1            Poslovni broj: 3 Us I-592/2023-14

 

             

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                       

                                                                                 Poslovni broj: 3 Us I-592/2023-14

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice A. B. iz Z., H. M. 39, protiv tuženika Državnog zavoda za statistiku, Zagreb, Ilica 3, radi provođenja posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku, 8. rujna 2023.,

 

                                  p r e s u d i o  j e

 

I.                 Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

II.              Poništava se rješenje tuženika Državnog zavoda za statistiku, KLASA: 052-02/21-01/2, URBROJ: 555-01-02-02-21-2 od 23. studenoga 2021.

 

III.            Utvrđuje se kako tužiteljica nije trebala svaki puta prilikom ulaska u prostorije Zavoda prilagati covid potvrdu, odnosno, nije se trebala testirati jer nije bila cijepljena niti je udovoljavala točki VII. Odluke ili je tužena trebala tužiteljici ponuditi te omogućiti rad od kuće od dana podnošenja prigovora pa sve do kada je trajalo obvezno testiranje.

 

IV.           Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati s osnova prekovremenog rada svo odrađeno vrijeme koje je koristila u privatne svrhe kako bi pribavila covid potvrde, a posebice dana 16. studenog 2021. godine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

 

V.             Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu 1.500,00 Eura s osnova materijalne i nematerijalne štete koju da joj je prouzročio tuženik svojim postupanjem.

 

VI.           Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

 

1.         Osporavanim rješenjem tuženika Državnog zavoda za statistiku, KLASA: 052-02/21-01/2, URBROJ: 555-01-02-02-21-2 od 23. studenoga 2021. odbijen je prigovor tužiteljice za provođenje posebnih sigurnosnih mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku. 

 

2.         Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 23. studenoga 2021., tužiteljica je podnijela tužbu koja je kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljena 7. ožujka 2022., pod poslovnim brojem Us I-618/2022, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela, da je 16. studenoga 2021. putem elektroničke pošte glavne ravnateljice Državnog zavoda za statistiku (u nastavku teksta Zavod) dostavila prigovor radi provođenja posebnih sigurnosnih mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku, jer provedba Odluke o uvođenju posebnih sigurnosnih mjera obveznog testiranja („Narodne novine“ broj 121/21), a posljedično tome i Upute za provođenje sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku, KLASA: 115-01/21-01/4, URBROJ: 555-01-02-04-21-1 od 15. studenoga 2021., koju osigurava odgovorna osoba institucije prema stavku XII. Odluke, nije u skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20 i 134/20) i Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) pa moli ravnateljicu Državnog zavoda za statistiku da ju se izuzme iz provedbe navedene mjere, uz pojašnjenje da se provedbom navedene Odluke dolazi do nepoštivanja i kršenja temeljnih ljudskih prava i slobode koja su zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske. U svezi s tim, tužiteljica se poziva na odredbu članka 54. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj svatko ima pravo na rad i slobodu rada i na odredbu članka 28. Zakona o državnim službenicima Zakona o državnim službenicima („Narodne novine broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19) te članak 16. Ustava Republike Hrvatske kako bi je se izuzelo od provedbe mjera navedenih u Odluci i Uputi. Naposljetku, tužiteljica je navela da suprotno navodima tuženika, nije vidjela mail službenika Zavoda R. G., koordinatora za zaštitu od bolesti COVID-19 od 15. studenog 2021., poslanog u 15:42 sati pa je u tužbenom zahtjevu predložila da se ovom presudom utvrdi da je postupanjem javnopravnih tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes te da je došlo do prisile, prijetnje, straha, diskriminacije, nejednakosti pred zakonom i ostalih povreda temeljnih ljudskih prava i slobode koja su zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, da joj tuženik opravda sve izostanke koji su se koristili u svrhu pribavljanja COVID-potvrda, a pogotovo izostanka od 16. studenoga 2021. i isplati joj druge materijalne i nematerijalne štete koje je prouzročio svojim nezakonitim i protuustavnim postupanjem, kao i da ju se oslobodi od plaćanja troškova ovog upravnog spora. U posljednje zaprimljenom podnesku od 23. svibnja 2023. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev.

 

3.         Tuženik je u odgovoru na tužbu, zaprimljenim kod Upravnog suda u Zagrebu 11. travnja 2022., naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je Stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske donio 12. studenoga 2021. Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjera obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika, namještenika službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova koja je stupila na snagu 16. studenoga 2021., a u točki XII. navedene Odluke propisano je, da je provedbu Odluke obvezan osigurati čelnik tijela pa je glavna ravnateljica Državnog zavoda za statistiku donijela 15. studenog 2021. Uputu o provođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku i temeljem navedene Upute službenici i namještenici obvezni su prilikom ulaska u službene prostorije Zavoda predočiti na uvid važeću EU digitalnu COVID potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju ili preboljenju bolesti COVID-19, a službenici i namještenici koji nemaju važeću digitalnu COVID-potvrdu ili drugi odgovarajući dokaz o cijepljenju ili preboljenju bolesti COVID-19, obvezni su prilikom ulaska u službene prostorije Zavoda predočiti dokaz o testiranju. Prema navedenoj Uputi, testiranje se provodi najmanje dva puta u sedam dana izvan radnog vremena. Nastavno, tuženik je istaknuo da je tužiteljica 16. studenoga 2021. putem elektroničke pošte ravnateljici tuženika dostavila prigovor za provođenje sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku o kojem je odlučeno, ovdje osporavanim rješenjem tuženika. Također, tuženik je naveo da je tužiteljica bila na vrijeme upoznata s Odlukom Stožera civilne zaštite, jer je službenik R. G., koordinator za zaštitu od bolesti COVID-19, poslao elektroničku poruku svim zaposlenicima tuženika 15. studenoga 2021. u 15:42 sati da od 16. studenoga 2021. neće biti moguće ući u prostorije Zavoda bez valjane EU digitalne COVID-potvrde, potvrde liječnika ili negativnog testa na COVID-19 i da se testiranje neće obavljati u službenim prostorijama Zavoda pa da djelatnici koji nemaju odgovarajuću potvrdu trebaju doći na posao sa testom, a tužiteljica je u navedeno vrijeme bila prisutna na poslu, jer je iz sustava za evidenciju radnog vremena vidljivo da je napustila prostorije Zavoda u 16:23 sati, zbog čega tuženik smatra tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, a vezano za zahtjev tužiteljice za isplatu joj materijalne i nematerijalne štete zbog provođenja navedenih mjera iz Upute, tuženik je naveo da donošenjem Upute nije došlo do nezakonitog i protuustavnog postupanja tužiteljice pa je i neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu drugih materijalnih i nematerijalnih šteta koje da joj je tuženik prouzročio svojim postupanjem. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

4.         U podnescima, zaprimljenim 13. i 23. svibnja 2022., tužiteljica je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

5.         U podnesku tužiteljice od 7. lipnja 2023. tužiteljica je ostala kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnoga spora.

 

6.         U ovom upravnom sporu 7. rujna 2023. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega nisu izvedeni  dokazni prijedlozi tužiteljice predloženi u podnescima tužiteljice od 13. svibnja 2023. i 23. svibnja 2023., jer izvođenje istih nije odlučno za rješavanje ovog upravnog spora iz niže obrazloženih razloga pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena. 

 

7.         Naime, uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora utvrđeno je da je Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske 12. studenoga 2021. donio Odluku, koja je stupila na snagu 16. studenoga 2021., da je u točki XII. navedene Odluke propisano da je provedbu Odluke obvezan osigurati čelnik tijela i da je glavna ravnateljica Državnog zavoda za statistiku donijela 15. studenoga 2021. Uputu o provođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku, a idućeg dana 16. studenoga 2021. tužiteljica je putem elektroničke pošte ravnateljici tuženika dostavila prigovor radi provođenje posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku o kojem prigovoru je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 23. studenoga 2021. na način da je prigovor ocijenjen kao neosnovan, slijedom čega je tužiteljica osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem. 

 

8.         Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

 

9.         Odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, koja je stupila na snagu 16. studenoga 2021. je podzakonski akt, a o ocjeni podzakonskih akata s Ustavom i drugim propisima nadležan je Ustavni sud Republike Hrvatske pa u ovom upravnom sporu pred ovim Sudom tužiteljica ne može s uspjehom osporavati navedenu Odluku Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske koja je podzakonski akt. 

 

10.    Nadalje, sukladno točki XII. navedene Odluke glavna ravnateljica tuženika donijela je 15. studenoga 2021. Uputu o provođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 kod ulaska u prostorije Državnog zavoda za statistiku, a koja je opći akt. O zakonitosti općih akata također ovaj Sud nije nadležan odlučivati, već je isto u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sukladno članku 12. stavku 3. točki 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), ali samo onih općih akata propisanih u odredbi članka 3. stavku 2. ZUS-a, dakle onih donesenih od strane jedinica lokalne i područne samouprave, pravne osobe koja ima javne ovlasti i pravne osobe koja obavlja javnu službu, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, u konkretnom slučaju Uputa kao opći akt je donesena od Državnog zavoda za statistiku, koja je državna upravna organizacija i samostalno obavlja svoje poslove u skladu s odredbama Zakona o službenoj statistici („Narodne novine“ broj 25/20) pa stoga niti ovaj Sud, a niti Visoki upravni sud Republike Hrvatske nisu nadležni ocjenjivati zakonitost općeg akta – Upute, donesene od strane ravnateljice tuženika 15. studenoga 2021., a upravo je provođenje navedenih sigurnosnih mjera od čije provedbe tužiteljica traži izuzimanje je regulirano navedenom Uputom. 

 

11.    Imajući u vidu da je suprotno navodima tužiteljice, tužiteljica bila upoznata s elektroničkom porukom zaposlenika Zavoda R. G. od 15. studenoga 2021., koji je primila u 15:42 sati, o tome da neće biti moguće ući u prostorije Zavoda bez valjane EU digitalne COVID-potvrde, potvrde liječnika ili negativnog testa na COVID-19 i da se testiranje neće obavljati u službenim prostorijama Zavoda pa djelatnici koji nemaju odgovarajuću potvrdu trebaju doći na posao s testom, a što je razvidno iz sustava za evidenciju radnog vremena iz kojeg proizlazi da je tužiteljica napustila prostoriju u 16:23 sati, to je osporavano rješenje tuženika valjalo ocijeniti zakonitim. 

 

12.    Stoga, ukoliko tužiteljica smatra da je donošenjem Odluke o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika lokalne i područne samouprave te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova, povrijeđena ustavna i druga prava propisana drugim materijalnim zakonom, može se zahtjevom obratiti Ustavnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom navedenog podzakonskog akta o kojima je Ustavni sud već odlučio u nekoliko svojih odluka pa tako i u odlukama broj U-I-1372/2020 od 14. rujna 2020 i U-I-263/2021 od 8. lipnja 2021 i dr.. 

 

13.    Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, to tužiteljica nema pravo niti na nadoknadu troškova upravnog spora, a niti na naknadu štete kako je to zatražila u tužbenom zahtjevu.

 

14.    Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 8. rujna 2023.

           S u t k i nj a

 

Marija Renner Jakovljević v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.