Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-86/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zadvarje, Trg dr. Franje Tuđmana 3, 21255 Zadvarje, OIB: 76021668282, zastupanog po punomoćnici Silviji Tasić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-227/2023-23 od 12. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-227/2023-23 od 12. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:

''Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka tuženika Dobrovoljnog vatrogasnog društva Zadvarje, [adresa], OIB:76021668282 o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.01.2023., da radni odnos tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto vatrogasca sukladno ugovoru o radu od 22.04.2005., odnosno da ga vrati na radno mjesto, koje bi po svojim karakteristikama i plaćom najviše odgovaralo radnom mjestu na kojem je tužitelj radio do otkaza ugovora o radu.''

II/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova iznos od 500,00 Eur-a.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14- odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme i posljedično da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto vatrogasca sukladno ugovoru o radu od 22. travnja 2005., odnosno da ga vrati na radno mjesto koje bi po svojim karakteristikama i plaćom najviše odgovaralo radnom mjestu na kojem je tužitelj radio do otkaza ugovora o radu, prvostupanjski sud konstatira da nije bilo sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca temeljem ugovora o radu od 22. travnja 2005.,

- da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu odlukom o redovitom (poslovno uvjetovanom) otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2023. i

- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije savjetovao sa sindikatom odnosno sindikalnim povjerenikom,

dok je bilo sporno da li je tuženik u ovom postupku dokazao postojanje opravdanih razloga za donošenje pobijane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju.

6.1. Prvostupanjski sud se u obrazloženju poziva na odredbu čl. 115. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19 i 151/22; dalje: ZR) prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok (redoviti otkaz) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), prema st. 2. tog članka pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a prema st. 3. tog članka odredba st. 2. ne primjenjuje se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.

6.2. Nakon ocjene materijalnih i personalnih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je 15. siječnja 2023. na sjednici upravnog odbora tuženika jednoglasno donesena odluka o ukidanju radnog mjesta (vatrogasac) iz gospodarskih razloga, odnosno uslijed porasta troškova redovnog poslovanja (isplate plaća, troškova intervencija, amortizacije vozila i održavanja opreme) i nedostatnosti financijskih sredstava koje izdvajaju Općine Zadvarje i Šestanovac,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je iz naprijed navedenih razloga došlo do ukidanja radnog mjesta (vatrogasac) i da je slijedom toga prestala potreba za obavljanje poslova tog radnog mjesta,

- da su razlozi ukidanja radnog mjesta, a posljedično donošenja odluke o otkazu, potvrđeni sadržajem provedenih materijalnih i personalnih dokaza.

6.3. Prvostupanjski sud zaključuje da je u konkretnom slučaju tuženik u skladu s nastalim promjenama (povećanje vrijednosti minimalne plaće, troškova redovnog poslovanja i djelovanja, rastuće inflacije, troškova intervencije, amortizacije vozila, nabavke opreme i sl.) imao pravo organizirati proces rada, uključujući i mogućnost ukidanja radnog mjesta vatrogasac, zbog čega je i donio pobijanu odluku o otkazu od 15. siječnja 2023. kojom je zbog novonastalih promjena u radu i poslovanju ukinuo to radno mjesto. Sud još dodaje da je u situaciji kad poslodavac radi ekonomičnijeg i racionalnog gospodarenja izvrši reorganizaciju rada i ukine određena radna mjesta, a polazeći od toga da je autonomno pravo poslodavca odrediti sistematizaciju radnih mjesta, organizirati proces rada ili organizaciju poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima (radi održivosti redovnog poslovanja uslijed nedostatnosti financijskih sredstava), nužna posljedica takvog postupanja poslodavca dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. U tom kontekstu prvostupanjski sud se poziva na stajalište sudske prakse izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revr-183/2005 i Revr-2020/2018.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi, s obzirom da presuda nije opterećena nedostatcima koji bi onemogućili ovaj sud da u žalbenom postupku ispita njenu pravilnost i zakonitost, a svoju odluku kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima. U tom kontekstu neosnovane su tvrdnje tužitelja da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna razlozima iz obrazloženja te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, niti je odgovoreno na navode tužbe, što tužitelja upućuje na arbitrarnost u rješavanju. Imajući u vidu sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud obrazložio presudu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a jer je u obrazloženju sumarno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele te dokaze koje su predložile, a posebno je naveo i obrazložio koje je činjenice utvrđivao te zašto i kako ih je utvrdio, naveo je dokaze koje je izvodio te kako i zašto ih je ocijenio, kao i odredbe materijalnog prava koje je primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu.

7.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, na koju se tužitelj izrijekom poziva u žalbi, ali ne obrazlaže u čemu se ta bitna povreda sastoji.

7.3. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je tijekom postupka prigovorio iskazima svjedoka ED i JD u dijelovima u kojima svjedoci navode da ne postoji potreba za profesionalnim vatrogascima u Općinama [adresa] i [adresa], kao i da proračunska sredstva i druga sredstva nisu dostatna za plaće tužitelja i drugog profesionalnog vatrogasca (AD: opaska ovog suda) kojemu je također otkazan ugovor o radu iz istih razloga te da je predložio da sud te činjenice utvrdi financijskim vještačenjem, ali da to sud nije učinio čime je tužitelju povrijeđeno „pravo na jednakost oružja“, valja navesti da je tužitelj provođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost je li iznos kojeg uplaćuju Općine Zadvarje i Šestanovac dostatan za troškove plaće dva profesionalna vatrogasca predložio tek u podnesku od 1. srpnja 2024., dok je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari zaključeno 8. svibnja 2024.

7.4. Prema odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane, prema st. 2. istog članka stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.

7.5. Imajući u vidu da tužitelj u podnesku u kojem je predložio financijsko vještačenje ničim nije obrazložio zbog čega taj dokaz nije mogao (bez svoje krivnje) predložiti u stadiju postupka koji je prethodio zaključenju pripremnog ročišta, već je taj dokaz predložio tek u stadiju glavne rasprave to prvostupanjski sud osnovano taj dokaz nije uzeo u obzir. Okolnost što je tužitelj predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem nakon što je prigovorio iskazima svjedoka ED i JD nije od odlučnog značaja, jer nezadovoljstvo stranke sadržajem provedenog dokaza (konkretno: iskazom svjedoka), ne dovodi tu stranku u povoljniju procesnu poziciju da bi sada u stadiju glavne rasprave (bez svoje krivnje) mogla predložiti novi dokaz (konkretno: financijsko vještačenje) u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a. Stoga u prvostupanjskom nije počinjena niti navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj upućuje sadržajem žalbe.

8. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Žalbene tvrdnje tužitelja da je tuženik raspolagao s dostatnim financijskim sredstvima za isplatu plaća radnika na radnom mjestu vatrogasac, da je trebao zatražiti od jedinica lokalne samouprave (Općina Zadvarje i Šestanovac) dodatna novčana izdvajanja, nemaju uporišta u niti jednom provedenom dokazu (a već je ranije obrazloženo zbog čega prvostupanjski sud nije uzeo u obzir predloženi dokaz financijskim vještačenjem), osim u navodima samog tužitelja kojim on zapravo (pre)ocjenjuje rad i poslovanje tuženika kao poslodavca, što svakako izlazi iz okvira prava na koje je tužitelj kao radnik ovlašten u radnom odnosu.

8.1. Nije osnovana niti žalbena tvrdnja da je tuženik u smislu Procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija, dužan imati u radnom odnosu dva profesionalna vatrogasca i da unatoč gospodarskim problemima koje je bio dužan riješiti na drugi način nije mogao donijeti pobijanu odluku o otkazu.

8.2. Prije svega, tužitelj se ne poziva na konkretnu Procjenu ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija, dok se iz sadržaja prvostupanjskog spisa može na pouzdan način utvrditi da su se Procjene na području djelovanja tuženika tijekom vremena mijenjale, pa je tako u ranijem razdoblju bila propisana potrebna opremljenost za tuženika (i) sa 2 profesionalna vatrogasca, dok su za 2023. bili predviđeni samo dobrovoljni vatrogasci. Dakle, za tuženika od 2023. više nisu bili predviđeni profesionalni vatrogasci već samo volonteri, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka ED i JD, a tužitelj u žalbi pozivanjem na neodređenu Procjenu to utvrđenje nije doveo u sumnju.

8.3. Neosnovano tužitelj prigovara u žalbi da tuženik nije zakonito proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom s obzirom da je prvostupanjski sud u toč. 19. obrazloženja detaljno i precizno naveo razloge zbog kojih savjetovanje o otkazu ugovora o radu za tužitelja nije moglo biti provedeno, pa se tužitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja prvostupanjske presude.

8.4. U tom dijelu nerazumljiva je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik otkazao ugovor o radu dvojici radnika (vatrogasaca) „a da treba najmanje pet“ što je protivno zdravom razumu jer je tuženik otkazao ugovor o radu svim radnicima (100%) koji su obavljali poslove vatrogasca. Takav zaključak suda se po tvrdnji tužitelja temelji na pogrešnom tumačenju relevantne odredbe čl. 127. ZR-a, a tužitelj tvrdi da je uvjet za postupanje i obavijest sindikalnom povjereniku to da poslodavac poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu donosi za najmanje 25% radnika, a kod tuženika se taj otkaz odnosi na 100% radnika na poslovima vatrogasca.

8.5. Suprotno tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 127. st. 1. ZR-a prema kojoj je poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan pravodobno i na način propisan tim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, navodeći da budući da je tuženik otkazao ugovor samo dvojici radnika na radnom mjestu vatrogasca, jasno proizlazi da tuženik prije davanja poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužitelju nije niti bio u obvezi savjetovati se sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom. Dakle, dužnost savjetovanja postoji kod onog poslodavca kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika (što kod tuženika nije bio slučaj) od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika (što također kod tuženika nije bio slučaj).

9. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a te na Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23), a koju tužitelj u žalbi posebno ne pobija.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Varaždinu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun