1

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                              Poslovni broj: 2 Us I-263/2023-6

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice M. Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto, 8. rujna 2023., 

p r e s u d i o  j e

I.                    Poništava se dio izreke rješenja Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II112-07/23-01/1, URBROJ: 566-01/15-23-2 od 12. siječnja 2023. koji glasi: „i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje“.

II.                 Poništava se rješenje Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/20-01/43, URBROJ: 443-01-02-02-22-16 od 22. studenoga 2022. godine.

III.               Upravni postupak se obustavlja.

Obrazloženje

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata, KLASA: UP/I-112-02/2001/43, URBROJ: 443-01-02-02-22-16 od 22. studenoga 2022., tužiteljica je, u svojstvu državne službenice zatečene pri preustroju tog tijela, s danom 1. veljače 2021. raspoređena na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste, Ispostava u Ogulinu, Područni ured Zagreb, uz ostale prateće odluke. 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/23-01/1, URBROJ: 566-01/1523-2 od 12. siječnja 2023., povodom žalbe tužiteljice poništio prvostupanjsko rješenje, uz dostavu predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

3.                 Sadržaj tužbe i odgovora na tužbu poznat je protivnoj stranci u ovome sporu. Zbog razloga usvajanja tužbenog zahtjeva, stranački navodi se ovdje dodatno ne iznose. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da sam riješi stvar obustavom spora (budući da je tužiteljica u međuvremenu otišla u mirovinu), podredno da naloži prvostupanjskom rješenju donošenje rješenja o rasporedu tužiteljice na radno mjesto na odgovarajuće poslove, sukladno dosadašnjem radnom iskustvu, stručnom znanju, sposobnostima i vještinama tužiteljice, prema potrebama službe i poslovima na kojima je tužiteljica zatečena. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.                 Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

5.                 U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12. - službeni pročišćeni tekst, 38/13, 37/13,

1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19), Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) i drugih primjenjivih propisa. Te su odredbe tužiteljici, stoga poznate.

6.                 Nesporno je da je tužiteljici 7. rujna 2021. prestala državna služba radi odlaska u mirovinu.

7.                 Tužiteljica i tuženik suglasno izlažu da je prije donošenja rješenja od 12.

siječnja 2023. tuženik više puta poništavao prvostupanjska rješenja kao nezakonita, pri čemu je nezakonito i prvostupanjsko rješenje od 22. studenoga 2022. godine. Stranke su suglasne i da prvostupanjsko tijelo donosi nova rješenja tvrdokorno ignorirajući upute tuženika iznesene u dosadašnjim drugostupanjskim rješenjima. Sud je suglasan sa stajalištem tužiteljice da ovakva situacija ozbiljno dovodi u pitanje pravo tužiteljice na učinkovito pravno sredstvo.

8.                 Upravna stvar raspoređivanja službenika na radno mjesto rješava se primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene. Pritom upravni sud nije ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto javnopravnog tijela (čl. 4. st. 2., vezano uz čl. 58. st. 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS). Tuženik je, kao drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto prvostupanjskog tijela (čl. 107. st. 2. i čl. 115. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). No, Sud ne nalazi svrhovitim podilaziti / pogodovati opstrukciji prvostupanjskog tijela nalaganjem tuženiku da riješi upravnu stvar umjesto prvostupanjskog tijela, što razumijeva opsežnu analizu ustrojstvenih akata tog tijela, rješenja o raspoređivanju drugih službenika i sl. Pritom opisana situacija ne može ići na štetu tužiteljice, koja tu situaciju nije izazvala, niti joj je doprinijela, a u međuvremenu je otišla u mirovinu. 

9.                 Pravni poredak izrijekom ne predviđa djelotvoran izlaz iz takve situacije, jer se propisi i ne pišu polazeći od toga da će prvostupanjska javnopravna tijela uporno prkositi odlukama drugostupanjskih tijela. Zbog toga je sud dužan pronaći i primijeniti odgovarajuću soluciju za izlaz iz odnosne situacije, kako temeljne vrijednosti vladavine prava ne bi došle u pitanje zbog zlouporabe važećeg normativnog okvira i pravne prirode konkretne vrste predmeta. U tom se svjetlu u cijelosti zakonitim ne može ocijeniti ni drugostupanjsko rješenje, kojim je predmet opetovano vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, premda je tuženiku poznato to da u konkretnom slučaju više nije riječ o djelotvornom sredstvu za zaštitu prava stranke.   

10. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništio drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, poništio je prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio upravnu stvar obustavom upravnog postupka (odgovarajućom primjenom čl. 46. st. 5. ZUP-a), bez vraćanja predmeta na ponovni postupak. S obzirom na učinke poništavanja rješenja (čl. 115. st. 5. ZUP-a), tužiteljica u odnosnom razdoblju ostaje neraspoređena, a plaću za konkretno razdoblje ostvaruje prema posljednjem važećem i izvršnom rješenju o plaći (čl. 127. st. 7. Zakona o državnim službenicima). Sud pritom podsjeća da je rok za raspoređivanje službenika nakon preustroja, propisan člankom 127. stavkom 5. navedenog Zakona, instruktivnog karaktera, a za razdoblje od prestanka tužiteljičine službe više nije potrebno utvrđivati njezin raspored.

11. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 8. rujna 2023.

                                                                                                                    S u d a c

            dr. sc. Alen Rajko    

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.