REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1157/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Starčević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Zelenika, odvjetnik iz Zagreba, Lomnička 3, protiv tuženika FOOD FUSION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36879908194 , radi isplate, dana 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku FOOD FUSION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36879908194, isplatiti tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neto iznos od ukupno 500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, i to:
-na iznos od 90,00 eura počevši od dana 16. srpnja 2024. godine pa do isplate,
-na iznos od 410,00 eura počevši od dana 16. kolovoza 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku FOOD FUSION d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 36879908194, isplatiti tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 200,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je od dana 28. lipnja 2024. godine do dana 11. srpnja 2024. godine bio u radnom odnosu s tuženikom, na temelju usmeno sklopljenog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta „Konobar.“
U naznačenom razdoblju tužitelj je obavljao poslove svojeg radnog mjesta u pogonu tuženika pod nazivom „Balkan Express Zagreb“, a uz to je i po uputama IG, direktora tuženika, obavljao i poslove za pogon „Balkan Express Hostel“.
Tuženik s tužiteljem nije sklopio pisani ugovor o radu, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom članka 14. stavka 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; u nastavku: ZoR). Tužitelj je u usmenom razgovoru s direktorom tuženika ugovorio mjesečnu neto plaću u iznosu od 1.000,00 EUR.
Tužitelj je od dana 28. lipnja 2024. godine do dana 11. srpnja 2024. godine za tuženika odradio ukupno 81 (riječima: osamdeset i jedan) sat, i to: 28. lipnja 2024. godine – 7 sati (10,00-17,00)
29. lipnja 2024. godine – 7 sati (10,00-17,00)
2. srpnja 2024. godine – 8 sati (14,00-22,00)
3. srpnja 2024. godine – 6 sati (14,00-20,00)
4. srpnja 2024. godine – 8 sati (14,00-22,00)
5. srpnja 2024. godine – 8 sati (14,00-22,00)
6. srpnja 2024. godine – 8 sati (14,00-22,00)
7. srpnja 2024. godine – 8 sati (14,00-22,00)
9. srpnja 2024. godine – 7 sati (15,00-22,00)
10. srpnja 2024. godine – 7 sati (15,00-22,00)
11. srpnja 2024. godine – 7 sati (15,00-22,00).
Tužitelj je dana 12. srpnja 2024. godine prestao obavljati poslove predmetnog radnog mjesta, zbog neodgovarajućeg postupanja direktora tuženika prema tužitelju. Direktor tuženika je tužitelja uputio da će mu tuženik neto plaću za odrađene sate isplatiti u gotovu novcu, ali navedeno nije učinio. Štoviše, kad je tužitelj dana 16. kolovoza 2024. godine ponovno došao u pogon tužitelja „Balkan Express Zagreb“ kako bi primio plaću za odrađene sate, direktor tuženika ga je ispratio iz pogona i nije mu dao plaću.
Odredbom članka 90.b, stavka 3. ZOR-a propisano je da je poslodavac dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, ako plaća nije određena posebnim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti.
Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.
U skladu s navedenim, tužitelj predlaže da Naslovni sud, u slučaju da tuženik ospori ugovorenu mjesečnu neto plaću iz ove tužbe, utvrdi primjerenu bruto i neto plaću za posao koji je tužitelj obavljao za tuženika u razdoblju i satima naznačenim u točki III ove tužbe.
Tužitelj ipak navodi da je notorna činjenica da prosječni mjesec sadrži dvadeset jedan radni dan, slijedom čega bi radniku za odrađenih jedanaest dana pripadalo barem 50% mjesečne neto plaće te u skladu s navedenim, tužitelj ima pravo na minimalno 500,00 EUR mjesečne neto plaće.
Nesporno je da je tužitelj zaista radio kod tuženika, a navedeno proizlazi i iz korespondencije parničnih stranaka na mobilnoj aplikaciji Whatsapp, kao i iz korespondencije između tužitelja i FG, koje prileže ovoj tužbi. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženiku je dana 18.07.2025. uručena tužba ovdje tužitelja zajedno s pozivom da u roku od 15 dana podnese odgovor na tužbu, u smislu čl. 434. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08, 57/11. i 25/13: dalje u tekstu ZPP-a).
3. Tuženik je uz dostavu tužbe na odgovor također upozoreni da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno uvjetima propisanim u čl. 331b Zakona o parničnom postupku, te ako tuženik u roku koji mu je određen ne dostavi pismeni odgovor na tužbu. Kako tuženik nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (priložena dokumentacija) ili s činjenicama koje su općepoznate, te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu u propisanom roku, to je temeljem naprijed citiranih propisa valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a, i na čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.
Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.
Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, koji pomnoženi sa vrijednošću boda daju iznos od 20,00 eura.
5. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. rujna 2025.
Sutkinja:
Ivana Starčević
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA
1. Pun. tužitelja
2. Tuženiku
3. Spis
