Broj: Ppž-13192/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠMJ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 41/77., 47/89., 55/89., 47/90., 55/91. i 29/94..), odlučujući o žalbi okr. ŠMJ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. studenog 2022., broj: 70 Pp - 4949/2021-23, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. GMJ kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ĆMJ je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40,00 (četrdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. studenog 2022., broj: 70 Pp - 4949/2021-23, proglašena je krivom okr. ĆMJ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna 754,40 kuna, što je protuvrijednost 200,00 DEM, odnosno 100,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode 14. listopada 2021. kao 300,00 kuna u novčanu kaznu, što je protuvrijednost 39,82 eura, pa je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 454,40 kuna / 60,31 eura, koju kaznu je dužna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna / 66,63 eura.
2. Protiv te presude, okr. ĆMJ osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica iznosi svoju tvrdnju da se pobijana prvostupanjska presuda temelji na lažnim iskazima svjedoka te u bitnom ponavlja navode svoje obrane u kojoj poriče svoju odgovornost i tvrdi da je oštećena ŠM inkriminirane prilike izazvala prometnu nesreću u kojoj je biciklom naletjela na njezinu malodobnu kćer kao i pogreške u postupanju policije radi čega je i podnijela kaznene prijave protiv policijskih službenika.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud, nasuprot obrani okrivljenice, iskaze svjedokinje ŠM, GM i ĆM, ocijenio vjerodostojnim, budući da su svi ispitani svjedoci detaljno, jasno, precizno te suglasno iskazivali o svim radnjama okr. ŠMJ inkriminirane prilike, odnosno da je na ulici u Zagrebu narušavala javni red i mir na način da je glasno vikala i vrijeđala ŠM riječima opisanim u optužbi te da je fizički nasrnula na oštećenu ŠM na način da ju je rukama odgurnula u predjelu prsa, a time je u potpunosti ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud te svoj zaključak detaljno i argumentirano obrazložio u točkama 31. i 32. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude.
5.2. Žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda. Naime, prvostupanjski sud je i u točki 32. obrazloženja pobijane odluke iznio detaljne razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenice, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osim toga, za konkretni slučaj, nije relevantno je li ŠM doista izazvala prometnu nesreću kao što to tvrdi okrivljenica jer sve i da je došlo do prometne nesreće kao što to tvrdi okrivljenica istu ne opravdava ponašanje na javnom mjestu kojim je ostvarila obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U tom smislu, irelevantni su i žalbeni navodi okrivljenice o pogrešnom postupanju policijskih službenika.
5.3. Stoga, žalba okr. ŠMJ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okr. AMJ za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu koja je primjerena težini počinjenog prekršaja, količini protupravnog postupanja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, činjenici da je okrivljenica narušavala javni red i mira i vikom i fizičkim napadom, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
