Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-757/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjetisteljice te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Triglav osiguranja d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2840/2021-38 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2840/2021-38 od 20. listopada 2023.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
»I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 7.900,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 12. siječnja 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 2.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 12. siječnja 2021.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena.“ 2 Poslovni broj: 41-Pn-2840/2021-38
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.119,80 EUR1 /8.437,28 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.10.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.«
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je neosnovana.
5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje žalbom. To stoga što je sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge o tome zašto stupanj smanjenja životnih aktivnosti tužitelja nije vrednovan kao kvalifikatorna okolnost prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade neimovinske štete.
6. Jednako tako, u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 261. stavak 2. ZPP. Osim što su vještaci dr. Igor Stipančić i dr. FA, saslušani usmeno pred sudom, otklonili sve tužiteljeve prigovore na pisani nalaz i mišljenje, tužitelj nakon njihovog usmenog saslušanja nije predlagao obnovu vještačenja s drugim vještacima (na ročištu održanom 25. rujna 2023. izričito je izjavio da zbog ekonomičnosti postupka daljnjih dokaza ne predlaže – zapisnik list 101 spisa), pa su neosnovani žalbeni navodi o tome da su mu onemogućavanjem obnove vještačenja po drugom vještaku povrijeđena procesna prava.
7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 30. prosinca 2020., za koji je odgovoran osiguranik tuženika.
8. U ovom stupnju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika te činjenica da je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete tužitelju platio iznos od 23.000,00 kn.
9. Sporno je trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha te opseg potrebe tuđe pomoći i njege, a kako je sporno i je li tužitelj prekludiran u pravu na dokazivanje pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti s tim u vezi je sporno i je li prvostupanjski sud kod ocjene visine pravične novčane naknade neimovinske štete bio dužan kao mjerilo težine te povrede uzeti u obzir i te boli.
10. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj kao pravni temelj svog zahtjeva naveo povredu prava osobnosti, predloživši odlučne činjenice - trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha – utvrditi medicinskim vještačenjem. Na pripremnom ročištu (zapisnik s lista 50 spisa), posebno upitan od strane suda, ponovio je da tužbom nije obuhvaćeno smanjenje životnih aktivnosti.
11. Iako je prvostupanjski sud vještaku dr. Igoru Stipančiću u zadatak dao utvrditi je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio boli i strah, kojeg intenziteta i trajanja, vještak dr. Igor Stipančić je u svom nalazu i mišljenju utvrdio i to da posljedice zadobivene ozljede prijeloma pete kosti donožja lijevog stopala smanjuju životnu aktivnost tužitelja u omjeru od 3 %.
12. Polazeći od toga da činjenica smanjenja životnih aktivnosti nije bila dio činjeničnog historijata tužbe i da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka tu činjenicu nije isticao kao mjerilo težine povrede prava osobnosti, prvostupanjski sud dio nalaza i mišljenja dr. Igora Stipančića koji se odnosi na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti tužitelja kao posljedice prijeloma pete nije cijenio, niti je to mjerilo uzeo kao odlučno kod odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete.
13. Žalbeni se navodi u bitnome svode na tvrdnju da su zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iz članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) obuhvaćeni svi aspekti povrede duševnog i tjelesnog zdravlja, pa tako i smanjenje životnih aktivnosti uslijed pretrpljene ozljede. Tužitelj stoga smatra da je vještak medicinske struke, i bez prijedloga stranaka, dužan utvrditi sve kvalifikatorne okolnosti iz članka 1100. stavak 2. ZOO, koje je onda sud dužan cijeniti pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade.
14. Prije svega valja reći da se prema odredbama članka 19. te članka 1100. ZOO neimovinska šteta odražava u povredi subjektivnih prava i interesa, a prema prihvaćenoj objektivnoj koncepciji tu štetu čini već sama povreda prava osobnosti. To znači da već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica za koju štetnik (odgovorna osoba) odgovara, dok se pretrpljeni fizički bolovi, duševni bolovi i strah izazvani štetnom radnjom uzimaju u obzir samo kao mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, kada težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravo na dosudu pravične novčane naknade u smislu članka 1100. ZOO.
14.1. Dakle, pravne osnove koje su prema odredbi članka 200. ZOO/91 omogućavale oštećeniku pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete po ZOO/05 gube to značenje te dobivaju značenje činjenica.
15. Upravo s tim u vezi valja reći da je tužitelj taj koji iznošenjem činjenica i isticanjem tužbenog zahtjeva supstancira predmet spora i iznijeti činjenični osnov na kojem se temelji tužbeni zahtjev od značaja je za određenje identiteta spora.
16. U konkretnom slučaju, tužitelj je još u tužbi, zahtijevajući od tuženika isplatu naknade neimovinske štete uzrokovane povredom prava osobnosti, svoj zahtjev temeljio na činjenici da je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, jer je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli i strah. Navedeno je ponovio (potvrdio) i na pripremnom ročištu prije određivanja zadatka vještaka.
17. Iako je pravni temelj za naknadu neimovinske štete povreda prava osobnosti koja prava su, kada je u pitanju fizička osoba, definirana odredbom članka 19. stavak 2. ZOO/05, oštećenik je taj koji u činjeničnom supstratu tužbe određuje kvalifikatorne okolnosti odnosno mjerila težine povrede prava osobnosti (tjelesnog i duševnog zdravlja).
18. Kada tužitelj do zaključenja prethodnog postupka kao mjerilo težine povrede prava osobnosti nije iznio činjenicu smanjenja životnih aktivnosti, onda činjenica iznesena nakon zaključenja prethodnog postupka – da je ozljeđivanje u predmetnom štetnom događaju uzrokovalo i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti – predstavlja novu činjenicu iznesenu protivno odredbi članka 299. stavak 2. ZPP i sud je kao takvu ne može uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP).
19. Kako se ne radi o činjenici koju tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, pravilno je prvostupanjski sud odbio cijeniti nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića u dijelu koji se odnosi na stupanj smanjenja životnih aktivnosti tužitelja.
20. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka dr. Igora Stipančića i dr. FA utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli (jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 7-8 dana i manjeg oko 6 tjedana), straha (kratkotrajni primarni jakog intenziteta pri samom događaju, sekundarni umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta do 3 dana, umjereni oscilirajući sveukupno 2 tjedna te slabiji oscilirajući sveukupno do 6 tjedana), vodeći pritom računa o vrsti i mjestu ozljede, duljini i načinu liječenja te vrsti i obliku medicinskih intervencija, prvostupanjski je sud primjerenom utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 20.900,00 kn/2.773,91 eur.
21. Jednako tako, cijeneći nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu potrebu za tuđom pomoći i njegom (kroz 4 tjedna 2 sata dnevno, a potom kroz 3 tjedna 3 puta tjedno po 2 sata), te činjenicu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju s te osnove, na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO, pripada pravo na iznos od 1.850,00 kn/245,54 eur(75 sati x 25,00 kn/3,32 eur).
22. Kako je tužitelju tuženik u mirnom postupku nesporno platio iznos od 23.000,00 kn/3.052,62 eur, shvaćanje je prvostupanjskog suda da je tužitelju tim iznosom u cijelosti namirena imovinska i neimovinska šteta koju je u predmetnom štetnom događaju pretrpio krivnjom tuženikova osiguranika.
23. Kako su vještaci argumentirano otklonili sve prigovore tužitelja na ocjenu intenziteta i trajanja fizičkih boli i straha te opsega tuđe pomoći i njege, prihvaćajući njihove nalaze i mišljenja, ocjena je ovog suda da je visina pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, kao i naknada nenovčane imovinske štete pravilno odmjerena.
24. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1046., 1100. stavak 1. i 2. u vezi članka 19. te članka 1095. stavak 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
25. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, obvezao tužitelja da mu naknadi parnične troškove za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku u visini propisanoj odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/1, 37/22 i 126/22) koju tužitelj žalbom posebno niti ne osporava.
26. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.
27. Budući da tužitelj sa žalbom nije uspio, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Sisku 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
