Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2035/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koji je zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-687/2022-40 od 4. lipnja 2024., u sjednici održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-687/2022-40 od 4. lipnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 417,29 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 8.353,55 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 1.250,04 eura (točka III. izreke), dok je za više zatraženi iznos obijen zahtjev tuženika (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev i obvezan na plaćanje troškova postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je ospori sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je regresni zahtjev za naknadu štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. isplaćen s osnove obiteljske mirovine SG (udovici umrloga osiguranika tužitelja), supruzi osiguranika tužitelja KG, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 17. studenoga 1981.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka – Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb od 26. srpnja 2023. proizlazi da je iznos isplaćene obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju bio 66.083,91 kuna, a pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u predmetnom razdoblju, ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine da bi iznosio 62.939,69 kuna, pa da je više isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u utuženom razdoblju 3.144,22 kuna, odnosno zbroj mjesečnih iznosa preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije da iznosi 417,29 eura,

- da je dopunskim nalazom i mišljenjem utvrđeno da iznos isplaćene obiteljske mirovine u predmetnom razdoblju iznosio 66.083,91 kuna, a pod pretpostavkom da bi osiguranik iskoristio pravo na odlazak u starosnu mirovinu od dana kada je navršio 65 godina života te pod pretpostavkom da nije bilo predmetnog štetnog događaja, od 1. lipnja 2020. do 31. svibnja 2022. procijenjeni iznos starosne mirovine iznosio bi 94.404,73 kuna, pa je manje isplaćeno po osnovi obiteljske mirovine u odnosu na procijenjenu starosnu mirovinu u predmetnom razdoblju 28.320,82 kuna, odnosno 3.758,79 eura.

6.1. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je smatrao da na temelju članka 27. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; dalje ZOOP) obveza tuženika da naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa kod činjenice da je ovdje riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, to bi obveza tuženika postojala samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, zbog čega je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev samo u pogledu utvrđene razlike, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovoj fazi postupka ostala je sporna primjena materijalnog prava odnosno da li se predmet spora ima raspraviti primjenom odredbi Zakonu o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZOMO) kako tvrdi tužitelj, a što ponavlja i u svojoj žalbi, jer da je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu utvrđeno prema odredbama tog zakona ili primjenom odredbi ZOOP-u kao posebnog zakona, a kako to tvrdi tuženik.

8. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmet spora raspravio primjenom odredbi ZOOP-a.

8.1. Pri tome, prvostupanjski sud naglašava odredbe članka 27. stavka 1., stavka 2. i 3. ZOOP-a kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

8.2. Takav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dakle, stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj svojoj osiguranici SG isplaćuje priznatu obiteljsku mirovinu a zbog smrtnog stradavanja u prometnoj nesreći njenog supruga KG, i da postoji razlika koju bi na temelju članka 27. stavaka 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik bio dužan isplatiti tužitelju u dosuđenom iznosu od 417,29 eura.

8.3. Naime, odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

"Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.),

Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.),

Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.),

Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.);"

pa u takvom pravnom okviru kod nesporne činjenice da je pravomoćnim i konačnim rješenjem tužitelja utvrđena obiteljska mirovina upravo uslijed smrti osiguranika, slijedom čega je za zaključiti da se ne radi o situaciji iz članka 27. stavka 3. ZOOP-a, kada bi tuženik, kao društvo za osiguranje bio u obvezi naknaditi tužitelju razmjerni iznos mirovine.

9. Prema tome, kako tužitelj postavlja zahtjev za isplatom ukupno isplaćenih iznosa obiteljske mirovine te ne tvrdi da bi postojale pretpostavke koje proizlaze iz navedenih odredbi ZOMO-a i ZOOP-a u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud donio presudu, uslijed čega se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom, tako da ju je trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

10. Daljnje žalbene tvrdnje u kojima se tužitelj poziva na svoje viđenje primjene materijalnog prava nisu od značaja u žalbenom stadiju postupka i ne dovode ovaj sud do drugačijeg zaključka.

11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tuženika trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

Split, 11. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević