REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2155/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: MTS iz [adresa], 217- 256 St. Andrews St., N1S 4T9, Kanada, broj putovnice: [broj putovnice], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 25. kolovoza 2023. podnio Matičnom uredu zahtjev za upis u maticu rođenih i evidenciju državljanstva, da prvostupanjsko tijelo nije odlučilo u zakonskom roku te da je dana 12. veljače 2024. podnio žalbu zbog šutnje administracije, ali ni po toj žalbi nije odlučeno na vrijeme. Tužbom traži uvažavanje tužbe, naložiti tuženiku u roku od 60 dana odlučiti o žalbi te naložiti tuženiku da mu naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da o zahtjevu tužitelja nije odlučivano u upravnom postupku te da je nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova. Ističe da je Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove ustupio predmet Ministarstvu unutarnjih poslova sukladno članku 18. ZUP-a. Tužitelj je zahtijevao upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu pozivom na odredbe Zakona o hrvatskom državljanstvu, no te se odredbe odnose na djecu rođenu nakon **.**.1991., a tužitelj je rođen 1985. godine. Budući da nije stekao državljanstvo podrijetlom prema članku 4. ni članku 5. Zakona, za njegov upis potrebna je prethodna suglasnost ili naloga Ministarstva unutarnjih poslova. Stoga matični ured nije mogao izvršiti upis, već je zahtjev ustupio Ministarstvu unutarnjih poslova. Tužitelj je o tome obaviješten, a u prilogu je dostavio isprave relevantne za postupak utvrđivanja državljanstva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U podnesku od 15. travnja 2024. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovor na tužbu.

4. U podnesku od 23. lipnja 2025., zaprimljenom u Sudu 4. srpnja 2025., tuženik u bitnom navodi da je tužitelj podnio tužbu zbog šutnje uprave u postupku upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, iako je zahtjev koji je podnesen Matičnom uredu u Zagrebu ustupljen Ministarstvu unutarnjih poslova, a ne tuženiku. Ukazuje da je u međuvremenu tužitelj upisan u evidenciju o državljanstvu na temelju naloga Policijske uprave Virovitičko-podravske, što potvrđuje izvadak Matičnog ureda Medveščak od 28. travnja 2025. Kako je tužitelj tužbu podnio protiv nenadležnog tijela, predlaže se obustava spora ili odbijanje tužbe kao neosnovane.

5. Tužba nije dopuštena.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj dana 25. kolovoza 2023. godine zastupan po opunomoćeniku Matičnom uredu podnio „zahtjev za upis u maticu rođenih i evidenciju državljanstva“ koji je činjenično utemeljen na tvrdnji je tužitelj hrvatski državljanin kao osoba čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja (**.**.1985.) hrvatski državljani. Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba je 19. listopada 2023. uputio predmetni zahtjev tuženiku okvalificiravši taj zahtjev kao zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Tužitelj je Matičnom uredu 12. veljače 2024. podnio žalbu zbog šutnje uprave.

7. Zakon o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91. - ispravak, 28/92., 113/93., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21., dalje ZHD) u praksi se može podijeliti na dva temeljna dijela: 1) čl. 30. i 30.a, koji služe za utvrđivanje hrvatskog državljanskog korpusa na dan 8. listopada 1991. (tzv. zatečeni državljani), te 2) ostatak zakona, koji uređuje stjecanje i prestanak hrvatskog državljanstva nakon tog datuma. ZHD, dakle, istodobno uređuje tko se smatra hrvatskim državljaninom u trenutku njegova stupanja na snagu, kao i načine stjecanja i prestanka državljanstva nakon 8. listopada 1991.

8.1. Prema čl. 30. st. 1. ZHD-a, hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ZHD-a. Dakle, hrvatskim državljaninom smatra se svaka osoba koja je na dan 8. listopada 1991. imala status hrvatskog republičkog državljanina prema tada važećim propisima o državljanstvu. Za osobe rođene prije stupanja ZHD-a na snagu, primjenjuje se načelo pravnog kontinuiteta, što znači da se njihov državljanski status utvrđuje prema propisima koji su vrijedili do 8. listopada 1991. Drugim riječima, kako bi se utvrdilo ima li neka osoba rođena prije stupanja ZHD-a na snagu status hrvatskog državljanina, potrebno je primijeniti prijašnje zakone o državljanstvu, a ne odredbe samog ZHD-a.

8.2. Osobe rođene nakon stupanja ZHD-a na snagu mogu steći hrvatsko državljanstvo isključivo na temelju odredbi ZHD-a, primjerice podrijetlom (čl. 4. i 5.). Odredbe čl. 4. ZHD-a, koje se odnose na stjecanje državljanstva podrijetlom, primjenjuju se isključivo na osobe rođene nakon **.**.1991. To je stajalište potvrđeno: 1) sjednicom sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske iz 1994. godine, na kojoj je usvojeno pravno shvaćanje da se čl. 4. i 5. ZHD-a odnose na osobe rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a, te 2) odlukama Ustavnog suda RH broj: U- III-1895/2001 od 16. veljače 2005. i broj: U-III-1153/2011 od 13. studenog 2014. Iako je u predmetima pred Ustavnim sudom bilo riječ o primjeni čl. 4. ZHD-a, ne postoji nikakav razlog da se takvo shvaćanje ne bi primijenilo i na čl. 5. ZHD-a. Naime, i čl. 4. i 5. ZHD-a odnosi na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom.

9. Tužitelj je osoba rođena **.**.1985., dakle prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. prije 8. listopada 1991. Stoga se njegov zahtjev za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske, koji se temelji na tvrdnji da je stekao hrvatsko državljanstvo kao osoba čiji su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani, a nije upisan u knjige državljana Republike Hrvatske, može riješiti samo temeljem odredbe čl. 30. st. 1. ZHD, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, tj. odredbi Zakona o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine, broj 32/77.) i odredbi saveznog Zakona o državljanstvu SFRJ (Službeni list SFRJ, broj 58/76.).

10. Prema odredbama čl. 24. ZHD, zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi se osobno nadležnom tijelu – policijskoj upravi/postaji Ministarstva unutarnjih poslova za osobe s boravištem u [adresa] ili diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako osoba nema boravište u [adresa].

11. Matični ured može upisati u evidenciju o hrvatskom državljanstvu tj. u knjigu državljana bez prethodne suglasnosti odnosno naloga za upis Ministarstva unutarnjih poslova, samo osobu rođenu poslije **.**.1991., koja je podrijetlom stekla hrvatsko državljanstvo prema čl. 4. i 5. ZHD-a, a što kod tužitelja nije slučaj.

12. Stoga, neovisno o tome što je tužitelj u zahtjevu naveo da traži upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu i uputio zahtjev matičnom uredu, bez prethodnog utvrđivanja da se smatra hrvatskim državljaninom sukladno čl. 30. ZHD- a, ne može se upisati u evidenciju o državljanstvu i nakon toga u maticu rođenih.

13. Slijedom navedenog, Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, dopisom KLASA: 224-01/23-01/16, URBROJ: 251-04-22/1- 23-2 od 19. listopada 2023., pravilno je tužiteljev zahtjev ustupio na rješavanje Ministarstvu unutarnjih poslova kao nadležnom tijelu sukladno čl. 18. st. 1. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP).

14. Upis u državnu maticu nije upravna stvar, već upravna radnja koju obavlja matičar na zakonom propisan način. Matičar u maticu rođenih može upisati osobu rođenu u inozemstvu samo koja je hrvatski državljanin u smislu odredbe članku 40. stavku 1. Zakona o državnim maticama (Narodne novine, broj 96/93., 76/13., 98/19. i 132/22.). Jedna od pretpostavki za upis činjenice rođenja u inozemstvu je okolnost da osoba ima hrvatsko državljanstvo. Ako osoba rođena u inozemstvu nema hrvatsko državljanstvo javnopravna tijela nisu dužna upisati tu osobu u maticu rođenih. Dakle, prije samog upisa u maticu rođenih matičar je dužan utvrditi radi li se o hrvatskom državljaninu.

15.1. Odredbom čl. 3. st. 1. toč. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu.

15.2. Prema odredbi čl. 19. ZUS-a tuženik je javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

15.3. Prema odredbi čl. 46. st. 1. toč. 7. ZUS-a sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

16. Tuženik nije javnopravno tijelo koje je nadležno za rješavanje o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, odnosno odlučivanje o žalbi zbog propuštanja odlučivanja o predmetnom tužiteljevu zahtjevu, dok upis u državnu maticu nije upravna stvar, već upravna radnja.

17. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi niti o propuštanju donošenja odluke nadležnog javnopravnog tijela u smislu čl. 101. ZUP-a, odnosno o propuštanju donošenja odluke o žalbi sukladno čl. 121. ZUP-a.

18. Slijedom svega navedenog, tužitelj je tužbu podnio protiv nenadležnog tijela, i to zbog šutnje uprave. Međutim, šutnja uprave u smislu čl. 101. i 121. ZUP-a može postojati samo kod nadležnog tijela koje je dužno odlučiti o zahtjevu ili o žalbi. U ovom slučaju, to tijelo je Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno nadležna policijska uprava/postaja, a ne tuženik. Nadalje, upis u državnu maticu nije upravna stvar o kojoj se odlučuje u upravnom postupku, već upravna radnja koju matičar provodi tek nakon što nadležno tijelo (Ministarstvo unutarnjih poslova) utvrdi da osoba ima status hrvatskog državljanina. Budući da tuženik nije bio ovlašten niti obvezan odlučivati ni o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, niti samostalno provoditi upis u maticu rođenih bez naloga nadležnog tijela, ne može se govoriti o njegovoj šutnji. Dakle, radi se o situaciji u kojoj je tužba usmjerena protiv tijela koje uopće nije nadležno odlučivati u predmetnoj stvari, pri čemu se dio zahtjeva i ne odnosi na upravnu stvar, čime nedostaju pretpostavke za vođenje spora, što vodi odbacivanju tužbe po čl. 46. st. 1. toč. 7. ZUS-a.

19. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. Odvjetnik Karlo Novosel – elektroničkim putem

2. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – elektroničkim putem

3. U spis