Poslovni broj Gž Ovr-349/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Radnička cesta 21, Zagreb, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-3046/2024-4 od 3. travnja 2025., 11. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-3046/2024-4 od 3. travnja 2025. u točki II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, naloženo je ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 46,88 eura u roku od 8 dana, dok je pod točkom II. izreke odbijen ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadom troška izvansudske ovrhe u iznosu od 63,50 eura, kao neosnovan.
2. Protiv odbijajućeg dijela u točki II. izreke citiranog rješenja ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu sukladno odredbi članka 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/24, u daljnjem tekstu: OZ-a), pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i ovrhovoditelju priznaju zatraženi troškovi uključujući i trošak žalbe, a podredno da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U žalbi u bitnome ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi zauzimajući pravno stajalište protivno sudskoj praksi sukladno kojoj je za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju bitno da je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da je bio potreban za ovrhu jer bez potvrde pravomoćnosti ne bi mogao niti pokrenuti postupak izravne naplate, neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ovrhovoditelj ishodio (Rev 74/2023-2, pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Su-IV-101/2023 i dr.).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavak 1. OZ-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a.
5.1. Također je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate pokrenutom protiv ovršenika pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: FINA) zahtjevom za izravnu naplatu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, broj: Ovrv-78389/2023 od 24.10.2023., prvostupanjski sud istog djelomično prihvaća pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. i stavak 6. OZ-a, a odmjerenim u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.; dalje: Tarifa).
6.1. Prvostupanjski sud odbija zatraženi trošak ovrhovoditelja na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika s obrazloženjem da prema odredbi članka 283. st. 4. OZ ovrhovoditelj ne pribavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi već javni bilježnik dostavlja po službenoj dužnosti ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti pa stoga zaključuje da zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan u dijelu u kojem isti potražuje iznos od 50,00 eura uvećan za PDV od 25 % na ime pribave klauzula pravomoćnosti i ovršnosti.
6.2. Prvostupanjski sud ističe da se pogrešno ovrhovoditelj poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za radnju koju nije niti poduzeo, već ju je faktički, po sili zakona, napravio javni bilježnik. Nastavno sud prvog stupnja navodi da je jedan od ciljeva Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 131/20) bilo pojednostavnjenje i smanjenje troškova postupka pa je s tim u vezi propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, nakon čega će pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostaviti ovrhovoditelju. Slijedom navedenog, a na temelju članka 283. st. 4. OZ, prvostupanjski sud odbija zahtjev na ime troška pribave potvrde pravomoćnosti ovrhovoditelja.
7. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
8. Naime, odredba članka 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
8.1. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, te iz stanja spisa predmeta proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije imao. Sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta bilo od strane stranke odnosno odvjetnika, a time nije trošak niti nastao.
9. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se ovrhovoditelj poziva u žalbi, neprimjenjivo je u okolnostima predmetnog slučaja, budući da se ono odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju gdje nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja. U predmetnom postupku je javni bilježnik po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 283. stavak 4. OZ-a, dostavio ovrhovoditelju rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti čime je izostala radnja ovrhovoditelja kojom se zahtjeva dostava potvrde pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o ovrsi pa stoga ovrhovoditelj (niti osobno niti putem punomoćnika) nije zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti radi čega mu niti ne pripada pravo na nagradu po Tbr. 36.2. kako to pogrešno tumači ovrhovoditelj u žalbi.
10. Slijedom navedenog, obzirom da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije nastao ovrhovoditelju niti je isti bio potreban za izravnu ovrhu, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je isti odbio kao neosnovan.
11. Iz navedenih razloga žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
12. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 11. rujan 2025.
Sutkinja
Nataša Peršić Brleković
