REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6876/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja: FŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima MŠ, Vesni Grčević Vukadin i Hrvoju Vukadinu, odvjetnicima iz Zagreba, Biskupa Galjufa 7A, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima RŠ, Sanji Porobija i Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, Iblerov trg 10/7, Galleria Importanne, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja odvjetnika Hrvoja Vukadina i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice IŠ, dana 11. rujna 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj 3209169723 broj kreditne partije: 7103654317 od 17.05.2007. godine. godine koji su sklopili FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10 , Zagreb, kao kreditor i to na način da je djelomično ništetan čl. 2. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora..“

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, 10 000 Zagreb,Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 82,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29.05.2007. godine pa do isplate i to po stopi koja se određuje do 31.12.2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04), a od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. koje teku po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, da tužitelju ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.053,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja tj. 11. rujna 2025. g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 17.05.2007. sklopio Ugovor o kreditu br. 3209169723, kreditna partija br. 7103654317, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 50.140,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

2. Nadalje, ističe da je odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje svih naknada i troškova sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima.

3. Nadalje, ističe da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako je definiraju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ( čl. 96-NN 79/07) s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

4. Ukazuje da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

5. Ukazuje da je tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta potpuno neopravdana obveza.

6. Ugovaranje plaćanja naknade za odobrenje kredita, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj ukazuje da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Tuženik tužitelju uopće nije niti pokušao razjasniti zašto mu je naplatio obradu kredita, radi čega tužitelj nije imao pristup razlozima koji opravdavaju tu naknadu.

Predmetna naplata naknade temeljem ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna. Predmetna ugovorna odredba je nedvojbeno nepoštena, jer sa njome tuženik osim kamata koje redovito dobiva kao naknadu za sklapanje ugovora, naplaćuje još neku fiktivnu i ničime u stvarnosti odredivu naknadu za obradu zahtjeva i dokumentacije kredita tužitelja.

Predmetni trošak za obradu kredita ne postoji, tuženik nije imao nikakve troškove prilikom obrade tužiteljevog kredita, administrativne troškove, obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično ili da je imao bilo kakav gubitak na ime rizika poslovanja zbog obrade kredita tužitelja te je dakle ugovornom odredbom u biti tuženik sebi omogućio dodatnu naplatu nepostojećih troškova obrade kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (kao i u tužbi) tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 18-27) smatra zahtjev neosnovanim. Smatra ugovornu odredbu jasnom, razumljivom i lako uočljivom te (ročište 09.04.2025.) ističe da ne spori visinu potraživanja. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

9. Između stranaka (ročište 09.04.2025. - list 54 spisa) učinjeno je nespornim da je tuženik naplatio tužitelju naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 82,48 eur dana 29.05.2007.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između stranaka br. 3209169723 od 17.5.2007., ovjeru javnog bilježnika Ante Ilića br. OV-4456/07 od 22.5.2007., izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška], dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 12.11.2024., izvadak Zagrebačke banke d.d., Opće uvjete poslovanja tuženika, dokumentaciju tuženika - list 31-36 spisa, uputu tuženika za odobravanje kredita građanima – osnovna uputa, izvod iz zapisnika VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30.1.2020., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su ( l 64-roč.05.09.2025.) da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

11. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

12. Iz predmetnog ugovora o namjenskom kreditu (list 6 spisa) sklopljenom između stranaka između ostalog u čl. 2. vidljivo je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

13. Iz potvrde tuženika od 12.11.2024. (list 14 spisa) vidljivo je da je 29.05.2007. tuženik naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva tužitelju u iznosu od 621,43 HRK, što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 82,48 eur.

14. Tužitelj u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu kojeg sud prihvaća navodi (list 63-64 – roč. 05.09.2025.) da je sa tuženikom 2007. potpisao predmetni ugovor o kreditu, a svrha je bila kupnja stana u [adresa] i taj stan je bio isključivo namijenjen za njegovo vlastito stanovanje odnosno rješavanje stambenog pitanja, a u tom stanu i danas stanuje. Nadalje,ističe da stan nije nikada iznajmljivao niti ga je koristio za obavljanje bilo kakve profesionalne djelatnosti. Radilo se o tipskom ugovoru, unaprijed pripremljenom od banke koji mu je ponuđen kao najpovoljniji kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF. Nije mogao mijenjati pojedine odredbe ugovora i morao je platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva no ne sjeća se je li u postotku od iznosa kredita ili određenoj svoti. Međutim, o toj se naknadi nije moglo pregovarati. Nadalje, navodi da je ugovor prije potpisivanja pročitao, ali nije ništa pitao bankovnog službenika jer je bio sretan da je dobio kredit koji mu je ponuđen kao najpovoljnija opcija za njega.

Kada je potpisao ugovor o kreditu shvatio je da mora platiti naknadu za obradu zahtjeva no ne sjeća se više na koji ju je način platio tj. da li mu je taj iznos oduzet od kredita, no misli da mu je taj iznos zapravo oduzet od iznosa kredita jer se ne sjeća da bi ga posebno plaćao banci. Ističe da nije prijevremeno otplatio kredit, no smatra da tu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva banka nije trebala naplatiti. Ne sjeća se je li postojala odredba ugovora sa kojom se nije slagao.

Ističe da mu nitko ništa u banci nije objašnjavao niti je on bilo što pitao niti je znao da može zatražiti primjerak Odluke banke o Tarifi naknada niti mu je tko dao tu odluku.

Ne sjeća se je li uopće dobio Opće uvjete poslovanja. Ističe da je kod tuženika imao otvoren tekući račun i ne sjeća se da bi imao ikakve pogodnosti kod tuženika. Što se tiče te naknade za obradu zahtjeva ona je bila financijski izdatak kojeg smatra da nije trebao platiti i taj izdatak nije ga egzistencijalno u tom trenutku ugrozio.

15. Svojstvo potrošača tužitelja utvrđeno je na osnovi iskaza tužitelja i predmetnog ugovora o namjenskom kreditu čiji je tužitelj bio korisnik.

16. Dakle, nije sporno da je tužitelj bio upoznat s obvezom plaćanja naknade, već o istoj nije mogao pregovarati niti je bio upoznat od čega se ista sastoji, a što je i navedeno u iskazu tužitelja.

Predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

U smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

17. Točno je da se upravo i ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je (neosnovano) stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega je nedvojbeno kako zastara još nije niti počela teći.

18. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

19. Tužitelj je dokazao kako je nedvojbeno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto visina naknade izravno ovisi o iznosu odobrenog kredita.

20. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 82,48 eur, a koja visina među strankama niti nije sporna. (Zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Kako je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe).

21. Na dosuđeni iznos od 82,48 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 29.05.2007. kako je zatraženo pa do isplate, jer je tužitelj platio tu naknadu na dan 29.05.2007. sukladno potvrdi – list 14 spisa te je od toga dana tuženik bio nepošteni stjecatelj.

22. Kamatna stopa dosuđena je do 31.12.2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezna kamate ("Narodne novine" 153/04), a od 01.01.2008. po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

23. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužitelj uspio 100% glede osnove i 100% glede visine pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak ( u predmetu utvrđenja ništetnosti i isplate vps 1.409,70 eura-list 1 i 54 spisa)

- sastava tužbe po Tbr.7/1 od 21.11.2024. – 100 bodova

- sastava podneska Tbr.8/1 od 06.03.2025. – 100 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 09.04.2025. – 100 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr. 9/1 od 05.09.2025. – 100 bodova

- trošak PDV 25% - 200,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu Tbr.1 t.1 TSP-26,55 eur – list 15 spisa

- trošak sudske pristojbe na presudu –Tbr.2 t.1 TSP u svezi čl. 7 tč3 ZSP- 26,55 eur tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.053,10 eur.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

24. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 11. rujna 2025. g.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika