Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1664/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, vlasnik t.o. [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika JĆ, iz [adresa]. 203, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Kovačić, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Pn-1377/2024 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika dijelom se odbija kao neosnovana, a dijelom uvažava te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Pn- 1377/2024 od 8. svibnja 2025.
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 3.250,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana podnošenja tužbe 18. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 3.250,00 eura do iznosa od 6.472,30 eura (dakle, iznos od 3.222,30 eura) na način da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, kao i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke na način da se određuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
" 1. Dužan je tuženik JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju IĆ, kao vlasnik [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od ukupno 6.472,30 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana podnošenja ove tužbe 18. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Dužan je tuženik JĆ iz [adresa]. 203, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju IĆ, kao vlasnik [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti novčani iznos od ukupno 318,28 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana podnošenja ove tužbe 18. ožujka 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.”
3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.398,16 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana presuđenja 08. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se tužitelj odbija sa više zatraženim zahtjevom u iznosu od 250,00 EUR."
4. Protiv dosuđujućeg dijela navedene prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
5. Na žalbu nije odgovoreno.
6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nesreće koja se dogodila 17. srpnja 2018., a za koju je odgovoran tuženik koja je upravljao vozilom unajmljenim od tužitelja, i to naknadu za uništeno vozilo kao i za trošak izvlačenja ostataka tog vozila iz provalije.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:
- da su tužitelj kao vlasnik vozila i tuženik sklopili Ugovor o najmu motornog vozila marke ATV (quad) registarske oznake [registarska oznaka] te da je tuženik tim vozilom skrivio prometnu nesreću, dakle nastao je štetni događaj u kojem je za predmetno vozilo nastupila totalna šteta,
- da tužitelj tužbom potražuje štetu uništenog vozila kao i troškove izvlačenja istog iz provalije, u ukupnom iznosu od 51.163,00 kn/ 6.790,50 eura,
- da je tijekom prvostupanjskog postupka sporna bila starost predmetnog vozila, a posljedično i vrijednost, te da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka Gorana Guteše vrijednost istog ovisi o starosti, u rasponu od 20.421,65 kn do 42.001,94 kn,
- da je tužitelj tvrdio da se radilo o novom vozilu, dok je tuženik tvrdio da je starije, a da je prvostupanjski sud starost vozila utvrdio iz uvjerenja Policijske postaje u kojem piše da je prva registracija vozila izvršena 29. svibnja 2018. te kako se štetni događaj zbio 17. srpnja 2018. zaključio da se radilo o vozilu starom svega mjesec i pol dana,
- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-206/19 od 10. veljače 2023. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.472,30 eura, dok je za više zatraženi iznos odbijen,
- da je povodom žalbe tuženika rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-674/2023-2 od 13. lipnja 2024. navedena presuda ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak s uputom da se potpuno utvrdi činjenično stanje u odnosu na starost vozila kao i na trošak izvlačenja vozila iz provalije,
- da je u ponovljenom postupku od Policijske postaje Supetar zatražena kompletna dokumentacija koju je tužitelj priložio prilikom registracije predmetnog vozila, te je isto zatraženo i od Stanice za tehnički pregled iz Supetra,
- da je uvidom u dopis Stanice za tehnički pregled vozila [registarska oznaka] [obrt] od 4. ožujka 2025. razvidno da je zahtjev za postupak prve registracije za predmetno vozilo podnesen 29. svibnja 2018. u stanici za tehnički pregled, pri čemu da je priložen račun broj 923 od 21.05.2018. od prodavatelja [obrt] za vozilo broja šasije [broj šasije], na iznos od 3.250,00 eura, dokaz o prijavi stjecanja novog prijevoznog sredstva Carinskog ureda Split od 24. svibnja 2018., te Potvrda o sukladnosti pojedinačnog pregledanog vozila broj H017-054492,
- da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ostao i dalje pri zaključku da je vozilo u trenutku nastanka štetnog događaja bilo staro mjesec i pol te naložio tuženiku isplatiti na ime naknade štete zbog uništenog vozila iznos od 5.574,62 eura (42.001,94 kn), prema tablici vještaka, te iznosa od 897,60 eura (6.763,00 kn), na ima troška izvlačenja vozila iz provalije, navodeći kako je na taj iznos iskazan račun troška izvlačenja koji je tužitelj izdao tuženiku.
10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete za uništeno vozilo i za izvlačenje istog iz provalije, stoga je na temelju odredbe članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje : ZOO), tužitelju dosudio iznos od ukupno 6.472,30 eura.
10.1. Zaključak prvostupanjskog suda ne može se u cijelosti prihvatiti kao pravilan budući je žalbenim navodima tuženika doveden u sumnju.
11. Naime, odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da je, onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
12. Nadalje, prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
13. Odgovornost tuženika za štetu tuženika temelji se na članku 3. stavak 3. Ugovora o najmu od 17. srpnja 2018. kojim je propisano je da se korisnik najma obvezuje najmodavcu naknaditi sve troškove popravka, kvarova ili gubitnika koji su nastali na vozilu ili na drugim iznajmljenim stvarima kao i trošak, odnosno štetu potpunog uništenja vozila nastalih tijekom trajanja najma odnosno za vrijeme dok je vozilo bilo u posjedu korisnika. Člankom 6. stavak. 1. predmetnog ugovora propisano je da u slučaju oštećenja ili uništenja vozila ili opreme, bez obzira kako su nastali korisnik će isplatiti najmodavcu njihovu punu novčanu vrijednost i to po tržišnim cijenama u vrijeme vraćanja vozila.
14. Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.
15. Tuženik u žalbi navodi kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zanemaruje činjenicu da je račun za predmetno vozilo izdan u iznosu od 3.250,00 EUR niti obrazlaže zbog čega taj račun u potpunosti zanemaruje i pretpostavlja mu vještvo vještaka Guteše.
16. Naime, u situaciji u kojoj u spisu prileži račun za kupnju predmetnog vozila broj 923 od 21. svibnja 2018. na iznos od 3.250,00 EUR, izdat od strane prodavatelja [obrt] za vozilo broja šasije [broj šasije], dakle, predmetno vozilo, vrijednost predmetnog vozila trebalo je utvrditi upravo prema tom istom računu jer je to stvarni izdatak koji je tužitelj imao za predmetno vozilo, a koji račun tužitelj tijekom postupka nije osporio.
16. Prema tome, imajući u vidu naprijed navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud vrijednost predmetnog vozila utvrđivao putem prometno-tehničkog vještačenja, obzirom da za to nije bilo potrebe.
17. Međutim, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, uz uvjerenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska postaja Brač od 7. listopada 2021. prema kojem je godina proizvodnje predmetnog vozila 2018., a datum prve registracije 29. svibnja 2018., nakon saslušanja vještaka te pribave isprava od Stanice za tehnički pregled iz Supetra kojoj prileži zahtjev za postupak prve registracije za traktor gornjih oznaka podnesen dana 29. svibnja 2018. u stanici za tehnički pregled, pri čemu da je priložen [broj] od 21. svibnja 2018. od prodavatelja [obrt] za vozilo broja šasije [broj šasije], dokaz o prijavi stjecanja novog prijevoznog sredstva Carinskog ureda Split od 24. svibnja 2018., te Potvrda o sukladnosti pojedinačnog pregledanog vozila broj [broj vozila], tužitelj je dokazao da je vozilo bilo upravo toliko i staro.
18. Nadalje, prigovori tuženika koji se odnose na istovjetnost vozila označenog u tužbi i vozilu koje je uništeno nisu osnovani, s obzirom na to da je prvostupanjski sud takve navode jasno otklonio obrazlažući da se različite oznake odnose na model vozila: CFORCE 450S, te na homologacijski tip vozila: CF400ATR-2S, ali da se radi o istom vozilu, kako to i proizlazi iz oznake vozila u nalazu i mišljenju vještaka te u uvjerenju MUP-a od 7. listopada 2021.
20. Međutim, osnovano tuženik u žalbi pobija odluku prvostupanjskog suda o isplati naknade za trošak izvlačenja ostataka vozila iz provalije.
21. Naime, tužitelj je tužbom zatražio i isplatu iznosa od 897,60 eura (6.763,00 kn) na ime troška izvlačenja ostataka vozila iz provalije, te je kao dokaz potraživanja dostavio račun broj 38-03-1 od 7. studenog 2018., koji je tužitelj izdao tuženiku upravo na taj iznos. Obzirom da takav dokaz po stajalištu ovog suda nema valjanu pravnu snagu, a tužitelj nije predložio nikakve druge dokaze, niti na okolnost da bi vučna služba sudjelovala u izvlačenju ostataka vozila iz provalije, to je pravilnom primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a trebalo tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti, jer tužitelj nije dokazao taj trošak.
22. Slijedom sveg navedenog, trebalo je pobijanu odluku potvrditi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 3.250,00 eura, dok je za više dosuđeno, dakle za razliku od 3.222,00 valjalo odluku preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan temeljem odredbe članka 373. ZPP-a.
23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, sukladno odredbi članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Stranke su djelomično uspjele u parnici u jednakim dijelovima, stoga je primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i troškove žalbenog postupka.
Split, 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras- Ivanišević
