Presuda P-311-23

R -Addiko bank.docx

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Pn-28/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, za Područni ured u Požegi, Požega, Ulica Republike Hrvatske 1c protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri, Pisarnica u Osijeku, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 27. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja RM i presude objavljene 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.938,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. studenog 2022. pa do isplate i iznos od 9.986,38 eur sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 23. travnja 2025. pa do isplate sve na račun Državnog proračuna broj 1001005-1863000160 (s pozivom na broj-odobrenje, u pretpolju upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908- 19-19-03037926758), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623 da tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB 22694857747 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje podnio je tužbu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade štete. U tužbi navodi da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi br. P-970/09 od 29.06.2010. tuženik bi bio u obvezi periodično podmirivati štetu za isplaćenu invalidsku mirovinu osiguraniku ŠM budući je imenovana zadobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika RMD. Budući se isplata invalidske mirovine osiguraniku ŠM vrši i poslije 30.06.2020. do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan nadoknaditi. Konkretno šteta iznosi 6.938,83 € a sastoji se od isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu osiguraniku ŠM u razdoblju od 01.07.2020. do 30.09.2022. Tužitelj je dopisom od 27.10.2022. pozvao tuženika da mu štetu naknadi mirnim putem, što on nije učinio. Iznos od 6.938,83 € predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO (N.N. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr,) odgovara tuženik stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.938,83 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 22. studenog 2022. pa do isplate kao i naknaditi tužitelju parnične troškove sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] (s „poziv na broj odobrenje“ u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19- 03037926758), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da iz tužbe uopće nije jasno kada se dogodio štetni događaj temeljem kojeg tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika jer tužitelj u tužbi u činjeničnim navodima o tome ne govori ništa. Međutim, kada je riječ o osiguraniku tuženika CM na koju se tužitelj poziva u tužbi, tuženik navodi da tuženik u bazi svojih podataka ima saznanja o štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 20. lipnja 2004. u kojoj je sudjelovala osiguranik tuženika CM. Dapače, u tom štetnom događaju – prometnoj nezgodi sudjelovalo je i vozilo reg. oznake [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti prvenstveno iz razloga što utuženo potraživanje nije šteta iz čl. 27. zakona o obveznim osiguranjima u prometu (zoop), a osnovanost potraživanja tužitelja HZMO prema tuženiku kao osiguravajućem društvu potrebno je prosuđivati primjenom odredbe čl.27. zakona o obveznim osiguranjima u prometu (nn 151/05, 36/09, 75/09…; u daljnjem tekstu: ZOOP). Naime, pasivna legitimacija tuženika temelji se na postojanju ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a taj ugovor o obveznom osiguranju u prometu su vlasnici vozila dužni sklopiti s nekim od osiguravajući društava u RH prije stavljanja vozila u promet, dakle, prije uporabe vozila u prometu što je uređeno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (čl.2.st.2. ZOOP-a u svezi s čl.4.st.1. ZOOP-a). Dapače, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu i uvjetima osiguranja (čl.8.st.1. ZOOP-a). Osnovanost potraživanja tužitelja HZMO potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) jer je to jedini Zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika kao osiguravajućeg društva glede naknade štete, a obzirom na tuženikov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Prema navodima tužbe u konkretnom slučaju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku CM invalidsku mirovinu, a iz rješenja kojim se istoj priznaje pravo na invalidsku mirovinu razvidno je da je to zbog ozljede izvan rada pa tužitelj treba pružiti dokaze da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tim rješenjem i invalidske mirovine koja bi osiguranik tužitelja bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, tužitelj isplaćuje mirovinu koja je veća od mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu te mu pripada pravo potraživati od tuženika razliku u visini te dvije mirovine. Međutim takve razlike nema. Samim time nema štete koju bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju. Tuženik osporava da bi postojala stvarna šteta koju bi tuženik kao osiguravajuće društvo bio u obvezi platiti tužitelju u smislu citirane odredbe. Tuženik osporava kako osnov tako i visinu štete. Tuženik osporava činjenične navode tužbe vezane za tvrdnje o izvršenoj isplati. U tužbi tužitelj navodi da je izvršio plaćanje i da se predmetno potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju jer je tamo regulirano kako tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete zbog isplaćenih novčanih davanja. Tuženik osporava da je tužitelj isplatio utuženo potraživanje, a ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik ističe da je osiguranik tužitelja CM rođena **.**.1952. od dana 28. travnja 2013. imala pravo na starosnu mirovinu budući je toga dana imala 60 godina i 9 mjeseci života te dovoljan broj godina radnog staža te je na dan 28. travnja 2013. ispunjava uvjete za ostvarenja prava na starosnu mirovinu. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U podnesku od 26. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika te je naveo da je tužitelj dostavio obračun svoje službe za isplatu mirovine koji predstavlja javnu ispravu o isplaćenoj mirovini prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji potražuje tužbom i koji zakon kao lex spcialis treba primijeniti. Ovdje se ne može raditi o zastari potraživanja jer treba primijeniti opći zastarni rok od 5 godina. Tužitelj ističe da je zbog povrede izvan rada odnosno prometne nezgode prekinut redovni tijek stvari odlaskom tužiteljeva osiguranika u invalidsku mirovinu koja se i dalje isplaćuje i tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete za isplaćena davanja.

4. Tužitelj je podneskom od 23. travnja 2025. naveo da tužitelj povećava tužbeni zahtjev za nastavno razdoblje naknade štete od 01. listopada 2020. do 31. ožujka 2025. tako da je tužbeni zahtjev iznos od 16.925,21 eur te je predložio da sud donese presudu kojom je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 6.938,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 22. studenog 2022. pa do isplate i iznos od 9.986,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 23. travnja 2025. pa do isplate kao i naknaditi tužitelju parnične troškove sve na žiro-račun br. 1001005-18639000160 s pozivom na broj-odobrenje, u pretpolju upisati 26, a u veće polje slijedeće šifre5908-19-19-03037926758 sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

5. U podnesku od 04. srpnja 2025. tužitelj je naveo da nije u mogućnosti dostaviti izračun invalidske mirovine svog osiguranika CM za slučaj kada bi invalidska mirovina bila ostvarena zbog povrede na radu kao ni izračun starosne mirovine. Tužitelj upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 96/2025) i njegove članke 156. do 165. u kojem je ponovno zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalni Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju izričito regulira da se na naknadu štete zavodu primjenjuje isključivo ZOO i Zakon o mirovinskom osiguranju.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik presudu Općinskog suda u Požegi brojP-970/09-37 od 29. lipnja 2010., preslik presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom brodu broj Gž-1141/2011-2 od 11. srpnja 2012., preslik zapisnika s glavne rasprave održane kod Općinskog suda u Požegi u postupku pod brojem P-660/2012, rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Požegi od 2. svibnja 2007., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti i mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, izvršen je uvid u obračun isplaćenih mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 30. rujna 2022., zahtjev za naknadnu štete tužitelja od 27. listopada 2022. s dostavnicom, izvršen je uvid u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi od 7. svibnja 2013. i potvrdu o visini mirovine od 3. travnja 2013. te uvid u podatke o isplaćenoj invalidskoj mirovini za razdoblje od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2025.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno je utvrdio da je tužitelj rješenjem od 2. svibnja 2007. svom osiguraniku CM priznao pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1003,57 kn mjesečno te umjesto te mirovine isplaćivat će joj se najniža mirovina u iznosu od 1.346,22 kn mjesečno zbog ozljede izvan rada zbog čega je nastala opća nesposobnost za rad.

7.1. Nadalje nije sporno da je osiguranica tužitelja CM sudjelovala u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao osiguranik tuženika ŠMD u kojoj prometnoj nesreći koja se dogodila 20. lipnja 2004. je osiguranica tužitelja zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je nastupila opća nesposobnost za rad.

8. Iz obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. listopada 2022.i 16. travnja 2025. utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2020. do 30. rujna 2022. isplatio svom osiguraniku CM ukupan iznos od iznos od 52.280,64 kn odnosno 6. 938,83 eur, a u razdoblju od 1. listopada 2022. do 31. ožujka 2025. ukupan iznos od 9.986,38 eur na ime invalidske mirovine.

9. Tužitelj ovom tužbom i povećanim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine svom osiguraniku CM za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. ožujka 2025. u ukupnom iznosu od 16.925,21 eur.

10. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 96/2025) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete iz članka 156. ovog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Prema odredbi članka 56. istog Zakona Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranje dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. točka 1. istog Zakona određeno je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranje novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Prema članku 165. istog Zakona na naknadu štete Zavodu i nepripadne isplate odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju se isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe ovog Zakona, osim ako ovaj zakon ne propisuje drugačije. Člankom 160.istog Zakona određeno da potraživanje naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih propisom kojim se uređuju obvezni odnosi.

11. Za odlučivanje o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, ovdje prometne nezgode.

12. Prema odredbi članka 27. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili imovinskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Dakle, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine prema odredbi članka 27. stavak 3. istog zakona obveza postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji odgovara tuženik kao osiguratelj štetnika.

14. Sud je naložio da tužitelj dostavi podatke o visini invalidske mirovine koju je osiguranik tužitelja ostvario zbog ozljede izvan rada i visinu invalidske mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario zbog povrede na radu što tužitelj nije učinio.

15. Budući da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu štete samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja zbog nesposobnosti za rad nastao njegovom osiguraniku izvan rada i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu odnosno samo u visini te razlike, a tužitelj ne pruža dokaze da postoji ta razlika to je sud postavljeni tužbeni zahtjev tužbe tužitelja kao neosnovan odbio i odlučio kao u izreci.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Sud je kao osnovan priznao trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska za svaki iznos od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 7. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura budući je pripremno ročište bilo odgođeno, za pristup na pripremno ročište održano 6. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura. Dakle sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tuženika u iznosu od 1.100,00 eura i PDV na taj iznos od 275,00 eura pa je priznao ukupan trošak tuženika u iznosu od 1.375,00 eura. S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tuženik je kao s neosnovanim odbijen.

17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 11. rujna 2025.

S u d a c

Ilka Leko

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega

2. Odvjetničko društvo Grgić i partneri, Pisarnica u Osijeku, Gundulićeva 5b