REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-303/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 20. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, dužan je isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, OIB 84397956623, svotu od 44.059,28 kuna / sada 5.847,67 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2021. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te platiti trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.398,17 eura sa zateznim kamatama od 12. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 15. kolovoza 2018. dogodila ozljeda izvan rada / prometna nezgoda u kojoj je jedan od sudionika bio osiguranik tužitelja ŽT, kao vozač vozila marke Peugeot Partner registarske oznake [registarska oznaka]. Nesreća se dogodila na način da se ŽTL, OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući vozilom Peugeot 3008 registarske oznake [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola od najmanje 1,92 g/kg i u zabranjenom smjeru, sudarila s vozilom kojim je upravljao ŽT, koji je od zadobivenih teških ozljeda preminuo neposredno nakon nesreće. Vozilo kojim je upravljala ŽTL tada je bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Protiv ŽTL u tijeku je kazneni postupak u kojem je donijeta nepravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-13/2019 od 23. listopada 2019., kojom je ona proglašena krivom, stoga prema odredbama Zakona o obveznim odnosima i propisima o osiguranju postoji odgovornost tužitelja za naknadu štete tužitelju. Nadalje, kod Općinskog suda u Pazinu vođen je parnični postupak poslovni broj P-1104/2019, po tužbi tužiteljice ČTL, udovice pokojnog ŽT, i dr., protiv ovdje tuženika, radi naknade štete, u kojem je presudom poslovni broj P-1104/2019 od 27. lipnja 2019., kao i presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1440/2019 od 2. studenog 2020. utvrđena odgovornost tuženika kao osiguratelja za štetu nastalu iz istog štetnog događaja.

1.1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 88422 od **.**.2018. ČTL, udovici pokojnog ŽT, i njegovom djetetu ČT, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 16. kolovoza 2018. i određena je isplata predujma mirovine, dok je rješenjem broj 88422 od 19. srpnja 2019. određena svota obiteljske mirovine koja će se isplaćivati obitelji pokojnog osiguranika ŽT. Na temelju navedenih rješenja, za obračunsko razdoblje od 16. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2020. izvršen je obračun isplata od 21. siječnja 2021., prema kojem je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 44.059,28 kuna / 5.847,67 eura sa zateznim kamatama od 20. ožujka 2021., sukladno čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je u izvansudskom postupku na poziv tužitelja odbio njegov odštetni zahtjev, smatrajući ga pravno neosnovanim. Predlaže da sud prihvati njegov zahtjev, uvećan za trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ne osporava činjenični navod da bi na dan 15. kolovoza 2018. vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] s tuženikom imao zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao ni da bi osiguranik tuženika bio odgovoran za nastanak prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao pokojni ŽT. Međutim, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini. Ističe da tuženik nije štetnik, već društvo za osiguranje, koje je na temelju odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu s vlasnikom vozila zaključilo ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Odredbom iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je da je tuženik kao osiguratelj u obvezi zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Imajući u vidu navedenu odredbu, a uzimajući u obzir da je članovima obitelji pokojnog osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, to tužitelj nema pravo od tuženika potraživati utuženi iznos obiteljske mirovine. Tužitelj bi eventualno imao pravo potraživati razmjeran iznos invalidske mirovine, ako bi njegovom osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, što ovdje nije slučaj.

2.1. Nadalje, smatra da iz isprava koje je tužitelj dostavio u privitku tužbe ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz čl. 67. i 69. Zakona o mirovinskom osiguranju za priznavanjem prava na obiteljsku mirovinu ČTL i ČT, jer tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je riječ o članovima obitelji pokojnog osiguranika, kao i da bi bile ispunjene ostale pretpostavke iz odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Nije dostavio ni isprave kojima dokazuje činjenicu izvršene isplate, a potvrde i ispisi ekrana koje tužitelj sam sebi izdaje nisu javne isprave u smislu odredbe iz čl. 230. Zakona o parničnom postupku. Očiti je prijedlog odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija sadržana u spisu, i to Zapisnik o očevidu od 27. kolovoza 2018. i 16. kolovoza 2018., potvrda od 4. listopada 2018., Presuda i rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 1104/2019 od 27. lipnja 2019. i Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1440/19 od 2. studenog 2020., rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. prosinca 2018. i 19. srpnja 2019. s prilozima, nalaz i mišljenje vještaka o uzroku smrti, Potvrda o svoti mirovinskog primanja od 21. siječnja 2021., ispis iz banke podataka doznačenih mirovina, ovlaštenja/suglasnosti, odštetni zahtjev i odgovor na taj zahtjev, pročitan je spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 88422, Potvrda o uplatama mirovine Erste Bank d.d., izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o. uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao osiguravatelja mirovinskog osiguranja, da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila 15. kolovoza 2018., a u kojoj je smrtno stradao tužiteljev osiguranik ŽT, naknadi štetu koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine ČTL NT i ČT – supruzi i djetetu pokojnog ŽT, u razdoblju od 16. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 44.059,28 kuna / sada 5.847,67 eura.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se dana 15. kolovoza 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja ŽT kao vozač motornog registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranica tuženika ŽTL kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka];

- da je u trenutku prometne nezgode osiguranica tuženika imala s tuženikom zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti, slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika;

- da je ŽT uslijed posljedica prometne nezgode zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo;

- da je rješenjem tužitelja od **.**.2018. ČTL, udovici pokojnog ŽT, i njegovom djetetu ČT, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 16. kolovoza 2018.;

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj K- 13/2019 od **.**.2019. ŽTL proglašena krivom za predmetnu prometnu nezgodu;

- da su nasljednici pokojnog ŽT pravomoćnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-1104/2019 od 27. lipnja 2019. ostvarili pravo na naknadu štete prema ovdje tuženiku.

7. Među strankama je sporna primjena materijalnog prava, odnosno sporno je primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje u tekstu: ZOMO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata obiteljske mirovine, po kojim odredbama bi tužitelj imao pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu, ili se primjenjuje čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu: ZOOP).

7.1. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu st. 1. toga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

8. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom sporu kojega je pokrenuo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikova osiguratelja radi naknade štete koju trpi u vidu isplaćene obiteljske mirovine, valja primijeniti čl. 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja i koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.

8.1. Naime, tuženik nije štetnik već je osiguravajuće društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome Zakonu i uvjetima za osiguranje. Obveza tuženika u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti sklopljenog s vlasnikom motornog vozila. Kao osiguratelj motornog vozila štetnika tuženik se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, već ima obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača štetnika) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik može odgovarati samo u okviru odredaba zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP, kojim je uređen opseg osigurateljnog pokrića odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, na temelju čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja.

8.2. Iako je ZOMO kasniji zakon, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer je ZOOP posebniji zakon budući da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZOMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP koje nisu usklađene s odredbama ZOMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Stoga, kao posebniji (lex specialis), valja primijeniti ZOOP.

8.3. Prema ocjeni ovoga suda, a u skladu s jasnim izričajem odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

8.4. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, kako je to određeno u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa pretpostavljene invalidske mirovine koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

8.5. Pravna shvaćanja iz ove odluke predstavljaju recentnu i ustaljenu praksu Vrhovnog suda republike Hrvatske izraženu u većem broj odluka, npr. Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023., Rev 1149/2022-2 od 20. ožujka 2024., Rev 620/2024-2 od 15. svibnja 2024., Rev 958/2024-2 od 10. srpnja 2024.

9. U pravcu utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Bojani Galinac iz društva Galprom d.o.o.

9.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje (list 219-223 spisa) proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 16. kolovoza 2018. do **.**.2020. ČTL i ČT isplatio ukupni iznos od 44.059,28 kuna / 5.847,67 eura na ime obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (isplaćena obiteljska mirovina uslijed smrti osiguranika ŽT, kojoj su uzrok ozljede izvan rada nastale u prometu).

9.2. Nadalje, vještakinja je izračunala da bi pretpostavljena mirovina uslijed smrti osiguranika kojoj su uzrok ozljede na radu nastale u prometu u utuženom razdoblju iznosila ukupno 53.405,10 kuna / 7.088,07 eura, odnosno da bi tužitelj na ime obiteljske mirovine uslijed smrti osiguranika kojoj su uzrok ozljede na radu bio u obvezi uplatiti iznos veći za 9.345,82 kuna / 1.240,40 eura od onog koji je isplatio na ime obiteljske mirovine. Naime, vještakinja je izračunala da bi visina obiteljske mirovine koju bi ostvarila udovica pokojnog ŽT, u slučaju da bi uzrok smrti bila ozljeda na radu nastala u prometu, na dan 16. kolovoza 2018. iznosila 1.376,08 kuna / 182,64 eura, , a s obzirom da je navedeni iznos niži od najniže mirovine koja na dan ostvarivanja prava iznosi 1.781,08 kuna / 236,39 eura, isplatila bi se najniža mirovina.

9.3. U utuženom razdoblju od 16. kolovoza 2018. do 31. prosinca 2020. tužitelj je ČTL i ČT, udovici i sinu pokojnog ŽT, na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od ukupno 44.059,28 kuna / 5.847,67 eura, dok bi im u slučaju da su uzrok smrti pokojnog ŽT bile ozljede na radu bio u obvezi isplatiti ukupan iznos od 53.405,10 kuna, odnosno 7.088,07 eura, prikazano po mjesecima u Tablici na listu 221 spisa.

9.4. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja vještakinja je pojasnila da je u nalazu i mišljenju izvršila izračun pretpostavljene obiteljske mirovine koju bi ostvarili supruga i dijete umrlog osiguranika ŽT, a koje pravo na mirovinu je izvedeno iz podataka umrlog ŽT, s time da je izračun trebalo izvršiti u slučaju da je uzrok smrti bila ozljeda na radu. Izračun obiteljske mirovine u tom bi slučaju iznosio 1.376,08 kuna na dan 16. kolovoza 2018., a s obzirom na to da je taj iznos niži od najniže mirovine koja je tada iznosila 1.781,08 kuna, pravo na isplatu obiteljske mirovine bilo bi u visini najniže mirovine određene zakonom, uz mirovinski faktor od 0,7. Izračunom pretpostavljene obiteljske mirovine koju bi isti ostvarili u utuženom razdoblju da je uzrok smrti bila ozljeda ukupno iznosi 53.405,10 kuna / 7.088,07 eura, a s obzirom na to da je tužitelj supruzi i djetetu pokojnog osiguranika isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu od 44.059,28 kuna / 5.847,67 eura, proizlazi da bi u pretpostavljenoj situaciji (kod ozljede na radu) tužitelj bio u obvezi uplatiti iznos veći za 9.345,82 kuna / 1.240,40 eura, a što znači da primjenom odredbe čl. 27. st. 3.

ZOOP nema štete za tužitelja.

10. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga stručnim i objektivnim, izrađenim u skladu s pravilima struke i sukladno zadatku suda. U konačnici, stranke nisu prigovarale obračunu vještakinje, već su primjedbe tužitelja usmjerene na primjenu materijalnog prava jer smatra da u konkretnom slučaju valja primijeniti ZOMO kao kasniji zakon.

11. Sud je na temelju izračuna vještakinje utvrdio da bi tužitelj na ime obiteljske mirovine supruzi i djetetu pokojnog osiguranika, kada bi razlog smrti bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik, u utuženom razdoblju bio u obvezi isplatiti iznos veći za 9.345,82 kuna / 1.240,40 eura u odnosu na iznos obiteljske mirovine koji im je isplatio. Dakle, tužitelj očito ne trpi štetu kako je propisano čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

12. Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) dužan naknaditi parnični trošak. Primjenom iste zakonske odredbe tužitelju ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

12.1. Tuženiku pripada nagrada od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, za sastav obrazloženih podnesaka od 18. veljače 2022. i 8. travnja 2024 (Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištu 16. studenog 2021. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 400 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV od 200,00 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.000,00 eura. Također, tuženiku je priznat trošak plaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 398,17 eura pa ukupan parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 1.398,17 eura. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen kao neosnovan. Naime, tuženiku u smislu čl. 155. ZPP nije priznat trošak sastava podnesaka od 3. rujna 2021., 19. siječnja 2022., 24. listopada 2022., 2. prosinca 2024. i 17. siječnja 2025., jer je riječ o sadržajno istim podnescima u kojima tuženik obavještava sud o nemogućnosti pristupa na ročište, koji podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice.

12.2. Tuženiku pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

U Puli 11. rujna 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku