Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 1986/2019-51

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužiteljice ĐŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Leana Modrušan i Tea Tončić, odvjetnice u Puli, Ciscuttijeva 8/I, protiv tuženika OTP banke d. d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, odvjetnici u Puli, Dobrilina 9, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Tee Tončić i punomoćnika tuženika VŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 3.2. i 3.3. ugovora o kreditu broj 051115102056, kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 15. studenog 2005., a koje glase: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“, te u dijelu „...kamata važeća sukladno aktima Banke po kamatnoj stopi koja se ugovara prilikom odobravanja stambenih kredita...“, pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se da su ništetne odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u ugovoru o kreditu broj 051115102056 kojeg su tužiteljica, kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 15. studenog 2005. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u čl. 1. i to točci 1.1. u dijelu „ …na dan isplate...“, točka 1. 2. „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog ugovora.“, točka 1. 3.“Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“ i točka 1.4. “Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta. “ pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 24.519,51 eura (dvadeset četiri tisuće petsto devetnaest eura i pedeset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku na iznos 19.279,04 eura (devetnaest tisuća dvjesto sedamdeset devet eura i četiri centa) od 21. siječnja 2016. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva da joj tuženik isplati 8.275,97 eura (osam tisuća dvjesto sedamdeset pet eura i devedeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku na iznos 4.918,83 eura (četiri tisuće devetsto osamnaest eura i osamdeset tri centa) 1. listopada 2015. do isplate, kao i da joj isplati zatezne kamate na iznos 19.279,04 eura (devetnaest tisuća dvjesto sedamdeset devet eura i četiri centa) za razdoblje od 1. listopada 2015. do 20. siječnja 2016.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dodatka/radnje ugovoru o kreditu broj: 051115102056 kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor sklopili 15. siječnja 2016.

VI. Odbija se prigovor radi prijeboja tuženika.

VII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 3.096,50 eura (tri tisuće devedeset šest eura i pedeset centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. rujna 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom

dijelu.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom Banke, kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica i anuiteti kredita vežu uz valutu švicarskog franka (valutna klauzula), te radi utvrđenja ništetnosti u cijelosti dodataka ugovora o kreditu (sporazuma o konverziji). Ujedno je zatražila isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u iznosu 13.405,00 eura (101.000,00 kuna) sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose anuiteta od njihova dospijeća do isplate.

1. 1. U tužbi je navela da je 15. studenog 2005., kao korisnica kredita, s tuženikom, kao kreditorom, sklopila ugovor o kreditu broj 051115102056 (dalje: ugovor o kreditu), kojim joj je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 144.000,00 švicarskih franaka. Navedeni ugovor sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom Banke. U vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. U tijeku otplate u nekoliko navrata se povećala kamatna stopa što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Ugovorili su da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa 832,61 švicarskih franaka obračunato po srednjem tečaju za švicarski franak Banke na dan plaćanja. U vrijeme sklapanja ugovora tuženik ju je propustio u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke glede ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja švicarskog franka, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tijekom otplate tečaj švicarskog franka je rastao što je dovodilo do porasta mjesečnih anuiteta. Sporne odredbe nepoštene su i ništetne u skladu s čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003., dalje: ZZP/03.) te utvrđenjima iz kolektivnog spora. U kolektivnom sporu presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenom presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke (uključujući i ovdje tuženika) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskom franku. S tuženikom je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015., dalje: ZID ZPK15.) sklopila dodatak br. 1 ugovora o kreditu broj 05115102056 kojim je utvrđena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Međutim, ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli djeluje ex tunc odnosno od sklapanja osnovnog ugovora, pa se ima smatrati da te ništetne odredbe nisu ni sklopljene, odnosno da pravno uopće ne postoje. To znači da u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji u osnovnom ugovoru više nije postojala valuta švicarski franak, time je nestao glavni razlog za sklapanje anexa/dodatka – da krediti s valutnom klauzulom u švicarskim francima konverzijom postaju krediti s valutnom klauzulom u eurima. Stoga ništetnost odredbi osnovnog ugovora povlači za sobom i ništetnost dodatka ugovoru (sporazuma o konverziji). Ujedno iz navedenih razloga je u konverziji netočno prikazan iznos neotplaćene glavnice kredita, a koji iznos predstavlja bitan sastojak aneksa ugovora o kreditu. S obzirom na to da su ništetne navedene odredbe ugovora o kreditu preostala neotplaćena glavnica na dan 30. rujna 2015. iznosila je 512.774,45 kuna, odnosno iznosila je manje nego što je to bilo prikazano u dodatku ugovora (550.339,15 kuna). S obzirom na to da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa prema Odluci Banke to joj je tuženik dužan naknaditi preplaćene iznose i to prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

1. 2. Tužiteljica je prije zaključenja prethodnog postupka, u podnesku od 24. rujna 2020., zatražila isplatu ukupno 16.248,68 eura sa zateznim kamatama od uplate anuiteta do isplate po osnovi preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplatu daljnjeg iznosa 6.263,21 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. siječnja 2016. do isplate po osnovi nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji u odnosu na početni tečaj švicarskog franka na dan isplate kredita. Podredno, ako sud ne prihvati ovaj dio tužbenog zahtjeva, kojim potražuje isplatu razlike glavnice, tada da potražuje i razliku mjesečnih anuiteta za period nakon sklapanja dodataka ugovoru (sporazuma o konverziji) nakon 15. siječnja 2016. radi isplate 1.611,25 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od uplate do isplate.

1. 3. Po provedenom financijskom vještačenju, tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja i njegove dopune financijskog vještaka Goranke Šmer Maraš, na način da od tuženika potražuje isplatu s osnove pretplaćenih kamata 8.237,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose koje teku od uplate anuiteta do isplate, isplatu s osnove preplaćenog tečaja švicarskog franka 11.041,41 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne iznose koje teku od uplate anuiteta do isplate, isplatu 4.918,83 eura sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. listopada 2015. do isplate po osnovi razlike u odnosu na početni tečaj kredita na dan 30. rujna 2015. između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s valutnom klauzulom u eurima i kunskom protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima obračunate po početnom tečaju u iznosu koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Ujedno je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa pretplate po kamati 8.237,63 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. listopada 2015. pa nadalje do isplate, iznosa preplate po tečaju 11.041,41 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. listopada 2015. do isplate, iznosa razlike u glavnicama 4.918,83 eura sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 1. listopada 2015. do isplate te iznos utvrđenih zateznih kamata dospjelih do dana konverzije na iznose preplaćene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o kamati i valutnoj klauzuli u iznosu 5.240,47 eura.

1. 4. U odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev, iako naslovljen kao eventualno kumulirani zahtjev, valja reći da se ne radi o zahtjevu iz čl. 188. st. 2. ZPP-a. U konkretnom slučaju eventualno kumulirani zahtjev u bitnome je istovjetan glavnom zahtjevu. Naime jedina je razlika u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi na način da u glavnom zahtjevu potražuje isplatu preplaćenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama bez umanjenja tog iznosa za iznos pretplate priznat joj u konverziji, dok je u podrednom zahtjevu zatražila isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama umanjeno za iznos priznat u konverziji. Sud odlučuje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tek podredno, ako ne bi našao osnovanim prvi tužbeni zahtjev.

1. 5. Tuženik je u podnesku od 12. lipnja 2025. osporio sve navode iz podneska tužiteljice od 19. svibnja 2025.

1. 6. U skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) sud je rješenjem na ročištu glavne rasprave posl. br. P 1986/2019-44 od 10. srpnja 2025. dopustio preinaku tužbe jer ona izvršena po provedenom financijskom vještačenju, u skladu s iznijetim zaključcima vještaka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti po osnovi i visini te istaknuo prigovor zastare. U čl. 17.2. ugovora o kreditu određeno je da će ugovorne strane u sporu rješenje potražiti u pregovorima. Kako tužiteljica nije dostavila dokaz da je prethodno pokušala riješiti spor u pregovorima, predložio je odbacivanje tužbe kao preuranjene. Nije sporno sklapanje ugovora o kreditu, kao ni ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom Banke (čl. 3. st. 1. i 3. ugovora o kreditu). Osporio je da se o navedenim odredbama nije pregovaralo te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Tužiteljica je prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila upoznata s važećim aktima Banke, između ostalog i s Odlukama o kamatama Banke na temelju kojih je bila ugovorena promjena kamatnih stopa, kao i s Općim uvjetima i Politikama Banke te je na takve odredbe pristala svojom voljom. Ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom Banke, a kriteriji za promjenu sadržani su u Općim uvjetima i Politikama Banki, koji su objavljeni na njegovim web stranicama. Predmetni ugovor je odraz slobodnih volja ugovornih strana te je tužiteljica svjesno i slobodno odabrala upravo ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanoj za švicarski franak, iako je mogla odabrati kredit s fiksnom kamatnom stopom i u nekoj drugoj valuti. Tužiteljica, kao poslovna sposobna osoba prilikom pregovora i razmatranja ugovora o kreditu nije izdvojila niti jednu odredbu kao spornu niti je zatražila pojašnjenja ugovornih obveza. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a kamatna stopa tijekom otplate nije prelazila zakonom najvišu dopuštenu stopu. Osporio je da bi tužiteljicu propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan. On nije imao bilo kakvog utjecaja na kretanja valute švicarskog franka, pa se ne može na njegov teret prebacivati okolnost da se tužiteljica nije dovoljno informirala o posljedicama sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu. U kolektivnom postupku „Potrošač“ sudovi su utvrđivali tek apstraktnu zaštitu u odnosu na prosječnog potrošača, pa je u svakom individualnom postupku sud dužan ispitati i utvrditi sve okolnosti pojedinog ugovornog odnosa. U konkretnom slučaju se utvrđenja iz navedenog kolektivnog spora ne mogu primijeniti jer se ne radi o parnici za naknadu štete u skladu s čl. 502.c ZPP-a. Kada bi se utvrđenja i mogla primijeniti na konkretan pravni odnos ne radi se nepoštenim i ništenim ugovornim odredbama. Nije sporno da je s tužiteljicom sklopio Dodatak br. 1. ugovora o kreditu u skladu s čl. 19.a – 19.i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/2015.). Prema tim odredbama konvertiran je ugovor o kreditu u valuti švicarski franak u ugovor o kreditu u valuti euro, čime je početni ugovor o kreditu u valuti švicarski franak prestao postojati, a sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi su izmijenjene i usuglašene s odredbama ZID ZPK/15. Konverzijom kredita obuhvaćeni su svi iznosi koje tužiteljica potražuje u ovom postupku jer su u konverziji obračunate sve njezine uplate po kreditu. Konverzija kredita provedena je u skladu s kogentnim odredbama ZID ZPK/15., prema kojim su banke bile dužne obračunati i klijentima ponuditi konverziju kredita, ali klijenti nisu bili dužni ju prihvatiti. Tužiteljica je dobrovoljno prihvatila konverziju kredita. Slijedom toga osporio je da bi Dodatak br. 1. ugovora o kreditu bio ništetan. Sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u švicarskim francima kako to proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz rješenja posl. br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020.

2. 1. U podnesku od 6. studenog 2020. istaknuo je procesni prigovor radi prijeboja na ime utvrđene i podmirene pretplate iz postupka konverzije u iznosu 3.357,14 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 308,85 eura od 1. veljače 2016. do prijeboja, na iznos 306,06 eura od 1. ožujka 2016. do prijeboja, na iznos 2.742,23 eura od 30. ožujka 2016. do prijeboja. Utvrđeni iznos pretplate koristio je za podmirenje tužiteljičinih budućih dospijevajućih anuiteta po ugovoru o kreditu.

2. 2. U daljnjem podnesku od 31. svibnja 2023. osporio je tužiteljici status potrošača.

2. 3. Tužiteljica je u podnescima od 24. rujna 2020. osporila prigovore i navode iz odgovora na tužbu kao neosnovane, dok je na pripremnom ročištu osporila osnovanost prigovora radi prijeboja te je istaknula prigovor zastare potraživanja koje je stavljeno u prijeboj. Ujedno je navela da tuženik nema pravo na zatezne kamate kao nesavjesna ugovorna stranka.

3. U dokaznom postupku pročitani su ugovor o kreditu (str. 5-12), obavijesti o izmjeni kamatne stope (str. 13-15), dodatak broj 1. ugovoru o kreditu (str. 16-17), tečajna lista (str. 18), promet po kreditu (str. 19-27), dokumentacija priložena uz odgovor na tužbu (str. 89-96, 105-144, 156-209), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Goranke Šmer Maraš od 16. srpnja 2024. (str. 490-597) te dopuna nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 28. travnja 2025. (str. 699-723). Pored toga saslušana je tužiteljica (str. 482-483). Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni jer su na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđene sve činjenice potrebne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. 1. Prigovor radi prijeboja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za švicarski franak te isplata preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi uvećano za zatezne kamate od dospijeća do isplate. Zahtjev se temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, neovisno o tome što je sklopljen dodatak broj 1 ugovora o kreditu u skladu s ZID ZPK/15. Ujedno je predmet postupka zahtjev za utvrđenje ništetnim navedenog dodatka broj 1 ugovora o kredite te isplata razlike između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s valutnom klauzulom u eurima i kunskom protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima obračunate po početnom tečaju.

6. Nije sporno da su tuženik, kao kreditor, i tužiteljica, kao korisnica kredita 15. studenog 2005. sklopili ugovor o kreditu broj 051115102056 SP, solemniziran kod javnog bilježnika Marije Blečić pod posl. br. OU 473/2005-1 17. studenog 2005. Tužiteljici je odobren kredit u iznosu 144.000,00 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za švicarski franak banke na dan puštanja kredita u tečaj. U čl. 1. tog ugovora utvrđeno je da su ugovorne strane suglasne da se iznosi isplate kredita i otplate (obveza) kredita obračunavaju primjenom valutne klauzule. Svaki će se povrat izvršen u kunama obračunavati u švicarskim francima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za švicarski franak na dan uplate anuiteta. U čl. 2.t. 3. i 4. ugovoreno je kredit odobren na rok od dvadeset pet godina i otplata kredita vršit će se u tristo jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate. Također su ugovorili (čl. 3 ugovora) da kamatna stopa iznosi 4,89 % godišnje s time da je kamatna stopa promjenjiva. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Tijekom otplate kredita kamatna stopa mijenjala se od početno ugovorene od 4,89 % u nekoliko navrata. U razdoblju od 29. studenog 2005. do 6. siječnja 2008. iznosila je 4,89 %, od 7. siječnja 2008. do 15. lipnja 2008. 5,89 %, od 16. lipnja 2008. do 9. studenog 2008. 6,25 %, od 10. studenog 2008. do 14. siječnja 2011. 6,75 %, od 7. lipnja 2009. do 14. siječnja 2011. 6,99 %, od 15. siječnja 2011. do 31. prosinca 2013. 6,24 % te od 1. siječnja 2014. 3,23 %. Tijekom otplate mijenjao se tečaj švicarskog franka.

6. 1. Stranke su 15. siječnja 2016. sklopile Dodatak broj 1 ugovora o kreditu u skladu ZID ZPK/15. (čl. 1. aneksa), kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskim francima u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Prema sačinjenom izračunu konverzije iznos nedospjele glavnice u usporednom kreditu u valuti euro po realiziranoj otplati bio 72.108,69 eura. Tužiteljici je takvim izračunom utvrđeno da njezine realizirane uplate po kreditu premašile potreban iznos za namirenje obveza po simuliranom kreditu s valutnom klauzulom u eurima, stoga je tuženik tužiteljici utvrdio u provedenoj konverziji na dan 20. siječnja 2016. pretplatu u iznosu 3.357,14 eura koja je korištena za namirenja obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u eurima.

7. Sporni su osnova i visina tužbenog zahtjeva te da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Pritom je odlučno za predmet spora da li tužiteljica može osnovano zahtijevati utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule vezanu uz švicarski franak nakon što je sklopila dodatak osnovnom ugovoru u skladu sa ZID ZPK/15., te slijedom toga ima li pravo na povrat s osnove preplaćenih kamata i valutne klauzule vezane uz švicarski franak. Sporno je i da li je valjan sporazum o konverziji. Također je sporno da li tužiteljica u konkretnom slučaju ima status potrošača.

8. Prema čl. 3. ZZP/03. potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

8. 1. Prema čl. 1. 1. tog ugovora o kreditu stranke su ugovorile da je namjena sredstava stambeni kredit za adaptaciju obiteljske kuće i povrat kredita tuženiku. Ujedno je u čl. 7 ugovora, naslovljen „način korištenja (adaptacija obiteljske kuće i povrat kredita u OTP banci)“, navedeno da se korisnik kredita obvezuje koristiti kredit samo za ugovorenu namjenu, te da će se dio odobrenog kredita potreban za zatvaranje stambenog kredita doznačiti na račun Banke, dok će ostali dio odobrenog kredita namijenjen adaptaciji kuće, doznačiti na tekući račun korisnika kredita.

8. 2. Na okolnosti namjene kredita saslušana je tužiteljica koja je navela da je dio sredstva iskoristila za adaptaciju obiteljske kuće na adresi u [adresa]. Prije toga radilo se o ruševini koju je obnovila. U toj kući stanuje. Tu nekretninu nije nikad iznajmljivala, niti je na adresi te nekretnine imala prijavljen obrt ili trgovačko društvo. Ostatak sredstava iskoristila je za zatvaranje drugog kredita.

8. 2. 1. Sud je u tom dijelu u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit budući da je ona iskazivala vjerodostojno, u skladu sa sadržajem ugovora o kreditu.

8. 3. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/ pružatelja usluga.

8. 4. U konkretnom slučaju tužiteljica je predmetni ugovor o kreditu sklopila kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu otplate ranije uzetog kredita kod tuženika te za adaptaciju nekretnine za potrebe stanovanja, pa ona ima svojstvo potrošača. Na tuženiku je bio teret dokaza da je kredit u smislu čl. 2. st. 1. t. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009. i dr.) transakcija tužiteljice unutar njezine poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, a on to u postupku nije dokazao.

9. Zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odluci tuženika i valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak se temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim odlukama donesenim povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (u tzv. predmetu „Potrošač“).

9. 1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13–4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim njegovim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnik kreditnih usluga, kao potrošač, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

9. 2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama posl. br. Revt–249/2014–2 od 9. travnja 2015. i posl. br. Rev–2221/2018–11 od 3. rujna 2019. potvrdio utvrđenja iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. 3. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502.a – 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013.) i čl. 131. – 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., ZZP/07.) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu. U skladu s tim se tužiteljica u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

9. 4. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak u skladu s čl. 502. c. ZPP–a i čl. 118. ZZP/14 postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

9. 5. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora te predstavlja potrošački ugovor. Stoga se i na taj ugovor primjenjuju utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13–4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017–10 od 14. lipnja 2018.

9. 6. Tuženik je osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva u tom dijelu, u bitnome, naveo sve činjenice već istaknute, preispitane i otklonjene u postupku kolektivne zaštite. Njegovi navodi da je tužiteljica kao potrošač u postupnosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja švicarskog franka na osnovu kojih je mogla donijeti informiranu odluku nisu prihvaćeni kao osnovani. Iz iskaza tužiteljice, koji je u cijelosti pozitivno cijenjen, utvrđeno je da od strane tuženika nije bila obaviještena o posljedicama i eventualnim rizicima sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak, nije joj bilo ponuđeno sklapanje ugovora o kreditu u drugoj valuti, kao i da joj nisu bile posebno pojašnjene ugovorne odredbe.

10. U ovom postupku na tuženiku je bio teret dokaza da je tužiteljica kao potrošač faktički mogla utjecati na sadržaj odredbi ugovora koje je definirao trgovac na način da je pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe odnosno da je prije sklapanja ugovora o kreditu bio ispunjen uvjet prethodnog pregovaranja, međutim on to nije učinio. Predmetni ugovor o kreditu je tipski unaprijed formulirani ugovor na čiji sadržaj tužiteljica nije mogla utjecati. Na njemu je bio i teret dokaza tvrdnje da je tužiteljica bila upoznata sa svima elementima i rizicima promjene kamatne stope i promjene tečaja, a na osnovi kojih bi onda mogla donijeti informiranu odluku i pravnim i ekonomskim posljedicama koje za nju proizlaze iz predmetnog pravnog posla, što on također nije dokazao u ovom postupku.

11. Predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu koje su visinu obveze vezale uz švicarski franak su nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, već ih je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, a tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o sklapanju ugovora o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane – tuženika, te su navedene odredbe protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. u vezi 87. st. 1. ZZP/03. nepoštene, a time i ništetne.

12. Nisu osnovani navodi tuženika da tužiteljica ne može osnovano tražiti utvrđenje ništetnim dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i valutnu klauzulu u švicarskim francima nakon što je sklopila Dodatak broj 1. ugovora o kreditu u skladu s ZID ZPK/15.

12. 1. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi u skladu s čl. 110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991., 73/1991., 3/1994., 111/1993., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999., 88/2001., dalje: ZOO/91.), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost ugovora u skladu s čl. 104. i 107. ZOO/05. utvrđuje ex tunc odnosno od sklapanja ugovora. U čl. 107. ZOO–a je određeno da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

12. 2. Vrhovni suda Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. broj Rev– 2868/2018–2 od 12. veljače 2019. utvrdio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu u skladu sa ZID ZPK/15. tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju.

13. Neosnovan je prigovor tuženika da je tužba preuranjena jer joj se tužiteljica nije obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Ugovorom o kreditu nije ugovorena obvezatnost pokušaja mirnog rješenja spora, niti su ugovorene posljedice za slučaj ako se tužiteljica ne bi obratila tuženiku prije pokretanja sudskog postupka.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. I. i II. izreke.

15. Zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti sporazuma o konverziji (Dodatka broj 1. ugovora o kreditu broj: 051115102056) nije osnovan. Neovisno o utvrđenju ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZKP/15. ima pravne učinke i valjan je.

15. 1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. Gos–1/2019–36 od 4. ožujka 2020., iznio pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15. ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. 2. Vještak Goranka Šmer Maraš je u nalazu i mišljenju, koji nalaz je u tom dijelu prihvaćen kao objektivan i jasan, utvrdila da je predmetni sporazum o konverziji sklopljen u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

15. 3. Stoga je odbijen u tom dijelu tužbeni zahtjev i odlučeno kao u t. V. izreke.

16. Suprotno navodima tuženika, sklapanje sporazuma o konverziji, samo po sebi ne dovodi do prestanka prava tužiteljice da potražuje povrat preplaćenog, odnosno onog što je kao davatelj kredita naplatio od tužiteljice na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ako glede toga nije u potpunosti obeštećena iznosom priznatim prilikom konverzije.

16. 1. Konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15. kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je između ugovornih strana postignut sporazum o konverziji iz čl. 19. b i 19.c ZID ZPK/15. na način kako je to propisano tim zakonom. Svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti švicarski franak kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti euro. Odredbama ZID ZPK/15., a niti u sporazumima sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja pitanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u švicarskim francima ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se navodi način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule, a ništetnost je nastupila iz razloga što su banke bez prethodnog pregovaranja s potrošačima kao korisnicima kredita jednostrano odnosno nepošteno mijenjale početno ugovorenu kamatnu stopu te ugovarale nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli vezanu uz švicarski franak. Konverzija kredita u valuti švicarski franak u kredit u valuti euro, izvršena na temelju ZID ZPK/15., odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, a ne i na izvanugovorne obveze stranaka kao što su restitucijski zahtjevi korisnika kredita s osnove ništetnih ugovornih odredbi. Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenim dodacima ugovora kojima je izvršena konverzija pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

16. 2. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i s pravnim shvaćanjem Suda EU izraženom u presudi broj C–118/17 od **.**.2019. – EŽ protiv Erste Bank Hungary ZrtSF, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju je riječ o izmjeni ugovora intervencijom stranaka jer je ZID ZPK/15. predvidio mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji, a s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja švicarskog franka te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) upitno je da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja švicarskog franka, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije, što u konkretnom slučaju proizlazi iz iskaza tužiteljice, koji je i u tom dijelu prihvaćen kao istinit. Ona je navela da je sklopila sporazum o konverziji iz razloga što joj je gotovo cijela plaća išla na otplatu kredita s obzirom na to da joj je početna rata bila oko 3.900,00 kuna da bi potom narasla na 6.000,00 kuna, „da je morala to napraviti da bi imali od čega živjeti“.

16. 3. Također, prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u presudi broj C–452/18 od 9. srpnja 2020. – XZ protiv Ibercaja Banco SA nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome one se izuzimaju od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi se tužiteljica prilikom sklapanja Dodatka br. 1. odrekla svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Iz njezina je iskaza utvrđeno da je sklapanju navedenog sporazuma pristupila jer više nije mogla podmirivati rate kredita s obzirom na primanja koja je ostvarivala zbog rasta kamatnih stopa i tečaja švicarskog franka.

16. 4. Takva pravna shvaćanja iznijeta su i odlukama Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž–3773/2020–5 od 26. lipnja 2024. i Gž 2356/2021–7 od 24. travnja 2025., kao i Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž–498/2024–2 od 2. rujna 2024. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1096/2022–2.

16. 5. Slijedom navedenog tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu na temelju čl. 104. st. 1. ZOO/91. u vezi s čl. 210. st. 1. ZOO/91. Tuženik je dužan vratiti tužiteljici utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bila obvezna platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je dolazilo do rasta kamatne stope i tečaja švicarskog franka i to prema početno kamatnoj stopi od 4,89 % do 31. prosinca 2013., a od 1. siječnja 2014. do konverzije po stopi 3,23 % (prema zakonskom propisu), te srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (1 švicarski franak je iznosio 4,7784110 kuna).

17. Visina potraživanja po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš od 16. srpnja 2024., dopunjenog 28. travnja 2025. Tužiteljica je više uplatila na ime razlike po osnovi kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu prema početnom otplatnom planu od 4,89 % do 31. prosinca 2013., a od 1. siječnja 2014. do konverzije po stopi 3,23 % (prema tada važećim zakonskim propisima), u razdoblju do 20. siječnja 2016. ukupno 8.237,63 eura (tzv. pozitivna pretplata), na svaku pojedinu razliku po mjesečnom anuitetu obračunate su zatezne kamate od uplate anuiteta do dana konverzije (20. siječnja 2016.) koje iznose ukupno 5.019,12 eura. Tužiteljica je po osnovi višeg tečaja švicarskog franka u odnosu na početni tečaj važeći na dan isplate kredita više uplatila na ime tečajne razlike do 20. siječnja 2016., pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate tečaj švicarskog franka bio jednak tečaju na dan isplate kredita, ukupno 11.041,41 eura (tzv. pozitivna pretplata). Na svaku pojedinu razliku više uplaćenog po osnovi tečaja po mjesečnom anuitetu obračunate su zatezne kamate od uplate anuiteta do dana konverzije (20. siječnja 2016.) koje iznose ukupno 3.578,49 eura. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 20. siječnja 2016. razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s valutnom klauzulom u eurima i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima obračunate po početnom tečaju iznosi 4.918,83 eura, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Tuženik je tužiteljici u provedenoj konverziji na dan 20. siječnja 2016. godine utvrdio pretplatu u iznosu 3.357,14 eura koja je korištena za namirenje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u eurima. Tražbine se zatvaraju na način da se najprije zatvaraju zatezne kamate obračunate do dana konverzije, pa potom pojedinačne tečajne razlike u anuitetima (čl. 312. ZOO/91.), pa kada se iznos ukupno obračunatih zateznih kamata na svaki preplaćeni iznos s osnova promjene kamatne stope i tečaja do 20. siječnja 2016. (8.597,61 eura), umanji za pretplatu iz konverzije (3.357,14 eura), preostali iznos zateznih kamata iznosi 5.240,47 eura. U odnosu na izvršene izračune preplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici nije izvršena restitucija u cijelosti, te tužiteljica nije konverzijom stavljena u položaj u kojem bi bila da je kredit obračunat od isplate kredita do konverzije po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju.

17. 1. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegovu dopunu. S druge strane tuženik je u podnescima od 29. kolovoza 2024. i 12. lipnja 2025. paušalno prigovorio matematičkim izračunima vještaka sadržanim u osnovnom nalazu i mišljenju, kao i u njegovoj dopuni, te je uz to priložio izračune koje je sam sačinio, u bitnome jer smatra da je vještak bio dužan kod izračuna uzeti u obzir i razdoblja u kojem je tužiteljica vršila otplatu mjesečnih anuiteta po manjoj stopi u odnosu na početnu kamatnu stopu te po nižem tečaju u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tzv. negativne razlike). Kako je tuženik iznio paušalne prigovore na nalaz i mišljenje vještaka (kao i njegovu dopunu), upirući u bitnom na navedene negativne razlike, to nije postojala potreba da se poziva vještak da se očituje na tako iznijete prigovore tuženika, uostalom tuženik to nije ni predložio u tijeku postupka.

17. 2. Stoga, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka (uključujući i njegovu dopunu), kao argumentirane, jasne i objektivne.

18. Tuženik neosnovano ukazuje na negativne tečajne razlike i razlike po osnovi kamatne stope jer tužiteljica uplatama manjih mjesečnih anuiteta zbog niže kamatne stope i nižeg tečaja švicarskog franka u odnosu na početne nije stekla ništa bez osnove, pa ne može ni postojati njezina obveza na vraćanje bilo kakvog iznosa prema općem pravilu o stjecanju bez osnove. Pritom tuženik u tom dijelu nije ni postavio odgovarajući zahtjev u okviru kojeg bi se onda moglo raspravljati i odlučivati o anuitetima za mjesece u kojima je uplaćeno manje od onoga što bi tužitelj bio dužan uplatiti po početnom tečaju. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. iznio pravni stav da "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.".

19. U konkretnom slučaju je na temelju provedenog vještačenja utvrđeno da je tužiteljica sklapanjem dodatka o konverziji samo manjim dijelom obeštećena i to za utvrđeni iznos pretplate u visini 3.357,14 eura, budući da je uslijed povećanja kamatne stope i povećanja tečaja švicarskog franka od isplate kredita do provedene konverzije ukupno preplatila 19.279,04 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Stoga sklapanjem dodatka o konverziji nije došlo do uspostave ravnoteže između stranaka nakon utvrđenja ništetnima ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

20. Dakle, tužiteljica je ukupno preplatila 19.279,04 eura po osnovi predmetnih ništetnih ugovornih odredbi, na koje iznose teku zatezne kamate do isplate, a koje do dana konverzije (20. siječnja 2016.), umanjene za iznos pretplate priznat u konverziji, iznose 5.240,47 eura. Zatezne kamate pripadaju joj na iznose preplate od dana plaćanja, odnosno od kada je tuženik primio uplate kao nepošteni stjecatelj (čl. 1111. u vezi s čl. 1115. ZOO/05.). To stoga što je tuženik na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu od tužiteljice naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti. Pritom, stav je ovoga suda da je tuženik nepošten stjecatelj jer je, s obzirom na čl. 81. ZZP/03., već u trenutku sklapanja ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe ništetne te da, sve ono što na temelju njih bude primio, da mu ne pripada. Iz pregleda uplata po kreditu te nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica vršila uplate mjesečnih anuiteta u ugovorenom roku dospijeća (prvog dana u mjesecu).

20. 1. Iznos dospjelih zateznih kamata do dana konverzije umanjen je za pretplatu priznatu u konverziji u skladu s izračunom vještaka primjenom čl. 312. ZOO/91. jer korisnik kredita ne može kumulirati pretplatu koja mu je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego ima pravo na razliku ako ona postoji (takvo pravno shvaćanje iznijeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 1096/2022 od 8. studenog 2022.).

21. Prigovor zastare tuženika je neosnovan.

21. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 104. st. 1. ZOO/91., kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

21. 2. Kako je kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pravomoćno okončan u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13–4 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/2017–10 od 14. lipnja 2018., to do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 11. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

21. 3. Valja nadodati da nije osnovan niti tuženikov prigovor zastare u dijelu u kojem je došlo do preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike posl. br. Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

22. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 24.519,51 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos 19.279,04 eura od 21. siječnja 2016. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena (t. III. izreke).

23. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu po osnovi pretplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (zahtjev za isplatu ostatka zateznih kamata obračunatih na preplaćene iznose do dana konverzije (20. siječnja 2016.) u iznosu 3.357,14 eura) (dio t. IV. izreke).

24. Osim iznosa po osnovi preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli do dana konverzije, tužiteljica potražuje isplatu razlike između nedospjele glavnice definirane od strane tuženika u provedenoj konverziji na dan 20. siječnja 2016. prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke i glavnice u valuti švicarski franak prema realiziranoj otplatu u iznosu 4.918,83 eura.

24.1. Razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u skladu s odredbama ZID ZPK/15. u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala glavnica u švicarskim francima pretvori u kunsku po početnom tečaju. S obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je sporazum o konverziji valjan i da proizvodi pravi učinak, te da je konverzija u cijelosti provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, tužiteljici ne pripada pravo na isplatu razlike glavnice.

24. 2. Slijedom navedenog odbijen je po toj osnovi zahtjev tužiteljice za isplatu 4.918,83 eura sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate (dio t. IV. izreke).

25. Prigovor radi prijeboja tuženika nije osnovan. Tuženik u prijeboj stavlja potraživanje po osnovi pretplate koja je tužiteljici priznata prilikom sklapanja dodatka ugovora u skladu s ZID ZPK/15. Međutim, vještak je u nalazu i mišljenju uračunao iznos preplate priznat tužiteljici u konverziji prilikom izračuna ukupno preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi s pripadajućim zateznim kamatama te je za taj iznos odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu. Pritom valja istaknuti da tuženik izjavljuje prijeboj po osnovi pretplate koja je utvrđena u konverziji prema simuliranom izračunu koji predstavlja iznose koje je tužiteljica više uplatila do dana konverzije prema simuliranom otplatnom planu za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i koji iznos se koristio za namirenje budućih anuiteta, pa prema mišljenju ovog suda tzv. pretplata utvrđena u konverziji ne može predstavljati tražbinu tuženika prema tužiteljici. Stoga je odlučeno kao u t. VI. izreke.

26. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

26. 1. Prema čl. 154. st. 2. ZPP–a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. 2. Tužiteljica je u sporu uspjela u pogledu osnove i visine s 75 %, što ukupno iznosi 150 %, a podijeljeno s dva je 75 %. S druge strane, tuženik je glede osnove i visine uspio s 25 %, ukupno 50 %, a što podijeljeno s dva iznosi 25 %. Kada se nakon toga oduzme veći postotak s kojim je uspjela tužiteljica od manjeg postotka uspjeha tuženika dobije se 50 %, pa tuženik treba tužiteljici naknaditi 50 % opravdanog i potrebnog troška.

26. 3. Tužiteljici je zatražila naknadu troškova za zastupanje kod sastava tužbe 250 bodova, sastava podnesaka od 24. rujna 2020., 15. siječnja 2024., 3. rujna 2024., 6. rujna 2024., 19. svibnja 2025. i 3. srpnja 2025. po 250 bodova, te kod pristupa na ročišta 13. studenog 2020., 25. listopada 2023., 13. prosinca 2023. i 10. srpnja 2025. po 250 bodova, ukupno 2750 bodova, uvećano za PDV 25 %, sudske pristojbe na tužbu i presudu 193,78 eura te trošak financijskog vještačenja 950,00 eura. Zatražila je i naknadu materijalnih troškova korištenja osobnog automobila radi pristupa ročištima 13. studenog 2020., 25. listopada 2023., 13. prosinca 2023. i 10. srpnja 2025. na relaciji [adresa] (4 x 100 kilometara, ukupno 400 kilometara x 0,5 eura) ukupno 200,00 eura te po osnovi izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na četiri ročišta (13. studenog 2020., 25. listopada 2023., 13. prosinca 2023. i 10. srpnja 2025.) po dva sata po ročištu uvećano za 25 bodova, ukupno 400,00 eura. Sveukupno potražuje naknadu troškova postupka u iznosu 8.618,78 eura.

26. 4. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP–a tužiteljici su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe od 11. lipnja 2019. u iznosu 500,00 eura (tar. br. 7. t. 1. u vezi tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT), kod pristupa ročištima 13. studenog 2020., 25. listopada 2023., 13. prosinca 2023. i 10. srpnja 2025. po 500,00 eura (tar. br. 9. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT–e), kod sastava podneska od 24. rujna 2020. (očitovanje na odgovor na tužbu), 3. rujna 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) i 19. svibnja 2025. (očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja te usklađenje tužbenog zahtjev s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka) po 500,00 eura (tar. br. 8. t. 1. u vezi s tar. br. 7. t. 1., tar. br. 52. t. 3. i tar. br. 54. OT–e), dok joj je kod sastava podneska od 15. siječnja 2024. odmjerena nagrada u iznosu 50,00 eura (tar. br. 8. t. 4. u vezi s tar. br. 54. OT–e). Na odmjerene troškove zastupanja u iznosu 4.050,00 eura, pripada joj i PDV 25% što iznosi 1.012,50 eura (tar. br. 46. OT–e). Pored toga priznati su joj troškovi financijskog vještačenja u iznosu 950,00 eura te sudska pristojba na tužbu u podmirenom iznosu 180,50 eura u skladu s tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/2019.), dok joj daljnji zatraženi iznos sudske pristojbe u visini 13,27 eura na ime rješenja o pristojbi nije priznat jer se radi o trošku koji je nastao krivnjom tužiteljice, pa takav trošak ne može pasti na teret tuženik.

26. 5. Tužiteljici nisu kao opravdani priznati troškovi sastava podnesaka od 6. rujna 2024. s obzirom na to da joj je priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2024., pa je sve navode mogla iznijeti u jednom podnesku, nije joj priznat ni trošak sastava podneska od 3. srpnja 2025. jer je navode iz tog podneska mogla iznijeti na ročištu glavne rasprave 10. srpnja 2025., za koje joj je priznata nagrada za pristup, stoga navedeni, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bili potrebni za postupak. Ne pripada joj ni trošak sudske pristojbe na presudu jer prema sada važećim odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018. i 51/2023.) potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa su oslobođeni plaćanja pristojbi. U smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici nisu priznati ni troškovi izbivanja iz pisarnice tijekom putovanja na ročišta kao ni troškova prijevoza na relaciji [adresa] jer se ne radi o nužnim troškovima. Tužiteljica je imala mogućnost izbora punomoćnika za zastupanje u ovoj pravnoj stvari sa sjedištem na području ovog suda, pa za tako nastale troškove ne može u ovom postupku odgovarati tuženik.

26. 6. Dakle, ukupno priznati troškovi postupka tužiteljici iznose 6.193,00 eura, pa joj je tuženik dužan naknaditi 50 % tako priznatih troškova, odnosno 3.096,50 eura.

26. 7. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP–a tužiteljici na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate od presuđenja do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23.) uvećanoj za tri postotna poena.

26. 8. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka isplatom 3.096,50 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. rujna 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO/23. uvećanoj za tri postotna poena, dok su odbijeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu te zahtjev tuženika u cijelosti.

U Pazinu 11. rujna 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica p. p.,

2. tuženik p. p.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte