REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Kristini Knežević Červar kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Katie Miš, protiv okrivljenog SC, zbog kaznenih djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispr.; dalje: KZ/11), povodom optužnice oštećenika kao tužitelja HC, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti oštećenika kao tužitelja HC i opunomoćenika oštećenika kao tužitelja UC, odvjetnika iz [adresa], a u odsutnosi uredno pozvanog okrivljenog SC i braniteljice okrivljenika Marija Budimir, odvjetnice iz [adresa], istog dana objavio i

p r e s u d i o  j e

I.Okrivljeni SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. S i majke pok. H, r. U, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, po zanimanju automehaničar, vlasnik d.o.o.-a, s prosječnim mjesečnim primanjima u iznosu od 5.000,00 kuna, vlasnik dviju kuća u [adresa], površina 250 m2 i 120 m2 i vlasnik 22 hektara poljoprivrednog zemljišta u [adresa], vlasnik trgovačkog društva Agrooprema d.o.o., vlasnik dvaju automobila, četiri traktora i brojne mehanizacije, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, služio vojnu obvezu 1975. u Beogradu, bez čina, bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan, trenutno se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je:

1.dana 18. listopada 2015. u mjestu [adresa], Općina Barban, u neograđenom dvorištu svoje kuće na adresi [adresa], svjestan da njegovi psi, mogu izazvati opasnost za život i tijelo ljudi, lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi i da isti neće nikoga napasti, svoja četiri psa držao slobodne bez povodca, zaštitnih brnjica i stalnog nadzora, omogućivši na taj način da psi izađu na javnu površinu uslijed čega su sva četiri psa istrčala iz dvorišta navedene kuće na cestu do HC te je jedan od pasa pod imenom K ničim izazvan ugrizao HC za lijevu ruku uslijed čega je HC zadobio tjelesnu ozljedu u vidu ugrizne rane lijeve šake i akutnu reakciju na stres,

2. dana 24. siječnja 2016. u mjestu [adresa], Općina Barbar, svjestan da njegovi psi mogu izazvati opasnost za život i tijelo i tijelo ljudi, lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi i da isti neće nikoga napasti, svoja četiri psa držao slobodne bez povodca, zaštitnih brnjica i stalnog nadzora, omogućivši na taj način da psi izađu na javnu površinu uslijed čega su sva četiri psa istrčala iz dvorišta navedene kuće na cestu do HC te ga tom prilikom napala, uslijed čega je HC pucnjem iz lovačke puške prema tlu uspio zaustaviti i odbiti daljnji napad na sebe pri čemu je jedan pas ranjen dok su preostala tri pobjegla, uslijed čega je HC pretrpio povredu u vidu akutne reakcije na stres,

dakle, da je iz nehaja općeopasnom radnjom i sredstvom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi,

čime je radnjama opisanim pod t.I. 1. i 2. izreke počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnom ili sredstvom opisanim u čl. 215. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispr.; dalje: KZ/11) u vezi s čl. 52. KZ/11.

II. Okrivljeni SC se na temelju čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 i čl. 44. KZ/11 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju 10 (deset) mjeseci

te mu se, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni SC u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/2025; dalje: ZKP/08) okrivljenom SC nalaže se u roku od 15 dana podmiriti troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (ovo prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP/08) te ostale troškove postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

Obrazloženje

1.Optužnicom oštećenika kao tužitelja HC (dalje: oštećenik kao tužitelj) dostavljenom sudu 6. veljače 2020. okrivljeni SC (dalje: okrivljenik) se tereti da je počinio dva kaznena djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11.

2. Sud je 11. rujna 2025. održao i zaključio raspravu u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika i njegove braniteljice ocijenivši da su za to ispunjeni uvjeti iz čl. 404. st .5. ZKP/08, odnosno da je okrivljenik uredno pozvan, svoj izostanak nije opravdao relevantnom medicinskom dokumentacijom već dokumentacijom koja datira od 25. kolovoza 2025., pri čemu ista nije niti potkrijepljena specijalističkim nalazima iz kojih bi proizlazilo da bi okrivljenik bio objektivno spriječen pristupiti na današnju raspravu a braniteljica je i ranije bila obaviještena o terminima održavanja rasprava međutim sa niti jednim se nije suglasila, zbog čega je sud njezine nedolaske ocijenio neopravdanim i usmjerenim ka odugovlačenju postupka koje za jedini cilj ima nastupanje zastare.

3. Sud je na raspravi pročitao izjašnjenje okrivljenika sa prethodne rasprave o tome da se isti ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret te je proveden dokazni postupak tijekom kojeg su pročitani svi ranije provedeni personalni i materijalni dokazi iz spisa i to: iskaz oštećenika kao svjedoka HC sa rasprave održane 29. ožujka 2022. sa lista spisa 136-139 spisa, iskaz svjedoka KC sa rasprave održane 1. lipnja 2022. sa lista spisa 140-144 spisa, iskaz svjedoka PC sa rasprave održane 1. lipnja 2022. sa lista spisa 144-146 spisa, iskaz svjedoka TC sa rasprave održane 1. lipnja 2022. sa lista spisa 146-147 spisa, iskaz svjedoka ZC sa rasprave održane 24. studenog 2022. sa listova spisa 159-162, iskaz svjedoka BC sa rasprave održane 14. veljače 2023. sa lista spisa 167-168, iskaz svjedoka IC sa rasprave održane 14. veljače 2023. sa lista spisa 169-170, iskaz svjedoka RC sa rasprave održane 18. srpnja 2024. sa lista spisa 201-204 spisa. Nadalje, pročitana je slijedeća dokumentacija: rješenje Županijskog suda u Puli-Pola od 21. kolovoza 2019. (list spisa 4), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni (list spisa 32), izvješće (list spisa 33), medicinska dokumentacija za oštećenika kao tužitelja sa priloženim medicinskim vještačenjem (list spisa 34-37), prijava veterinarskoj službi (list spisa 38), presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 10. prosinca 2018. (list spisa 100-106), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-666/19-3 od 7. siječnja 2020., rješenje VSRH od 10. lipnja 2020. (list spisa 110-113), pregledavaju se fotografije koje prileže spisu, presuda Općinskog suda u Pazinu od 19. srpnja 2021. (list spisa 118-130), presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 20. prosinca 2023. (list spisa 177-193), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 1. listopada 2024. (list spisa 194-198) te je izvršen uvid u isprave priložene spisu predmeta Kir-221

3.1.Pročitani su ažurirani podaci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika te je pročitan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika SC sastavljen kod Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola 26. ožujka 2018. te je preslušana snimka njegovog prvog ispitivanja.

4. U svojoj obrani okrivljenik je negirao da bi počinio predmetna kaznena djela, navodi kako je oštećenik došao pomaziti njegovog psa i poslije mu rekao da ga je ovaj ugrizao, međutim on taj ugriz nije vidio, on je s oštećenikom ranije bio u dobrim odnosima, oštećenik mu je radio i zid i oni su ranije bili u dobrim odnosima, oštećenik je poznavao njegove pse, na dvorištu nemaju dvorišna vrata jer tuda moraju prolaziti njihovi automobili, misli da su se odnosi pogoršali zbog ljubomore oštećenika,

5. Oštećenik kao svjedok, HC, iskazao je da se prvi put to sa okrivljenikovim psima dogodilo 18. listopada 2015., a drugi put 24. siječnja 2016. Tog 18. listopada 2015. bila je nedjelja, išao je kod svog susjeda IC, IC ima kuću koja graniči sa njihovom kućom sa lijeve strane, a okrivljenik im je također prvi susjed i njegova kuća je udaljena nekih 50 metara od njihove i nalazi se sa desne strane. Kad se vraćao kući od IC na glavnoj cesti Vodnjan-Barban napali su ga četiri okrivljenikova psa, jedan ga je ugrizao za lijevu ruku, a drugom je dao šut nogom. Onda je otišao kući i zet ga je odvezao na Hitnu pomoć. Okrivljenik inače ima četiri psa mješanca koje drži u kući. Što se tiče događaja od 24. siječnja 2016., oštećenik je ujutro išao u lov, bilo je negdje oko 8.15-8.20, vidio je okrivljenikovi kćerku ZC kako sjedi u vrtu ispod murve, pozdravio ju je, a onda su ga napala četiri okrivljenikova psa. Najprije je mahao puškom između pasa, a onda je ubacio jednu patronu u pušku i opalio jedan metar u zemlju između njih, psi su se razbježali. Onda ga je vidjela okrivljenikova kćer, zet i njegova supruga, svi su vikali na njega, prijetili, okrivljenikova supruga RC je nazivala oštećenikovu suprugu na telefon, možda dva ili tri puta i prijetila, a oštećenik je zvao policiju. Dao je policiji pušku i puška je još uvijek kod njih. Za pet-šest mjeseci oštećenik je dobio prekršajni nalog od suda, donijeli su mu ga kući, a okrivljenikovi psi i dalje napadaju, i dan danas su bez nadzora, on ih pusti da slobodno trče po vrtu, a između njegovog vrta i ceste je ogradni zid koji je visok negdje jedan metar, negdje 1,20 m i oni to lako preskoče. Na upit braniteljice okrivljenika, oštećenik iskazuje da postoji mali pad između okrivljenikove i njegove kuće, odnosno između okrivljenikove kuće i sela, ne zna točno o kolikom se padu radi. I oštećenik ima pse. Imao je 2015. dva psa, a 2016. već samo jednoga, i to oštrodlakog goniča koji je uvijek u boksu. Oštećenik je imao jednog psa i tijekom događaja iz siječnja 2016. Kada se zbio događaj od listopada 2015. nitko od obitelji okrivljenika nije bio vani. Okrivljenik mu tada nije nudio da ga odveze na hitnu. Oštećenik je zidao zid, to je bilo prije ovog događaja iz 2015. ali ne zna točno kada. Zid je zidao, ne znam točno koliko dugo, ali je svakako bilo više dana. Okrivljenikovi psi su tada bili u kući. Kada se oštećenik vraćao u listopadu 2015. od IC, nije bilo nikoga na cesti, bio je samo on. U siječnju 2016. vidio je u vrtu kojeg okrivljenik koristi kao svoj, a zapravo se radi o parceli OC, ispod murve kćer okrivljenika ZC. Tada su okrivljenikovi psi bili vani na cesti. Oštećenik je pse uočio na udaljenosti od 30-40 metara, otprilike, išao je u lov, psi su bili na ledini gdje okrivljenik drži kombi i kamion, ta ledina je do njegovog dvorišta. Oštećenik je išao prema zbornom mjestu Škapčak, morao je tuda proći, nije bilo drugog pravca, zvao je na mobitel grupovođu da obavijesti lovočuvara o tome što se dogodilo. Oštećenik nije išao u lov sa svojim psom. Bilo je zabranjeno ići sa goničima u lov jer su išli na bekače – šljuke. Kad je pucao na pod između pasa oni su bili udaljeni od njega 4-5 metara. Patronu je prije nego što ju je stavio u pušku imao na opasaču. To je sačmarica i kad opali metak, sačma se raspadne. Bio je obučen u crveni reflektirajući prsluk i lovačko odijelo. Tada nije bilo nikoga na cesti, bio je samo on. Nakon toga se vratio kući, a Kristina je izletjela iz vrta i vikala na njega svašta, a RC se derala sa balkona. Nije vidio da bi upucao psa. Nije nastavio odlazak u lov jer su mu Kristina i RC prijetile da će ga ubiti i psovale su ga. Dalje oštećenik navodi da su njegovi psi bili uvijek u boksu. Zatim na upit braniteljice okrivljenika navodi da ne prijavljuje okrivljenika stalno za držanje pasa, niti za nešto drugo. Potom na upit svog opunomoćenika iskazuje da nije vidio okrivljenikove pse da bi preskakali preko zida kojeg je zidao, međutim, pored tog zida je još jedan stari zid uz koji je naslonjena paleta i vidio je pse kako su skočili na zid. Zatim se ispravlja da je vidio puno puta okrivljenikove pse kako preskaču preko zida kojeg je gradio, okrivljenik je zato i stavio novu mrežu-ogradu na zid a vidio ih je kako preskaču preko tog starog zida. Okrivljenikova nekretnina nema portun – ulaz. Nema ulaz u smislu dvorišnih vrata, tako da se na njegovu nekretninu lijepo slobodno pristupa, nema ulaza, nema ničega, ima i zelenu ogradu kada se sa desne strane i iz oštećenikova dvorišta izađe van, ima zelenu ogradu kroz koju su psi izlazili van. Okrivljenikova supruga svako toliko huška pse na djecu pa tako pas napada oštećenikovog unuka, to se u pravilu događa između 13-14 sati kada se djeca vraćaju iz škole. Oštećenik je sedmi ili osmi u selu kojeg su ti psi napali. Napali su i ugrizli IC P, IC T, napali su i od Z turiste. Ne zna kad se točno dogodilo to kad je okrivljenikova supruga huškala pse na djecu, tome nema puno vremena. Stari ogradni zid kojeg je prije spomenuo vodi u valu. To je jedno okruglo udubljenje, to koristi puno njih jer iz nje voze zemlju za vrtove. Policija je došla kod oštećenika kad je prijavio što se dogodilo, zamolili su ga da pušku i svu municiju stavi u njihov auto. Oštećenik nije pitao kćer okrivljenika da li je ona zvala policiju, on je zvao policiju. Nadalje navodi da je tog siječnja 2016. pucao u pod između pasa jer se bojao da ga ne ugrizu, jer su ga već jednom bili ugrizli. Bojao se tih pasa, i danas se boji. Nije vidio da bi neki od pasa ostao ležati na podu. Sljedeći dan vidio je kapi krvi u blizini duba koji se nalazi na cesti, to je udaljeno od mjesta gdje je pucao nekih 5-6 metara. Psi tada nisu imali brnjicu. Niti danas nikada nemaju brnjicu. Kada se svjedoku predočava da je u svom iskazu kod ODO Pula-Pola 2. veljače 2018. i to na stranici četvrtoj zapisnika iskazivao da je vidio fleku krvi na mjestu gdje je pucao pa da pretpostavlja da se zrno iz patrone odbilo od jednog psa, a da je danas iskazivao drugačije, svjedok navodi da je on tu fleku krvi vidio prema dubu. Navodi da taj pas koji je upucan nije bio štenac, sva četiri psa su letjela prema njemu. Oštećenik za lov koristi psa, i drugi lovce koriste pse. Svi drže pse u boksu, ničiji psi ne prave probleme, odnosno ne prave probleme oštećeniku.

6.Svjedokinja KC, oštećenikova supruga, iskazala je vezano za događaj iz listopada 2015. da je njezin suprug bio kod susjede kad su četiri breka (psa) pobjegla SC dok ih je on htio staviti u auto, sva četiri su krenula na njezinog muža, a jedan od njih ga je ugrizao. To je bilo predvečer, pred prvi mrak. Njezin muž je pošao na hitnu i to je bilo to. Što se tiče događaja iz siječnja 2016., navodi da je to jutro njezin suprug pošao u lov i na putu za lovište napala ga su ga četiri breka (psa) bez nadzora, to su opet bili Željkovi psi. Kada je krenuo ti psi su bili u vrtu kraj njihove kuće, a to je preko puta njihovog dvorišta, na putu za lovište sa njegove desne je njihov vrt, pa dvorište, parkiralište, pa glavna cesta i šumski put. Njezin suprug je vidio pse u vrtu sa Kristinom, Željkovom kćeri, on je pozdravio ZC, i Kristina je pozdravila njega, on pored njihovog vrta mora proći na putu do lovišta, malo nakon toga čula je trk pasa i onda pucanj. Psi su imali gdje izaći iz vrta, mogu lako izaći jer je sve tada bilo otvoreno, sada je nešto zatvorio, stavio mreže uz zelenu ogradu oko vrta odnosno, pokrpao je rupe iz kojih su psi izlazili ali dvorište ispred kuće nije zatvorio. Pse sada viđaju u vrtu ili na balkonu, ali ih više ne viđaju u dvorištu, iz vrta ne mogu van jer je zatvorio. U vrtu je jedan stari zid gdje bi psi također skočili. Svjedokinja je čula pucanj jer se u tom trenutku nalazila ispred kuće, čistila je ispred kuće jer imaju kotlovnicu, prošla je kraj svoje kuće odakle vidi okrivljenikovo dvorište i put i vidjela svoga muža kako se vraća doma, vidjela je i ZC koja je došla iz pravca vrta, zaustavila se na putu i verbalno napala njezinog muža. Čula je i RC koja je isto napala njezinog muža verbalno dok je stajala na balkonu. Došao je i B, Kristinin dečko, koji je izašao iz njihove kuće i došao na put gdje je isto verbalno napao njezinog muža. Svjedokinja dalje navodi da njezin muž nije ništa rekao, osim da ide doma i da će zvati policiju. Svjedokinja se za to vrijeme vratila ispred kuće kad joj je zazvonio telefon, zvala je okrivljenikova supruga RC i prijetila joj. Oštećenik je došao ispred kuće i zvao policiju, nije sigurna je li zvao sa mobitela ili sa kućnog broja, čula je kako on zove i razgovara, pitala ga je s kim razgovara, a on je rekao da je ženski glas. Kad je došao ispred kuće pitala ga je gdje su psi, a on je rekao da su psi pobjegli. Ne zna kako se zovu okrivljenikovi psi. Nikada nije vidjela da nose brnjice. Na upit braniteljice okrivljenika, svjedokinja dalje iskazuje da nije vidjela događaj iz 2015. Saznanja o tome da je okrivljenik stavljao pse u auto crpi iz toga što je to radio svako večer. Da je njezin muž ugrižen vidjela je jer je došao krvav doma. Ne zna da li mu je okrivljenik ponudio da ga odvede na hitnu. Njihova kuća (oštećenika i svjedokinje) je od mjesta na kojem je suprug upucao psa, udaljena 50-60 metara, ali ne može točno reći. Kuća se u odnosu na to mjesto nalazi u malom padu, ali može se točno vidjeti što se događa i po putu i u okrivljenikovom dvorištu. Svjedokinja je vidjela I kada je izašao iz njihove kuće, u tom je trenutku bila kod svoje kuće ispod balkona, i to ispod lijevog balkona, koji se nalazi sa desne strane kada izlazi iz kuće. Ne zna kamo je SC vozio pse, ali zna da ih je svaku večer stavljao u auto. Njezin suprug je zidao zid u vrtu okrivljenika prije 12 godina, zidao mu je i zid ispred dvorišta prije 20 godina. Kada je suprug radio kod njega, okrivljenik je pse zatvorio na balkon, ne zna da li ih je bio zatvorio na balkon, ali vidjela ih je na balkonu. Dalje na upit navodi da ima saznanja o tome da je protiv njezinog supruga kada je upucao psa vođen kazneni postupak i da je u tom postupku ispitana kao svjedok. Navodi da je njoj suprug rekao da je on pucao ispred pasa da ih zaustavi, ona to nije vidjela, samo je čula pucanj. Suprug joj nije rekao kako je došlo do ranjavanja psa, samo ga je pitala gdje su psi, a on joj je rekao da su pobjegli. NIje ga pitala da li je pogodio nekog psa, nisu imali vremena pričati o tome, a ni naknadno joj nije rekao ništa o tome, rekao je samo da je pucao ispred pasa da ih zaustavi. Navodi da i sami oduvijek imaju pse, i danas. Kad je došao doma, suprug je zvao lovačko društvo da neće doći u lov, da ima riješiti sa policijom. Kćer i zet su za vrijeme prvog i drugog događaja bili u svom stanu, na gornjem katu u istoj obiteljskoj kući. Sam događaj nisu vidjeli ni jedan ni drugi, svjedokinja ih je zvala poslije, odnosno odmah čim se to počelo događati. Pojašnjava da je ona zvala PC, on je njezin zet, da njezinog supruga odvede na hitnu kada ga je ugrizao okrivljenikov pas u listopadu 2015. Što se tiče događaja iz siječnja 2016., kćer je zvala kada je suprug došao doma. Ponovno navodi da je u listopadu 2015. okrivljenikov pas ugrizao njezinog supruga za dio dlana lijeve ruke. RC joj je govorila jako ružno preko telefona, svjedokinja tada nije ništa govorila jer nema što komentirati. Suprug joj je rekao da je pucao ispred pasa kako bih ih potjerao, rekao je da je vjerojatno jedan ranjen, rekao je samo da su oni bili u naletu i da se dogodilo što se dogodilo. Nije ništa drugo rekao, a svjedokinja vjeruje da on nije imao namjeru pucati. Poslije je čula po selu neke priče, ali koliko je shvatila, tog su psa odvezli kod veterinara. Kada se svjedokinji predočuje njezin iskaz dan kod PU Istarske, PP Pula-Pola 12. siječnja 2020. na stranici četvrtoj zapisnika, pausu prvom, navodi da kako je tada iskazivala, tako joj je suprug rekao. Njezin suprug je tada nosio pušku Beretku, išao je na šljuke, ne zna koje strjeljivo je koristio, ne zna točno niti kako se zove puška, puška mu je bila oduzeta. Zatim navodi da je u selu 45 godina i da je problema sa okrivljenikovim psima bilo vječito. Na upit jesu li ona i njezina obitelj osim ovih situacija iz aktualne optužbe imali kakvih drugih sukoba sa okrivljenikovim psima, navodi da drugih problema sa okrivljenikovim psima nemaju. Zatim je opisala situaciju da njezin unuk ima 10 godina i kad se vraćao iz škole okrivljenikov pas je skočio na zid od vrta, lajao na unuka i dijete se preplašilo. Nitko od njih nije upozoravao okrivljenika na način kako drže pse, oštećenik i okrivljenik su se pozdravljali, ali misli da mu oštećenik nije ništa rekao, ni nitko od njih.

7.Svjedok PC iskazao je što se tiče iz događaja iz listopada 2015. da su bili u svom stanu u istoj obiteljskoj kući sa oštećenikom i njegovom suprugom, da im je zvonio telefon, da se javila njegova supruga, ne sjeća se tko ju je zvao, tada su se spustili dolje a KC je već motala oštećeniku dlan lijeve ruke, svjedok ga je odvezao na hitnu, oštećenik mu je ispričao da se vraćao od susjeda kući, da su ga na putu napali okrivljenikovi psi, da ih je bilo četiri, jednog da je uspio odgurnuti, međutim da ga je slijedeći ugrizao. Što se tiče događaja iz siječnja 2016. ponovno su bili u svom stanu kada je zazvonio telefon, spustili su se dolje, oštećenik je bio jako uznemiren jer je on i kao svake nedjelje krenuo u lov, međutim putem su ga napali opet okrivljenikovi psi, on da se borio sa njima, međutim da su ga oni i dalje napadali, da je pucao u pod međutim da je jedan pas ozlijeđen, nakon čega su se ostali razbježali. Nakon toga je došla policija i to je bilo to. Čuo je da su okrivljenikovi psi napadali i druge, napao je sina susjeda kod kojega je bio HC, to je bilo davno, možda prije 13 godina. Svjedok okrivljenikove pse ne raspoznaje, niti zna kako se zovu, zna da je jedan veći a ovi drugi su isti, zna da su crni. Nikad nije pse vidio sa brnjicama. Oštećenik ima jednog psa, tog jednog lovačkog u boksu. Taj pas nikad nije u dvorištu, on je u boksu. Kad izađe van, vodi ga na povodcu, lancu s kožnim remenom. Ne zna da li nosi brnjicu. Dalje navodi da su okrivljenikovi psi visoki oko 70 cm i teški oko 30 kilograma, crne su boje, dugi su oko 1 metar, ne zna koje su pasmine, pri čemu opisuje u vrijeme događaja i govori od oka. Okrivljenikovi psi su uvijek trčali u grupi, dok nije bilo povišene ograde koja je stavljena unazad 3-4 godine, znali su se rastrčati kroz rupe u zelenoj ogradi po cesti. Svjedok je sa okrivljenikom prije ovog događaja bio na dobar dan, odnosno službenim odnosima. Oni su okrivljenika upozoravali na način na koji drži pse, konkretno svjedok ga je upozoravao, i to zbog jedne prilike kada je prije ovih događaja šetao sa svojim starijim sinom koji danas ima 11 godina, okrivljenikov pas je skočio preko zida od vrta i počeo lajati i režati na njih, pas je išao na njih, maleni se jako uplašio a ni svjedoku nije bilo ugodno. U to je došao okrivljenik i rekao psu: mir, mir, odnosno pozvao je psa i pas je stao. Svjedok je tada rekao okrivljeniku da bi možda trebao pripaziti da se to više ne događa, odnosno da malo bolje pripazi na pse, on mu je na to rekao da mu pas neće ništa. Što se tiče HC, ne zna da li je on upozoravao okrivljenika na pse.

8.Svjedokinja TC iskazala je da joj je o događajima poznato iz pričanja njezinog oca. Ona živi u stanu na gornjem katu obiteljske kuće svojih roditelja. U listopadu 2015. njezin je tata išao kod susjeda, kad se vraćao napala su ga u čoporu četiri psa od okrivljenika i jedan ga ugrizao za ruku. Misli da ga je ugrizao za šaku lijeve ruke. Ona je za to vrijeme bila u stanu, kad je tata došao kući mama je zvala na telefon, javio se njezin suprug i svjedokinja sam se spustila dolje. Mama je tati zamotala ruku da mu ne ide krv, a suprug svjedokinje ga je odveo na hitnu. Što se tiče događaja iz siječnja 2016., to je bila nedjelja ujutro, tata je išao u lov, putem mora proći uz dvorište okrivljenika, opet su ga napala četiri okrivljenikova psa, koliko joj je tata ispričao, on je pucao u pod i psi su se rastrčali. Poslije kako su krenuli ovi postupci tata joj je ispričao da je jedan pas bio ranjen. svjedokinja nije vidjela ništa jer nije vidjela vani, to joj je sve tata ispričao, mama o događajima možda više zna jer je kad je bio događaja iz siječnja 2016. bila vani. Dalje navodi da ne raspoznaje okrivljenikove pse, oni su svi veliki i crni. Nikada nije vidjela da predmetni psi nose brnjice, oni su često znali biti u vrtu okrivljenika koji nije ograđen, stalno su njih četiri, laju i trče i bilo ju je strah prolaziti onuda pa obično prolazi autom. Više je susjeda u selu imalo problema sa okrivljenikovim psima, ali to nisu bili ti psi ali to su bili neki drugi, misli da su ovi psi napali jednog turista Z, ali to nisam sigurna. Zatim navodi da je u prvom događaju tata bio vani, a susjed SC je bio sa psima jer su mu pobjegli, ne zna što je on radio sa njima ali zna da joj je tata rekao da ih je okrivljenik znao svaki dan staviti u kombi i odvesti ih da se rastrče. Misli da je okrivljenik tada ponudio njenom ocu da ga poveze na hitnu. Ne sjeća se da li mi je otac rekao koliko je bio udaljen od pasa kada je pucao, rekao mi je da su istrčali iz vrta. Tata joj je rekao da je Kristina bila u vrtu u siječnju 2016., tata je bio sam sa psima, Kristina je bila tada u vrtu koji se nalazi između kuća oštećenika i okrivljenika, dakle, kada se izađe iz kuće oštećenika najprije se prolazi uz taj vrt u kojem je bila Kristina, pa onda ide kuća okrivljenika i onda ima to malo proširenje gdje joj je tata pokazao da se to dogodilo. Od njihovih ulaznih vrata na cesti je to mjesto udaljeno možda 5-6 metara, to se dogodilo pored jednog duba – hrasta. To je mjesto od mjesta u dvorištu oštećenika sa zapadne strane kuće s koje se vidi to mjesto udaljeno možda cca 20 metara, dok se sa ulaznih vratiju kuće oštećenika to mjesto ne vidi, kao ni kuća okrivljenika. Nije sigurna kolika je to točna udaljenost. Teren je malo u padu ali sve se vidi. Njezin tata ima jednog psa, imao je i dva ali ne zna koje godine, drži ga u boksu, a kada su bila dva oba su isto bila u boksu. Otac je zidao zid okrivljenika, možda 2013., ali nije sigurna. Okrivljenik je i tada imao pse jer on uvijek ima pse. Ne zna gdje su bili okrivljenikovi psi kada je otac zidao zid. Svjedokinja okrivljenika nikada nije upozoravala na način kako drži pse, međusobno su svi nekad bili dobri, okrivljenikova kćerka je znala dolaziti kod njih. Misli da možda jesu mama i tata upozoravali, ali nije sigurna.

9.Svjedokinja ZC iskazala je da što se tiče prvog događaja iz listopada 2015. nema puno za reći, s obzirom da taj cijeli dan nije bila doma, došla je tek kasno navečer, tata joj je rekao da je njegov pas K, koji je tada bio štenac od 8 mjeseci, ogrebao susjeda HC, svjedokinju je dan poslije zvao da zove veterinarsku stanicu da odvedu psa na promatranje. Zatim su psa i vodili na promatranje i sa psom je bilo sve uredu. Poslije ih je gospodin HC prijavio i higijeničarskoj službi odnosno Općini a onda je Općina u tom postupku išla prema higijeničarskoj službi. Što se tiče događaja iz siječnja 2016., svjedokinja je bila u dvorištu sa svojim psom R kada je gospodin HC iz svoje lovačke puške pucao na njih, pucao je na psa ali svjedokinja je to smatrala kao da je to upereno na nju i njezine. Svjedokinja je sa psom kao i svake nedjelje čekala svog oca da dođe iz Vodnjana, gospodin HC je išao iz pravca svoje kuće prema njihovoj kući, misli da je išao u lov, svjedokinja je bila u dvorištu koje nema kapije, ali to je njihovo dvorište, tamo parkiraju, došao je točno u ravninu sa psom, bio je na udaljenosti od psa od dva metra, možda oko dva metra i pucao na psa. Svjedokinja je trčala sa psom na veterinarsku, gospodin HC je rekao njezinom dečku koji je u tom trenutku kada se to dogodilo taman izlazio iz kuće i nije ništa od toga vidio, već je samo čuo pucanj, da ga je pas ugrizao pa ga je njezin dečko upitao da mu pokaže gdje ga je to ugrizao, HC mu je pokazao ruke ali tamo nije bilo ničega. Dalje navodi da je njezin dečko trebao ići piliti drva s njezinim tatom koji je išao u Vodnjan u trgovinu, dečko se zove VC i živi u [adresa]. Kod ovog događaja iz siječnja 2016. nikog drugog nije bilo na cesti osim gospodina HC. I tada i sada su imali četiri psa. Ostala tri psa su te prigode bila dolje u vrtu ispod dvorišta, vrt je u cijelosti ograđen. Oštećenik je pucao direktno u psa. Njega pas nije napao, njega je pas dobro poznavao jer je on radio zid kod njih, on im je zidao zid oko kuće i O je tada bio s njim, bio je s njim kada bi oni bili vani, naime, ako su bili u kući i psi su s njima jer su to kućni psi. Dalje navodi da su EC našli, hranili ga i udomili kada su vidjeli da nitko ne dolazi po njega. Tata joj je pričao vezano za prvi događaj da je dok je on pričao sa HC drugi pas V, koji je Arijelov brat, bio u kombiju a ostala dva psa O i E da su bili s mamom u kući, ne zna o čemu su pričali, tata joj je rekao da su stali i pričali. Vezano za prvi događaj njezin tata je platio kaznu, bila je policija i sjeća se da je platio 100 ili 150 kuna. Tata joj je rekao da je ponudio oštećeniku da ga odveze u bolnicu radi pružanja prve pomoći ali da ga je ovaj odbio i rekao da ne treba. Nakon ovog događaja bilo je prijava u više navrata vezano za to da nam psi lutaju i da su opasni, da preskaču ogradu, dolazila nam je policija najmanje tri puta, to su prijavljivali PC i TC, zet i kćer oštećenika. Povodom tih prijava prilikom uredovanja policije sačinjeni su zapisnici, svjedokinja ih je pokušala dobiti, ali nije uspjela, rečeno joj je da ih mora zatražiti sud, drugi put kada je policija došla osobno ih je provela kroz kuću i na izlaz u vrt kroz koji vode pse vani. Poznato joj je da nisu za ništa krivi i da nije ništa utvrđeno. Pas je bio na promatranju jer je gospodin HC bio na hitnoj i rekao da ga je ugrizao pas, automatski se pas šalje na promatranje, HC je donio tati papir na kojem je pisalo da se moramo javiti veterinarskoj stanici. Navodi da su gospodinu HC za to što je bilo sa Đ platiti odštetu, s obzirom da je taj predmet bio gotov, nakon što je spis preuzela od prethodnog odvjetnika nije ga dala tatinoj braniteljici. K je mješanac labradora i hrvatskog ovčara. O je mješanac doge i ptičara. Taj dan u siječnju 2016. psi su bili odvojeni ali inače su psi zajedno u vrtu, kada ide u šetnju vodi jednog ili dva, ne mogu sva četvorica s njom na vodilicu, O nije imao čip. Nikada nije bilo prijava da bi psi nekog drugog napali. Na upit opunomoćenika oštećenika navodi da ne zna za nikakav događaj između njihovog psa i nekog Z. U dvorište na kojem je bila sa R u siječnju 2016. može pristupiti svatko jer nemaju kapiju, HC je bio na javnoj površini.

10.Svjedokinja BC iskazala je da poznaje oštećenika i okrivljenika, da su susjedi u [adresa], njezina kuća je i od jednog i od drugog udaljena cca 50-60 metara, dijele ih dvorište i vrtovi. Poznato joj je da SC drži pse, psi su sada u kući. O događajima iz 2015. i 2016. zna samo onoliko koliko je načula iz sela, sama nije osobno ništa vidjela ni čula. Poznato joj je da ranije SC nije držao pse u kući, nego su psi bili u dvorištu. Svjedokinja te pse nikada nije vidjela izbliza, vidjela ih je samo sa udaljenosti, odnosno vidjela je da ih je SC vodio u šetnju tj. stavljao u auto pa pretpostavlja da ih je vodio u šetnju. U dvorištu te pse više ne vidi. Dalje navodi da koliko ona vidi, Željkovo dvorište nema "portun" koji bi predstavljao ulaz u dvorište, dvorište je ograđeno zelenilom i jednim dijelom kamenim zidom, to je tako od 1993. kada se doselila u [adresa], pa bi rekla da je to poluotvoreno dvorište, može se pristupiti sa ulice u prostor pred kuću. Godine 2005., 2006. jedan od Željkovih pasa ugrizao je njezinog tada desetogodišnjeg sina, misli da to nisu psi koje SC danas ima, ona taj sam događaj nije vidjela, njezin suprug i sin su bili u Željkovom dvorištu kada se to dogodilo, kada je sin došao kući vidjela je da ga je pas ugrizao. Čula je u selu da je Željkov pas ugrizao HC, u vrijeme kada se to dogodilo kante za smeće stajale su tada na glavnoj cesti, bile su udaljene i od njezine i od Željkove kuće 30-ak do 40-ak metara, te su kante koristile kao zajedničke 7-8 obitelji, i ona je nosila smeće u te kante, između tih kanti i Željkove kuće nije bilo većih prepreka.

11.Svjedok IC iskazao je da poznaje okrivljenika i oštećenika jer su susjedi, poznato mu je i da SC drži pse, misli da ima 2-3 psa, možda i više, sada ih drži u kući, a ranije ih je držao i u kući i u dvorištu. Nije siguran kada su godine u pitanju pa ne može ni točno reći kada ih je držao i u dvorištu, a od kada samo u kući. Poznato mu je da je Željkov pas ugrizao HC za ruku, minutu nakon tog događaja vidio je HC da se drži za ruku, stajao je pored nekog malog zidića. Navodi da je to sve što on zna. Na upit opunomoćenika oštećenika, svjedok iskazuje da je to zidić na cesti između njega i SC, nije ni Željkov ni Dragutinov. Svjedok je izašao iz kuće i vidio HC pored zidića kako se drži za ruku, nije mu prišao blizu, već je bio od njega udaljen 40-50 metara, baš je u tom trenutku vidio i SC kako sa psima ide doma, pa je iz toga zaključio kako je HC ugrizao Željkov pas. Sam ugriz nije vidio. Ne sjeća se koliko je pasa tada SC vodio kući, rekao bi možda više. Njegovog je sina kada je bio mali ugrizao Željkov pas, to nije taj pas, to zna samo zbog toga jer je taj pas koji je ugrizao njegovog sina bio stariji, ali je uginuo, pas ga je ugrizao u dvorištu kod SC. Na pitanje koje je godine pas ugrizao HC, kojeg u selu zovu M, navodi da se ne sjeća. U to vrijeme njihove kante za smeće su se nalazile na glavnoj cesti, to je blizu tog zidića gdje je bio M, to je bilo od G udaljeno 10-15 metara. To su bile zajedničke kante, za 3-4 familije, i svjedok je tamo bacao smeće, od tog mjesta do kuće SC ne postoje nikakve prepreke, kante su bile od Željkove kuće udaljene 25-30 metara, ne sjeća se je li u to vrijeme u selu netko drugi imao problema sa psima SC. Dalje navodi da kada je ranije rekao da je vidio HC jednu minutu nakon što ga je ugrizao Željkov pas, to je pretpostavljao da je protekla jedna minuta od ugriza, ali misli da nije pogriješio. Njemu je HC pričao da mu je nedugo nakon što ga je ugrizao pas izletio prema njemu te da je on pucao u asfalt. Svjedok ništa od toga nije osobno vidio ni čuo, nije čak čuo ni taj pucanj jer je tada spavao. Nije prilazio HC kada ga je vidio da se drži za ruku pa nije mogao pobliže ni vidjeti u kakvom stanju mu je ruka. Svjedoku je poznat Željkov pas O, to je pas koji je došao u selo, jedno se vrijeme motao i kod svjedoka, a onda ga je SC udomio, ne bi znao da li je to bio opasan pas. Navodi da on nikada nije podnio prijavu zbog Željkovih pasa. Ranije se iz Željkovog dvorišta, odnosno vrta, moglo neometano pristupiti na cestu, nakon tih događaja, ne zna točno kada je to napravljeno, SC je to ogradio. Navodi da i sam ima psa i da je njegov raniji pas ugrizao njegovu prijateljicu, pas je pas te i njegov pas zna biti malo u dvorištu i izaći na cestu. Navodi da je u normalnim odnosima i sa HC i sa SC. Znao je vidjeti Željkove pse na cesti u vrijeme dok dvorište nije bilo ograđeno, svaki pas kad dvorište nije ograđeno izađe malo vani na cestu, kada je dvorište ograđeno psi više nisu izlazili na cestu.

12.Svjedokinja RC iskazala je da živi u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenikom unazad 42 godine, u [adresa] živie od 1994. godine. Gospodina HC poznaje jer im je susjed u [adresa], on živi na adresi [adresa], a svjedokinja i okrivljenik na kućnoj broju 2B, udaljeni su jedni od drugih nekih 100-tinjak metara. Za događaj iz listopada 2015. navodi da se njezin suprug SC spremio to popodne da ide sa psima u vinograd, kao što ide svaki dan, uzeo je dva štenca, jedan je bio u kombiju a jedan vani, tuda je prolazio gospodina HC koji je zaostao i razgovarao s njezinim suprugom, HC je pružio ruku prema psu i pas ga je ogrebao, nije ga ugrizao jer bi to izgledalo drugačije. Ona je bila u kući sa preostala dva psa, stajala je na balkonu kada je pored njihove kuće, jer mora proći tuda, prošao HC, nije joj izgledao kao da mu se nešto dogodilo, normalno je hodao, nakon nekih 45 minuta do sat vremena Dragutinov zet ga je odvezao na Hitnu, vidjela je kad su prošli autom, a njoj je suprug rekao da se i on bio ponudio da ga odveze na Hitnu, odnosno da bi ga on bio odvezao, ali da je HC to odbio. Drugi dan vidjela je HC kako krca tavalone na traktorsku prikolicu, to je vidjela sa svog balkona, pa se pita koliko je onda taj ugriz bio jak kad je to mogao raditi. Što se tiče ovog drugog događaja iz siječnja 2016. navodi da je njezina kćer ZC tog jutra izvela tri psa - F, C i Č u šetnju, svjedokinja je ostala kući sa R, ali kako O svaki dan prošeće do adrenalin parka u [adresa], otvorila mu je vrata od kuće, s time da bi htjela naglasiti da je cijelo dvorište ograđeno, imaju zelenu ogradu, još je sve žica između, a imaju i ogradu-zid koju je gradio osobno HC, kako je O promolio glavu vani iz dvorišta, tako je HC pucao na njega, kao da ga je čekao da izađe, inače taj pas ne bi naudio nikome pa tako ni HC, uz kojega je taj pas bio dok je HC gradio taj zid kod nas. Svjedokinja je to vidjela sa svog balkona gdje je izašla da bi uhvatila malo zraka. Kako je čula pucanj tamo je došla njihova kćer Kristina koja je mogla nastradati da je bila bliže, jer je to metak koji se rasprštio okolo. HC je samo nastavio hodati, njezin zet je krenuo za njim i vikao mu da stane, on je stao a putem je vjerojatno metke koji su ostali stavio u džep s prednje strane bolera ili jakne koju je nosio, vidjela je da nešto putem stavlja u džep. Dalje navodi da u kući pričaju o tome što se desilo na sudu, kao što i općenito pričaju o svemu, te da sve ono što se tvrdi da je viđeno, ništa nije istina, pa tako supruga od HC tvrdi da je vidjela s balkona, a oni ni nemaju balkon, to tvrde i njegova kćer i zet da su vidjeli, a oni to ništa nisu mogli vidjeti jer žive u rupi, pritom misli na to da je kuća na nižem terenu, dosta prizemno, okružena stablima i zelenilom. Što se tiče događaja iz 2015. to također nitko nije vidio osim svjedokinje, SC i HC. Tijekom događaja iz 2015. na cesti nije bilo nikoga pa tako ni IC. Dvorište okrivljenika je ograđeno davno prije ovih događaja, zelena ograda je posađena 1983., tada je stavljena i žica, HC je zid izgradio puno prije ovih događaja, ne zna točno kada. U dvorištu nema nikakav portun jer nije potreban, i kombi i štenci bili su u dvorištu. Pojašnjava da se sa desne strane kuće nalazi zelena površina na kojoj se parkiraju, ta površina nije ograđena, sa lijeve strane kuće se nalazi vrt, vrt je ograđen zelenom ogradom, žicom i zidom koji je gradio HC, a na zidu je još i panel ograda, taj je zid visok preko 1,80 m, ne zna koji putem je O prolazio kad bi ga pustila iz kuće, O je bio miroljubiv pas, nego se HC namjerio na njega jer je morao riješiti nekog od njih 4, to mu je bio cilj. Te 2015. imali su dva velika psa i dva štenca, tu su štenci bili stari 7,5-8 mjeseci. Oba događaja su bila u dvorištu okrivljenika. HC je za ogrebotinu koju mu je nanio njihov pas isplaćeno oko 19.000,00 kuna. Svjedokinja osobno nema nikakvih postupaka sa HC.Obitelj HC, kao niti on sam, nikada nisu upozoravali okrivljenika vezano za način kako drže pse. Navodi da su sa obitelji HC i kumovi i rođaci, da su si ranije bili dobri, da ne zna što se dogodilo da si više nisu dobri, pretpostavlja da je to ljubomora i zavist. Navodi da ih niti itko iz sela nikada nije upozoravao vezano za način na koji drže pse, ni obitelj HC, niti itko drugi, nisu niti imali razloga da upozoravaju jer su pse držali u ograđenom i oni su bili stalno s njima. Floki je imao svoj đir od kuće do kuće IC i do [adresa], a to prije nego su ga oni udomili. Taj dan sam ga je svjedokinja pustila iz kuće, on je bio udomljen. Navodi da njihovi psi nisu nikada ugrizli nikoga u selu, niti odraslog niti dijete, pritom misli na ovu četvoricu, EC, C i E. Navodi da danas imaju 4 psa, HC im je upucao mješanca između ptičara i još jedne pasmine, uglavnom imaju mješance labradora i ovčara. To su mali psi, nisu opasni i imaju cca 25 kg. Danas nisu u dobrim odnosima s obitelji HC. Navodi da HC prolazi nekoliko puta dnevno pored njihove kuće, a jednom je prilikom čak udarao pikunom po njihovoj ogradi, koju je sam gradio. Kad pusti pse iz kuće, oni mogu izaći na cestu, ali neće jer to ne rade, ne izlaze na ulicu jer imaju strah od HC, oni su čak posijedili, navodno od straha. Iz dvorišta se izlazi na glavnu ulicu u selu, tuda svi prolaze, tuda prolaze sva djeca, voze se na biciklima, prolaze i stari ljudi, psi ne laju na nikoga, osim na HC jer psi pamte, oni tada stoje na balkonu, psi vide HC i laju. Čim HC upali auto, O krene lajati i spreman je za njega, kad HC prođe da on laje.

13.Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući dokazni materijal u spisu ovaj sud nalazi nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik uistinu i počinio radnje za koje se tereti, odnosno da je 18. listopada 2015. u mjestu [adresa], Općina Barban, u neograđenom dvorištu svoje kuće na adresi [adresa], svoja četiri psa držao slobodne bez povodca, zaštitnih brnjica i stalnog nadzora, omogućivši na taj način da psi izađu na javnu površinu uslijed čega su sva četiri psa istrčala iz dvorišta navedene kuće na cestu do HC te je jedan od pasa pod imenom K ničim izazvan ugrizao HC za lijevu ruku uslijed čega je HC zadobio tjelesnu ozljedu u vidu ugrizne rane lijeve šake i akutnu reakciju na stres, kao i da je 24. siječnja 2016. u mjestu [adresa], Općina Barban, ponovno svoja četiri psa držao slobodne bez povodca, zaštitnih brnjica i stalnog nadzora, omogućivši na taj način da psi izađu na javnu površinu uslijed čega su sva četiri psa istrčala iz dvorišta navedene kuće na cestu do HC te ga tom prilikom napala, uslijed čega je HC pucnjem iz lovačke puške prema tlu uspio zaustaviti i odbiti daljnji napad na sebe pri čemu je jedan pas ranjen dok su preostala tri pobjegla, uslijed čega je HC pretrpio povredu u vidu akutne reakcije na stres,

14.Naime, svi činjenični navodi iz optužnice potkrijepljeni su dokaznim materijalom u spisu, prije svega iskazom oštećenog HC koji je ovaj sud ocijenio vjerodostojnim jer je isti iskazivao okolnosno i uvjerljivo, a njegov iskaz podudaran je s utvrđenjima koja proizlaze na temelju ocjene ostalih personalnih i materijalnih dokaza u spisu, i to iskaza njegove supruge KC, kćeri TC te zeta PC koji nisu vidjeli događaj iz listopada 2015. ali su vidjeli oštećenika s ozljedom koju mu je nanio okrivljenikov pas ali i medicinske dokumentacije za oštećenika od 18. listopada 2015. iz koje proizlazi da je oštećeniku kritičnog dana na dlanu lijeve ruke utvrđena ugrizna rana horizontalno položena koja se proteže kroz kožu i početni dio potkožja. Uostalom i susjedi stranaka BC i IC usuglašeno su iskazivali o tome da je 2005., 2006. okrivljenikov pas ugrizao i njihovog tada desetogodišnjeg sina, pri čemu je BC iskazala da mu je čula da je pas ugrizao oštećenika a sam oštećenik to je ispričao susjedu IC. S druge pak strane, okrivljenik, njegova izvanbračna supruga RC i kćer ZC poriču da bi se predmetni događaji zbili na način kako se to tvrdi u optužnici, tvrde da su njihovi psi bezopasni, a da je oštećenikov motiv ljubomora, međutim iskaze imenovanih ovaj sud ocjenjuje nevjerodostojnim to iz razloga što su i susjedi stranaka, pri čemu isti nisu iskazivali na način kojim bi pokazivali pristranost prema bilo kojoj od stranaka u ovom postupku, i sami iskazali da je okrivljenikovo dvorište bez portuna (dvorišnih vrata) pa da se tako može slobodno pristupati dvorištu te da je i njihovog sina u okrivljenikovom dvorištu još dok je bio desetogodišnji dječak ugrizao okrivljenikov pas, što govori u prilog tome da se uslijed nekontroliranog puštanja pasa bez brnjice i bez povodca okrivljenikovi susjedi ne osjećaju sigurnima.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi nedvojbeno dokazanim da je okrivljenik i 18. listopada 2015. i 24. siječnja 2016. držao svoja četiri psa slobodna bez povodca i bez brnjice te im omogućio izlazak na javnu površinu. U opisanom se postupanju okrivljenika stječu subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11, i to iz nehaja jer je okrivljenik u oba navrata bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti. Pritom, s obzirom na prostornu ([adresa]) i vremensku povezanost (razmak od svega tri mjeseca) ovih dvaju događaja sud je ocijenio kako opisane radnje okrivljenika čine jedinstvenu cjelinu te opisano postupanje okrivljenika okvalificirao kao produljeno kazneno djelo u smislu čl. 52. KZ/11, te okrivljenika proglasio krivim za jedno produljeno kazneno djelo dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11.

16. Naime, držanje usred sela pasa koje koristi i za lov bez zaštitne ograde, bez brnjice i bez povodca po ocjeni ovog suda predstavlja opasnu radnju, pogotovo što u susjedstvu žive djeca koja prolaze putem kuda prolaze okrivljenikovi psi.

17. Nadalje, kako je okrivljenik, s obzirom na svoju životnu dob, školsku spremu i životno iskustvo, bio svjestan zabranjenosti i protupravnosti svojih djela ali je lakomisleno smatrao da se takvo što neće dogoditi, dakle, postupao je iz nehaja. U tijeku postupka ubrojivost okrivljenika nije dovedena u pitanje.

18.Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je olakotnim kod okrivljenika cijenio njegovu raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost što govori o tome da su kritični događaji izolirani eksces u ponašanju okrivljenika koje je inače u potpunosti usklađeno s pravnim poretkom u Republici Hrvatskoj. Otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.

19.Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom (od šest mjeseci do pet godina), cijeneći stupanj krivnje okrivljenika i težinu djela, sud je došao do zaključka da će se svrha kažnjavanja postići i samim izricanjem kazne okrivljeniku, bez njezina izvršenja, pa je stoga sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uz rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, nalazeći da je navedena uvjetna osuda, kako prema visini izrečene kazne zatvora, tako i prema duljini roka provjeravanja, primjerena pogibeljnosti djela i stupnju krivnje okrivljenika, te je mišljenja da će takva uvjetna osuda u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika, tako i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, a da će istovremeno utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

20.Kako je okrivljenik proglašen krivim, to je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08), te ostale troškove postupka iz čl. 148. st. 2. ZKP/08, visina kojih će biti određena posebnim rješenjem u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08.

20.1. Paušalna svota odmjerena je obzirom na trajanje i složenost ovog kaznenog postupka te imovinske prilike okrivljenika.

21.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I.-III. izreke presude.

U Puli 11. rujna 2025.

S u d a c:

Kristina Knežević Červar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

-oštećeniku kao tužitelju putem opunomoćenika UC, odvjetnika iz [adresa],

-okrivljenom SC i

-braniteljici okrivljenika Mariji Budimir, odvjetnici iz Pule.