Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-68/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Tomislav Keser iz Zagreba, protiv tuženika KOMUNALNI SERVISI POPOVAČA d.o.o. iz Popovače, Kutinska 12,OIB: 70710430454, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Kallay & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem: Pr- 4/2023-36 od 28. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini pod poslovnim brojem: Pr-4/2023- 36 od 28. studenog 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom utvrđuje se da Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 24.1.2023., koju je donio tuženik Komunalni servisi Popovača d.o.o., nije dopuštena te da radni odnos tužitelju EK nije prestao ( točka I. izreke), a u odluci pod točkom II. izreke određuje se sudski raskid Ugovora o radu od 30. lipnja 2022. sklopljenog između tužitelja EK i tuženika i tuženika Komunalnih servisa Popovača d.o.o. , te se utvrđuje 28.11.2024. kao dan prestanka radnog odnosa.
1.1. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznos od 10.862,46 € (deset tisuća osamsto šezdeset i dva eur i četrdeset i šest cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 28.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
1.2. U odluci pod točkom IV izreke nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.750,00 €., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 28.11.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka. 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 125/23 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
2.2. Žalba je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 24. siječnja .2023 te posljedično tomu zahtjev za sudskim raskidom ugovornog odnosa temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2022. s danom 28. studenog 2024. uz naknadu štete na ime sudskog raskida u iznosu od 10.862,46 EUR-a
4 U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja odlukom o otkazu od 24. siječnja 2023., protiv koje odluke je tužitelj predao tuženiku 1. veljače 2023. zahtjev za zaštitu prava u roku 15 dana, sukladno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. - dalje: ZR).
4.1. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je tuženik donio Odluku kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava 13. veljače 2023. (str. 16-18 spisa).
4.2. Međutim, s pravom žalitelj žalbenim navodima ukazuje kako iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno temeljem kojih utvrđenja je sud prvog stupnja izveo zaključak kako je tužitelj zahtjev za sudsku zaštitu protiv osporavane odluke podnio u roku propisanom člankom 133. stavak 2. ZR.
5. Naime, prema odredbi članka člankom 133. stavak 1. ZR-a propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, dok je stavkom 3. istog članka propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog članka.
5.1. Stavkom 2. istog članka propisano je ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radniku iz stavka 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
5.2. Dakle, citiranom odredbom stavka 2. članka 133. ZR-a regulirana je situacija u kojoj se tužitelju rok za traženje sudske zaštite računa na temelju prava poslodavca da ne odgovori na zahtjev za zaštitu prava kojeg je radnik podnio protiv odluke kojim mu je povrijeđeno neko pravo, a bez čega ne bi niti mogao tražiti sudsku zaštitu (čl. 133. st. 3. ZR).
6. Prema tome, radniku se rok računa na način da se prije svega računa rok od 15 dana od dana dostave zahtjeva radnika poslodavcu, pa se od dana isteka tog roka računa daljnji rok od 15 dana unutar kojeg radnik mora podnijeti tužbu da bi ona bila pravodobna.
7. Stoga, budući da radnik prije svega ima pravo očekivati da će poslodavac donijeti odluku o njegovu zahtjevu i da će to učiniti u roku 15 dana koji za poslodavca može teći tek od dana kada zna za zahtjev, dakle od kada ga je zaprimio pri čemu niti za radnika se rok od 15 dana za podnošenje tužbe ne može početi računati prije isteka prethodnog roka od 15 dana koji je počeo teći prvog slijedećeg dana od dana kada je poslodavac primio zahtjev za zaštitu prava.
8. Svako drugačije tumačenje dovelo bi u pitanje pravo radnika na zaštitu kod poslodavca i pred sudom i prava poslodavca da odlučuje o zahtjevu radnika u roku koji ne bi smio početi teći prije nego što je zaprimio zahtjev za zaštitu prava.
9. Napominje se da je prethodno pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-19/2015-19 od 16. studenoga 2015.
10.Prema tome, radniku se rok za podnošenje tužbe sukladno odredbama čl. 133. računa na način da se prije svega računa rok od 15 dana od dana dostave zahtjeva za zaštitu prava radnika poslodavcu pa se od dana isteka toga roka odnosno odbijanja zahtjeva poslodavca računa daljnji rok od 15 dana u kojem radnik mora podnijeti tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa da bi ona bila pravodobna.
11. U konkretnom slučaju poslodavac je, međutim, prema stanju spisa odgovorio na zahtjev tužitelja odlukom od 13. veljače 2023., kojom je odbio kao neosnovan njegov zahtjev ( stranica 16-18 spisa) od kada za tužitelja teče rok iz citirane odredbe ZR-a za podnošenje tužbe radi osporavanja pravne valjanosti iste pred nadležnim sudom . No, u izostanku odlučnih činjeničnih utvrđenja o primitku predmetne odluke tuženika od strane tužitelja, kojom je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za zaštitu prava, za sada se ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o pravodobnosti zatražene sudske zaštite u ovom postupku.
12. U odnosu pak na meritum spora vezano za prigovore tuženika koje se tiču izostanka potrebe prethodnog upozorenja tužitelju, prvostupanjski sud je otklanjajući istaknuti prigovor prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao osnovom provedenog dokazanog postupka da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti koji isključuju obvezu tuženika kao poslodavca prije donošenja namjeravanje odluke pisano upozoriti tužitelja na izvršavanje radnih obveza u smislu odredbe članka 119. stavak 1. i 2. ZR-a te istom omogući iznošenje obrane zbog razloga koje se istom stavljaju na teret pobijanom odlukom.
13. Naime, iz sadržaja pobijane Odluku o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od od 24. siječnja 2023. proizlazi da su tužitelju utvrđeni nedostaci u radu i to:
-nedostaci u radu i nepridržavanje Upute o dežurstvu i angažiranju na izvođenju radova
zimske službe od 14.studenog 2022.,
-organiziranje rada zimske službe protivno Izvedbenom programu obavljanja komunalnih
djelatnosti Grada Popovače i radnih procesa u vrijeme kada je bio dužan istima rukovoditi,
-nepoštivanje hijerarhije u poslovnim procesima organiziranja rada zimske službe,
-neažurno vođenje propisanih evidencija grobnih očevidnika i umrlih osoba u dužem razdoblju,
-neažurno vođenje evidencije grobne naknade u dužem razdoblju,
-neažurno praćenje programa Axioma,
-neprimjereno ponašanje prema nadređenom.
14. U konkretnom slučaju radi se o situaciji uređenoj čl. 115. st. 1. podstavak 3. ZR, tj. otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, prema kojoj poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa.
15. Kako bi se moglo provesti zakonito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, poslodavac je obvezan provesti propisani postupak iznošenja obrane radnika odnosno tražiti očitovanje radnika bez obzira na izvjesnost postojanja povrede radne obveze.
15.1. Naime, nije dovoljno samo postojanje, odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika, nego je i kogentnim normama propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a sukladno članku 119. ZR-a.
15.2. Stoga bi poslodavac morao obzirom na sadržaj citirane odredbe članka:
- uputiti prethodno pisano upozorenje radniku zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa, uz ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini,
- omogućiti radniku da nakon toga iznese svoju obranu, osim ako postoje opravdane okolnosti zbog kojih se ne može očekivati od poslodavca da to učini (ovu „opravdanost“ normativno treba tumačiti vrlo restriktivno, a tako se u praksi i čini).
15.3. Dakle, proizlazi kako pri davanju redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac ima dvije dodatne obveze propisane člankom 119. ZR-a.
16. Svrha citirane odredbe, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem, ogleda se u obvezi poslodavac da radnika upozori na konkretne obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, čime se otklanjaju, među ostalim, i eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa, a koji bi mogli proizaći iz sažetih odredbi ugovora o radu o tim obvezama.
17. S druge strane dužnost omogućavanja radniku iznošenja vlastite obrane pred poslodavcem predstavlja obvezu poslodavca omogućiti radniku iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. To zahtjeva od poslodavca da on ili od njega za to ovlaštena osoba prije davanja otkaza zbog skrivljenog ponašanja sasluša radnika o okolnostima važnim za donošenje odluke o takvom otkazu.
18. Dakle, uskrata mogućnosti iznošenja obrane moguća je samo iznimno ukoliko tuženi ima dovoljno dobro opravdanje za propuštanje obveza iz članka 119. ZR-a, u protivnom njegov bi otkaz u cijelosti bio nezakonit.
19. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH, iznesenom u odluci br. Revr- 1009/09 od 21. rujna 2010., upozorenje u smislu odredbe iz članka 119. stavka 1. ZR-a nije samo sebi svrha. Svrha je upozorenje na obveze iz radnog odnosa i upućivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza.
20. U navedenom, od odlučnog značenja je bilo raspraviti i utvrditi jesu li usmena upozorenja tuženika o čemu govori zz tuženika i kazivanja svjedoka imala učinak upozorenja kako ga to ima u vidu odredba članka 119. stavak 1. ZR-a. Naime, obveza poslodavca u smislu odredbe članka 119. stavka 1. ZR-a o upozorenju radniku na obveze iz radnog odnosa ne odnosi samo na pisano oblik odnosno formu. Da bi smo govorili o postupanju poslodavcu sukladno citiranoj odredbi, nužna pretpostavka je izričito upozorenje radniku na konkretne povrede radne obveze pod prijetnjom otkaza. Takvo upozorenje može biti preneseno i usmeno pod prijetnjom otkaza u slučaju ne postupanja sukladno izrečenom upozorenju i koji razlozi kao takvi mogu biti osnova za zakonitu odluku poslodavca o skrivljenom otkazu ugovora o radu od strane radnika.
21. Utoliko je i u ovom dijelu činjenično stanje u postupku ostalo nepotpuno utvrđenom radi čega je uvažavanjem žalbe tuženika pobijanu presudu valjalo ukinuti na temelju odredbe članka 370. ZR-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
22. U nastavku postupka sud prvog stupnja će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a imajući u vidu i dostavljenu dokumentaciju tuženika uz odgovor na tužbu o obvezama i sadržaju poslova tužitelja uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
U Splitu, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
