REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-93/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužiteljice FDD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08.09.2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zastupniku po zakonu tuženice FD, zamjeniku ODO-a, 11.09. 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica FDD vlasnica nekretnina koje je stalni sudski vještak Perica Puljić u nalazu i mišljenju od 05. 09. 2025., označio točkama A-B-H-G-A i identificirao kao:
d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 545, k. o. [katastarska općina], površine 1292 m², od čega pod kućom 97 m² i B-C-D-E-F-G-H-B i identificirao kao: d. č. zem. [katastarska čestica], zk. u. 545, k. o. [katastarska općina], površine 808 m², a koja skica iz nalaza i mišljenja predstavlja sastavni dio ove presude, te se tužiteljica FDD ovlašćuje da temeljem ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zemljišnoknjižnog prava, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina, na svoje ime, u zemljišnim knjigama ovog suda, uz brisanje tog prava s imena tuženice Republike Hrvatske, odnosno dosadašnje uknjižbe, a što je tuženica Republika Hrvatska dužna trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasništvo nekretnine citirane u izreci presude nasljedstvom te diobom između nje i sunasljednice koja je formalizirana sudskom nagodbom. Kako iz navoda tužbe proizlazi tvrdnja tužiteljice da je predmetna nekretnina u posjedu prednika njenog supruga od pamtivijeka, a kako je tuženica uknjižena kao vlasnica, unatoč tome što navodi više pravnih osnova, tužiteljica ipak svoj zahtjev temelji na stjecanju vlasništva dosjelošću. Slijedom navedenog, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnica te nekretnine te da je se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ukazuje da unatoč sklopljenoj sudskoj nagodbi, tužiteljica ne navodi niti dokazuje pravno relevantne činjenice na temelju kojih bi se mogao zaključiti temelj stjecanja prava vlasništva tužiteljice.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, presliku sudske nagodbe pod poslovnim brojem R1-83/21 od 16.12.2025., presliku odgovora tuženice na zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja, presliku skice predmetne nekretnine, a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Perici Puljiću, kao i dokaz saslušanjem svjedoka GD, ČD, ED, te tužiteljice.
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine kako to isti traže tužbom.
6. Iz iskaza svjedoka GD, ČD, ED, te tužiteljice utvrđeno je da je predmetne nekretnina više od sto godina bila u posjedu prednika tužiteljičina pokojnog supruga, da je tužiteljičin svekar davno napravio jednu malu kućicu, a da su upravo tužiteljica i njen suprug nadogradili kuću i doveli je do današnjeg stanja. Također, utvrđeno je da je sestra tužiteljičina supruga također bila nasljednica iza istog, kao i da su ona i tužiteljica postigle dogovor u okviru postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice da predmetna nekretnina pripadne upravo tužiteljici. Pored svega navedenog, utvrđeno je da nikada nije nitko od strane države viđen da vrši faktičnu vlast na nekretnini koja je predmet spora.
6.1. Pored toga, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno da nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom, koja okućnica je u cijelosti omeđena zidovima i to u jednom dijelu betonskim zidom, a u drugom dijelu suhozidom.
6.2. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, a njihovi iskazi se nalaze i u skladu s pisanim ispravama u spisu, posebno Sudskom nagodbom sklopljenom pred sudom u postupku pod poslovnim brojem R1-83/21 16. prosinca 2024.
7. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tužitelja, a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Perice Puljića je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka niti nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.
8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.
9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji rok neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991 u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice pa je i odlučeno kao u izreci presude.
U Imotskom, 11. rujna 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.