REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-49/2023-11

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženih PK i RK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 17. listopada 2022. br. K-386/2020, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru K-386/2020 od 17. listopada 2022. optuženi PK i RK su na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: „ZKP/08.“) oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnju iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

2. Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret državnog proračuna.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Optuženici su podnijeli odgovore na žalbu.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijajući valjanost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, državni odvjetnik u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje iskaz oštećenika i svjedoka UK. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je iskaz oštećenika vjerodostojan, životno logičan i uvjerljiv jer istovjetno iskazuje tijekom cijelog kaznenog postupka. Uz to je neposredno nakon inkriminiranog događaja pozvao policiju jer se prepao za svoj život i sigurnost, dok optuženici nisu podnijeli niti kaznenu prijavu niti privatnu tužbu protiv oštećenika iako tvrde da su inkriminirane prilike oni bili napadnuti. Osim toga, državni odvjetnik u žalbi ukazuje da je svjedok UK iskazao samo o dijelovima inkriminiranog događaja koji ne predstavlja kazneno djelo, dok u odnosu na dio inkriminiranog događaja koji predstavlja kazneno djelo nema nikakvih saznanja.

7.1. Međutim, suprotno tomu, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaze kako optuženika i saslušanog svjedoka, tako i oštećenika, doveo ih u međusobnu vezu, te donio valjan zaključak da nije dokazano da bi optuženici inkriminirane prigode počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Naime, iz iskaza optuženika proizlazi da optuženik BK inkriminirane prilike nije uputio riječi prijetnje „ubit ću te, strelit ću te, stavit ću te u invalidska kolica“, a optuženik RK kritične prigode nije rekao „zaklat ću te, srce ću ti izvaditi, napit ću ti se krvi“ oštećeniku, dok bi s druge strane iz iskaza oštećenika proizlazilo da su optuženici inkriminirane prigode uputili predmetne riječi prijetnje oštećeniku. Nastavno tome, s obzirom da jedini svjedok UK koji je kritične prigode prisustvovao inkriminiranom događaju, a koji je u dobrim odnosima kako s optuženicima tako i s oštećenikom, iskazao da nije čuo da su optuženici kritične prigode uputili predmetne riječi prijetnje oštećeniku, tada i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, nakon provedenog dokaznog postupka, kako je to osnovano zaključio prvostupanjski sud, nije nedvojbeno dokazano da bi optuženici inkriminirane prigode počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 na štetu oštećenika.

7.2. Kraj takvog stanja stvari, i po stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i utemeljeno sukladno članku 453. točki 3. ZKP/08. optuženike oslobodio od optužbe da bi inkriminirane prigode počinili kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. na štetu oštećenika.

8. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Šibenik, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić