REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kžzd-32/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠC, zbog kaznenog djela iz članka 155. stavak 1. i članka 156. stavak 1. sve u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog ŠC izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 89 Kzd-11/19 od 16. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025., u prisutnosti u javnom dijelu zamjenice za mladež Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku Irene Senečić i opunomoćenika oštećene HC, odvjetnika Maria Petanija iz Zadra

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŠC kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru pod br. 89 Kzd-11/19 od 16. svibnja 2022. optuženi ŠC proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode i to kaznenog djela bludne radnje (na štetu djeteta NC) iz članka 155. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela spolnog uznemiravanja (na štetu djeteta HC) iz članka 156. stavak 1. KZ/11 sve u vezi članka 51. KZ/11, pa je optuženiku za kazneno djelo iz članka 155. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 156. stavak 1. KZ/11, utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je optuženiku ŠC izrečena (pravilno osuđen je) jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, pa je optuženiku, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se „izrečena“ kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjetravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo, a ukoliko u vremenu provjeravanja počini novo kazneno djelo, uvjetna osuda se može opozvati.

2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) malodobna HC zastupana po opunomoćeniku, odvjetniku Mariju Petani iz Zadra sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 15.000,000 kuna / 1.990,84 eura[1] upućena je u parnicu.

3. Sukladno članku 148. stavku 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i točke 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku da snosi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kuna / 92,91 eura[1] , putne troškove svjedokinje EC u iznosu od 140,00 kuna / 18,58 eura[1] , ukupno iznos od 840,00 kuna / 111,49 eura , u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je optuženik, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 djelomično oslobođen od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka i to troškova psihijatrijskog vještačenja.

4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da se optuženiku izreče predloženu bezuvjetnu kaznu zatvora.

5. Žalbu je podnio i optuženi ŠC po branitelju, odvjetniku Hrvoju Braliću iz Splita i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbene razloge te preinači pobijanu presudu na način da ga se oslobodi od optužbe za oba kaznena djela, podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovnu raspravu i odlučivanje. Ujedno je istaknut zahtjev da bude izvješten o sjednici.

6. Odgovor na žalbu podnio je optuženi ŠC po branitelju Hrvoju Braliću iz čijeg sadržaja proizlazi da osporava navode žalbe državnog odvjetnika.

7. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Na sjednicu vijeća pozvani su državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj, pa je sjednici vijeća nazočila zamjenica za mladež državnog odvjetnika Irena Senečić, dok su optuženi i njegov branitelj dopisom od 11. rujna 2025. izvijestili vijeće da nisu u mogućnosti pristupiti sjednici, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. Javnom dijelu sjednice prisustvovao je opunomoćenik malodobne žrtve HC, odvjetnik Mario Petani.

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

10. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 smatrajući da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva. Naime, po stajalištu žalitelja, činjenični opis kaznenih djela obuhvaća dva kaznena djela počinjena prema dvije osobe čime izreku pobijane presude čini nerazumljivom.

10.1. Suprotno izloženom stavu žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izreka prvostupanjske presude je u svemu jasna i razumljiva, a činjenica da je prvostupanjski sud intervenirao u pravni opis djela na način da je istaknuo koje djelo je počinjeno na štetu koje oštećenice, što je smisleno i obrazložio u točki 19. obrazloženja pobijane presude, izreku pobijane presude ne čini nerazumljivom.

10.2. Nadalje, nije u pravu niti optuženik kada u žalbi ističe da se pobijana presuda u odlučujućoj mjeri temelji na iskazima mldb. oštećenica NC i HC koje nisu saslušane tijekom rasprave čime je došlo do povrede načela neposrednosti i time da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.

10.3. Uvidom u spis predmeta razvidno je da je oštećena NC saslušana pred sucem istrage za mladež 28. rujna 2018. u nazočnosti optuženika, a oštećena HC dana 23. listopada 2018. u odsutnosti uredno pozvanog optuženika, a uz suglasnost stranaka iskazi oštećenica su na raspravi održanoj 11. svibnja 2022. i pročitani, te je optuženik na pročitane iskaze oštećenica iskazao primjedbu i to kako stoji u zapisniku „u dijelu koji je u suprotnosti s njegovom obranom“ dok drugih primjedbi na iskaz oštećenica nije bilo. Prema tome, optuženik je imao mogućnost na raspravi ustrajati na neposrednom saslušanju oštećene NC i HC a što nije učinio već se suglasio sa čitanjem iskaza oštećenica. Stoga, u opisanoj situaciji nije niti došlo do povrede načela neposrednosti niti povrede prava na pravično suđenje, kako to pogrešno smatra optuženik.

10.4. Dakle, kako nisu ostvarene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a nema niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, to žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

11. Nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije proveo kritičku analizu spornih činjenica, niti je obrazložio temeljem kojih dokaza je nedvojbeno utvrdio da je neka od spornih činjenica utvrđena i dokazana.

11.1. Nasuprot iznesenim navodima u žalbi, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud iznio dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama i da je nakon iscrpne analize svih izvedenih dokaza tijekom postupka, ispravno zaključio da je optuženik počinio terećena kaznena djela.

11.2. Tako je prvostupanjski sud pravilno iskaze saslušanih oštećenica NC i HC prihvatio kao vjerodostojne i istinite te ih je doveo u vezu sa iskazima drugih u postupku saslušanih svjedoka. Obje su oštećenice suglasno iskazivale da je optuženik svakodnevno i po nekoliko puta dolazio u trgovinu u kojoj rade, a što bi u svom iskazu potvrdila i svjedokinja UC, te da im je udjeljivao komplimente da su privlačne, lijepe, slatke, a prema oštećenici HC, kada bi optuženiku NC ili ona, davale artikle koje bi zatražio, da bi objema dodirivao ruke. Oštećena HC okolnosno opisuje i situaciju kada bi optuženika posluživala stavljajući kokoš u škartoc, da bi joj uputio riječi „ova mala nije za ništa, samo za one stvari“, što bi u svom iskazu potvrdila i oštećena NC. Oštećena NC iskazuje da bi je optuženik, kada je pričala sa jednom gospođom udario rukom po stražnjici, što je u svom iskazu potvrdila i oštećena HC kojoj je NC ispričala. Tako okolnosne iskaze oštećenica osnovano prvostupanjski sud dovodi u vezu sa iskazom svjedokinje KC, djelatnice iste trgovine, svjedoka VC vlasnika trgovine, svjedokinje EC djelatnice trgovine, te iskaza majke oštećene NC, FC, te oca oštećene HC, BC, kojima su oštećenice prepričale terećene događaje.

11.3. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da bi optuženik, kada je oštećenu NC uhvatio za stražnjicu, da bi time počinio kazneno djelo bludne radnje. Neosnovano pri tomu žalitelj polemizira da li je optuženik tu oštećenicu udario ili uhvatio za stražnjicu obzirom da se radi o srodnim pojmovima koji se mogu različito interpretirati, ali ostaje i dalje nespornim da bi se radilo o fizičkom dodirivanju. Osnovano pri tomu prvostupanjski sud u točki 37. obrazloženja pobijane presude iznosi svoju ocjenu djela pravilno uzimajući u obzir sve okolnosti pod kojima je počinjeno, učestalost posjećivanja trgovine u kojoj su oštećene radile, dobnu razliku između oštećene i optuženika od gotovo 39 godina, prvo udjeljivanje komplimenata potom dodirivanjem ruku da bi na koncu njegovo ponašanje progrediralo na način da je oštećenicu uhvatio za stražnjicu. Opisanim ponašanjem optuženika prema malodobnoj oštećenici NC očito je bila namjera, kako to pravilno nalazi i prvostupanjski sud, zadiruje u seksualnost djeteta žrtve, s sve u cilju zadovoljenja vlastite pohote.

11.4. Jednako tako, i u odnosu na oštećenu HC, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje, uzimajući u obzir istovjetne okolnosti pod kojima je djelo počinjeno u odnosu na oštećenu NC da, kada je oštećenici HC uputio riječi da je sposobna samo za one stvari, s što očito predstavlja aluziju na spolni odnos, time povrijedio njeno dostojanstvo i time izazvao kod iste poniženje, nelagodu i sram, a kako je to opširno i obrazloženo u točki 38. obrazloženja.

11.5. Prema tome, prvostupanjski je sud na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika ŠC proglasio krivim zbog kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. KZ/11 počinjenog na štetu oštećene NC te spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavak 1. KZ/11 počinjenog na štetu oštećene HC.

12. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik u žalbi navodi da je kazneni zakon povrijeđen u pitanju da li je djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo i to po pitanju oba kaznena djela. Međutim, to što smatra da njegovim radnjama nisu ostvarena sva obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne osporava predmetni žalbeni osnov. Naime, postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje de samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.

12.1.Što se tiče postojanja pravnog kontinuiteta, odnosno, načela primjene blažeg zakona iz članka 3. KZ/11, prvostupanjski je sud i u tom pravcu ispitao primjenu blažeg zakona te u tom smislu iznio dostatne i jasne razloge u točki 17.1. i 17.2. obrazloženja pobijane presude, sa kojim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj sud.

12.2. Optuženik u žalbi ističe da se kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavak 1. KZ/11, progoni po prijedlogu, kako je to propisano u stavku 3. članka 156. KZ/11, a kako je oštećenica HC sada punoljetna, da je prvostupanjski sud propustio pozvati oštećenicu i uzeti njeno očitovanje da li ustraje i dalje u kaznenom progonu optuženika. Žalitelju valja u tom pravcu ukazati da se isti suglasio sa čitanjem iskaza te oštećenice, zbog čega je sud nije niti pozvao na raspravu, a kraj činjenice da je oštećenica u predmetnom postupku angažirala opunomoćenika, jasno se dade razabrati da ista nije povukla svoj prijedlog za kazneni progon optuženika.

12.3. Što se tiče kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavak 1. KZ/11 žalitelj navodi da je izmjenom Kaznenog zakona NN 126/19 brisan članak 152. KZ/11, a da prvostupanjski sud nije obrazložio postoji li pravni kontinuitet u drugom kaznenom djelu. Valja navesti da, iako je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona NN126/19 brisano kazneno djelo iz članka 152. KZ/11 i sadržaj istoga je prenijet u članak 153. stavak 1. KZ/11, da time u smislu obvezne primjene zakona koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kazneno djelo iz članka 152. KZ/11, nije prestalo postojati.

13. Nadalje, nisu u pravu ni državni odvjetnik niti optuženik kada pobijaju prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne i podcijenio otegotne okolnosti te da se izrečenom uvjetnom osudom optuženiku neće ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja. Nasuprot tomu optuženik smatra da se radi o toliko maloj količini neprava i kod činjenice njegove ranije neosuđivanosti kako kaznene tako i prekršajne da dolazi u obzir primjena minimuma kako kazne tako i roka provjeravanja.

13.1. Prvostupanjski je sud od olakotnih okolnosti cijenio dosadašnju kaznenu neosuđivanost optuženika, činjenicu da je otac petero djece te da je primatelj naknade socijalne skrbi te lošeg imovinskog stanja a od otegotnih okolnosti cijenio je okolnost počinjenja dvaju kaznenih djela u stjecaju počinjenih na štetu djece, žrtava sa tek navršenih 15 godina života te okolnost da je od djece-žrtava 39 godina starija osoba.

13.2. Suprotno suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, pravilno je prvostupanjski sud cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti kada je optuženiku prvo utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako djelo u trajanju od šest mjeseci, a potom optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci na rok kušnje od tri godine. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, kada se uzme u obzir zrela životna dob optuženika te okolnost njegove dosadašnje neosuđivanosti, upućuje na zaključak da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvarit će se ciljevi i svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.

14. Optuženik u žalbi ističe i da je nepravilna i nezakonita odluka o troškovima postupka.

14.1. Suprotno izloženom stavu optuženika osnovano je prvostupanjski sud sukladno članku 148. stavku 6. ZKP/08 optuženika djelomično obvezao na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 700,00 kuna / 92,91 eura[1] i troška pristupa svjedokinje u iznosu od 140,00 kuna / 18,58 eura[1] dok ga je oslobodio od plaćanja troška provođenja psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kuna / 530,89 eura[1] smatrajući da djelomičnim plaćanjem doista minimalnog troška postupka neće biti dovedeno u pitanje kako uzdržavanje optuženika tako i osoba koje je dužan uzdržavati, uzimajući pri tomu u obzir njegove materijalne prilike.

15. Slijedom svega prednje izloženog, kako žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a nisu utvrđene niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 na temelju članka 482. KZP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 11. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA ZA MLADEŽ

Nives Nikolac