna stečevina tužiteljice i tuženika 1. na kojoj da i ona ima svoj dio sa čime je bio i tuženik pod 2. upoznat te da tuženik pod 1. nije mogao valjano raspolagati u korist tuženika 2. Navodi i da je ona sukladno dogovoru od 04. lipnja 2007. u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine, stana u prizemlju te je u posjedu i vlasništvu nikada nitko nije smetao. Da je zapravo bila dogovorena prodaja samo stana na katu zgrade koja nije bila etažirana da se vidi i po kupoprodajnoj cijeni koja je prema Dogovoru predviđena za kat kuće, a što je u svom iskazu potvrdio i tuženik pod. 1. kada je rekao da je kupoprodajna cijena navedena u Kupoprodajnom ugovoru cijena za kat kuće, da je tužiteljici morao dati njen dio kuće, što je i učinio Dogovorom iz 2007. godine, dok je u kupoprodajnom ugovoru označena cijela nekretnina samo zato što kuća nije bila etažirana. Takav kupoprodajni ugovor simulirani je i nemoralni pravni posao, te je ništetan i prema tužiteljici ne proizvodi nikakve pravne učinke. Stan tužiteljice u prizemlju kuće da ima cca 60 m2, a stan tuženika pod. 2. i 3. na katu kuće ima cca 105 m2, pa se postavlja pitanje da li je logično da se čitava kuća proda za cijenu od 335.000,00 kn (95.000,00 EUR), koja se navodi u Kupoprodajnom ugovoru. Da se iz predugovora o kupnji od 4. lipnja 2007. može zaključiti da je tužiteljica takvim raspolaganjem zapravo bila izmanipulirana. Naime, iz dogovora od 4. lipnja 2007. se vidi da su tužiteljica i tuženik pod 1. istovremeno ovjerili svoje potpise 4. lipnja 2007. godine pod br. OV-9149/2007. Tuženik pod 2, koji je također potpisnik toga dogovora, ovjerio je svoj potpis znatno kasnije, jer njegov broj ovjere je OV-9184/2008. Na Predugovoru koji je tužiteljica vidjela tek u ovom postupku, nema niti potpisa, a niti ovjere tužiteljice. Očigledno je da su ovi tuženici poduzimali pravne radnje s kojima tužiteljicu nisu upoznali. Iz dostavljene preslike predugovora vidi se u samom uglu nešto što naliči na potpis tužiteljice, a koji ona osporava. Tužiteljica se od kupnje nekretnine pa do danas ponašala kao vlasnica prizemlja kuće, jer je bila uvjerena da ona to i jest, te je od faze roh bau pa do potpunog završetka tog prizemlja u uređenje uložila znatna novčana sredstva.
1.1. Tužiteljica je u podnesku od 30. studenog 2017. navela i da je iz Dogovora od 04. lipnja 2007. godine razvidno da je tužiteljica svoje pravo učinila vjerojatnim, a iz ponašanja tuženika kojim nakon podnošenja tužbe mijenjaju stanje vlasništva na nekretnini razvidno je da tužiteljici prijeti nastanak nenadoknadive štete, obzirom da tužiteljica u toj nekretnini živi, te bi na ovaj način mogla ostati bez jedine nekretnine. Pored toga, tuženik pod 2. da je već bez znanja tužiteljice hipotekom opteretio nekretninu, što se vidi iz priloženog Zk izvatka, a obzirom na ponašanje stranaka vrlo je vjerojatno da će to učiniti i tužena pod 3. Stoga da su ostvarene sve pretpostavke predvidene Ovršnim zakonom za donošenje privremene mjere, čije donošenje ista i predlaže, kao i zabilježbu spora u zemljišnim knjigama. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak se predmetnu nekretninu (list 87 spisa) utvrđeno je da je zabilježba spora koji se vodi pod brojem P-1212717 pred ovim sudom upisana 20. prosinca 2017.
2. Tuženik pod 1. je u svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnome u cijelosti osporio navode tužiteljice navodeći kako je ista bila informirana o namjeri prodaje nekretnine te da se ista nije protivila. Navedena neketnina da je kupljena kako bi se lakše i u što kraćem roku riješili problemi tužiteljice i tuženika pod 1. Tuženiku pod 1. da je odmah isplaćen iznos od 50.000,00 EUR-a, a ostatak od 45.000,00 EUR- a po izvatku vlasničkog lista i odobrenja kredita. Ističe kako tužiteljica ima pravo življenja u navedenoj kući do svoje smrti i to da joj nitko ne osporava. Tužiteljica da nije vlasnica predmetne nekretnine u bilo kojem suvlasničkom udjelu, a što se tiče pitanja posjeda, nesporno je da je tužiteljica posjednica dijela predmetne nekretnine i to isključivo stana u obiteljskoj kući sagrađenoj na predmetu spora, površine od oko 60 m2, uz dodatak da je njezin posjed doduše neposredan, ali ne samostalan, s obzirom da se ista u posjedu isključivo nalazi kao nositelj prava stanovanja, kao osobne služnosti. Ističe i da je tuženik pod 1. bio u cijelosti upisan u zem. knjige u trenutku raspolaganja, dok je tužiteljica jako dobro znala za sve odnose među strankama, kao i sadržaj svih pravnih poslova. U tom smislu, tuženici se protive navodima da bi protivno dogovoru i bez znanja i suglasnosti tužiteljice zaključili kupoprodajni ugovor i aneks, te je tuženik pod 2. temeljem predmetnih pravnih poslova, kao valjanih pravnih naslova, stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina upisom u zem. knjige. Predmetni pravni poslovi ne bi bili ništetni u bilo kojem smislu. Što se tiče Dogovora iz 2007. ističe se da je posl. br. pod kojim je isti ovjeren: OV- 9149/2007, te su stranke bile istodobno prisutne kada se zaključivao predmetni Predugovor i odmah neposredno nakon toga Dogovor. Tužiteljica je također znala i za upis uknjižbe založnog prava u odnosu na spomenutu nekretninu, u dva navrata, kao što je znala i za činjenicu da se pred Općinskim sudom u Zadru vodi pojedinačni ispravni postupak pod posl. br. Z-10925/06.
2.1.Tuženik pod 2. je u svom odgovoru na tužbu naveo kako u cijelosti osporava navode tužiteljice, da nije točno da je bez njezinog znanja i suglasnosti sklopljen Kupoprodajni ugovor jer da je nekretnina i kupljena na njezin nagovor. Problemi da su počeli kada je tužiteljica htjela da se predmetna kuća proda, a kako imaju on i tužena pod 3. troje malodobne djece nisu pristali na još jednu prodaju. Tužiteljica da je istjerala svoju kćer KĆ iz prizemlja 20. travnja 2016. i da su od tada prekinuti odnosi između njih. Navodi da tužiteljici nitko ne osporava pravo da do smrti živi u prizemlju kuće, a da nakon toga kuća ostaje u njegovom vlasništvu odnosno supruge mu KĆ, koja nije ništa dobila prodajom kuće na Plovaniji, a koju su prodali zbog svađa sa sinom tužiteljice i kojem su dali dio kupoprodajne cijene. Tužiteljica da je bila suglasna s time da cijela predmetna kuća bude u njegovom vlasništvu, kao supruga kćeri koju nije isplatila prilikom prodaje kuće na Plovaniji. Protivi se bilo kakvim preinakama tužbenog zahtjeva, makar oni bili nazvani i preciziranjem ili uređenjem. Dodatno se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na bilo kakav zahtjev koji bi se ticao uknjižbe prava vlasništva u korist tužiteljice, ukoliko sud prihvati preinaku kao gore. Nakon spjanja ovoga postupka sa postupkom koji se vodio pod brojem P-348/2018 ističe prigovor dvostruke litispendencije te navodi da se ne radi o nikakvom nemoralnom pravnom poslu jer je tužitelj bio stvarni vlasnik nekretnine.
2.2. Tužena pod 3. je u svom odgovoru na tužbu u bitnome navela kao i tuženik pod 2. kako u cijelosti osporava navode tužiteljice i tužbu.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, pročitao i izvršio uvid u zk izvadak (l.s. 3-5, 46-48, 86-88, 125-127, 133, 151, 181-183), dogovor od 4. lipnja 2007.
– dalje Dogovor (l.s. 6-9, 89-90, 138-140), kupoprodajni ugovor (l.s. 9-10, 176-177, 191, 262-263), aneks kupoprodajnog ugovora (l.s. 11-12), izjava (l.s. 13), rješenje Z- 10925/06 (l.s. 38-39, 153-155), predugovor o kupnji (l.s. 40-41, 142-146), dopis PBZ Zagreb (l.s. 60, 148), popis troškova (l.s. 6162), fotografije (l.s. 63), ugovor broj 481/2007 (l.s. 64), račun (l.s. 65-75), rješenje Z-2158/07 (l.s. 120), uvjerenje (l.s. 121, 131, 147), izvod iz kat. plana (l.s. 122), račun PBZ (l.s. 123), popis kat. čest. (l.s. 124, 150), rješenje Z-4579/14 (l.s. 128), rješenje Z-4315/10 (l.s. 129), rješenje Z-1929/08 (l.s. 130), rješenje Z-14359/07 (l.s. 132), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 134), rješenje Z-2157/07 (l.s. 135), uvjerenje (l.s. 163), prijepis posjedovnog lista (l.s. 137), izjava (l.s. 146), preslik kat. plana (l.s. 149, 152), rješenje o nasljeđivanju O-542/86 (l.s. 170-171, 173, 255-256), Oporuka (l.s. 178-179, 190), rješenje o nasljeđivanju O-33/87 (l.s. 187- 188, 257), skica lica mjesta vještaka geodeta ŠĆ (l.s. 244-245), rješenje Pol. 94/08 (l.s. 260), izjava (l.s. 264), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Andrije Klarića (l.s. 286-304), dopuna nalaza i mišljenja (l.s. 326-344, 368-387), povijest promjena na kat. čest. (l.s. 428-429, 455-456), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 430), kupoprodajni ugovor o kupnji – prodaji nekretnine (l.s. 438-439) te su saslušani svjedoci CĆ, UĆ, SĆ, FĆ i TĆ (l.s. 447-454), prijepis posjedovnog lista (l.s. 457), te su saslušane stranke (l.s. 469- 474), a pročitani su i spisi broj Z-10925/06 i Z-19419/17 Općinskog suda u Zadru.
4. Dana 14. siječnja 2019. ovaj sud je donio rješenje kojim je spojio postupke koji se vode pred ovim sudom pod brojem P-1212/2017 i P-348/2018. Postupak pod brojem P-1212/2017 je pokrenut od strane ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika pod 1. i 2., dok je u tome postupku tužena pod 3. uskratila suglasnost da se tužba na nju proširi, a u postupku pod brojem P-348/2018 je pokrenut od strane ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika pod 2. i 3. radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela predmetne nekretnine (nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka tužbeni zahtjev je uređen) te da je ništetan Ugovor o darovanju od 21. kolovoza 2018. odnosno da se isti poništava. U odnosu na tužbu podnesnu pod brojem P-348/2018 navedeno je da je Ugovor o darovaju od 21. kolovoza 2018. nemoralan i ništetan jer je zaključen da bi tužiteljicu onemogućilo u realizaciji njenih prava u postupku.
4.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio od 3985/10 000 dijela, te vlasnica za cijelo stana koji je u dopuni nalaza i mišljenja vještaka Andrije Klarića, struč. spec. ing. aedif. iz prosinca 2023. godine, a koja dopuna nalaza i mišljenja je sastavni dio presude označen kao stan S1 – prizemlje, da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka prema tužiteljici Kupoprodajni ugovor zaključen dana 21. 12. 2007. godine između AĆ kao prodavatelja i GĆ kao kupca, te Ugovor o darovanju zaključen dana 21. 08. 2017. godine između tuženika pod. 2. GĆ i tužene pod 3. KĆ kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na toč. 3. tužbenog zahtjeva da se poništava Ugovor o darovanju zaključen dana 21. 08. 2017. godine između tuženika pod 2. GĆ i tužene pod 3. KĆ.
5. Tužbeni zahtjevi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice nisu osnovani te nije osnovan prijedlog radi određivanja privremene mjere i zabilježbe spora.
5.1. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe od dana 19. siječnja 2023. smatrajući da je isto svrsishodno radi konačnog uređenja odnosa među strankama.
5.2. Nakon spjanja ovoga postupka sa postupkom koji se vodio pod brojem P- 348/2018 tuženici pod 2. i 3. su istaknuli prigovor dvostruke litispendencije. Ovaj sud nije našao osnovanim prigovor dvostruke litispendencije obzirom da se nakon spajanja postupaka pod ovim poslovnim brojem i brojem P-348/2018 i nakon uređenja odnosno preinake tužbenog zahtjeva ne može govoriti o tome da je dok parnica teče u pogledu istog zahtjeva pokrenuta nova parnica među istim strankama, a kada su predmeti u odnosu na koje je istaknut spojeni radi zajedničkog odlučivanja.
6. Uvidom u zk izvadke za predmetnu nekretninu je utvrđeno da je kao vlasnik 31. srpnja 2007. bio upisan AĆ (list 126 spisa), da je GĆ dopuštena uknjižba prava vlasništva rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Z- 1929/08, a da je KĆ upisana kao vlasnica 23. kolovoza 2017. pod brojem Z-19419/2017. Nadalje je razvidno i da je na predmetnoj nekretnini upisana hipoteka Privredne banke Zagreb dana 24. prosinca 2007. radi osiguranja novčane tražbine - kredita od 335.000,00 kuna te potom i 27. ožujka 2014. radi kredita od 51.689,90 EUR. Prema posjedovnom listu od **.**.2017. IĆ upisan je kao posjednik predmetne nekretnine za cijelo dok je prema posjedovnom listu od 20. studenog 2024. kao posjednik upisana tužena pod 3.
6.1. Prema sadržaju Dogovora od 4. lipnja 2007. zaključenog između ĆĆ i HĆ slijedi da je isti potpisan od strane ĆĆ i HĆ te GĆ, kao i da su njihovi potpisi ovjereni kod javnog bilježnika 4. lipnja 2007. pod brojem OV-9149/2007 i OV-9149/2007. Iz navedenih brojeva ovjere ovaj sud zaključuje da su svi potpisnici Dogovora istovremeno bili nazočni kod javnog bilježnika kada su ovjereni njihovi potpisi. Nadalje je u istome navedeno da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 1997., da su u istu unijeli prethodno stečene nekretnine, a u čl. 3. je navedeno da je došlo do raskola vanbračne zajednice ĆĆ i HĆ te da ovim dogovorom utvrđuju što pripada pojedincu te dogovaraju da stan u kući na Plovaniji i stan u prizemlju kuće na [adresa] pripada HĆ, a kuća u [adresa] i kat kuće u [adresa] ĆĆ. U čl. 4. je navedeno da je dogovoreno da AĆ proda stan na katu kuće na [adresa] IĆ za 95.000,00 EUR i to danom potpisa kupoprodajnog predugovora odnosno potpisom ovog dogovora 50.000,00 EUR, a ostalih 45.000,00 EUR po izvatku vlasničkog lista za kuću na [adresa] koja je u postupku kod suda. Nadalje je u čl. 5. navedeno i da je sa ovim dogovorom upoznat i IĆ kupac kata kuće koja nije etažirana, a u prizemlju kuće ostaje u posjedu HĆ do svoje smrti i koji bez njenog pristanka ne može nitko otuđiti. Kupac IĆ je i supoptpisnik ovog dogovora.
6.2. Iz predugovora o kupnji od 4. lipnja 2007. slijedi da je zaključen između ĆĆ i GĆ u svezi kupoprodaje kuće na čest. zem. [katastarska čestica] nastale 1891/6 k.o. (nova oznaka) Arbanasi za cijelo, da je dogovorena cijena 95.000,00 EUR i da je sa današnjim danom isplaćeno 50.000,00 EUR. Potpis stranaka je ovjeren 4. lipnja 2007. i to ĆĆ pod brojem OV-9148/2007, a GĆ pod brojem OV-9182/2007.
6.3. Iz kupoprodajnog ugovora zaključenog između ĆĆ kao prodavatelja i IĆ kao kupca dana 21. prosinca 2007. slijedi da prodavatelj prodaje, a kupac kupuje obiteljsku kuću izgrađenu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Čl. 2. je navedeno da je ugovorena cijena djelomično isplaćena u gotovini prilikom potpisa predugovora, a preostali dio od 335.000,00 kuna bit će isplaćen putem kredita na račun prodavatelja. U čl. 4. je navedeno da prodavatelj jamči da je isključivi vlasnik nekretnine. Potpis ĆĆ je ovjeren kod javnog bilježnika 21. prosinca 2007.
6.4. Dana 22. siječnja 2008. zaključen je Aneks kupoprodajnog ugovora iz toč. 6.1. ovog obrazloženja te je isti dopunjen adresama kupca i prodavatelja, dok je AĆ ovjerio svoj potpis 22. siječnja 2008.
6.5. Dana **.**.2008. AĆ je kod javnog bilježnika ovjerio Izjavu kojom potvrđuje da mu je IĆ u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu po ugovoru od dana 21. prosinca 2007., a koja kupoprodaja se odnosila na kuću na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
7. Iz iskaza vještaka Andrije Klarića slijedi da je napisao svoj nalaz i mišljenje u ovom predmetu te se pisanim putem očitovao na prigovore stranaka i kod toga u cijelosti ostaje. Navodi da nije moguća uspostava etažnog vlasništva u slučaju kada posebna etažna cjelina nema pristup sa javne ili zajedničke površine ako se na privatnu površinu preko koje se prolazi ne upiše pravo služnosti, a da je upoznat iz svoje prakse na zadarskom sudu, da na ovom sudu nije moguće upisati pravo služnosti ako ste suvlasnik na čestici. Nakon što mu je predočena skica vještaka mjernika sa održanog očevida u ovom predmetu navodi da linija koja je prikazana točkama A-B na terenu ne predstavlja nikakvu vidljivu ogradu, prepreku, razgraničenje, ništa slično. Ukoliko bi se vlasništvo posebnog dijela nekretnine trebalo protegnuti i na neki dio kao tome sporedan navodi da smatra da taj dio ne mora biti jasno razdvojen, kao na primjer parkirno mjesto, koje ne mora biti na terenu označeno svojim linijama dok se u etažnom elaboratu može prikazati kao pripadak nekakve samostalne funkcionalne cjeline, te se isti kao takav može etažirati. Utvrdio je da stan u prizemlju predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu jer o tome postoji akt, odnosno kuća je legalizirana u postupku legalizacije bespravno izgrađenih objekata te izrekom akta je prizemlje definirano kao samostalna funkcionalna cjelina. Pregledom iste na terenu utvrdio je da ista ima sva obilježja samostalne funkcionalne cjeline. Na upit koliki bi bio suvlasnički udio tužiteljice na ovoj nekretnini, kada dvorište kako je označeno u skici vještaka geodeta ne bi bio pipadak stana, vještak odgovara da bi se svakako promijenio suvlasnički udio tužiteljice, iz tog razloga što se mijenja ukupna neto površina cijelog objekta i mijenja se neto površina samostalne uporabne cjeline, a udio jest omjer ukupne neto površine i površine svake samostalne funk. uporabne cjeline. Koliko bi taj omjer iznosio se ne može ovako napamet izjasniti, to bi trebalo izračunati s tim da mora imati točne podatke o veličini pripadaka svakih pojedinih cjelina, a to bi se moglo izračunati s obzirom na postojeće mjere koje su uzete na očevidu. Ovaj sud nije posebno obrazlagao nalaz i mišljenje vještaka obzirom na daljnja utvrđenja u ovome postupku našavši ga irelevantnim za rješenje ovoga spora.
7.1. Saslušan kao svjedok CĆ je naveo da saznanja u svezi predmeta spora ima iz onoga što je čuo iz priče, tj. ono što mu je pričala MĆ i to da su u toj kući živjeli MĆ i gosp. AĆ zajedno na katu kuće, dok je prizemlje bilo neuređeno. Kada su se njih dvoje razišli, AĆ je zadržao kat kuće, a HĆ je pripalo prizemlje. Prema njegovom saznanju MĆ od tada živi u ovoj nekretnini, prizemlju kuće, a on dolazi kod nje povremeno. Po priči HĆ zna da je ona ranije imala neku kuću na otoku Ugljanu, da od 2006. ili 2007. nije sa gospodinom AĆ i od tada od kad je njoj pripalo prizemlje, ono nije bilo ožbukano, trebalo je mijenjati položaj struje, utičnica, pa su zvali vodoinstalatera za odblokiranje ventila, pa keramičara. MĆ da je bila preokupirana kupnjom namještaja da uredi prizemlje i isprazni namještaj s kata jer su tamo došli živjeti njena kćer i zet. Njima da je on pomagao u tom stanu na katu, bio je s njima u dobrim odnosima, ali s njima nije razgovarao o tome čija je kuća. Radove koje je radio u prizemnom stanu je u cijelosti financirala MĆ, a stavljena su i ulazna vrata u dvorište, MĆ mu je rekla da ih je ona platila i stavila, a zna i da je MĆ mijenjala stolariju na prizemnom stanu. Dvorište je popločano, ali ne zna tko je to radio niti tko je to platio. Navodi da nije odvojen priključak struje za prizemni stan i stan na katu, ali stan u prizemlju da ima sekundarno brojilo.
7.2. Nadalje, svjedokinja UĆ je navela da saznanja o kući u kojoj tužiteljica živi ima temeljem onoga što je osobno vidjela budući su se tužiteljica i ona međusobno posjećivale. Zna da su se ona i g. AĆ 2005. uselili u ovu kuću, a ona sada živi u prizemlju iste, dok on više tu ne živi. Misli da je kuća bila njihova, a kad su se razišli tužiteljica je dobila prizemlje, gdje živi od 2005. ili 2007. Poznato joj je da je tužiteljica vršila radove na nekretnini u prizemlju jer se tu nije ranije moglo stanovati, a tužiteljica je uredila da se tu može živjeti pa se tu uselila. Čini joj se i da je tužiteljica vršila i neke radove na okućnici, sređivala okoliš. Stranke da su u nikakvom odnosu negdje od 2008. Ne zna ništa o diobi HĆ i AĆ, ali zna da je tužiteljica prije imala kuću u [adresa] i na [adresa] u [adresa]. Ona da je uselila u prizemlje iako su se još izvodili neki radovi u prizemlju.
7.3. Saslušan kao svjedok SĆ, sin tužiteljice je naveo da je predmetna nekretnina vlasništvo banke sve dok sestra i šogor koji plaćaju kredit isti ne otplate dok je ranije vlasnik bio AĆ. Tužiteljica, njegova majka da živi u toj nekretnini po osnovi dogovora sa osobama koje plaćanju kredit. On da nije bio prisutan nikakvim dogovorima niti sklapanju ugovora između AĆ i tužiteljice. U ovoj kući na adresi OĆ na [adresa] da živi tužiteljica, tuženi ad.2 i ad.3 i njihova djeca od 2007. dok tužiteljica tamo živi od 2007., ali i od prije toga, jer je živjela zajedno sa AĆ, ne zna točno koliko godina ni koliko prije nego se njegova sestra tu uselila. Prije zajednice sa AĆ, njegova majka je imala 2 nekretnine u [adresa] i 1 u [adresa], te je nekretnine ona prodala i kupila je stan u [adresa] i taj stan je isto prodala pa je kupila opet stan u [adresa] koji je isto prodala i s tim je novcem kupila donji dio kuće, ne ove na [adresa] nego kuće na Plovaniji. Sestra i zet su kupili gornji kat te kuće donji kat koje je kupila tužiteljica. I ta se kuća nakon renovacije prodala, ta je prodaja bila 2007. U ovoj kući na Plovaniji je živio on i njegova moja sestra. Ne zna što danas tužiteljica ima u vlasništvu, pretpostavlja da nema ništa. Tužiteljica je u kući na Plovaniji imala svoju sobu, tamo je živjela do 2007. godine, a kada me pitate da li je tu stalno živjela ili povremeno, ne zna, živjela je i tu i tamo pod čime misli i na Plovaniji i na [adresa] i u [adresa], a bila je u to vrijeme s AĆ i živjela je na [adresa] prije nego se kuća na Plovaniji prodala. Na Plovaniji je imala sobu koju je držala zaključanu i koristila po potrebi. Navodi i da ne razgovara s majkom, a sa sestrom je u dobrim odnosima.
7.4. Svjedokinja FĆ, nevjesta tužiteljice je u bitnome navela da tužiteljica živi u kući na [adresa], ne zna je li to njezina kuća, ne zna čija je ta kuća vlasništvo. Zna da je tužiteljica ranije bila u izvanbračnoj zajednici s AĆ, nema saznanja da li su oni zajedno stjecali nekretnine, zna samo to da su se bavili prodajom nekretnina. Nema saznanja o sporazumu tužiteljice i AĆ u svezi diobe imovine. U stanu gdje su ona i suprug živjeli u kući na Plovaniji je tužiteljica imala jednu sobu, ali ne bi rekla da je ona ovdje živjela, mislim da je tada živjela u [adresa], ali kasnije je ovdje živjela do prodaje kuće. Imala je tu sobu u kojoj je spavala, koristila je kupaonu, ali nije tu kuhala, jela i dr., ne zna gdje je to radila. Ne zna niti točnu godinu kada je uselila u kuću na [adresa]. U ovoj kući na Plovaniji su živjeli i KĆ i IĆ, do prodaje kuće, tada su se odselili u kuću na [adresa]. Oni su digli kredit i mislim da su kupili kuću na [adresa], ali ne zna točno, nije vidjela papire ali zna da su kuću kupili od AĆ. Ne zna čije je vlasništvo bila kuća na Plovaniji, za kat zna samo da su ga kasnije KĆ i IĆ uređivali. Stanovi koji su prodavani su bili Željkino vlasništvo i s tim je kupljeno ovo na Plovaniji. Ta kuća je prodana 2007. i zna da je njezin suprug dobio dio novca od prodaje, mislim 20.000,00 EUR, ne zna tko je dobio ostatak. Misli da su AĆ i H prekinuli negdje 2007. jer je to vrijeme kada je MĆ došla živjeti u kuću na Plovaniji. Ne zna koliko je u komadu vremenski ona tu živjela, imala je poseban ulaz u tu sobu. Ne zna tko je stekao ovu nekretninu na [adresa], pretpostavlja da je kupljena 2007., ali to je i prije bila Vinkova nekretnina, on je tu živio i ne zna da li su on i MĆ zajedno živjeli u toj nekretnini na [adresa]. Pretpostavlja da je MĆ trebala nešto dobiti jer je bila tolike godine u zajednici sa AĆ, ali ne zna ništa u svezi toga.
7.5. Svjedokinja TĆ je navela da zna da MĆ živi u kući u [adresa] u [adresa], ne zna sa sigurnošću od kada. Čini joj se od 2007. i da je to kuća od MĆ i IĆ. MĆ da je bila u vanbračnoj zajednici sa AĆ, 10 ak godina, tijekom kojeg vremena su se bavili prodajom i kupnjom nekretnina pa su stekli neku imovinu i po razlazu su tu imovinu trebali i podijeliti. U svezi te podjele se javio problem kako će se podjela provesti i tada je MĆ tražila pomoć od MĆ i IĆ. U to vrijeme su A i IĆ živjeli u kući na Plovaniji, a tamo je živjela i MĆ. Bila je osobno nazočna dogovoru između HĆ, MĆ i IĆ kada je MĆ rekla da joj nije dala dio koji ju pripada iza smrti oca, Željkinog supruga, a od prodaje dva stana u [adresa], jednog koji je bio vlasništvo njenog pok. supruga i drugi koji je bio vlasništvo roditelja njenog pok. supruga i dio kojeg je on naslijedio iza smrti roditelja i nekretnine u [adresa], pa da će joj dati dio kuće u [adresa] u [adresa], onaj dio koji će u podjeli zajedničke imovine AĆ dati HĆ, a da će oni I i IĆ podignuti kredit kojim će kupiti taj drugi dio kuće u [adresa] koji će u toj podjeli zajedničke imovine pripasti AĆ, ovo kako bi bili svi skupa. Misli da o tome postoji ugovor jer je bio dogovor da se sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju. Dogovor je bio da će MĆ živjeti u prizemnom stanu do smrti kada će taj stan pripasti K i IĆ koji su za ovaj stan na katu kuće podigli kredit i AĆ platili 95.000,00 EUR. Problem u svezi dogovora između HĆ i MĆ je nastao tek kad je pokrenut ovaj postupak, prije nije bilo nikakvog problema. MĆ i AĆ su zajedno živjeli na prvom katu u kući u OĆ. Dosta su se seljakali jer su imali dosta nekretnina, nisu bili baš stacionirani na jednom mjestu. Prizemlje kuće u OĆ je završeno kada je IĆ dobio kredit i isplatio AĆ za gornji dio, onda je dio novca dao HĆ, ona je imala svoje ušteđevine pa je MĆ završila to prizemlje.
7.6. Iskazi saslušanih svjedoka CĆ, UĆ, RĆ, FĆ i TĆ su ovome sudu vjerodostojni i uvjerljivi te su u bitnome istovjetni pa stoga ovaj sud zaključuje da nije sporno da od 2007. u prizemlju kuće na [adresa], u [adresa] živi tužiteljica, da je prije toga živjela na katu te iste kuće sa ĆĆ, prije toga u kući u [adresa] te da je povremeno živjela- dolazila u kuću na Plovaniji u kojoj su živjela njezina djeca sa obiteljima te da je u toj kući imala jednu sobu. Utvrđeno je i iz iskaza svjedoka da je oko 10 godina bila u izvanbračnoj vezi sa ĆĆ, da su se često selili jer su imali više nekretnina te da je nakon preseljenja u prizemlje kuće na [adresa] financirala dio radova potrebnih za useljenje. Također je utvrđeno da je kući na Plovaniji prodala, dio novca je dala sinu, a u dogovoru sa kćeri i zetom koji su prethodno živjeli na katu kuće na Plovaniji je kupljena nekretnina na [adresa]. Ono što je sporno u ovome postupku je upravo činjenica je li stvarni dogovor između tužiteljice i tuženika pod 1. i 2. bio da tuženik pod 2. bude vlasnik kuće na [adresa] za cijelo i je li tužiteljica znala za sadržaj predugovora i kupoprodajnog ugovora iz 2007.
8. Tužiteljica HĆ je u svome iskazu navela da je kuća koja je predmet spora bila ruševina, zajedno sa nevjenčanim suprugom AĆ je radila za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice koja je trajala 10. godina, od 1997.-2007. Kuću je kupio AĆ negdje 2000. Ona se preselila u prizemlje 2007., nakon što su se razišli i sklopili dogovor po kojem je njoj pripao donji kat ove kuće, pa je ona svojim novcem uredila cijeli donji kat i dvorište, prednji dio dvorišta. Nakon što su se razišli sklopili su pisani sporazum u kojem je izričito navedeno da njoj pripada donji kat kuće. Međutim, tuženik AĆ nakon godinu dana sklapa novi ugovor za ovu istu kuću i kao vlasnik se na cijelu kuću upisuje novi vlasnik IĆ, sve to bez njezinog znanja. Nakon nekih razgovora, uvreda, kćer joj je rekla da na ovoj kući nema ništa, pa je otišla vidjeti u zk što se dešava. Tamo je vidjela da je IĆ upisan kao zk vlasnik na cijeloj kući, a da bi isti za vrijeme trajanja ovog spora prenio vlasništvo ove kuće na tuženicu KĆ, njezinu kćer. Da nije dobila nikakv iznos na ime kupoprodajne cijene vezano za kupoprodajni ugovora sklopljen između tuženika 1 i 2. Smatra da je ugovor iz 2008. ništetan u svakom pogledu, jer nju nitko nije o tome nije obavijestio, niti pitao, izostavili su je iz ugovora u svakom pogledu. Otkad su se ona i prvotuženik razišli i sklopili sporazum iz 2007. ona živi u prizemlju ove kuće, s time što ima određenih problema sa tuženicima vezano za potrošnju struje, jer bez vlasničkog lista ne može sebi staviti vlastiti sat za struju, niti vodu. Ona da je imala u vlasništvu 2 stana u [adresa] i vikendicu u [adresa] koju je prodala i kupila je stan u [adresa] u [adresa], pa je i taj stan prodala i kupili su kuću na Plovaniji, u zajedničkom obliku na način da je u ovoj kući živjela s nevjenčanim suprugom u prizemlju gdje su imali jednu sobu, a kćer i zet na katu kuće. U to vrijeme ona i tuženik pod 1. uređivali su ovu kuću koja je predmet ovog spora. Ovu kuću na Plovaniji je prodala u dogovoru s djecom za 160.000,00 EUR od čega je 100.000,00 EUR dala djeci, odnosno tuženiku 2. i 3., a 60.000,00 EUR je uzela sebi. Od 100.000,00 EUR podmirili su kredit u PBZ, radio se o kreditu koji je glasio na nju, a zapravo su ga oni podigli kako bi uredili kat kuće. Od 60.000,00 EUR je 20.000,00 EUR dala sinu, a s ostatkom novca uredila je prizemlje kuće koja je predmet ovog spora i kupila je grobnicu na [adresa]. Osim ove kuće za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice izvanbračni suprug je uzeo kuću na otoku [adresa], koja je u dogovoru, nakon što su se razišli pripala njemu. Njoj je pripalo ono kako je navedeno u njihovom pisanom dogovoru. Ona se smatra vlasnicom toga stana u prizemlju, te da je jasno bilo rečeno da oni kupuju kat kuće, bila je navedena i cijena, oko 90 ili 95.000,00 EUR, a da ona ostaje u prizemlju i da nije bilo govora o tome da bi ona imala pravo doživotnog ploduživanja u prizemlju, a da oni budu vlasnici cijele kuće. Kod javnog bilježnika, a kada su ona i AĆ potpisivali ovaj dogovor su bili prisutni njih troje, ona, AĆ i IĆ. Ona tada, prije ili nakon toga, nije vidjela kakav drugi ugovor ili predugovor vezano za ovu nekretninu. Smatrala je da je sa ovim dogovorom za nju sve riješeno, kao i da je imala velika ulaganja u stan u prizemlju oko uključivanja struje i vode, oko utičnica, uređenje kupatila, pločica, sve što je bilo potrebno da se ovaj prostor koji je bio u stanju rohbau dovede u stanje u kojem je danas, da se može boraviti u njemu. Ovaj stan u prizemlju ima oko 70 m2, dok je stan na katu preko 100m2. Kada je dolazio procjenitelj da je mislila da dolazi radi etažiranja i da nije bila upoznata sa podizanjem kredita na ovoj kući, odnosno sa upisom hipoteke u zk knjigu iako je znala sam da su oni dizali kredit radi uređenja. Njezin nevjenčani suprug da je imao agenciju za prodaju nekretnina „Vima“ i ona mu je povremeno pomagala. Ne sjeća se na koji je način prijavila prebivalište na adresi na kojoj je sada, najvjerojatnije na temelju potvrde da joj pripada prizemlje i ne sjeća se je li IĆ išao s njom. Nije joj bilo poznato kada se AĆ upisao kao vlasnik na predmetnoj kući. Navodi i da je KĆ imala 12 godina kad joj je otac umro, ona je odgojila, školovala i dovela živjeti u [adresa] na more zbog njezinih alergija te da nije bilo dogovora da će cijela nekretnina prepisati na IĆ na ime nasljednog dijela iza smrti oca, a da ona ostane u prizemlju. Nadalje navodi i da ona nije bila u posjedu prizemlja pa potom dodaje da je prije nego li se preselila sa kata u prizemlje od 4. lipnja 2007. po dogovoru sa Lepurom bila u posjedu prizemlja iako je to prizemlje bilo u rohbau stanju. Ona je u posjed prizemlja ušla temeljem dogovora sa AĆ, a da je imala samo mjesec dana da bi uredila to prizemlje jer je trebalo za kupca osloboditi kat te kuće. Sa svime time su bili upoznati kupci jer su isto potpisali kod javnog bilježnika. Ona je imala ključeve od prizemlja i prije nego je sklopila dogovor sa AĆ dok njezina kćer i zet nisu nikada bili u posjedu stana u prizemlju jer su oni kupili samo kat kuće.
8.1. Tuženik pod 1. AĆ je u svome iskazu naveo je 1996. godine prodao svoju obiteljsku kuću za 220.000 maraka i u to vrijeme je upoznao tužiteljicu. Iste godine je od toga novca koji je dobio prodajom kuće kupio 2 oštećene kuće od istog prodavatelja za 26 tisuća maraka, a jedan od tih kuća je predmet spora, drugu je odmah dalje prodao. Ova kuća nije imala sređene vlasničke papire i do 2000 i neke godine tu kuću nisu dirali. U to vrijeme je živio u stanu koji je kupio od novca od prodaje obiteljske kuće. Sa tužiteljicom je početo živjeti 1997. i živjeli su u tom stanu kratko vrijeme, onda je kupio staru kuću u [adresa] i stan u [adresa] u [adresa], gdje su živjeli, dok nije renovirao kuću u [adresa]. Nesuglasice između njega i tužiteljice su počele 2003., tada je i prestala njihova zajednice, a tužiteljica je otišla kod kćeri koja je tada rodila kako bi joj pomagala. On je tada živio u [adresa] te je renovirao kuću koja je predmet ovog spora. Tužiteljica za to nije ni znala, znala je da je kupio tu kuću jer joj je jednom pokazao kad su tuda prolazili i to je sve. Kad je kuća već bila renovirana oko 2003., vratio se jednog dana iz [adresa] u [adresa] i zatekao da u kući nema namještaja, pa su mu susjedi naknadno rekli da je bila tužiteljica i da je kamionom odnijela namještaj, jer je ona imala ključ od kuće u [adresa]. Tužiteljica je uzela ključ kuće koja je predmet ovog spora te se uselila u tu kuću bez njegovog znanja i rekla mu je da tu ostaje dok je živa. Da su oni i ranije 2006. postigli usmeni dogovor na način da je on bio ucijenjen jer su obje kuće bile na sudu, a tužiteljica je od njega tražila donji kat, pa je on na to pristao iako ona nije imala pravo, ali nije htio ići na sud, predugo bi trajalo. Tako su se dogovorili, odnosno ona je sve to dogovorila. Dogovor je bio da on dobije gornji dio, gornji kat kuće i da ga proda njezinom zetu IĆ. U svezi cijene za taj kat kuće dogovorili su se da bude 95.000,00 EUR, to je također bila ucjena od tužiteljice koja je rekla da zet nema nego taj iznos, iako je on prethodno dogovarao za ovu kuću prodaju za 190.000,00 EUR, ali kuća nije imala papire pa to nije realizirao. Sa djecom tužiteljice i zetom je uvijek bio u dobrim odnosima pa je pristao na iznos od 95.000,00 EUR. Kuća nije bila etažirana, jer nije imala vlasnički list pa je tužiteljica rekla da nema veze jer će to ionako pripasti njezinoj kćeri, pa da ne bi htjela da se nakon njene smrti kćer i sin spore i da se zato ne spominje njezino ime u kupoprodajnom ugovoru. U svezi sklapanja kupoprodajnog ugovora dogovorili su se svi, tužiteljica i tuženici i onda su sklopili kupoprodajni ugovor za ovu kuću. Bilo je to sve istog dana, kada je napravljen i dogovor. Pojašnjava da nije bilo riješeno vlasništvo pa da su prvo sklopili predugovor, bilo je to u istom periodu kad i onaj dogovor, a nakon toga je sklopljen kupoprodajni ugovor. Po kupoprodajnom ugovoru primio je iznos cijene, sve je isplaćeno onako kako je dogovoreno. Tuženiku pod 2. je prodao cijelu kuću koja je predmet ovog spora, uz suglasnost sa tužiteljicom. Čak da je i opominjao da neće biti vlasnica i ona to da zna. Kada su sklapali predugovor i dogovor kod javnog bilježnika su išli potpisnici toga, misli da su za predugovor bili on i IĆ sami. Misli da jednom IĆ nije došao jer je bio dežuran na poslu pa je došao naknadno kod javnog bilježnika ali ne zna točno u svezi čega je to bilo. On je vodio sve nekretnine, svoje i tužiteljičine, tako da točno zna kako se što prodavalo i kako je išao novac, pa mu je tako poznato da nije točno da bi tužiteljica svojoj kćeri dala iznos od 100.000,00 EUR od prodaje kuće na Plovaniji. IĆ je obnovio gornji dio kuće na Plovaniji, nadogradio terasu i napravio krov nad terasom, napravio stepenište, stavio fasadu i prodana je za 157.000,00 EUR. Kada je ova kuća na Plovaniji prodana sin tužiteljice je otišao u podstanare, tuženici 2. i 3. i tužiteljica su se preselili u ovu spornu kuću. Kada je potpisivao dogovor iz 2007, sklopljen sa tužiteljicom, isti je prethodno pročitao i u cijelosti razumio, on je dogovor napisao, pročitao ga tužiteljici i ona ga je onda odnijela odvjetniku Ivici Ivaniću da ga pregleda. U dogovoru je napisao da prodaje IĆ kat kuće na [adresa], a u kupoprodajnom ugovoru da mu prodaje cijelu kuću jer kat kuće mora stajati na nekoj zemlji, a nije bilo sređeno zk stanje, nije bila kuća etažirana iz istog razloga. Vodio je sudski postupak za ovu nekretninu, a kupoprodaji ugovor je sklopljen za vrijeme trajanja tog postupka. Kupoprodajna cijene navedena u kupoprodajnom ugovoru da predstavlja cijenu za kat kuće, a ne za cijelu kuću jer je morao dati tužiteljici njen dio kuće, a tužiteljica nije htjela da ju se spominje u tome ugovoru. Tužiteljici je njezin dio kuće dao dogovorom iz 2007. koji su potpisali njih troje. Da u kupoprodajnom ugovoru nije mogao napisati da prodaje kat već cijelu kuću radi kredita od banke, a da je kada je pisao kupoprodajni ugovor sa IĆ prisutna bila i MĆ.
8.2. Tuženik pod 2. IĆ je u svome iskazu naveo da je kupoprodajni ugovor sklopljen između njega i AĆ bio uz suglasnost, pristanak tužiteljice, s kojom je dogovoreno da ima pravo uživati do svoje smrti u donjem dijelu kuće. Kad su se doselili u predmetnu kuću 1. kat je bio useljiv, a prizemlje nije pa je tužiteljica živjela s njima na katu dok se prizemlje uređivalo. Bilo je to po prodaji kuće na Plovaniji 2007. Jedan dio kupoprodajne cijene isplatio je AĆ od novca koji su dobili prodajom kuće na Plovaniji, a drugi dio putem kredita. Tužiteljica u svom iskazu da govori neistine, dok je bilo novca sve je bilo u redu. Sa tužiteljicom i AĆ potpisao je dogovor iz 2007. kojim su se dogovorili točno ono što u tom dogovoru piše. Nakon ovog dogovora on i AĆ, zato jer je isti bio upisan kao vlasnik u zk knjigama, sklopili su kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnine. Nekretnina je išla pod hipoteku, cijela kuća, jer se drugačije hipoteka nije mogla dobiti, a sa time je tužiteljica bila upoznata. Od AĆ je kupio cijelu kuću, onako kako piše u papirima, s time što je sada vlasnik kuće banka jer ima hipoteku na kuću još 16 godina. Kada kaže da je tužiteljica znala za to pojašnjava da je tužiteljica njega i njegovu suprugu nagovorila da od AĆ kupe kuću jer je ona bila s njim u lošim odnosima. Da nije točno što tužiteljica tvrdi da je njegova supruga dobila iznos od 100.000,00 EUR od prodaje kuće na Plovaniji. Što se tiče prebivališta tužiteljice navodi da se 2007., 2008.. nisu mogli prijaviti s prebivalištem na ovoj adresi, jer kuća nije bila na njima zbog vlasničkog lista, a on je osobno odvezao tužiteljicu i prijavio je na ovu adresu, a to da se vidi u policijskom izvješću. On je kao vlasnik nekretnina odobrio njezinu prijavu prebivališta na ovoj adresi. Također kad su potpisivali dogovor iz 2007. on i tužiteljica su se kod javnog bilježnika dovezli istim autom, u to vrijeme su on i tužiteljica bili na istoj strani, nisu bili u dobrim odnosima sa AĆ. Od 2007. do tužbe nije bilo govora o etažiranju ni o upisu vlasništva tužiteljice, do ovoga je došlo kad je ponestalo novaca, kad se povećala potrošnja struje zbog grijanja tužiteljice, kad su među njima nastali neki problemi. Cijena od 95.000,00 EUR je cijena za cijelu kuću, kuća je upisana u vlasničkom listu kao cjelina, te je u dogovoru koji je pročitao i koji su potpisali njih troje i ovjerili kod javnog bilježnika 4.6.2007. bilo točno ono što su se dogovorili. Kupoprodajni ugovor je sklopio samo sa AĆ jer u vlasničkom listu piše da je vlasnik AĆ i jedino tako su mogli podignuti hipoteku na kuću. U dogovoru se nije spominjalo vlasništvo tužiteljice već uživanje prizemlja do njezine smrti. Prizemlje da su svi uređivali jer je donji kat bio neuseljiv, a on je sredio cijelu okućnicu. Imao je ključeve od prizemlja te je pomagao dok se prizemlje uređivalo. Supruzi da je darovao kuću jer je vojno lice i htio je ići u mirovne snage pa je htio biti na miru. MĆ da je bila prisutna i kada se sklapao predugovor, a on je nju osobno vozio na sklapanje dogovora sa AĆ. On je išao s njom u MUP gdje je on potvrdio da ona živi u kući u kojoj je on vlasnik i dao joj pravo na se prijavi na tu adresu. MĆ je znala da on podiže kredit za kupoprodaju jer je tako pisalo u ugovoru. A u kuću je došao i djelatnik banke izvršiti potvrdu da se im omogući kredit koji je isplaćen AĆ.
8.3. Tužena pod 3. KĆ je navela da je njezina majka prodala 3 nekretnine, a da nije isplatila nju i brata iza smrti njihovog oca. Majka joj je pronašla kuću na Plovaniji, ušli su unutra i kompletno obnovili kuću ona i suprug na način da su podigli kredit za obnovu te kuće. Na prvom katu su živjeli ona i suprug s djecom, a u prizemlju njezin brat sa ženom i djecom, s tim što je majka imala jednu sobu kod brata i kad bi se posvađala s AĆ tu je dolazila. Međutim odnos između majke i bratove žene bili su loši, pa je majke molila da prodaju tu kuću, ali kako je majke bila vlasnik te kuće na papiru, rekla je da to prodaje, a ona je znala za loše odnose između nje i bratove supruge pa je rekla ok. Tada je majka predložila da kupo kuću od AĆ. Šutjela je 24. godine dok je majka nije izbacila iz donjeg kata kuće pred djecom, a misli da je njezin cilj da se ona posvađa s njima da se proda i ova kuća. Majka je znala da se diže kredit na ovu kuću, kad je došao procjenitelj iz banke ona je bila prisutna, sve je znala, ona je sve kreirala. U dogovoru iz 2007. nije sudjelovala, vjerovala je majci i suprugu. Tužiteljica je znala da će kupiti cijelu kuću, da će njezin suprug biti zk vlasnik, da ćemo dignuti hipoteku na cijelu kuću, znala je za kredit i za reprogramiranje kredita, ona je za sve to znala. Misli da je procjenitelj procijenio kuću na oko 150 tisuća EUR. Ona ga je pustila u kuću i odvela ga u prizemlje, gdje je bila majka. Majka da joj ima pravo uživanja na prizemlju kuće, ona zna da je nije nikad isplatila iza smrti oca, a brata je isplatila pod prisilom odvjetnika, pa bi ovo prizemlje kuće, nakon njezine smrti bila zapravo ostavština iza njezinoga oca. Ona je bila naivna i vjerovala je majci. Kada su se doselili u kuću na [adresa] ta kuća nije bila useljiva, dolje je bio rohbau, a AĆ je rekao da je u kompletnu kuću uložio 60 tisuća EUR, njima je prodao za 95 tisuća EUR, Kada su se doselili kat kuće bio je uređen i na tom katu su jedno vrijeme živjeli zajedno sa majkom. Dodaje da je do svađe došlo iz razloga što ona nije htjela prodati ovu kuću. Ona zna da je kupljena cijela kuća, takav je bio dogovor, a što je između AĆ i njene majke bilo ona da ne zna. Ugovor o darovanju sa suprugom da je potpisala jer je on trebao ići u Afganistan na 6 mjeseci, a u tom slučaju se on ne bi mogao pojaviti na sudu.
9. Odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZVDSP) je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. U st. 2. istog članka propisano je na temelju st. 1. ovoga članka stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla (ugovor o prodaji, ugovor o darovanju) stječe upisom u zemljišnu knjigu u kojoj je situaciji pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige.
9.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod I. toč 1. izreke presude kojim traži da se utvrdi da je suvlasnica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za suvlasnički udio od 3985/10 000 dijela, te vlasnica za cijelo stana u prizemlju prema dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke, ovaj sud isti nije našao osnovanim. Naime, nije sporno među strankama da je kuću na [adresa] otprilike u vrijeme kada su tužiteljica i tuženik pod 1. započeli svoju vezu kupio tuženik pod 1. od novca koji je dobio prodajom svoje obiteljske kuće (tužiteljica i sama u svome iskazu navodi da je kuću na [adresa] kupio AĆ), a da su kuću kasnije zajedno uređivali u vrijeme dok su bili u izvanbračnoj zajednici. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik nakon razlaza u 2007. sklopili Dogovor dana 4. lipnja 2007. kojim su dogovorili podjelu nekretnina koje su u vrijeme razlaza imali u posjedu i to stana u privatnoj kući na [adresa] u [adresa], kuće u [adresa] i kuće u [adresa] na [adresa] (čl. 2. dogovora). Nije sporno da su u vrijeme potpisivanja Dogovora kod javnog bilježnika bili istovremeno nazočni AĆ, HĆ i IĆ i da su svi potpisali Dogovor u kojem je među ostalim navedeno da „ stan u prizemlju kuće na [adresa] pripada HĆ“, da će AĆ prodati stan na katu kuće na [adresa] IĆ za 95.000,00 EUR, da je sa ovim dogovorom upoznat i IĆ kupac kata kuće koja nije etažirana, a u prizemlju kuće da ostaje u posjedu HĆ do svoje smrti i koji bez njenog pristanka ne može nitko otuđiti.
9.2. Navode tužiteljice da je AĆ nakon godinu dana sklapio novi ugovor za kuću na [adresa] te da se kao vlasnik za cijelo upisao IĆ bez njezinog znanja te da ona nakon zaključenja Dogovora nije vidjela kakav drugi ugovor ili predugovor vezano za ovu nekretninu ovaj sud nije našao uvjerljivim jer iz provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da je tužiteljica bila upoznata sa sadžajem Kupoprodajnog ugovora, da je upravo na njezinu inicijativu i došlo, kako do prodaje kuće na Plovaniji, u kojoj su ranije živjeli tuženici pod 2. i 3. tako i do kupovine kuće na [adresa], a sve upravo zbog njezinog razlaza sa tuženikom pod 1. i loših odnosa sa sinom i nevjestom, a što je razvidno i iz sadržaja dopisa koje je tužiteljica kao majka slala svome sinu. Isto tako ovaj sud nije našao uvjerljivim i vjerodostojnim iskaz tužiteljica kada je navela da se ne sjeća na koji je način prijavila prebivalište na adresi na kojoj je sada, najvjerojatnije na temelju potvrde da joj pripada prizemlje i ne sjeća se je li IĆ išao s njom.
9.3. Prema sadržaju dopisa Ministarsva unutarnjih poslova od 4. srpnja 2024. (list 118 spisa) tužiteljica je od 11. rujna 2022. do 22. siječnja 2008. imala prijavljeno prebivalište na [adresa], a od 22. siječnja 2008 nadalje u [adresa], u [adresa] (stanodavac zet IĆ). Prema tome, da bi tužiteljica mogla prijaviti prebivalište na adresi [adresa] – [adresa] morala je imati suglasnost vlasnika, a kojeg vlasnika, G je ista nedvojbeno kontaktirala da joj da suglasnost da na adresi kuće koje je on vlasik prijavi prebivalište. Naime, prijava prebivališta vrši se u nadležnoj policijskoj upravi u roku od 15 dana od promjene adrese, uz potrebu za važećim osobnim dokumentom, ispunjenim Obrascom 1 za prijavu prebivališta, te dokazom o pravnom osnovu za stanovanje na novoj adresi (ugovor o najmu, izjava vlasnika ili dokaz o vlasništvu). Stoga svaki navod tužiteljice da nije znala da je tuženik pod 2. vlasnik cijele kuće ovaj sud nalazi usmjernim isključivo radi uspjeha u ovome postupku jer ga u protivnome ne bi tražila suglasnost da prijavi prebivalište na adresi kuće koje je on vlasnik (što je nedvojbeno tražila jer tako i stoji u dopisu MUP-a), a da nije znala kako tvrdi da je on vlasnik kuće. .
9.4. Također, navode tužiteljice da je mislila, a kada je dolazio procjenitelj da dolazi radi etažiranja i da nije bila upoznata sa podizanjem kredita na ovoj kući, odnosno sa upisom hipoteke u zk knjigu ovaj sud nije našao uvjerljivim jer je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica imala više nekretnina koje je prodala i potom i kupila, da se bavila i uređenjima nekretnina te da je u agenciji za prodaju nekretnina pomagala tuženiku pod 1., koji je bio vlasnik agencije, pa prema tome neuvjerljivo je i neživotno da ista ne bi bila upoznata sa razlogom dolaska procjenitelja u njezin stan kao i da je mislila da se etažira kada o etažiranju u to vrijeme nije niti bilo govora.
9.5. Nadalje, ovaj sud se nije posebno upuštao u analizu imovine koju su tužiteljica i tužena pod 3. naslijedili od pok. supruga odnosno oca međutim kako slijedi iz rezultata ovoga postupka, tužena pod 3., koja je u vrijeme nasljeđivanja imala 12 godina nije dobila svoj nasljednički dio iza smrti oca (kojim je raspolagala njezina majka) pa je i to bio razlog zbog kojega je tužiteljica „dopustila“ da se tuženik pod 2., zet tužiteljice, upiše kao vlasnik kuće na [adresa] za cijelo. U tome dijelu ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu svjedoka RĆ, sina tužiteljice te iskazima tuženika pod 2.i 3., koji su ovome sudu životni, logični i uvjerljivi. Također, navode tužiteljice da je 100.000,00 EUR dala djeci, odnosno tuženiku 2. i 3. nakon prodaje kuće na Plovaniji ovaj sud nije našao istinitim jer je tužiteljica, a kako je sama navela tim novcima zatvorila kredit koji je glasio na njezino ime, a što je potvrdio i tuženik pod 1. kada je naveo da ona nije isplatila svoju kćer sa tim iznosom jer je on vodio računa o financiranju.
9.6. Također navode tužiteljice da nije znala za sadržaj Predugovora i Kupoprodajnog ugovora iz 2007. ovaj sud nalazi posebno neuvjerljivim, neovisno o činjenici da nije bila potpisnik tih ugovora i neovisno o tome što tijekom postupka navodi da Predugovor nije istovremeno potpisan (iako je potpisan istoga dana) obzirom da je prema mišljenju ovoga suda, a uvažavajući njezino iskustvo u prodaji nekretnina sigurno znala da se nitko ne može upisati u zemljišnim knjigama kao vlasnik etaže, jednoga kata ukoliko kuća nije etažirana i da se ne može kod banke podignuti kredit ukoliko onaj tko podiže kredit uz upisivanje hipoteke nije vlasnik kuće ili ako nema suglasnost vlasnika. Stoga je prema mišljenju ovoga suda tužiteljica bila upoznata s time da je tuženik pod 1. njezinom zetu prodao cijelu kuću, a da bi se ovaj mogao upisti kao vlasnik i podignuti kredit radi uređenja kuće.
9.7. Ovaj sud je kao vjerodostojan, nepristran i osobno nezainteresiran za uspjeh u ovome sporu našao iskaz svjedoka TĆ kada je navela da je bila osobno nazočna dogovoru između HĆ, MĆ i IĆ kada je MĆ rekla da joj nije dala dio koji ju pripada iza smrti oca, Željkinog supruga, a od prodaje dva stana u [adresa], jednog koji je bio vlasništvo njenog pok. supruga i drugi koji je bio vlasništvo roditelja njenog pok. supruga i dio kojeg je on naslijedio iza smrti roditelja i nekretnine u [adresa], pa da će joj dati dio kuće u [adresa] u [adresa], onaj dio koji će u podjeli zajedničke imovine AĆ dati HĆ, a da će oni I i IĆ podignuti kredit kojim će kupiti taj drugi dio kuće u [adresa] koji će u toj podjeli zajedničke imovine pripasti AĆ, ovo kako bi bili svi skupa. Stoga je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru saslušanoj svjedokinji, čiji je iskaz u skladu i sa drugim izvedenim dokazima.
9.8. Navode tužiteljice da je cijena od 95.000,00 EUR cijena plaćena za kat kuće, a ne za cijelu kuću, a što dijelom potvrđuje i tuženik pod 2. ovaj sud ne nalazi relevantnom pokraj činjenice da je tuženik pod 1. prilikom prodaje kuće pristao na cijenu koja je očito nešto bila niža od tržišne cijene, a sve iz razloga što je to bila želja tužiteljica kojoj je ionako u podjeli nakon razlaza pripalo prizemlje kuće, koje je ona, onako kako je njoj AĆ „prepustio“, „prepustila“ svojoj kćeri i zetu da se upišu kao vlasnici za cijelo, a radi svih neriješenih imovinskih odnosa koje su iamli nerazriješene nakon smrti oca tužene pod 3. Također, ovaj sud ne vidi koji bi uopće bio interes AĆ da proda cijelu kuću za manji iznos, a da ga zaista na to nije nagovorila tužiteljica govoreći da joj zet nema novaca za platiti veći iznos pa da u konačnici tuženik pod 1. na taj način i razriješi svoje odnose sa tužiteljicom oko podjele imovine. Nije niti životno i logično da bi tuženici pod 1. i 2. tužiteljici „iza leđa“ sklapali Predugovor i Kupoprodajni ugovor, kada je i sam tuženik pod 2. rekao da u to vrijeme nije bio u dobrim odnosima sa ĆĆ, koji se razilazio sa njegovom punicom. Ovaj sud vjeruje da tuženik pod 1. nije imao nikakav interse da komplicira odnose sa tužiteljicom zaključujući ugovore sadržaja za koji ona nije znala jer je istome, prema mišljenju ovoga suda bio interes da konačno razriješi sve odnose koje je s njom imao.
9.9. Tijekom postupka među strankama nije sporno da je dogovoreno, a kako stoji i u Dogovoru od 4. lipnja 2007. da prizemlje kuće ostaje u posjedu HĆ do njezine smrti, kao i da kuća nije etažirana, prema tome čitajući i sam sadržaj Dogovora proizlazi da nije dogovoreno da je HĆ vlasnica dijela kuće, prizemlja, pa da će se kuća etažirati već da istoj pripada stan u prizemlju kuće koja nije etažirana i da joj taj stan ostaje u posjedu, a ne da joj se prenosi u vlasništvo. Ovaj sud zaključuje i da je stoga sadržaj Predugovora od 4. lipnja 2007., koji je zaključen istodobno kada i Dogovor (kada je i tužiteljica bila prisutna kod javnog bilježnika) takav da je u istome navedeno da AĆ prodaje GĆ kuću na čest. zem. [katastarska čestica] nastale 1891/6 k.o. (nova oznaka) Arbanasi za cijelo, a ne samo kat kuće. Također je i iz požurnice Privredne banke od 20. lipnja 2007. (list 148) spisa razvidno da se ovaj sud požuruje sa izdavanjem novog zk izvatka jer je ovdje tuženiku pod 2. odobren dugoročni stambeni kredit za kupnju obiteljske kuće. Ovaj sud ponovno zaključuje da je tužiteljica znala i morala znati da je tuženik pod 2. upisan kao vlasnik kuće za cijelo i da banka tuženiku pod 2. u lipnju 2007. neće odobriti kredit sa upisanom hipotekom na kući, ako kuća nije u njegovom vlasništvu ili ako nema suglasnost vlasnika, dok je u Dogovoru od 4. lipnja 2007., koji je tužiteljica potpisala jasno navedeno da kuća nije etažirana, a i sama je podizala kredite sa upisanom hipotekom na nekretninama kojih je bila vlasnica pa je imala saznanja o tome koja dokumentacija je potrebna banci za odobravanje kredita.
10. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod I. toč 2. izreke presude kojim traži da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Kupoprodajni ugovor zaključen dana 21. 12. 2007. godine između AĆ kao prodavatelja i GĆ kao kupca uz brisanje upisa koji je temeljem tih isprava izvršen, ovaj sud isti nije našao osnovanim. Naime, obzirom da je utvrđeno tijekom postupka da je tužiteljica znala za sadržaj Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 21. 12. 2007. te je sa istim bila suglasna (što se manifestiralo kroz sve radnje koje je poduzimala od 2007. do podnošenja ove tužbe u 2017. – odlazak prijaviti promjenu prebivališta, primanje procjenitelja itd.) to ovaj sud nije našao da bi navedeni ugovor bio ništetan i bez pravnog učinka pokraj činjenice da je upisani zemljišnoknjižni vlasnik, koji je prethodno bio i kupac te nekretnine, istu prodao tuženiku pod 2. Obzirom na sva prednja utvrđenja ovaj sud je našao nesonovanim i tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod I. toč 3. izreke presude kojim traži da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju zaključen dana 21. 08. 2017. godine između tuženika ad. 2. GĆ i tužene ad. 3. KĆ uz brisanje upisa koji je temeljem tih isprava izvršen, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod II. toč 1. izreke presude kojim traži poništenje Ugovora o darovanju od dana 21. 08. 2017. uz brisanje upisa koji je temeljem tih isprava izvršen. Ovaj sud ne nalazi utvrđenim da su sklopljeni Ugovori o darovanju iz 2007. i 2017. nemoralni pravni poslovi već naprotiv, tuženici pod 1. i 2. su valjano raspolagali sa nekretninama koje su bili zemljišnoknjižni vlasnici uz napomenu da niti jedan od njih nije zadirao u dogovoreno pravo tužiteljice da bude u posjedu stana kuće na [adresa] i to u stana u prizemlju, u čijem je nesmetanom posjedu tužiteljica od useljenja u 2007. do danas. Iz držanja stranaka tijekom ovoga postupka, posebno tuženika pod 2. i 3., a nakon njihovih iskaza ovaj sud nalazi da isti u niti jednom trenutku nisu doveli u pitanje pravo tužiteljice da do svoje smrti živi u prizemlju kuće, a sve u skaldu sa postignutim dogovorom.
11. Slijedom svega prednje navedenog ovaj sud je našao neosnovanim i prijedlog za određivanjem privremene mjere kao i prijedloga za određivanjem zabilježbe spora od strane ovoga suda (koja je zabilježba je već i upisna u zemljišne knjige) te je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa), po kojima je tuženicima, a sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora valjalo priznati popisani trošak i to: Tuženiku pod 1. za pristup ročištu od 01.12.2017. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 08.01.2018. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 23.02.2018. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 26.02.2018. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 08.03.2018. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 14.03.2019. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 18.04.2019. u iznosu od 100,00 EUR-a, podnesak od 13.09.2019. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 21.02.2020. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 08.02.2021. u iznosu od 200,00 EUR- a, ročište 30.03.2021. u iznosu od 200,00 EUR-a, očevid 21.12.2021. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 26.01.2022. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 08.06.2022. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 02.12.2022. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 23.01.2023. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 23.08.2023. u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište 05.12.2023. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 02.05.2024. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 04.07.2024. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 06.11.2024. u iznosu od 100,00 EUR-a, ročište 13.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR-a, podnesak od 11.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR-a, sudske pristojbe u iznosu od 200,00 EUR-a, ročište od 23.06.2025. u iznosu od 250,00 EUR- a te ročište od 25.07.2025. u iznosu od 250,00 EUR-a., sve uvećano za PDV od 25% sveukupno iznosi 5.450,00 EUR.
12.1. Nadalje, tuženiku pod 2. je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 02.08.2017. u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 01.12.2017. u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište 22.02.2018. u iznosu od 100 bodova, sastav odgovora na tužbu 26.04.2018. u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 30.04.2018. u iznosu od 25 bodova, sveukupno 425 bodova. Tuženiku pod 3. je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 22.08.2017. u iznosu od 100 bodova, sastav odgovora na tužbu 26.04.2018. u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 30.04.2018. u iznosu od 25 bodova, sveukupno 225 bodova. Tuženicima pod 2. i 3. je priznat trošak za pristup na ročište 01.12.2017. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 08.01.2018. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 22.02.2018. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska u iznosu od 26.02.2018. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 17.05.2018. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 01.09.2019. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska u iznosu od 07. 03.2019. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 20.02.2020. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 20.02.2020. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 08.02.2021. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 30.03.2021. u iznosu od 110 bodova, pristup na očevid od 21.12.2021. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 22.03.2022. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 13.06.2022. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 23.08.2023. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 05.12.2023. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 07.06.2024. u iznosu od 110 bodova, sastav podneska od 12.09.2024. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 13.11.2024. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 27.01.2025. u iznosu od 25 bodova, sastav podneska od 27.01.2025. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 23.06.2025. u iznosu od 110 bodova, pristup na ročište 25.07.2025. u iznosu od 110 bodova. Stoga je sveukupno tužiteljica dužna platiti tuženicima pod 2. i 3 trošak postupka u iznosu od 4.816,63, a sve prema popisu troška kako je zatraženo od strane punomoćnice tuženika pod 2. i 3.
U Zadru, 11. rujna 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ. spec. iur.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljici, po punomoćnici
2. Tuženicima, po punomoćnicima.
