Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-260/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Stanislavi Sanjković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Kaje Korent, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog RD i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 314. st. 1. u svezi sa čl. 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje KZ/11) i dr., a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-526/18-69, sada Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj KO-DO-251/2023, od 24. travnja 2019., nakon javne rasprave održane i dovršene 11. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika općinske državne odvjetnice u Čakovcu Nikole Turkalja, 1. optuženog RD i 2. optužene AD, istoga dana donio je, javno objavio i

p r e s u d i o  j e

1. optuženi RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GD i JD, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završena dva razreda osnovne škole, bez zanimanja, nezaposlen, povremeno radi za nadnicu na koji način mjesečno zarađuje 400,00 do 500,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici s 2. optuženom AD, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, bez imovine, nije služio vojni rok, bez čina i odlikovanja, osuđivan pravomoćnim presudama Općinskog suda u Varaždinu broj K-152/19 od 8. svibnja 2019., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, broj K-40/2020 od 20. ožujka 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i broj K-414/2022 od 9. studenog 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak

i

2. optužena AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer GD i HD, rođene HD, rođena **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završena dva razreda osnovne škole, bez zanimanja, nezaposlena, živi u izvanbračnoj zajednici s 1. optuženim LD, majka troje djece od kojih je jedno maloljetno, bez imovine, osuđivana pravomoćnim presudama Okrajnog sodišča Ptuj broj II K 4825/2016 od 18. veljače 2016., zbog kaznenog djela iz čl. 204. st. 1. KZ SLO (krađa), na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca uvjetno na 2 (dvije) godine i Općinskog suda u Varaždinu broj K-40/2020 od 20. ožujka 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uvjetno na 3 (tri) godine, protiv koje se ne vodi drugi kazneni postupak,

krivi su

što su,

1. optuženi RD

I/ 1) 27. rujna 2018., oko 14,00 sati, ispred kuće u [adresa], Dio 32, prilikom uredovanja policijskih službenika ČD i OD zbog dojave prijaviteljice BD da je na štetu njezine šestogodišnje kćeri počinio prekršaj iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, sve sa ciljem da spriječi navedene policijske službenike u utvrđivanju svih okolnosti počinjenog prekršaja i njegovom privođenju u Policijsku postaju Varaždin, nogom zamahnuo prema policijskom službeniku ČD htijući ga udariti u noge, u čemu samo zbog izmicanja ČD nije uspio, nakon čega se prilikom uporabe sredstava prisile od strane policijskih službenika nastojao nasilno osloboditi i istrgnuti ruke, da bi potom od strane policijskih službenika bio fizički savladan i priveden u prostorije Policijske postaje Varaždin,

dakle, s namjerom da silom spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela prisile prema službenoj osobi,

2. optužena AD

2) 27. rujna 2018., oko 14,00 sati, ispred kuće u [adresa], prilikom uredovanja policijskih službenika ČD i OD prema njezinom suprugu RD kao osumnjičeniku za počinjenje prekršaja iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, svjesna njihova službena položaja i službenih radnji koje su poduzimali, a htijući ga baciti na njih, prišla policijskim službenicima s kamenom veličine rukometne lopte, držeći ga u ruci u visini ramena, kojeg nije bacila na policijske službenike samo zbog intervencije policijskog službenika OD koji ju je u tome spriječio uporabom fizičke sile,

dakle, s namjerom da silom, izvan slučajeva iz čl. 312. i čl. 314. Kaznenog zakona, napadne policijskog službenika kada obavlja službenu dužnost, poduzela radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela napada na službenu osobu,

II/ čime je 1. optuženi RD, radnjom opisanom pod toč. 1), počinio kazneno djelo protiv javnog reda, prisilom prema službenoj osobi u pokušaju, opisano u čl. 314. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11, a 2. optužena AD, radnjom opisanom pod toč. 2), kazneno djelo protiv javnog reda, napadom na službenu osobu u pokušaju, opisano u čl. 315. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, a kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/11.

III/ Temeljem čl. 314. st. 1. KZ/11 1. optuženi RD za počinjeno kazneno djelo se

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 1 (jedne) godine.

IV/ Temeljem čl. 54. KZ/11 1. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 27. rujna 2018. do 26. studenog 2018.

V/ Temeljem čl. 315. st. 1. KZ/11 2. optužena AD za počinjeno kazneno djelo se

osuđuje

na kaznu zatvora

u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

VI/ Temeljem čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje ZKP/08) 1. optuženi RD i 2. optužena AD oslobađaju se plaćanja troškova ovog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. istog Zakona, a 1. optuženi RD i troškova postavljenih branitelja, pa stoga navedeni troškovi u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je pred Općinskim sudom u Varaždinu optužnicu broj KO-DO-526/18-69 od 24. travnja 2019., protiv 1. optuženog RD, 2. optužene AD i 3. optuženog ID, a istom je 1. optuženom RD, radnjom opisanom pod toč. 1), stavilo na teret kazneno djelo iz čl. 314. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 34. KZ/11, 2. optuženoj AD, radnjom opisanom pod toč. 2), kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, a 3. optuženom ID, radnjom opisanom pod toč. 3), kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. KZ/11.

2. Navedena optužnica potvrđena je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 14 Kov-104/19-6 od 15. svibnja 2019.

3. Rješenjem predsjednika Županijskog suda u Varaždinu broj 31 Su-114/2023-6 od 29. rujna 2023. ovaj sud određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u konkretnom predmetu, a potom je zastupanje optužbe preuzelo Općinsko državno odvjetništvu u Čakovcu pod brojem KO-DO-251/2023.

4. Ovosudnim rješenjem poslovni broj K-260/2023-31 od 6. kolovoza 2025. obustavljen je kazneni postupak protiv 3. optuženog ID zbog njegove smrti.

5. Prije početka rasprave zastupnik optužbe djelomično je izmijenio činjenične navode iz toč. 1) optužnice, a potom pravni opis i pravnu kvalifikaciju tog djela, pa je naposljetku 1. optuženom RD stavljeno na teret kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano pod toč. I/ 1) i II/, a 2. optuženoj AD kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisano pod toč. I/ 2) i II/ izreke ove presude.

6. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, 1. optuženi RD naveo je da se djelomično smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret, dok je sud zauzeo stav da se 2. optužena AD ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo jer je prethodno prihvatila svoje pravo na tzv. obranu šutnjom.

7. U dokaznom postupku sud je ispitao 1. optuženog RD i svjedoka CD, a zatim je uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka ČD (stranice 140-143 i 320-321), OD (stranice 145-148 i 321-322), BD (stranice 152-153 i 322-323), ĆD (stranice 323-324), službene zabilješke o dojavi Policijske uprave varaždinske (stranice 10-11), službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 27. rujna 2018. (stranica 12), obrazac medicinske dokumentacije o pacijentu od 27. rujna 2018. (stranica 19), te izvatke iz kaznene evidencije za 1. optuženog RD i 2. optuženu AD (stranice 326-328), a potom je reproducirao snimke ispitivanja 2. optužene AD po čl. 208.a ZKP/08 i prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenice i ujedno pročitao pripadajuće zapisnike.

8. Stranke nisu predlagale druge dokaze, a sud ih nije izvodio jer drži da je u konkretnom slučaju činjenično stanje utvrđeno u mjeri koja omogućava donošenje pravilne i na zakonu utemeljene odluke.

9. 1. optuženi RD u svom je iskazu naveo da su kritičnog dana dva policajca došla do njegove kuće u [adresa]. Pustio ih i je u kuću, a oni su mu rekli da su došli zato što je prijavljen za nekakav prekršaj, više se ne sjeća što, pa su ga pozvali da ide s njima u policijsku postaju. Nije htio ići u postaju, pa je kod policijskog automobila, u koji su ga vodili, prema jednom policijskom službeniku zamahnuo nogom zato da ga ne bi uveo u auto, međutim nije ga uspio udariti jer se on odmaknuo. Nakon zamahivanja nogom prema policijskom službeniku, a prije uvođenja u policijsko vozilo, završio je na tlu zato što se nije dao u vozilo pa ga je policijski službenik povukao i stavio mu lisice. Nije mu se opirao nakon stavljanja lisica i nije se nastojao osloboditi iz lisica i istrgnuti svoje ruke, pa ga nije trebalo savladavati, već su ga normalno priveli u policijsku postaju nakon toga što su ga uveli u auto. 2. optuženica je bila doma i vidjela je da su policijski službenici došli k njima, čula je zašto su došli i da su ga pozvali da pođe u policijsku postaju, a o drugim okolnostima tog događaja ne želi se izjašnjavati, odnosno ne zna ništa.

9.1. 2. optužena AD prihvatila se svog prava na tzv. obranu šutnjom i prilikom ispitivanja po čl. 208.a ZKP/08 i prilikom prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenice.

10. Na temelju svestrane i cjelovite analize i ocjene 1. optuženikova iskaza i drugih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih u njihovoj uzajamnoj vezi, sud drži da je u predmetnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je 1. optuženi RD kritične zgode počinio kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11 i da je 2. optužena AD počinila kazneno djelo iz čl. 315. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11.

10.1. Naime, iz iskaza 1. optuženog RD, svjedočkih iskaza ČD, OD i BD, službenih zabilješki o dojavi Policijske uprave varaždinske (stranice 10-11) i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 27. rujna 2018. (stranica 12) proizlazi da su policijski službenici ČD i OD kritične zgode postupali prema 1. optuženiku zbog prijave prekršaja, s time da iz spomenutih službenih zabilješki i svjedočkih iskaza OD i BD proistječe da je BD prijavila da je presreo njenu šestogodišnju kćer i da joj je pokazao spolovilo, pa iz toga slijedi da se radilo o prekršaju iz čl. 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10.2. Iz 1. optuženikova iskaza, svjedočkih iskaza ČD, OD i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 27. rujna 2018. (stranica 12) slijedi da su policijski službenici ČD i OD, po dolasku do njegove kuće u [adresa], Dio 32, 1. optuženika pozvali da izađe van i da je 1. optuženik to učinio, a iz svjedočkih iskaza ČD, OD i spomenute službene zabilješke da su izašli i njegova supruga, 2. optužena AD i 1. optuženikov šogor ID.

10.3. Nadalje iz 1. optuženikova iskaza, svjedočkih iskaza ČD, OD i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 27. rujna 2018. (stranica 12) proizlazi da su policijski službenici 1. optuženika upoznali s razlozima intervencije i pozvali ga da pođe s njima u policijsku postaju, da je 1. optuženik krenuo s policijskim službenicima prema službenom vozilu, dok iz svjedočkih iskaza ČD i OD proistječe da je 1. optuženik nakon dolaska do vozila, izvršenog sigurnosnog pregleda i poziva da uđe u vozilo počeo negodovati i govoriti da neće s njima.

10.4. Iz iskaza 1. optuženog RD, svjedočkih iskaza ČD i OD i službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 27. rujna 2018. (stranica 12) dalje slijedi da je 1. optuženik nogom zamahnuo prema nogama policijskog službenika ČD, da ga nije udario samo zato što mu se ČD izmaknuo i da su policijski službenici nakon toga započeli s primjenom sredstva fizičke prisile.

10.5. Iz svjedočkog iskaza ČD proizlazi da su on i policijski službenik OD 1. optuženika najprije uhvatili za ruke, odmaknuli ga od službenog vozila, a iz njegovog iskaza, svjedočkog iskaza OD, te iskaza samog 1. optuženika i BD da su ga polegli na tlo, s time da iz svjedočkih iskaza ČD i OD proistječe da je 1. optuženik prije toga pružao aktivni otpor te se pokušavao osloboditi i istrgnuti ruke, što indirektno potvrđuje iskaz BD u dijelu iz kojeg proizlazi da su se policijski službenici i 1. optuženik natezali prije njegova polijeganja na tlo.

10.6. Svjedok ČD naveo je da se policijski službenik OD u jednom trenutku dignuo i odmaknuo od 1. optuženika radi postupanja prema drugim osobama, da mu je kasnije rekao da se dignuo zato da bi 2. optuženu AD, koja im je prišla držeći u ruci kamen veličine rukometne lopte, spriječio u bacanju kamena, a svjedok OD da je ugledao 2. optuženu AD kako im prilazi držeći u ruci kamen, i to u visini svog ramena, da se stoga digao, prišao joj i svojom rukom udario po njenoj, da joj je kamen ispao, da ju je tada uhvatio za ruku i tijelo, da mu je u tom trenutku prišao ID koji ga je odgurnuo u predjelu prsa i istovremeno mu istrgnuo 2. optuženicu s kojom se udaljio u naselje,

10.7. Iz svjedočkog iskaza BD proistječe da je vidjela kako je 2. optuženica uzela kamen kad su policajci 1. optuženika polegli na tlo i vezali lisicama, da je s kamenom veličine rukometne lopte prišla policajcima, da ju je policijski službenik s bradicom rukama spriječio u bacanju kamena i da se stvarno branio od nje. Svjedokinja je najprije navela da je policajcu prišao KD i vikao mu "pusti mi sestru", da je policajac iz auta izvadio oružje i da je KD tada pobjegao, no kasnije je rekla da policajac nije držao 2. optuženicu kad joj je izbio kamen već je otišao do 1. optuženika, da je otišla kući dok se policajac branio od 2. optuženice, da je istina to da je vidjela da je uzeo pušku iz auta, ali ne zna kad, oni su prvo došli u Vitomirovu kuću mirno i fino, onda su ga doveli do auta, on nije htio ući u auto, onda je nešto pobjegao u kuću, što ona zna što su oni mislili, onda su išli za njim, ona ima bolesno dijete u Zagrebu i ima velikih problema.

10.8. Iz svjedočkih iskaza ČD i OD slijedi da se policijski službenik OD vratio do kolege ČD kada su mu 2. optuženica i ID pobjegli, da su potom 1. optuženog RD zajedno smjestili u službeno vozilo i priveli u Policijsku postaju Varaždin.

10.9. Iz svjedočkog iskaza ĆD proizlazi da ne zna što se dogodilo djetetu zbog kojeg je policija intervenirala kod 1. optuženog RD, da je vidjela da ga je policija izvela iz kuće, dovela do policijskog automobila, i to do suvozačeve strane, da nije vidjela što se potom događalo s njim jer se oko automobila skupio velik broj sumještana, ali je vidjela da se 2. optuženica s kamenom u ruci kretala oko automobila, kojem nije uspjela prići radi gužve. Ne sjeća se kakav kamen je imala u ruci, a ni načina na koji ga je držala jer je prošlo sedam godina. Vidjela je da je do 2. optuženice došao policijski službenik s bradicom, da joj je primio ruku u kojoj je imala kamen i da ga je bacio, da ju je onda cipelario po nogama, po leđima, tako da je dizao noge u zrak jer je ona od njegovih udaraca pala na tlo, da je stoga zajedno s KD otišla do nje, da ju je podigla s tla i povukla u kuću, da je KD za to vrijeme njihovo dijete držao u ruci, da je ušao u kuću i potom otišao po kantu vode da 2. optuženica malo popije. Kad su 2. optuženici davali vodu, policija je odvela 1. optuženika i sve se raščistilo. Nema vremena ni za sebe, pa s 2. optuženicom zbog ozljeda koje je zadobila od policije, a bila je sva plava, nije bila kod doktorice, ali zna da je 2. optuženica bila kod svoje doktorice i da je dobila neku kremu za masnice jer joj je 2. optuženica to rekla i pokazala kremu. Poznaje CD, no nije ga vidjela za vrijeme kritičnog događaja, međutim CD joj je rekao da je sve vidio, da je bio u blizini.

10.10. Svjedok CD naveo je da nema nikakvog saznanja o nekom događaju tijekom kojeg bi u njihovo naselje došli djelatnici policije, priveli 1. optuženika i pritom bili napadani, da od tog događaja nije vidio ništa, da nije bio tamo i da o njemu ne može iskazivati. Dodao je da ga je prošle godine zvao ID, da mu je rekao da će biti svjedok na sudu, "da bude videl kaj kad dobije od suda i da mu je to poklon od njega".

11. Sud je u cijelosti prihvatio dokumentaciju iz spisa zato što nije našao ni jednu okolnost koja bi dovela u sumnjati njenu istinitost i vjerodostojnost. Isto tako, prihvatio je i svjedočke iskaze ČD i OD jer su iskazivali na temelju osobnog saznanja i zapažanja, u skladu sa svojim sjećanjem, jasno, uvjerljivo i objektivno, u bitnom međusobno kompatibilno i korespondentno dokumentaciji iz spisa, pa ih stoga smatra pouzdanim. Sud je u bitnom prihvatio i iskaz 1. optuženog RD zato što suštinski koincidirati s prethodno navedenim dokazima. Iz svjedočkog iskaza CD proizlazi da nema saznanja o kritičnom događaju, pa sud njegov iskaz stoga ocjenjuje beznačajnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Sud nije prihvatio svjedočki iskaz BD u dijelu iz kojeg proizlazi da je policijski službenik koji je intervenirao prema 2. optuženici iz auta izvadio oružje i da je KD tada pobjegao, da je istina to da je vidjela da je uzeo pušku iz auta, ali ne zna kad, da je 1. optuženik nešto pobjegao u kuću kad su ga doveli do auta, što ona zna što su oni mislili, onda su išli za njim, a nije prihvatio ni svjedočki iskaz ĆD u djelu iz kojeg proizlazi da se 2. optuženica s kamenom u ruci radi gužve nije uspjela približiti automobilu, da ju je policijski službenik s bradicom, nakon što je bacio kamen koji je imala u ruci, cipelario po nogama i leđima tako da je dizao noge u zrak jer je od njegovih udaraca pala na tlo, da je ona zajedno s KD otišla do 2. optuženice, da ju je podigla s tla i povukla u kuću za koje vrijeme je KD držao njihovo dijete u ruci i ušao u kuću, te potom otišao po kantu vode da 2. optuženica malo popije, da je 2. optuženica bila sva plava, da joj je rekla da je bila kod doktorice i pokazala kremu koju je dobila za masnice i da joj je FD rekao da je sve vidio, da je bio u blizini, zato što su iskazi obje u tom djelu u opreci s ostalim izvedenim dokazima pa ih stoga ne smatra vjerodostojnim.

12. Slijedom izložene analize i ocjene izvedenih dokaza valja zaključiti da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da su policijski službenici ČD i OD postupali povodom dojave o prekršaju i privođenja 1. optuženika u policijsku postaju, da su ga obavijestili o razlozima svog dolaska, da je 1. optuženik stoga bio svjestan da se radi o policijskim službenicima koji obavljaju službene radnje u okviru svojih ovlasti, da je unatoč tome, jer nije htio ići u policijsku postaju, zamahnuo nogom prema policijskom službeniku ČD htijući ga udariti u noge, u čemu nije uspio zbog izmicanja ČD, da su policijski službenici potom primijenili sredstva prisile prilikom čega se nastojao osloboditi i istrgnuti ruke, sve jamačno u cilju da policijskim službenicima onemogući svoje privođenje, ali je fizički savladan i potom priveden u prostorije Policijske postaje Varaždin. Prema tome, očito je da je 1. optuženik postupao u namjeri da silom spriječi službene osobe u poduzimanju službene radnje u granicama njihove ovlasti u čemu nije uspio, jer je savladan i odveden u policijsku postaju. Budući da nije osporavao svoju ubrojivost, a ni svijest o protupravnosti svog ponašanja, to nema sumnje da je ostvario sva, kako u objektivnom, a tako i u subjektivnom pogledu, bitna obilježja terećenog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz čl. 314. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11.

12.1. Isto tako, nedvojbeno je utvrđeno da je 2. optužena AD prilikom uredovanja policijskih službenika ČD i OD prema njenom suprugu, 1. optuženom RD, kao osumnjičeniku za počinjenje prekršaja, iako je bila svjesna da se radi o policijskim službenicima na dužnosti, prišla ČD i TD s kamenom veličine rukometne lopte koji je držala u ruci u visini ramena, očito ga htijući baciti na njih, što nije učinila samo zbog intervencije policijskog službenika OD koji ju je uporabom fizičke sile spriječio u tome. S obzirom na to da ni jedan izvedeni dokaz ne dovodi u sumnju njenu ubrojivost i da je 2. optuženica na osnovu svoje kronološke dobi i životnog iskustva zasigurno znala da je njeno ponašanje protivno zakonu, to nema dvojbe da je ostvarila sve konstitutivne elemente kaznenog djela napada na službenu osobu u pokušaju iz čl. 315. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11.

13. Slijedom navedenog, sud je 1. optuženog RD i 2. optuženu AD proglasio krivim i osudio svakog za terećeno kazneno djelo, a pritom je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja svakom kao olakotnu okolnost vrednovao roditeljstvo jednog maloljetnog djeteta, a 1. optuženom RD i djelomično priznanje kaznenog djela. Kao otegotne okolnosti sud je svakom vrednovao dosadašnju višestruku osuđivanost za druga kaznena djela jer upućuje na zaključak da se radi o osobama koje su sklone i nekritične prema protupravnom ponašanju i na koje do sada izricane kaznenopravne sankcije nisu utjecale tako da se suzdržavaju od činjenja kaznenih djela, a 1. optuženiku i viši stupanj kriminalne volje koji proizlazi iz samog načina počinjenja predmetnog kaznenog djela. Vodeći računa o navedenim okolnostima, o posljedicama kaznenog djela i načelu individualizacije u kažnjavanju, sud je 1. optuženog RD osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a 2. optuženu AD na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci jer drži da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može utjecati na svakog tako da ubuduće ne čini ista ili druga kaznena djela i da se ponaša u skladu s društveno prihvaćenim standardima i sa zakonom, a iste ujedno smatra prikladnima i za ostvarenje svih ostalih svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

14. Čl. 54. KZ/11 propisano je da se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunava u kaznu zatvora, pa je 1. optuženiku sukladno toj zakonskoj odredbi u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od dana lišenja slobode i provedeno u istražnom zatvoru, odnosno vrijeme od 27. rujna 2018. do 26. studenog 2018.

15. Iako ih je proglasio krivim i osudio, sud je 1. optuženog RD i 2. optuženu AD, a imajući u vidu da su supružnici, nezaposleni, roditelji jednog maloljetnog djeteta koje su dužni uzdržavati, bez stalnih i sigurnih prihoda i bez imovine, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio plaćanja troškova ovog postupka iz toč. VI/ izreke, pa je stoga odlučio da navedeni troškovi u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava, jer na osnovu njihovih osobnih i obiteljskih prilika drži da bi plaćanje tih troškova moglo ugroziti ne samo njihovo već i uzdržavanje njihovog maloljetnog djeteta.

U Čakovcu 11. rujna 2025.

Sutkinja:

Stanislava Sanjković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste, putem ovog suda županijskom sudu, pismeno, preporučenom poštom, u 4 (četiri) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu na broj KO-DO-251/2023

2. 1. optuženom RD

3. 2. optuženoj AD

4. oštećenicima ČD i TD