REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-1029/2023-21

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mariu Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćniku ER, dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 825,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 11,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g.pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.453,12 EUR na račun punomoćnika tužitelja, odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 14.8.2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijalist u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2,00 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada I. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 290,00 kuna mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 290,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni iznos. Naime, s obzirom tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora, ali samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini, kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje).Radi navedenog, tužitelj tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a.

1.1. Tužitelj napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužitelju određeni neto iznos za razdoblje od 01.07.2018.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6.3.2024. i u dopuni odgovora od 7.6.2024. u cijelosti osporava tužbu te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja se ishodila i koristila u ranije pokrenutom sudskom postupku pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga tuženik predlaže da se odvjetniku tužitelja naloži dostava valjane punomoći, a ukoliko se ne dostavi valjana punomoć, predlaže tužbu odbaciti.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužitelju naložiti da, ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio podatke potrebne za uređenje tužbe koje mu, potom, tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

2.2. Tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

3. Nakon toga, tužitelj je u privitku podneska od 10.6.2024. u spis dostavio Izjavu od 16.4.2024. (list 36 spisa), koja je potpisana i u kojoj se navodi da IR izjavljuje pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću da je odvjetniku Mariu Skejiću izdao punomoć za zastupanje u ovom predmetu br. Pr-1029/2023 i u predmetu broj Pr-1030/2023, a koji da se također vodi pred ovim sudom, radi isplate, i da odobrava sve parnične radnje koje je odvjetnik Skejić obavio ili će obaviti u ovom ili u drugom postupku.

4. Na pripremnom ročištu od 12.6.2024. sud je raspravnim rješenjem odredio izvođenje dokaza pa tako i izvođenje dokaza financijskim vještačenje te je naložio tuženiku da u spis dostavi dokumentaciju potrebnu za izvođenja dokaza financijskim vještačenjem. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 292. st. 5 ZPP) pa se ono ne dostavlja strankama u ovjerenom prijepisu (čl. 343. st. 2. ZPP) te se to rješenje može pobijat samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. st. 2. ZPP). Unatoč tome, tuženik je na to raspravno rješenje od 12.6.2024. izjavio žalbu podneskom od 19.6.2024.

5. Tuženik nije postupio po nalogu suda iz raspravnog rješenja od 12.6.2024. tj. nije dostavio dokumentaciju potrebnu za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a nakon čega je sud rješenjem od 5.11.2024. naložio tužitelju da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužitelj u tužbi ni ne tvrdi da mu tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

6. Podneskom od 5.12.2024. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev pa je tako, za razdoblje od 1.7.2018. do 30.9.2024. zatražio isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 825,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 11,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

7. Međutim, tuženik u podnesku od 20.12.2024. ističe kako potpis na punomoći koja prileži tužbi nije potpis IR jer da je je potpis na toj punomoći (list 6 spisa) potpuno različit potpisu tužitelja s Izjave dostavljene u spis (list 36 spisa).

7.1. Nakon toga, tužitelj u privitku podneska od 20.5.2025. u spis dostavlja iduću Izjavu (list 58-59 spisa), ovaj put s potpisom ovjerenim kod javnog bilježnika Mirjane Popovac u Splitu, br. OV-3031/2025 od 4.4.2025. u kojoj IR u pogledu punomoći izjavljuje isto što je već navedeno u Izjavi od 16.4.2024. (toč.3. obrazloženja ove odluke).

7.2. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj kao stranka u postupku izdao punomoć odvjetniku Skejiću za vođenje ove parnice.

8. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata od 15.4.2012., Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i Grada Trogira, obračunske isprave za siječanj 2020, Odluke tuženika od 16.7.2014.i od 21.8.2018. s priloženim HAK mapama, Izjava tužitelja od 16.4.2025. i od 4.4.2025. te čitanjem spisu druge priložene dokumentacije.

8.1. Sud je uzeo u obzir u dokazne svrhe Izjavu tužitelja od 4.4.2025., unatoč tome što se radi o dokaznom prijedlogu iz faze postupka nakon zaključenja prethodnog postupka. Navedeno stoga što je prethodni postupak zaključen 12.6.2024., a tužitelj je Izjavu dostavio u spis nakon što je javni bilježnik ovjerio potpis na Izjavi 4.4.2025., sve s obzirom na tuženikovo osporavanje potpisa tužitelja na punomoći i Izjavi od 16.4.2024., dakle radi se o dokaznom prijedlogu koji tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

8.2. Nadalje, punomoćnik tužitelja je na ročištu od 22.5.2025. povukao dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku pa je sud donio raspravno rješenje kojim se odustaje od izvođenja tog dokaza. S druge strane, tuženik u podnesku od 2.6.2025. predlaže da se tužitelj sasluša na okolnost je li potpisao punomoć priloženu uz tužbu. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj izdao punomoć odvjetniku Skejiću za vođenje ove parnice, prijedlog tuženika je odbijen raspravnim rješenjem na ročištu od 14.7.2025.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.7.2018. do 30.9.2024. u ukupnom neto iznosu od 825,00 eura.

11. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

11.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosnočl.65.st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.3. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

12. Iz Odluka tuženika od 16.7.2014. i 24.8.2018. proizlazi da je tužitelju koji radi na radnom mjestu doktor medicine u Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju, priznato pravo na naknadu troška mjesnog prijevoza za relaciju od adrese tužitelja u [adresa], do adrese mjesta rada u Splitu, Spinčićeva 1, a de se visina naknade računa sukladno broju dolazaka na posao u cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. Iz navedenih Odluka tuženika proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunavao i isplaćivao naknadu troška mjesnog prijevoza za one dane kada tužitelj nije dolazio. Dakle, u tom slučaju bi naknada troškova prijevoza bila umanjena i ne bi bila isplaćena u punoj cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o.

13. Iz spisu priloženog Cjenika (list 8) i Tarifne Zone (list 7) proizlazi da tužitelj prema adresi prebivališta spada u I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. i da mu se visina naknade trebala obračunati prema cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika Grada Splita tvrtke Promet d.o.o. od 290,00 kn.

13. U pisanoj Izjavi od 4.4.2025., tužitelj navodi isto što i u tužbi, a to je da je cijelo utuženo razdoblje imao prebivalište na adresi [adresa], koja adresa da je udaljena od mjesta rada više od 2 km i da mu je poslodavac u utuženom razdoblju isplaćivao umanjene troškove prijevozan a način da bi iznos mjesečne karte za I. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. umanjivao za svaki dan nedolaska na posao kada bi se radilo o korištenju godišnjeg odmora, o bolovanju ili o slobodnim danima.

14. Vezano za odredbu čl. 66. TKU/17, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU-a navodi u Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018. da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a u Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019. Navodi, da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Iz navedenog proizlazi da se naknada za trošak prijevoza zaposleniku ima isplatiti za one dane kada nije u obvezi dolaziti na posao do dva dana.

15. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tuženik nije isplatio tužitelju naknadu za trošak prijevoza za sve dane kada tužitelj nije došao na posao pa tako, i za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana, proizlazi da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 i da je tužitelju isplatio umanjenu naknadu za trošak prijevoza. Stoga je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, dok tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužitelja, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, odnosno, tuženik nije pružio dokaz da je tužitelju isplatio naknadu za trošak prijevoza za one dane kada tužitelj nije bio u obvezi dolaziti na posao do dva dana te nije postupio po nalogu suda i u spis dostavio isprave potrebne za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, iako je to bio dužan u skladu s odredbom čl. 233. st. 2 ZPP-a. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti prihvaćen kao osnovan, a prema kojem zahtjevu je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.07.2018. do 30.9.2024. ukupan neto iznos od 825,00 eura.

15.1. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

16. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14, 70/19, 80/22., 155/23., u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 66 spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen parnični trošak kako slijedi: za sastav tužbe – 75 bodova, za sastav podnesaka od 10.6.2024., 15.7.2024., 5.12.2024. – za svaki 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 20.5.2025. – 18,75 bodova (Tbr. 8. t. 4. Tarife), za zastupanje na ročištima od 13.2.2025., 22.5.2025., 14.7.2025. - za svako 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za ročište za objavu presude – 37,5 bodova što zbrojeno daje 581,25 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.453,12 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

16.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužitelj izdao punomoć odvjetniku Mariu Skejiću za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedeni odvjetnik, između ostalog, "ovlašten primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužitelja „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako to tužitelj navodi i u pisanoj Izjavi od 4.4.2025., proizlazi da je punomoćnik tužitelja na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 11. rujna 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis