Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-139/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB 18683136487, iz Zagreba, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu poslovni broj 20 Pr-89/2019-22 od 13. siječnja 2023., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-89/2019-25 od 16. siječnja 2023., te dopunskog rješenja poslovni broj Pr-89/2019-24 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu poslovni broj 20 Pr-89/2019-22 od 13. siječnja 2023., koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-89/2019-25 od 16. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. i sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.097,14 eura / 23.335,42 kn zajedno sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.841,53 eura / 13.875,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.200,00, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbe u iznosu od 248,86 eura, sve to u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužene kao osnovana i preinačava dopunsko rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr- 89/2019-24 od 13. siječnja 2023 kojim je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 82,95 eura/ 625 kn, na način da se odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-89/2019-25 od 16. siječnja 2023. suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, OIB 52634238587, da tužitelju AZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.097,14 EUR / 23.335,42 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 17,39 EUR / 131,00 kn od 16.08.2014.

61,89 EUR / 466,31 kn od 16.09.2014.

59,35 EUR / 447,20 kn od 16.10.2014.

39,30 EUR / 296,10 kn od 16.11.2014.

60,27 EUR / 454,08 kn od 16.12.2014.

56,76 EUR / 427,70 kn od 16.01.2015.

59,35 EUR / 447,20 kn od 16.02.2015.

50,22 EUR / 378,40 kn od 16.03.2015.

36,52 EUR / 275,20 kn od 16.04.2015.

63,92 EUR / 481,60 kn od 16.05.2015.

52,60 EUR / 396,33 kn od 16.06.2015.

54,79 EUR / 412,80 kn od 16.07.2015.

52,40 EUR / 394,80 kn od 16.08.2015.

52,60 EUR / 396,33 kn od 16.09.2015.

64,22 EUR / 483,84 kn od 16.10.2015.

55,04 EUR / 414,72 kn od 16.11.2015.

9,61 EUR / 72,40 kn od 16.12.2015.

57,65 EUR / 434,40 kn od 16.02.2016.

48,04 EUR / 362,00 kn od 16.03.2016.

52,64 EUR / 396,60 kn od 16.04.2016.

67,26 EUR / 506,80 kn od 16.05.2016.

31,45 EUR / 237,00 kn od 16.08.2016.

57,45 EUR / 432,84 kn od 16.09.2016.

70,38 EUR / 530,32 kn od 16.10.2016.

73,73 EUR / 555,56 kn od 16.11.2016.

70,38 EUR / 530,32 kn od 16.12.2016.

70,38 EUR / 530,32 kn od 16.01.2017.

30,77 EUR / 231,84 kn od 16.02.2017.

5,64 EUR / 42,50 kn od 16.03.2017.

39,24 EUR / 295,69 kn od 16.04.2017.

78,97 EUR / 595,00 kn od 16.05.2017.

49,05 EUR / 369,60 kn od 16.06.2017.

30,77 EUR / 231,84 kn od 16.07.2017.

37,60 EUR / 283,36 kn od 16.08.2017.

70,05 EUR / 527,80 kn od 16.09.2017.

77,07 EUR / 580,72 kn od 16.10.2017.

73,56 EUR / 554,26 kn od 16.11.2017.

75,05 EUR / 565,46 kn od 16.12.2017.

78,62 EUR / 592,34 kn od 16.01.2018.

41,02 EUR / 309,04 kn od 16.02.2018.

37,52 EUR / 282,73 kn od 16.04.2018.

67,39 EUR / 507,72 kn od 16.05.2018.

71,78 EUR / 540,82 kn od 16.06.2018.

67,39 EUR / 507,72 kn od 16.07.2018.

42,88 EUR / 323,12 kn od 16.08.2018.

71,78 EUR / 540,82 kn od 16.09.2018.

71,08 EUR / 535,56 kn od 16.10.2018.

66,96 EUR / 504,53 kn od 16.11.2018.

26,92 EUR / 202,85 kn od 16.12.2018.

67,69 EUR / 510,00 kn od 16.01.2019.

53,05 EUR / 399,70 kn od 16.02.2019.

73,21 EUR / 551,64 kn od 16.03.2019.

7,53 EUR / 87,56 kn od 16.04.2019.

55,46 EUR / 417,90 kn od 16.05.2019.

74,27 EUR / 559,58 kn od 16.06.2019.

73,21 EUR / 551,64 kn od 16.07.2019.

31,83 EUR / 239,82 kn od 16.08.2019.

izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.841,53 EUR / 13.875,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućim od donošenja ove presude 13. siječnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana. Poslovni b roj: 20 Pr-89/2019-22 3

II. U preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkom I. zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan za iznos od 663,61 EUR / 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je pod točkom I. izreke usvojen tužbeni zahtjev i dopunskog rješenja žali se tužena iz svih žalbenih razloga, predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 -dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tužene na radnom mjestu pravosudnog policajca, za isplatu novčane naknade za neiskorišteni odmor (stanku) u utuženom razdoblju i to od srpnja 2014. do srpnja 2019. U činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je zaposlen na radnom mjestu pravosudni policajac kod Ministarstva pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, da je raspoređen na rad u Odgojni zavod u Turopolju, ali da mu tužena zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova, u spornom razdoblju nije omogućila korištenje dnevnog odmora tijekom rada u turnusima.

8. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude, proizlazi:

- da je tužitelj zaposlen u Odgojnom zavodu Turopolje od 2005. godine,

- da je u spornom razdoblju bio raspoređen rješenjem na radno mjesto pravosudnog policajca u Odgojni zavod u Turopolju, Odjel osiguranja,

- da je u tom razdoblju radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48,

- da iz platnih lista proizlazi da su tužitelju obračunati troškovi za „gablec“ (topli obrok) i "kantinu" u mjesecima kada je konzumirao topli obrok,

- da je iskazima svjedoka CZ, BZ, FZ i JZ, utvrđeno da više godina postoji manjak pravosudnih policajaca i da službenici ne mogu koristiti stanku ili je ne mogu koristiti u cijelosti, time da nije prihvaćen dio iskaza svjedoka ŽZ u dijelu kojem navodi da službenici samo iznimno nisu mogli koristiti stanku zbog manjka osoblja.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz stajalište da je nebitno je li tužena vodila evidenciju korištenja stanki, već je bitna činjenica da tužitelj faktični nije koristio stanku i da mu tužena nije omogućila korištenje stanke. Ovo stajalište prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti kao pravilno.

10. Prema odredbama članka 73. stavak 1. i 5. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje:ZR), koji je bio na snazi u spornom razdoblju, radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora, time da se vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme. Prema članku 73. stavak 4. ZR, vrijeme odmora ( stanke ) ubraja se u radno vrijeme.

11. Prema odredbama članka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 112/17, 12/18, 2/19 - dalje: KU/17 ), službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

12. Prema članku 42. KU/17, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

12.1 Obzirom da se vrijeme dnevne stanke ubraja u plaćeno osmosatno radno vrijeme, prema shvaćanju ovog suda, rad za vrijeme dnevne stanke nije prekovremeni rad u koji se uračunava rad duži od propisanog osmosatnog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca. U smislu odredbi članka 89. stavak 1. ZR, te članka 42. KU/17, zbog nemogućnosti korištenja stanke, službenik ima primarno pravo zahtijevati da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

12.2. Ostvarenje zakonskog prava na slobodne dane zbog nemogućnosti korištenja stanke iz članka 42. KU/17, pretpostavlja postojanje odgovarajuće evidencije o neiskorištenim stankama. Prema Tumačenju broj 1/9 od 19. studenog 2020. Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, evidenciju radnog vremena može zatražiti sam službenik i namještenik za sebe ili u njegovo ime povjerenik sindikata kojeg je član uz njegovu pisanu suglasnost. U smislu navedenog Tumačenja, evidenciju neiskorištenih stanki nije dužan voditi poslodavac, ako u tom pravcu nema zahtjeva bilo samog radnika ili u njegovo ime povjerenika sindikata.

12.3. Polazeći od naprijed navedenih odredaba ZR i KU/17, i utvrđenja pobijane presude o odlučnim činjenicama izloženih u točki 8., prema stajalištu ovog suda, tužitelj bi imao pravo na novčanu naknadu zbog nemogućnosti korištenja stanke ili pauze u slučaju da je tražio slobodne dane na ime evidentiranih nekorištenih stanki koje mu tužena nije priznala, i/ili u slučaju da mu je tužena priznala slobodne dane po osnovi evidentiranih neiskorištenih stanki, ali mu nije omogućila korištenje priznatih slobodnih dana. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo sporno da tužitelj nije tražio slobodne dane zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) kroz sporno razdoblje.

13. Iz citiranih odredbi proizlazi da se stanka ubraja u radno vrijeme (dakle vrijeme nazočnosti radnika na radu) pa se time razlikuje od ostalih odmora na koje prema ostalim propisima radnik ima pravo (dnevni, tjedni i godišnji), koji se ne ubrajaju u vrijeme nazočnosti radnika na radu. Stoga poslodavac u sklopu vođenja evidencije o radnom vremenu nije dužan voditi evidenciju o korištenju stanke radnika.

14. Stoga se činjenica da tuženik nije vodio evidenciju o korištenju stanke ne može tumačiti na njegovu štetu, jer ga niti jedan propis ne obvezuje na to, a osobito kada se ima na umu činjenica da je tuženik uredno vodio sve evidencije o radnom vremenu na koje ga propisi obvezuju. Činjenica da stanka nije evidentirana u službenoj evidenciji radnog vremena ne znači da ista nije korištena.

15. Stoga sukladno čl. 135. ZR teret dokazivanja spornih činjenica u konkretnom predmetu bio je na tužitelju koji tvrdi da ga je tuženik onemogućio u korištenju stanke te da je tuženik imao obvezu vođenja evidencije stanke. Zaključno, tijekom stanke radnik se isključuje iz radnog procesa te ona ima višestruke funkcije. Stanka nije samo pravo radnika da na određeno razdoblje u danu prekine radni proces, već je također s aspekta zaštite na radu i radne učinkovitosti bitna.

16. Prvostupanjski sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka osim u jednom dijelu svjedoka ŽZ. Svjedoci iskazuju da je ponekad bilo onemogućeno koristiti stanku zbog nedostatka osoblja, odnosno organizacijskih razloga. Međutim iz iskaza svjedoka NZ, BZ i FZ nije moguće utvrditi da u pet godina niti jednom nije bilo moguće koristiti stanku ( niti je isto logično i životno uvjerljivo), niti je moguće utvrditi koji su to točno dani kada se stanka nije mogla koristiti. Vezano uz iskaze svjedoka NZ, BZ i FZ, za navesti je da osim što su njihovi iskazi u dijelovima nelogični i neživotni, pa ovaj sud njihove iskaze nije prihvatio kao vjerodostojne. Iskaze svjedoka ŽZ i JZ ovaj sud je prihvatio kao vjerodostojne jer su iskazivali logično i životno uvjerljivo te nisu osobno zainteresirani za ishod postupka.

17. Tijekom postupka utvrđeno je da su zaista postojale iznimne situacije uslijed kojih pojedini zaposlenici pravosudni zaposlenici - pravosudni policajci - zbog prirode posla nisu mogli koristiti stanku tijekom radnog dana, međutim tužitelj nije dokazao niti broj takvih neiskorištenih stanki niti da je u tim slučajevima od poslodavca tražio da mu u zamjenu za neiskorištenu stanku omogući korištenje slobodnih dana, a što je tužitelj imao pravo učiniti sukladno odredbi čl. 42. KU, a što nije učinio.

18. Kod nesporne činjenice da tužitelj nije tražio slobodne dane zbog neiskorištenih stanki u dugom razdoblju od srpnja 2014. do srpnja 2019. godine, što više, radi realizacije prava na slobodne dane zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke), nije tražio da tužena kao poslodavac evidentira njegove neiskorištene dnevne stanke, nije bilo mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva na isplatu novčane naknade na ime neiskorištenih stanki.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 373 ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude i rješenja.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1, vezano uz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Tuženiku je priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu te za sastav podnesaka od 24. rujna 2020., i 8. srpnja 2022. prema Tbr. 8/1 Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) za svako od 100 bodova te za zastupanje na 3 ročišta (i to 29. lipnja 2020., 09. svibnja 2022., i 5. prosinca 2022.) prema Tbr. 9/1 Tarife za svako od 100 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura ukupno iznosi 1.200,00 eura (točka II. izreke presude).

22. Tuženik je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu stoga sukladno odredbi čl. 166. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 248,86 eura pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević