Posl.br. P-91/2021-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji toga suda Erici Golja, kao sucu pojedincu, u parničnoj stvari tužiteljice HI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika TERRA JASKA d.o.o., Strmec Samoborski, Ulica kralja Tomislava 20, OIB 81184470570, zastupano po direktoru i zz UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a on zastupan po punomoćnici Ljiljani Maravić- Pirš, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Branimira 5, OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, pod posl. br. Ovr-187/2020 po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice, kao ovršenice.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.750,00 eura (tri tisuće sedamsto pedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. rujna 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 6.805,99 eura (šest tisuća osamsto pet eura i devedeset devet centi) odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka, u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu podnijela tužbu protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu u tijeku ovršni postupak protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice, kao ovršenice, koji se vodi pod posl.br. Ovr-187/2020. Prijedlog za ovrhu podnesen je 23.4.2020., te je 28.10.2020. doneseno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr- 187/2020 na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1296/17 od 24.5.2019., pravomoćne 28.11.2019. i ovršne 20.12.2019., a radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 42.631,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškova ovršnog postupka, a točkom III. rješenja o ovrsi ovrhovoditelju je određen trošak u iznosu od 16.466,50 kuna, te je naloženo ovršenici da navedeni iznos naknadi ovrhovoditelju u roku 8 dana. Protiv osporenog rješenja o ovrsi ovršenica je izjavila žalbu od 16.11.2020., te je zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, posl.br. Ovr-187/2020 od 7.12.2020. upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parniu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ovršenica, ovdje tužiteljica je zaključak suda kojim se upućuje u parnicu zaprimila 22.01.2021. tako da je ova tužba pravovremena. Tuženik, kao ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na presudi Visokog trgovačkog suda, posl. br. Pž- 5045/2019 od dana 28.11.2019., a kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1296/2017. Bitno je za naglasiti da je ovršenica EI, ovdje tužiteljica, nasljednica pok. OI, a koji je prvotno bio tužen od strane ovrhovoditelja, ovdje tuženika, međutim kako je OI preminuo, HI je temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića, u [adresa], posl. br. O-279/12, UPP-OS- 156/12, proglašena njegovom jedinom nasljednicom. Temeljem rješenja o nasljeđivanju HI naslijedila je nekretninu k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje upisane u k. o. [katastarska općina], te nekretninu k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnine k. č. [katastarska čestica] i k.o. 688 k. o. [katastarska općina], kao i nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljaju bračnu stečevinu OI i HI, svakoga u ½ dijela. U odnosu na nekretninu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je ista bračna stečevina OI i HI potvrđeno je presudom Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Labinu, posl. br. P-2886/2015, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli - Pola, posl. br. Gž - 1681/16. Na temelju odredbe iz čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ovršenica, ovdje tužiteljica, naslijedila je dvije nekretnine koje predstavljaju njezinu bračnu stečevinu tako da je iste naslijedila od svog pok. supruga OI, u stvarnosti, ½ dijela. Vrijednost ½ dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ½ dijela k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], niža je od duga OI, kojeg je ovršenica kao nasljednica pok. OI namirila nakon njegove smrti. U trenutku smrti, protiv OI vodilo se je niz ovršnih postupaka kod Općinskog suda u Labinu, a bilo je upisano i založno pravo na nekretninama. Pored navedenih dugovanja HI namirila je i druge dugove ostavitelja OI tako da je iznos plaćenih dugova OI premašio vrijednost ostavinske imovine OI. Da je ovršenica, ovdje tužiteljica, namirila dugove pok. OI, proizlazi iz činjenice da su svi ovrhovoditelji povukli prijedloge za ovrhu pa je radi toga ovrha obustavljena i to iz razloga jer je ovršenica, ovdje tužiteljica prije druge javne dražbe za prodaju nekretnina, namirila sve ovrhovoditelje, vjerovnike OI. Dugovi ostavitelja prema rješenjima o ovrsi iznosili su više od 8.000.000 kn. Tužiteljica drži da ona ne može namirivati tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tuženika, koju je prema njezinom pok. suprugu imao ovrhovoditelj, ovdje tuženik, jer je ona platila veći iznos duga svojeg pok. supruga od iznosa kojeg je naslijedila. Stoga je ovršenica, ovdje tužiteljica, podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi temeljem čl. 50. st. 1. t. 7. i 10. Ovršnog zakona, te predlaže da sud ovrhu određenu rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-187/2020 od dana 28.10.2020. proglasi nedopuštenom. Tužiteljica drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kao i odredbe Ovršnog zakona jer visina kamatne stope na novčane iznose u stranoj valuti ( na EUR) mora biti točno precizirana i nije dovoljno za period od 11.09.2004. pa do 31.12.2005. pozvati se općenito na stopu koju plaća Zagrebačka banka d.d. na devizne štedne uloge po viđenju. Zbog navedenog je izreka osporenog rješenja nerazumljiva i neprovediva. Zbog svega navedenog podnosi ovu tužbu i predlaže da sud istu prihvati, te proglasi nedopuštenom ovrhu koja se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, pod posl. br. Ovr-187/2020 po prijedlogu tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice, kao ovršenice, uz naknadu parničnog troška tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknut je prigovor nepravovremenosti podnesene tužbe i prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naslovni sud je rješenjem o ovrsi broj gornji, od dana 28.10.2020.g. odredio ovrhu protiv ovršenice temeljem pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P- 1296/17 od dana 24.05.2019.g., u kojem predmetu je ovršenica tuženica. U naprijed navedenog parničnom postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br- P-1296/17 je tamo tuženica, ovdje tužiteljica sudjelovala kao parnična stranka i presuda- ovršna isprava je donesena upravo u odnosu na nju. Prigovore koje sada tužiteljica, bez ikakvog učinka ističe prvo u ovršnom postupku, a sada i u ovom parničnom postupku, je tužiteljica isticala tijekom trajanja parničnoga postupka te je o istima parnični sud pravomoćno odlučio. Dakle, u parničnom postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br. P-1296/17, je sud već pravomoćno raspravio prigovor ovdje tužiteljice da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Da su navodi tužiteljice neosnovani potvrđuje i rješenje Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž Ovr-22/2021 od dana 04.02.2021.g. kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja o ovrsi naslovnog suda posl.br. Ovr- 187/2020 od dana 28.10.2020.g. te je time navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Županijski sud u Vukovaru u rješenju posl.br. Gž Ovr-22/2021 od dana 04.2021.g. u bitnome navodi kako je pravno odlučna činjenica da je parnični postupak koji je tuženik započeo protiv OI, nakon njegove smrti, nastavljen protiv tužiteljice kao njegove nasljednice, kao i da je ista u navedenom parničnom postupku sudjelovala kao parnična stranka, da nadalje ovršna isprava glasi protiv tužiteljice. Naime, tijekom ostavinskog postupka HI nije tražila izdvajanje bračne stečevine, ista je stekla dvije nekretnine u cijelosti kao ostavinsku imovinu iza pokojnog OI, stoga sada ne može tvrditi drugačije samo zato da bi izbjegla svoju odgovornost koju ima prema tuženiku. Obzirom tužiteljica u ovršnom postupku posl.br. Ovr187/2020 odgovara tuženiku kao ovrhovoditelju temeljem ovršne isprave koja glasi protiv tužiteljice, ista odgovara tuženiku kao ovrhovoditelju za namirenje pravomoćno utvrđene tražbine. O prigovoru tužiteljice je dakle parnični sud pravomoćno odlučio. Dapače, čak je i u ovršnom postupku sud drugoga stupnja pravomoćno odbio prigovore tužiteljice koji su predmet tužbenog zahtjeva. Stoga je tužiteljica dužna podmiriti tražbinu tuženiku kao ovrhovoditelju u cijelosti i to na način kako je određeno rješenjem o ovrsi. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik moli i predlaže da Naslovni sud, nakon provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka

3. Podneskom od 31.10.2023. tužiteljica je povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari zato što je rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-187/2020 od 14.4.2023. obustavljena ovrha određena rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-187/2020-3 od 28.10.2020. i ukinute su sve provedene ovršne radnje, a ovrha je obustavljena jer je tijekom postupka sud ovrhovoditelja (ovdje tuženika) rješenjem posl.br. Ovr-187/2020-5 od 18.2.2022. pozvao da uplati iznos od 3.500,00 kuna radi procjene popisanih pokretnina po ovlaštenom vještaku, kao i da je ovrhovoditelj (ovdje tuženik) upozoren da će se ovrha obustaviti ako predujam ne bude uplaćen. S obzirom da je ovrha obustavljena, tužiteljica više nema pravni interes za vođenje ove parnice, pa povlači tužbu i tužbeni zahtjev, te temeljem čl. 158. st. 2. ZPP-a od tuženika potražuje naknadu prouzročenih troškova.

4. Tuženik se u podnesku od 9.11.2023. usprotivio povlačenju tužbe. Stvarni razlozi obustave ovršnog postupka su nemogućnost naplate tražbine tuženika koja je na dan 30.06.2021.g. iznosila 1.123.525,16 kuna, a zaplijenjene pokretnine tužiteljice TV marke KORTINA star 30 godina, TV star 15 godina marke ELEKTRONIKA, radio primjenik star 40 godina, šivača mašina bez oznake stara jednako tako 40 godina za koju je ovdje tužiteljica tvrdila da pripada njezinoj teti – ne vrijede par sto kuna (500,00), pa je bilo potpuno razvidno kako ovdje tuženik a tamo ovrhovoditelj uopće ne bi uspio naplatiti niti svoju dospjelu tražbinu a niti troškove postupka koji su nastali vođenjem ovršnog postupka. Potražuje troškove postupka.

5. Prema članku 193. stavku 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Kako se tuženik u konkretnoj situaciji upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, jer je dao odgovor na tužbu, za povlačenje tužbe bio je potreban njegov pristanak. Pristanak tuženika je izostao, jer se svojim podneskom od 9.11.2023. izričito protivio povlačenju tužbe, zbog čega je o tužbenom zahtjevu meritorno odlučeno.

6. Sud je pročitao spise Općinskog suda u Pazinu, Pu P -772/2019, Općinskog suda u Labinu, broj O-279/2012, spis Pu Ovr-170/2019, Ovr-187/2020, Ovr- 1986/2015, povijesni zemljišnoknjižni izvadak, isprave na stranicama 11-94 i 114-115 spisa, te je pročitana pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1296/2017.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz provedenog postupka proizlazi da je zaključkom ovog suda posl.br. Ovr- 187/2020 od 7.12.2020. tužiteljica sukladno čl. 50. i 52. Ovršnog zakona, upućena na pokretanje ove parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na pokretninama ovršenice, određene rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-187/2020-3 od 28. listopada 2020., a koja je određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1296/17 od 24. svibnja 2019., pravomoćne 28.11.2019. i ovršne 20.12.2019. Tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu sudu sukladno uputi suda, budući da je zaključak suda zaprimila 22.1.2021., a tužba je podnesena 9.2.2021. pa je neosnovan prigovor tuženika o nepravodobnom podnošenju tužbe. Tužiteljica je u žalbi protiv rješenja o ovrsi Ovr-187/2020 istaknula žalbene navode iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona, odnosno isticala je kako ona kao nasljednica pok. supruga ne može namirivati tražbinu ovrhovoditelja koji je prema njezinom pok. suprugu imao ovrhovoditelj jer je ona platila veći iznos duga svog supruga nego što ga je naslijedila. Nije sporno da je rješenjem ovog suda od 14.4.2023. obustavljena navedena ovrha, te su ukinute sve ovršne radnje, a sve temeljem čl. 14. st. 2. Ovršnog zakona jer ovrhovoditelj nije uplatio predujam radi procjene popisanih pokretnina po ovlaštenom vještaku.

9. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1296/17 od 24.05.2019., preinačene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl.br. 24 Pž- 5045/2019-2 od 28.11.2019. proizlazi da je ovdje tužiteljici naloženo da ovdje tuženiku isplati iznos od 42.631,28 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 117.894,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

10. Žalba HI protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-187/2020 proslijeđena je na rješavanje Županijskom sudu u Vukovaru, a koji je sud rješenjem posl.br. Gž Ovr- 22/2021 od 4. veljače 2021. odbio njezinu žalbu. U citiranom rješenju Županijski sud u Vukovaru ukazuje na činjenicu da je parnični postupak P-1296/17 koji je ovdje tuženik započeo protiv prednika HI, nakon njegove smrti nastavljen protiv ovdje tužiteljice kao nasljednice, te da je ona u parničnom postupku sudjelovala kao parnična stranka, te da ovršna isprava glasi protiv nje.

11. Točno je da sukladno članku 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) nasljednik vrijednosno ograničeno odgovara za dugove ostavitelja, ali je odlučno je li tužiteljica u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava mogla isticati prigovor materijalnopravne ograničenosti svoje odgovornosti. Ovdje tužiteljica je u parničnom postupku P-1296/17 sudjelovala kao tuženica, a na ročištu održanom 9. travnja 2019. (stranica 127-130 spisa) istaknula je prigovor ograničene odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Branka Terkovića O-279/12. Prigovor tuženice sud nije ocijenio osnovanim, budući da je preinačenom citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu naloženo HI da tužitelju isplati utuženi iznos u cijelosti, a prijedlog za dopuštenje revizije protiv citirane presude je odbačen. O prigovoru tuženice kao nasljednice pok. OI, a ovdje tužiteljice, odlučeno je u postupku iz koje je proizašla ovršna isprava tj. nije dokazana osnovanost takvog prigovora, pa se po stavu ovog suda ovrha određena rješenjem ovog suda posl.br. Ovr-187/2020-3 protiv ovdje tužiteljice može provesti bez ograničenja. Zbog navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

12. Neutemeljen je i prigovor tužiteljice da je sud u donošenju rješenja o ovrsi pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbe Ovršnog zakona u pogledu visine kamatne stope na novčane iznose u stranoj valuti jer je suprotno navodima tužiteljice, visina kamatne stope dovoljno točno precizirana i u skladu sa člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate.

13. S obzirom da iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice, nisu prihvaćeni njezini dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka, građevinskim vještačenjem i dr jer takve dokaze nije bilo potrebno provoditi.

14. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u cijelosti kao neosnovan.

15. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku, pa su tuženiku priznati troškovi zastupanja kod sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 17.11.2021. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), te za sastav podneska od 9.11.2021. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), ukupno 3.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a, odnosno ukupno 3.750,00 eura, na koji iznos mu je priznata i zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

16. Zatraženi troškovi sastava podnesaka od 16.12.2021., 18.01.2022., 13.04.2023., 3.11.2023., 2.4.2024. nisu osnovani jer u podnescima tuženik ponavlja uvijek iste, već istaknute navode, ne ističe nove činjenice, te podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a. Tuženiku nisu priznati ni zatraženi materijalni troškovi u iznosu od 290,11 eura jer putni troškovi punomoćnika tuženika padaju na teret stranke koja je odvjetnika angažirala budući da njegovim odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta pisarnice nastali trošak ne može pasti na teret protivne strane. Tuženiku nisu priznati troškovi sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 632,94 eura budući da odgovor na žalbu ne predstavlja izdatak koji je potreban za vođenje spora u smislu čl. 155. ZPP-a. Nisu priznati ni troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu s obzirom da se ta pristojba plaća po pravomoćnosti spora, ovisno o uspjehu u parnici, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, neće biti pozvan na platež takve pristojbe. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 6.805,99 eura kao neosnovan.

17. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj spor, odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Labin, 11. rujna 2025.

Sutkinja:

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u tri primjerka ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.