Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-317/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice DD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P-919/2024-7 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda u glavnoj stvari, točke I. i II. izreke Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj: P-919/2024-7 od 21. siječnja 2025.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, te potvrđuje odluka o parničnom trošku u točki III. presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-919/2024-7 od 21. siječnja 2025. do iznosa od 2. 509,90 eura, a preinačuje za iznos od 91,58 eura na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.3. Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 62000145632/2005, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 15. lipnja 2005., koji je potvrđen dana 27. lipnja 2005. kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Belišća pod brojem: OU-163/2005, u dijelu odredbe koji glasi: „…kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d., Osijek za devize na dan dospijeća…“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužiteljici ID, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 4.383,75 € (četiritisućetristoosamdesettrieuraisedam - desetpetcenta), zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi od 01.02.2009. koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do 01.08.2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to;

- na iznos od 3,43 € počevši od 08.09.2005. do isplate,

- na iznos od 1,40 € počevši od 12.10.2005. do isplate,

- na iznos od 1,06 € počevši od 01.11.2005. do isplate,

- na iznos od 1,15 € počevši od 01.12.2005. do isplate,

- na iznos od 2,21 € počevši od 16.12.2005. do isplate,

- na iznos od 0,89 € počevši od 12.01.2006. do isplate,

- na iznos od 5,76 € počevši od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 7,66 € počevši od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 10,03 € počevši od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 11,84 € počevši od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 8,18 € počevši od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 7,84 € počevši od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4,33 € počevši od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 € počevši od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 2,51 € počevši od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 4,51 € počevši od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 2,97 € počevši od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 2,27 € počevši od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 4,84 € počevši od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,32 € počevši od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 11,42 € počevši od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 10,67 € počevši od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 16,55 € počevši od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 14,81 € počevši od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 17,31 € počevši od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 32,91 € počevši od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 29,18 € počevši od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,97 € počevši od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 35,42 € počevši od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 30,26 € počevši od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 46,31 € počevši od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,98 € počevši od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 48,70 € počevši od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 50,05 € počevši od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,89 € počevši od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 47,20 € počevši od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 64,17 € počevši od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 66,83 € počevši od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 86,41 € počevši od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 80,59 € počevši od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 68,42 € počevši od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 68,30 € počevši od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 67,27 € počevši od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 71,59 € počevši od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 75,71 € počevši od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 76,16 € počevši od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 73,59 € počevši od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 74,54 € počevši od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 76,16 € počevši od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 74,93 € počevši od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 74,68 € počevši od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 73,10 € počevši od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 70,63 € počevši od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 73,78 € počevši od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 75,47 € počevši od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 74,91 € počevši od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 69,36 € počevši od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 73,50 € počevši od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 74,71 € počevši od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 72,79 € počevši od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 67,72 € počevši od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 65,08 € počevši od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 67,52 € počevši od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 69,90 € počevši od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 74,61 € počevši od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 71,91 € počevši od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 73,65 € počevši od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 74,30 € počevši od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 76,26 € počevši od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 78,11 € počevši od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 77,23 € počevši od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 75,09 € počevši od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 74,71 € počevši od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 74,73 € počevši od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 77,24 € počevši od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 80,18 € počevši od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 79,58 € počevši od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 80,86 € počevši od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 83,09 € počevši od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 81,96 € počevši od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 81,69 € počevši od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 82,50 € počevši od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 82,36 € počevši od 01.07.2015. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od

2.601,48 € (dvijetisućešestojedaneuroičetrdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 21. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana. "

2. Protiv takve presude u cijelosti žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), te zbog povrede prava zajamčenih Ustavom RH. Predlaže da se njegova žalba usvoji, pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu tuženiku troškova postupka i troška žalbe u iznosu od 365,59 eura, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi tuženik ističe bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 6. i 11. ZPP, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, te postoji proturječnost između razloga i sadržaja isprava u spisu. Smatra da sud nije dao mogućnost tuženiku da raspravlja pred sudom. Osporava primjenu presuda iz kolektivnog spora u konkretnom predmetu, s obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe prema odredbi članka 502.c ZPP odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava je obvezivala ostale sudove u individualnim postupcima radi naknade štete, ali ne i u postupcima radi isplate stečenog bez osnove. Razlog daljnje nerazumljivosti presude je izostanak razloga o odlučnim činjenicama, budući sud nije je proveo tzv. test transparentnosti i test poštenosti sukladno odredbama članka 81. stavak 1. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje: ZZP), pri čemu se poziva na poznatu praksu Suda EU.

2.2. U pogledu ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tuženik naglašava da je valutna klauzula bila dopuštena odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18., 126/21.,114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), da su obje ugovorne strane sklapanjem ugovora pristale na rizik promjenjivosti tečaja, a tuženik nikako nije mogao predvidjeti kretanje tečaja CHF. Prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata od dana stjecanja, ističe da je tuženik bio savjestan u vrijeme sklapanja ugovora i smatra da zastara nije mogla biti prekinuta, jer tužiteljica nije bila stranka u kolektivnom sporu, pri čemu se poziva na odredbe članka 240. i članka 241. ZOO. Smatra da zakonske zatezne kamate mogu početi teći tek od pravomoćnosti utvrđenja ništetnosti, a ne od trenutka stjecanja. Prigovara odluci o trošku stoga što je sud dosudio tužiteljici i trošak podnesaka od 21. srpnja 2021. i 21. studenog 2024. kojima je odredila tužbeni zahtjev, a to je bila dužna učiniti već u tužbi, te stoga što joj je priznat trošak sudske pristojbe na presudu. Smatra da je retroaktivno primijenjena novela Odvjetničke tarife iz 2022. i na parnične radnje poduzete prije njenog stupanja na snagu kad je vrijednost boda bila 10,00 kuna.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o trošku postupka.

5. Iako je djelomično osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer sud u presudi nije dao potpune i cjelovite razloge o ništetnosti sporne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom na informiranost potrošača i u istom dijelu nije potpuno utvrdio činjenično stanje, provedeni su svi dokazi po prijedlogu stranaka koji su bili potrebni za pravilno i potpuno utvrđenje relevantnih činjenica. Stoga je ovaj sud iz utvrđenih činjenica, te provedenih dokaza koje sud navodi i koji se nalaze u spisu, utvrdio sve potrebne činjenice koje proizlaze iz dokaza i u ovoj presudi dao dodatne razloge, za inače pravilnu odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva radi ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe i isplate preplaćenih anuiteta. Slijedom iznesenog , prvostupanjska presuda je potvrđena uz dodatne razloge primjenom članka 373.a ZPP. U konkretnom slučaju pravilno je primijenjeno materijalno pravo, bez obzira na nedostatke u obrazloženju činjenica u pogledu nepoštenosti ugovornih odredbi.

6. Predmet spora je utvrđenje nepoštenosti, odnosno ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te isplata preplaćenih anuiteta s pripadajućim zateznim kamatama koje je tužiteljica platila u izvršavanju obveza iz ugovora o kreditu temeljem takve ništetne ugovorne odredbe.

7. Nesporno je među strankama da su stranke sklopile, tužiteljica kao korisnik kredita, a prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor ugovor o kreditu dana 15. lipnja 2025. broj 5140030242-62000145632/2005. (dalje: ugovor), te je utvrđeno da je tužiteljici odobren stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti od 35.000,00 CHF, da je tužiteljica kredit trebala otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, te da je kredit u cijelosti isplaćen.

7.1. Nadalje, nije sporno da člancima 2. i 3. ugovora ugovorena valutna klauzula prema kojoj se iznosi glavnice kredita i otplata anuiteta u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

8. Sporno je pitanje da li je odredba ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena ugovorna odredba, a što istu čini ništetnom, slijedom čega tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi ugovora od strane tuženika kao pravnog slijednika kreditora, zbog primjene valutne klauzule u CHF, sukladno odredbama ZOO o stjecanju bez osnove, te je sporna osnovanost prigovora zastare.

9. Iako se prvostupanjski sud poziva na poznatu praksu sudova i presude donesene u kolektivnom sporu protiv tuženika kao jedne od osam banaka, sud je djelomično izostavio obrazloženje utvrđenja nepoštenosti, a time i ništenosti spornih ugovornih odredbi u pobijanoj presudi.

9.1. Pri ocjeni nepoštenosti ugovornih odredbi valja poći od članka 81. stavak 1. ZZP koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 4. istog članka ako tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, trgovac je tu činjenicu dužan dokazati.

9.2. Sud navodi iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da joj je prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora djelatnik banke ponudio kredit u CHF, jer se radilo o povoljnijem kreditu s manjom kamatom. Tom prilikom joj je rekao da je CHF stabilna valuta, ali ju nije upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Pristala je na kredit, pribavila dokumentaciju i popunila zahtjev, te dobila već sačinjene ugovore po uvjetima banke i iste pregledala pri čemu ju je zanimao iznos kredita, rok otplate i visina rate. Nakon ovjere kod javnog bilježnika, ugovore je vratila u banku i kredit je bio odobren. Nitko joj dodatno nije tumačio odredbe ugovora. Nakon nekog vremena rata joj se gotovo udvostručila, te je kredit otplatila u cijelosti po povećanim iznosima anuiteta, a isti je iskoristila za adaptaciju kuće. Dodala je da je kredit zatražila u eurima, a djelatnik banke joj je preporučio kredit u CHF, te da ne bi takav kredit podigla, da je znala da će se rata kredita od iznosa od oko 1.200,00 kuna povećati na gotovo dvostruki iznos.

9.3. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka DDB, MD, djelatnika tuženika i javnog bilježnika na okolnost informiranosti tužiteljice, ali je nakon ukidnog rješenja ovog suda na ročištu od 10. prosinca 2024. odustao od takvog prijedloga, tako da je provedeno samo saslušanje tužiteljice.

10. Stoga ovaj sud zaključuje, na temelju uvjerljivog iskaza tužiteljice i sadržaja spornih ugovornih odredbi da postupanje tuženika glede valutne klauzule nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora. Tuženik nije dokazao da se o takvim ugovornim odredbama prethodno pregovaralo u smislu članka 81. stavak 4. ZZP, niti da je tužiteljica bila dostatno informirana o mogućnostima kretanja tečaja CHF s obzirom na to da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro.

11. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 2. i 3. ugovora, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, sud se pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao pravnog slijednika jedne od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe ZZP/03, Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13.) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15., 14/19.).

12. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji je dijelove odredbi članka 2. i 3. ugovora u kojima je sadržana valutna klauzula utvrdio nepoštenim ugovornim odredbama, što iste čini ništetnim, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. U pojašnjenju razloga pobijane presude valja istaknuti da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je bila nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita o važnim činjenicama: o općem riziku prihvaćanja valutne klauzule i činjenici da je rizik promjena vezanih za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je gotovo potpuno izvjestan rast tečaja švicarskog franka zbog skorog uvođenja Euro zone, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Stoga je ugovaranjem takve valutne klauzule postojala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu prosječnog potrošača, jer je bio neizvjestan iznos glavnice kredita koji je u obvezi vratiti banci, kao i cijena takvog kredita, jer se kamata plaćala u toj valuti i bila je promjenjiva. Zbog navedenih razloga pravilna je ocjena da je u vrijeme sklapanja ugovora valutna klauzula bila nepoštena, a time i ništetna primjenom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP, te kasnijih izmjena Zakona o zaštiti potrošača.

13. Slijedom iznesenog, neosnovani su žalbeni prigovori glede provedenog dokaznog postupka, ocjene istog, jer se na temelju utvrđenih činjenica može zaključiti o drugim činjenicama, te je pravilnom primjenom prava valjalo utvrditi ništetnim sporne odredbe i prihvatiti tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih anuiteta.

14. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, s obzirom na odredbe članka 241. ZOO, u vezi s člankom 245. i 328. ZOO, člankom 140. ZZP i člankom 502.c ZPP, kao i sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Prema toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka za financije Tonke Vulić kao stručnom, detaljnom i objektivnom.

16. U tom smislu prvostupanjska presuda ima jasne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju (osim razloga o ništenosti ugovornih odredbi), koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

17. Neosnovani su prigovori tuženika u pogledu tijeka zatezne kamate, koji je sud pravilno dosudio tužiteljici na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja takvog anuiteta, sve s obzirom na nepoštene i ništetne odredbe u standardiziranom ugovoru koji je prednik tuženika ponudio tužiteljici.

18. Slijedom toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO, u vezi s člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno točkama I. - II. izreke prvostupanjske presude.

19. Međutim, djelomično opravdano tuženik prigovara odluci o parničnom trošku. Tužiteljici je nepravilnom primjenom materijalnog prava dosuđen trošak sudske pristojbe za presudu, budući je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine", broj: 51/23., dalje: ZSP/23) izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. istog Zakona na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Presuda u ovom predmetu je donesena nakon stupanja na snagu ZSP/23, pa tužiteljica ne može biti pozvana na plaćanje pristojbe od 91,58 eura, zbog čega joj se taj zatraženi trošak ne može dosuditi.

19.1. U preostalom dijelu prvostupanjski sud je pravilno obračunao i dosudio potrebni parnični trošak tužiteljici koji se odnosi na podneske, pristupa punomoćnika na ročište, troška vještačenja i plaćene pristojbe na tužbu, koji su podrobnije obrazloženi u točki 42. obrazloženja presude. Podneskom od 21. srpnja 2021. tužiteljica se očitovala na vještački nalaz i nakon vještačenja konačno odredila tužbeni zahtjev, a podneskom od 21. studenog 2024. se očitovala nakon ukidanja presude i odredila tužbeni zahtjev radi isplate u eurima, s obzirom na promjenu valute, tako da su oba podneska bila potrebna radi provođenja postupka. Isto tako tužiteljica ima pravo na trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude koji je propisan Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: OT) koja se sukladno Tbr. 52. točka 1. i 2. OT primjenjuje na sve poduzete parnične radnje u postupku bez obzira kada je radnja poduzeta. Naime, citiranim odredbama propisano je da odvjetnik primjenjuje tarifu koja ja na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade i prema vrijednosti boda u tom trenutku.

20. Cijeneći navedeno, s obzirom da su u ovoj presudi dani dodatni razlozi o ništetnosti ugovornih odredbi, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pogledu glavnice kao u izreci točke I. ove presude primjenom članka 373.a ZPP. Odluka o trošku je djelomično preinačena kao u točki II. izreke na način da je odbijen višak dosuđenog troška primjenom članka 373. točka 3. ZPP.

21. Tuženik je u žalbenom postupku uspio s neznatnim dijelom u pogledu troška postupka, pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. u svezi sa člankom 154. stavak 5. ZPP).

U Sisku 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec