Pr-542/2020-25

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja K. S., P. 10, OIB: …………………….,
zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz N. G., protiv
tuženika R. H., M. U.P, OIB: ………………
zastupanog po ODO-u Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene dana 09. veljače 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S.
K., odvj. u S. i zz tuženika M. G., objavljene 09. rujna 2023.,

p r e s u d i o j e:

I. Tužena R. H. za M.U.P Z., dužna
je tužitelju K. S., P. 10, P., OIB: ………………………., isplatiti
uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 1.857,66 eura / 13.996,53 kuna, zajedno
sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015.
pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine teče po
stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, pa
do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza
na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku
kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 212,59 eura / 1.601,73 kuna, od 15.02.2015.;

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 81,53 eura / 614,29 kuna, od

15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 108,11 eura / 814,58 kuna, od

15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 200,92 eura / 1.513,82 kuna, od

15.07.2015.; - za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 113,10 eura / 852,16 kuna,
od 15.08.2015.;

2 Pr-542/2020-25

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 478,23 eura / 3.603,23 kuna, od 15.09.2015.;

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 92,93 eura / 700,17 kuna, od 15.10.2015.,

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 7,10 / eura 53,48 kuna, od 15.04.2016.;

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 11,19 eura / 84,34 kuna, od 15.06.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 30,03 eura / 226,23 kuna, od 15.07.2016.;

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 25,78 eura / 194,26 kuna, od 15.09.2016.;

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 5,16 eura / 38,86 kuna, od 15.12.2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 4,45 eura / 33,50 kuna, od 15.01.2017.,

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 153,27 eura / 1.154,79 kuna, od 15.02.2017.;

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 158,10 eura / 1.197,97 kuna, od 15.05.2017.;

- za mjesec svibanj 2017. godine na iznos od 3,10 eura / 23,38 kuna, od 15.06.2017.;

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 47,89 eura / 360,84 kuna, od 15.07.2017.;

- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 3,37 eura / 25,40 kuna, od 15.09.2017.;

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 134,17 eura / 1.010,88 kuna, od 15.10.2017.;

- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 5,72 eura / 43,08 kuna, od 15.12.2017.;

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 25,74 eura / 193,92 kuna, od

15.01.2018.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju
na ime parničnih troškova ukupan iznos od 3.193,64 eura/24.062,48 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te
koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog
prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim
odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 13.05.2020.godine tužitelj navodi da je kao
policijski službenik MUP-a, P. uprave S.-dalmatinske, P. pomorske
policije S., tijekom 2015.godine, 2016. i 2017. ostvarivao kod tuženika plaću.
Istaknuto je da je tužitelj obavljao poslove policijskog službenika te da je priroda posla
tužitelja iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanima.

3 Pr-542/2020-25

Istaknuto je da prema odredbama članka 94.Zakona o radu te članka 33. Zakona o
policiji (''NN'' 34/11,130/12,89/14,151/14,33/15) te članka 44. KU-a za državne
službenike i namještenike (''NN'' 89/12,104/13,150/13,153/13,71/16,123/16) da je
određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%,
za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i nedjeljom 35%. Ističe se da tijekom
2015, 2016, 2017.godine tuženik nije pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane
plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom,
nedjeljom i blagdanima te da to nije uradio premda je navedeni rad evidentiran u
radnim nalozima. Istaknuto je da je tužitelj sukladno odredbi članka 186.a ZPP-a
podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora dana 11.02.2020.godine te da tuženik
zastupan po ODO-u nije dostavio očitovanje na zahtjev tužitelja u roku od tri mjeseca
od njegova podnošenja. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od

31.01.2023.godine tako da tužbom potražuje na ime glavnice potraživanja iznos od

1.857,66 Eur/13.996,53 kn.

2. Tužena u odgovoru na tužbu od 09.09.2021.godine navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu, te predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen. Ističe se da tužbenim
zahtjevom tužitelj potražuje isplatu s osnova prekovremenog rada za vrijeme provedeno na
službenom plovilu. Također ista ističe da bi se u smislu pravnog shvaćanja VSRH tužiteljev
rad mogao tretirati kao prekovremeni radi ukoliko bi u pojedinom konkretnom slučaju rad bio
rezultat više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe pa se prema tome u
konkretnom slučaju rad tužitelja koji je svakodnevno obavljao poslove svog radnog mjesta ne
može tretirati kao prekovremeni rad. Tužena ističe da je pojam pasivnog dežurstva, odnosno
pripravnosti za vrijeme rada na terenu reguliran odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora, te da
se ne može poistovjetiti s pojmom pasivnog dežurstva, odnosno pripravnosti za rad iz čl. 60.
st. 1 Zakona o radu, odnosno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora na što se i odnosi tumačenje
Zajedničke komisije br. 15/44 od 16. prosinca 2013. jer da se radi o terminološki istim ali
sadržajno bitno različitim pojmovima. Navodi se da je pasivno dežurstvo na terenu pripravnost
za rad kad se zaposlenik nalazi na mjestu koje je odredio poslodavac pa da stoga činjenica
da se zaposlenik nalazi na terenu predstavlja poseban uvjet rada koji da je reguliran odredbom
čl. 56. i čl. 57. Kolektivnog ugovora a ne Zakonom o radu slijedom čega da i nema mjesta
primjeni čl. 60. st. 1. Zakona o radu. Navodi se da vrijeme provedeno na službenom plovilu
izvan stvarno odrađenih sati rada za vrijeme na terenu nije prekovremeni rad. Ističe se da je
neprihvatljivo potraživati naknadu za prekovremeni rad za 24 sata dnevno što je nelogično i
neživotno i o čemu da se također izjasnio VSRH koji je već po tom pitanju i odlučio kad je
prihvatio revizije tuženice u istovrsnim predmetima te ukinuo presude i vratio predmete na
ponovno suđenje s jasnom uputom da se mora utvrditi vrijeme stvarno izvršenog, odnosno
odrađenog rada.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje
spora od10.veljaće 2020.; Tumačenja odredbi KU za državne službenike i
namještenike ;zapisnika sa glavne rasprave u istovrsnom predmetu vođenom kod
ovog suda pod brojem Pr-549/20, a na kojem ročištu su saslušani tužitelj D.
I., svjedok F. S. i svjedok M. N.; nalaza i mišljenja F.
R. d.o.o.od 01.kolovoza 2022.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za izvršeni
prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od siječnja

2015.godine do prosinca 2017.godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju
radio na radnom mjestu policijskog službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova RH,
PU S.-dalmatinskoj, P. prometne policije S..

4 Pr-542/2020-25

7. Također među strankama nije sporno ni da se tužitelj prije pokretanja
predmetnog postupka obratio nadležnom ODO-u Split sukladno odredbi članka 186. a
ZPP-a za mirno rješenje spora, a što je i razvidno iz pregledanog zahtjeva za mirno
rješenje spora od 10.veljače 2020.godine, a na koji zahtjev se ODO Split nije očitovao.
8. Prema odredbi članka 60.stavku 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14-dalje ZR-a),
a koji je u primjeni u predmetnom utuženom razdoblju radno vrijeme je vremensko
razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je raspoloživ
obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se njegovi poslovi
obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac.

9. Temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZR-a tijekom svakog vremenskog
razdoblja od 24 sata radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati
neprekidno.

10. Temeljem odredbe članka 33. stavka 2. Zakona o policiji (''NN'' 34/11) koji
je u predmetnom slučaju u primjeni obzirom na utuženo razdoblje je propisano da je
policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže
od punog radnog vremena, a sukladno stavku 3. istog članka je propisano da u slučaju
iz stavka 1. i 2. tog članka policijskog službenika pripada pravo na novčanu naknadu
ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.
11. Temeljem odredbe članka 41.stavka 1. KU-a za državne službenike i
namještenike (''89/12) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na
plaću, a sukladno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike (''NN''
89/12), a koja odredba je u predmetnom slučaju u primjeni je između ostalog propisano
da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za prekovremeni rad 50%,
za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, a za rad blagdanom,
neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, te se navedeni dodaci iz članka

44. stavka 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u
drugoj smjeni.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka I., N. i S. proizlazi da
je tužitelj u utuženom periodu radio na policijskom plovilu tipa b, da su na tom plovilu
bila tri člana posade. Ističe da je radno vrijeme bilo organizirano na način da je imao
višednevne službe na moru koje da su trajale četiri dana te da su se u tom razdoblju
obavljali svi radni zadaci sukladno radnom nalogu, te je redovna služba trajala deset
radnih sati, da bi nakon višednevne službe na moru bili vezani u luci. Ističe da je
zadatak bio zaštita državne granice na moru i svi zadaci vezani za pomorski zakonik,
zakon o ribarstvu i sl. Nadalje, da u utuženom razdoblju nije primao pomorski dodatak
te prilikom vezivanja u luci da djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo te da su mogli
provesti nekoliko sati odmora na brodu, ali da je taj odmor bio isprekida jer da je pored
njih stalno postojala pomorska i policijska veza. Također iz iskaza proizlazi da su
morali biti na brodu i da ga nisu napuštali neovisno o tome kakve su vremenske
neprilike, da su pazili na brod kako ne bi nastala šteta. Ističe da su imali hitne
intervencije npr. medicinska spašavanja i traganja. Dvanaest sati dnevnog odmora, da
nisu mogli koristiti, da su se mogli odmarati u prosjeku tri do četiri sata.

13. Temeljem navedenih dokaza sud je mišljenja da je tužitelj u tom smislu bio
na radnom mjestu i radio i izvan redovitog radnog vremena te je cijelo vrijeme bio na
raspolaganju tuženiku kao poslodavcu, a što se treba smatrati radnim vremenom koje
mu je odredio poslodavac radnim nalozima te za koje je tužena obvezna tužitelju
isplatiti naknadu za rad u vidu naknade za prekovremeni rad. Kada tužitelj postupa
po višednevnom radnom nalogu isti prema mišljenju ovog suda više dana dežura pa
ga prema tumačenju Komisije za tumačenje KU-a pripada naknada za prekovremeni
rad. Navedeno dežurstvo spada u radno vrijeme i to vrijeme rada kada radnik radi po

5 Pr-542/2020-25

nalogu poslodavca i kad se nalazi na radnom mjestu, a u koje vrijeme spada i ono koje
isti provede i na raspolaganju poslodavcu bilo da se radi o aktivnom dežurstvu ili
neaktivnom dežurstvu. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom
postupku nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme
dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne
plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.
Također tužitelj ima pravo i na isplatu naknade za rad i u vrijeme kad se odmarao i to
samo ako je utvrđeno da je i to vrijeme proveo na stvarno odrađenim satima rada na
poslovima radnog mjesta.

14. Imajući u vidu sve navedeno iz svih provedenih dokaza u ovom postupku
nedvojbeno proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad za vrijeme
dežurstva na radnom mjestu, a izvan redovitog radnog vremena, a u visini osnovne
plaće uključujući i pravo uvećanja iste na temelju odredbe članka 44. stavka 1. KU-a.
15. Radi utvrđivanja visine potraživanja i utvrđivanja stvarno odrađenih sati rada
tužitelja u utuženom razdoblju trebalo je uvažiti shvaćanje jedinstvene sudske prakse
u čitavom nizu odluka Vrhovnog suda RH koji je u njima zauzeo jedinstveni pravni
stav za primjenu u predmetnoj pravnoj stvari (primjerice stav iz odluke VSRH Revr-
1357/14-2 od 10. svibnja 2016.godine, a prema kojem stavu Vrhovnog suda je
neprihvatljivo shvaćanje da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata
dnevno te da je životno i logično da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne
može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme,
odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati dnevno pa da se tako provedeno
vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može smatrati prekovremenim radom.
Sukladno navedenom jedinstvenom pravnom stavu zauzetom u odlukama VSRH RH
u ovakvim predmetima F. R. po vještaku D. C. je dan naputak pri izradi
vještva, utvrdi stvarno odrađenih sati rada uvažavajući pravilo da pri tome treba uzeti
u obzir stvarno odrađene sate rada uzimajući u obzir i postojanje osmosatnog dnevnog
odmora.

16. Iz nalaza i mišljenje F. R. d.o.o. proizlazi da je vještakinja C. u
pogledu metode izračuna je istaknuto da je u Tablici 1. vještva prikazan izračun sati
rada, prekovremenih sati, sati rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te izračun
naknade plaće za utuženo razdoblje. Nadalje je navedeno da je stupcima od 1.-15
prikazan izračun razlike sati usporedbom radnih naloga i evidencija o radnom vremenu
vodeći računa da u 24 satnom radnom vremenu dio od 8 sati otpada na redovan rad,
dio na prekovremeni prekovremeni rad od 8 sati, a dio ostatak od 8 sati koji otpada na
dnevni odmor. Istaknuto je da se prekovremeni rad može zamijeniti za slobodne dane
u omjeru 1:1,5 pa da se od broja prekovremenih sati oduzme umanjen broj isplaćenih
prekovremenih sati, odnosno omjerom 1:1,5 sveden na istu razinu kao i ostvaren broj
prekovremenih sati te da to u konkretnom slučaju nema utjecaja jer da tužena nije
isplatila niti jedan sat slobodnih dana, a što da je vidljivo iz platnih lista. Navodi se da
je u stupcu br. 16 izračunata bruto satnica s minulim radom na način da je prvo
izračunata osnovna plaća pa podijeljena s fondom sati za svaki mjesec, a na koju da
je dodan minuli rad tužitelja, te da se osnovna plaća računa kao umnožak osnove
plaće, koeficijenta i ostalih dodataka kao što su minuli rad, posebni uvjeti, dodatak na
zvanje i slično. Nadalje je navedeno da su u stupcima 17. do 21. izračunate razlike
iznosa plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na način
da se pomnože ostvareni broj sati, satnica i postotno uvećanje uzimajući u obzir da se
prekovremeni rad plaća 50% više, rad noću 40% više, rad subotom 25% više, rad
nedjeljom 35 % više, rad blagdanom 150 % više. Istaknuto je da je u stupcu broj 22
prikazan ukupan broj razlika iznosa plaće prethodno izračunatih u stupcima br. 17.-21.

6 Pr-542/2020-25

Ističe se da je u stupcu br. 23 prikazan plaćeni iznos pasivnog dežurstva koji da će se
oduzeti od ukupne razlike plaće po osnovi dodataka izračunate u stupcu br. 22 pa da
se oduzimanjem dobije stvarna ukupna razlika za isplatu u stupcu br. 24. Sve
navedeno je prikazano u Tablicama 1. i 2. koje su sastavni dio navedenog vještva.
Zaključno je u nalazu i mišljenju navedeno da je uvidom u dokumentaciju i podatke koji
se nalaze u spisu vještakinja iz F. R. prikazala obračun sati, razliku sati i
razliku neisplaćene plaće po temelju prekovremenog rada i dodataka za rad noću,
subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 01.01.2015.godine do

31.12.2017.godine na način koji je u suglasju sa stajalištem Vrhovnog suda RH koji
nalaže da se unutar višednevnog kontinuiranog dežurstva povrh redovnog radnog
vremena ostatak sati računa kao prekovremeni rad umanjen za dnevni odmor. Navodi
se da je na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u nalazu proizlazi da između
obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj u utuženog
razdoblju od 01.siječnja 2015.godine do 31.prosinca 2017.godine tužitelju pripada
razlika u bruto iznosu od 1.857,66 eura ili 13.996,53 Kuna.

17. Na navedeni priznati iznos glavnice tužitelja pripada i zakonska zatezna
kamata koja na pojedinačne mjesečne iznose iz nalaza i mišljenja F. R. teče
od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate sukladno odredbi članka

83. stavka 3. ZR-a, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. te se ista obračunava do

31.12.2022.godine sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a (''NN'' 35/05,
41/08, 126/21, 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj
odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’
156/22). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju
po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu
oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10,
114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3.
Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10,
137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na
dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne obračunavaju
zatezne kamate te su zatezne kamate na bruto iznose plaće u tom smislu dosuđene
kao u točki I/ izreke ove presude izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak.

18. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos dosuđene
novčane obveze i pojedinačne novčane iznose dvojno iskazao u kunama i eurima, a
sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro
po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna ( 13.996,53 : 7,53450 = 1.857,66 EUR-
a).

19. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno
odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je
usvojen tužbeni zahtjev tužitelja odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
20. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, obzirom da je tužitelj u
cijelosti uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi parnične troškove
sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužitelja kao
opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (''NN'' 114/22) uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju kao
opravdani trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 199,08 eura,
trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, za pristup na 5 ročišta po 199,08 eura,
za pristup na jedno ročište 99,54 eura, za sastav 4 podneska po 199,08 eura, kojem
iznosu je trebalo pridodati iznos od 572,37 eura na ime pripadajućem PDV-a,te iznos

7 Pr-542/2020-25

od 331,80 eura za troškove provedenog vještačenja, tako se pun. tužitelja obistinjuje
parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.193,64 eura/24.062,48 kn, a koji iznos je tužena
dužna isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa
zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa
do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj
odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN''114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''
156/22), a kako je i odlučeno u točki II. izreke ove presude.

U Splitu, 08. rujna 2023.

S u d a c:

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri
primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na
ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom
ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana
kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude
obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja
-zz tuženika
-u spis

8 Pr-542/2020-25