Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-141/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, OIB: 54566384631, Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Tomislavu Stoparu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŠĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. SĐ iz Š, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. VĐ iz [adresa], 6310 Izola, OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. JĐ iz [adresa], 6330 Piran, zastupani po punomoćniku Dariu Čehiću, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika 1. DĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. FĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Lenki Banjanin, odvjetnica u Rijeci, radi upisa prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 10.lipnja 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranaka 11.rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da u tužitelji 1. ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. SĐ iz [adresa], 3. HĐ iz [adresa], 4. VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6310 Izola i 5. TĐ iz [adresa], 6330 Piran dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica] ZGR i upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su tuženici 1. DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužni trpjeti da se na toj nekretnini upiše vlasništvo tužitelja, i to za korist 1. - tužitelja ŠĐ, u 2/12 dijela, za korist 2.- tužiteljice SĐ u 2/12 dijela, za korist 3. - tužitelja HĐ u 2/12 dijela, za korist 4. - tužiteljice VĐ u 3/12 dijela, te za korist 5.- tuženika JĐ u 3/12 dijela.

Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljima parnični trošak, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima naknade prouzročene troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.581,59 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su tuženici uknjiženi kao vlasnici nekretnine oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Darovnicom od 13.prosinca 1979. ranija vlasnica i posjednica OĐ da je bila darovala predmetnu nekretninu svojim nećakinjama RĐ i ĆĐ (ispravak imena na ročištu održanom dana 28.ožujka 2023.); nakon što je nekretninu bez smetanja, te pošteno, savjesno zakonito posjedovala od 1925. pravna prednica tužitelja OĐ (najprije sama, a potom putem svoje sestre i bake tužitelja S KĐ, koja je sa svojim suprugom PĐ i svojim kćerima Hkasnije RĐ i H/kasnije OĐ stanovala u toj kući), pravni prednici tužitelja, a potom tužitelji predmetnu nekretninu da su nesmetano posjedovali do 1981. kada je pokrenut postupak radi nacionalizacije, time da rješenje o nacionalizaciji nije doneseno protiv RĐ i ĆĐ, nego protiv bivše vlasnice OĐ i potom da je postupak proveden protiv pravne prednice tužitelja ĆĐ.

2. Pred tada Općinskim sudom u Malom Lošinju da je utvrđeno da je pravna prednica tužitelja ĆĐ bila u kvalificiranom posjedu nekretnine dovoljno dugo godina, ali da se nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, jer da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu.

3. U odnosu na tuženike da su predmetnu nekretninu kao bračni drugovi stekli slijedom ugovora o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21.prosinca 1993., koji da je međutim ništetan, jer da je sklopljen u protivnošću sa zabranom raspolaganja nacionaliziranim nekretninama iz čl.1,4 i 6 Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravih osoba ("Narodne novine" 53/90, 61/91, 25/93 i 70/93); uz to ugovor o otkupu da je ništetan i stoga što tuženi– nakon što im je stan bio dodijeljen na korištenje – uopće nisu bili uselili u isti te da stoga nisu u času sklapanja ugovora o otkupu stana bili stekli stanarsko pravo, stoga da tuženici nisu stekli vlasništvo na valjan način, slijedom navedenog tužitelji da su danom stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1.siječnja 1997. i temeljem odredbe čl.388.st.4. toga zakona, pozivajući se na sudsku praksu, stekli vlasništvo predmetne nekretnine, stoga predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva označenog u izreci ove presude.

4. Ovosudnim dopisom od 11.travnja 2022. tuženi su bili pozvani u roku od 30 dana od primitka tog poziva podnijeti pisani odgovor na tužbu. Tužena DĐ odgovorom na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, a podredno i prigovor promašene pasivne legitimacije, dalje navodeći da su tuženi temeljem valjane pravne osnove uselili u stan, a sami tužitelji da navode da su prednici tužitelja deložirani iz predmetne nekretnine i da su odbijeni sa tužbenim zahtjevom radi stjecanja prava vlasništva, dalje se pozivajući na presudu ŽS Gž- 1483/89 u koje je nedvojbeno utvrđeno da prednik tužitelja pok. ĆĐ nije imala darovnicu kako se u ovom postupku pokušala dostaviti već da je upravo pok.ĆĐ u ime OĐ pokrenula postupak denacionalizacije, a kako punomoćnik ne može uživati vlasnička prava tužena navodi da je razvidno da su svi postupci konstrukcija da se pokuša steći vlasništvo mimo zakonskih odredbi; da je potrebno pribaviti podatke od tužitelja da su potomci I.stupnja prave linije bivših vlasnika OĐ i EĐ podnijeli zahtjev za povrat. Tužena dalje navodi da je prije tuženika stanarsko pravo imala BĐ i da je Općina Cres-Lošinj bila nosilac prava korištenja i davalac na korištenje, pa da je sasvim sigurno da ĆĐ ne može imati pošten posjed jer je znala i morala znati da njena majka BĐ predmetnu nekretninu nije dobila darovanjem već da ima status stanara, a koje stanarsko pravo da nije mogla prenijeti jer da nije imala zakonske uvjete primjenom odredbe Zakona o stambenim odnosima; ĆĐ da nije bila član porodičnog domaćinstva jer da je pok.IĐ da je umrla **.**.1987., a pokušaj uvaljivanja u stan i prijava prebivališta AĐ od 24.rujna 1987.odlukom naslovnog suda da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva P-41/89 i naknadno izvršena deložacija. Tuženik FĐ odgovorom na tužbu iz istih razloga kao i DĐ osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika tužitelji su se očitovali podneskom od 23.lipnja 2022. kojim se pozivaju na zapisnik o izvršenju valorizacije od 27.studenog 1959. i uvjerenje od 18.siječnja 1988. iz kojih da proizlazi da su pravni prednici i prednici u posjedovanju tužitelja ĐĐ, suprug IĐ i potom njihova kćer ĆĐ rođ. IĐ tretirani od općine kao vlasnici nekretnine, a ne kao stanari, a postupak nacionalizacije da je pokrenut nakon što je Općina Cres-Lošinj saznala okolnosti da su uknjiženi vlasnici nekretnine bili iselili u inozemstvo i da nemaju jugoslavensko državljanstvo. U odnosu na postupak radi deložacije da je naloženo iseljenje iz sporne nekretnine i da posve nesumnjivim proizlazi da je posjed tužitelja doista potrajao duže od rokova dosjedanja propisanih zakonom a u skladu s presudama Trgo protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske; u obrazloženju tog rješenja od 1.veljače 1988. da se navodi da je ĆĐ nastavila koristiti dotični stan po smrti bivšeg stanara ŽĐ. Tužitelji su uz podnesak od 23.siječnja 2025. dostavili zapisnik o saslušanju pravne prednice 4. i 5.-tužitelja pok. ĆĐ od 9.prosinca 1987. koji da se odnosi na upravni postupak koji je prethodio donošenju navedenog rješenja o izvršenju od 1.veljače 1988. dostavljen uz tužbu.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], darovnicu od 13.12.1979. s lista 12 spisa, zaključak Općine Cres- Lošinj – Stambeno komunalna djelatnost od 16.5.1980., uvjerenje Općinske uprave društvenih prihoda Općine Cres-Lošinj od 18.1.1988., rješenje Općine Cres –Lošinj, Komiteta za privredu broj 04/VII-UP.I-423/1980-6 od 11.6.1981., obavijest o izvršenju Komiteta za privredu Stambeno-komunalne i inspekcijske poslove Općine Cres-Lošinj od 1.10.1991., rješenje Komiteta za privredu, urbanizam, građevinsko i stambeno- komunalne poslove Općine [adresa]-UP-166/1988 od 1.2.1988., zapisnik o izvršenju valorizacije stana od 27.11.1959. s lista 22-23 spisa, ugovor broj 824 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 21.12.1993. između tadašnje Općine Cres-Lošinj i ovdje tužene DĐ, ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-185/98 od 31.3.2000., europsku potvrdu o nasljeđivanju pok.VĐ s lista 32-46, ovosudno rješenje o nasljeđivanju iza pok.IĐ Mate broj O- 168/79 od 10.10.1979., rješenje Odsjeka za financije Općine Mali Lošinj od 2.7.1966., 9.7.1969. i 5.6.1972., zaključak o dozvoli izvršenja Komiteta za privredu Stambeno- komunalne i inspekcijske poslove Općine Cres-Lošinj od 16.4.1991., zk.rješenje Z- 312/83 od 18.4.1983., nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara iz Ravne Gore od 1.10.2024. i izjavu na zapisnik ĆĐ od dana 19.12.1987. na slovenskom jeziku uz ovjereni prijevod na hrvatskom jeziku, proveden je očevid na licu mjesta uz nazočnost navedenog vještaka geodetske struke, saslušanje stranaka i svjedoka ČĐ, NĐ, MĐ, ZĐ, UĐ i GĐ, izvršen je uvid u ovosudne predmete P-44/22, P-41/89, P- 216/01 i O-168/79.

7. Uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako ovdje tuženi dolaze upisani kao suvlasnici u po 1/2 dijela na predmetnoj č. zgr. [katastarska čestica]. U odnosu na upis tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine dalje je utvrđeno da je ugovorom broj 824 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 21.prosinca 1993. tužena DĐ kupila stan – cijela zgrada koji se sastoji od 5 soba i kuhinje površine 79,17m2 na adresi [adresa] sagrađenoj na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dalje je uvidom u ovosudni predmet P-216/01 utvrđeno je da je taj postupak pravomoćno okončan presudom zbog izostanka od 30.studenog 2001. kojom je utvrđeno da je u tom predmetu tužitelj FĐ, ovdje tuženik, za vrijeme trajanja bračne zajednice života sa ovdje tuženom DĐ stekao u vlasništvu 1/2 idealnog dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u [adresa] na adresi [adresa] naravi se da se radi o 4 stambene jedinice, zgrada da je u potpunosti adaptirana, uređena i opremljena, podobna za stanovanje; zgrada ima dva ulaza sa javnog puta, [adresa], a predmetna zgrada nema pripadajuće dvorište, vrt ili slično tako da je prijepor isključivo grada na adresi [adresa] u [adresa] koju je vještak geodetske struke u svojem nalazu identificirao kao č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1943 k. o. [katastarska općina]-grad, prikazujući zgradu na skici lica mjesta uz fotografski prikaz.

8. U odnosu na navode tužitelja da je ranije citirani ugovor o otkupu stana ništetan odredbom čl.327.st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), isto je bilo regulirano i čl.109.st.1. ZOO/91 propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, pa iako u konkretnom slučaju tužitelji nisu ustali deklaratornom tužbom zahtijevajući utvrđenje ništavosti ugovora valjalo je ocijeniti da li je predmetni ugovor valjan ili je ništav pravni posao, ali pri tom razmatrajući ga samo kao prethodno pravno pitanje rješenju kojeg ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor ništetnosti ugovora uvidom u ovosudni predmet P-44/22 utvrđeno je kako su upravo ovdje tužitelji ŠĐ, LĐ i HĐ za koje je uvidom u ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-185/98 od 31.3.2000. utvrđeno da su nasljednici iza pok. RĐ, kao i ĆĐ koja je tijekom postupka preminula i čiji su nasljednici ovdje tužitelji VĐ i TĐ, što je utvrđeno uvidom u europsku potvrdu o nasljeđivanju, podnijeli bili tužbu protiv ovdje tuženika i Grada Cresa upravo radi utvrđenja ništetnosti tog istog ugovora broj 824 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen dana 21.12.1993, brisanja prava vlasništva i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koji postupak je pravomoćno okončan presudom i presudom na temelju odricanja P-44/22 od 27.travnja 2022., potvrđena presudom ŽS u Zagrebu Gž-2223/22 od 6.rujna 2022, a rješenjem VSRH od 29.ožujka 2023. odbijen je i prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije. U odluci drugostupanjskog suda stoji da je pravilno sud prvog stupnja istaknuo kako tužitelji nisu dokazali da su zakonski nasljednici I.nasljednog reda pok. CĐ i pok.ŠP koji da su imali kćerku koja se također zvala CĐ i da je ona također umrla, da je imala dvoje djece V i J i da su još uvijek živi i žive u [adresa], D da ima dvoje djece pa da je stoga jasno da su nasljednici I.nasljednog reda iz pok. CĐ i EĐ njihovi unuci ili praunuci, odnosno djeca njihove kćerke CĐ, D i J što da proizlazi iz iskaza tužiteljice LĐ. Nadalje, da pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kao tuženici nisu sudu dostavili rješenje o davanju prijeporne nekretnine na korištenje 1.tuženoj DĐ pa 3.tuženik Grad Cres da nekretninu nije smio dati na korištenje 1.tuženoj DĐ jer da je u to doba postojala zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja no pri utvrđenom izostanku aktivne legitimacije tužbeni zahtjev tužitelja da je pravilno odbijen, što je sve razlog da je i u ovom postupku istaknuti prigovor ništetnosti ugovora koji se temelji na istim činjenicama neosnovan.

9. Uvidom u ovosudni predmet P-41/89 (ranija oznaka P-372/87) utvrđeno je da je taj postupak pravomoćno okončan pokrenut po tužiteljici ĆĐ protiv Općine Cres – Lošinj, radi utvrđenja prava vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da je ovosudnom presudom 12.5.1989. odbijen tužbeni zahtjev, potvrđeno presudom Okružnog suda u Rijeci Gž-1483/89 od 27.9.1989., a odbijena je i revizija tužiteljice kao neosnovana presudom VS Hrvatske Rev-149/90 od 6.6.1990. Drugostupanjski sud navodi da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje, tj. da je utvrdio da tužiteljica nije stekla vlasništvo sporne kuće niti ugovorom o darovanju, niti dosjelošću, a opravdano se tuženi u odgovoru na tužbu pozivaju na utvrđenje drugostupanjskog suda u toj odluci da se uvidom u spis Općine Cres-Lošinj utvrđeno da je RĐ po punomoći OĐ pokrenula bila postupak denacionalizacije imovine pok. OĐ, a da sasvim sigurno OĐ ne bi po svojoj punomoćnici pokretala taj postupak da je već ranije otuđila tu nekretninu u korist tužiteljice. U odnosu na postupak nacionalizacije rješenjem Komiteta za privredu Općine Cres- Lošinj od 11.6.1981. utvrđeno je da č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] suvlasništvo OĐ i ŠP nacionalizirano i prešlo u društveno vlasništvo pod organom upravljanja Općine Cres-Lošinj i to kao nekretnine stranog državljanina SAD sa 28.4.1948., a iz kojeg obrazloženja stoji da je tokom 1979. RĐ zatražila bila da se predmetna nekretnina prenese s imena CĐ i EĐ na ime njihovih rođaka u SFRJ, pa je to dokaz da je pravna prednica tužitelja bila upoznata da je predmetna nekretnina nacionalizirana i prešla u društveno vlasništvo sa danom 28.4.1948.

10. Rješenjem Komiteta za privredu, urbanizam, građevinarstvo i stambeno- komunalne poslove od 1.2.1988. naloženo je bilo ĆĐ u roku od 15 dana od primanja tog rješenja isprazniti stan u [adresa], te ga u istom roku slobodnog od osoba i stvari predati na raspolaganje Općini-Cres –Lošinj kao nosiocu prava korištenja, a da je u to vrijeme na predmetnoj č. zgr. [katastarska čestica] bilo upisano društveno vlasništvo i korisnik Općina Cres-Lošinj utvrđeno je uvidom u zk.izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa danom 24.veljače 1987. Razlog takve odluke bio je da je ĆĐ nastavila koristiti predmetni stan po smrti bivšeg stanara ŽĐ, majke, a podnosilac zahtjeva Općina Cres-Lošinj smatra da imenovana nema pravo korištenja strana po smrti stanara iz razloga što da stan koristi povremeno, jer da živi u [adresa] gdje da je i u radnom odnosu; Općina Cres-Lošinj kao nosilac prava korištenja da je bila davalac korištenja stana [adresa] (č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) sada pok. ŽĐ, a kćerka ĆĐ da se ne može smatrati članom porodičnog domaćinstva stanara jer da ne ispunjava uvjet - 2 posljednje godine zajedničkog stanovanja sa stanarom; ĆĐ da je na zapisnik izjavila da je stanovala posljednje 2 godine sa majkom (pisana i ovjerena izjava od 9.12.1987. dostavljena od strane tužitelja uz podnesak od 23.1.2025.), ali da je prema potvrdi OSUP-a Općine Cres-Lošinj ĆĐ bila prijavila prebivalište na adresi [adresa] dana 24.9.1987. Dakle, u tom upravnom postupku materijalnim dokazom-potvrdom OSUP utvrđeno je kada je ĆĐ prijavila prebivalište na adresi [adresa] a to je 24.9.1987., dakle nakon smrti majke koja je preminula **.**.1987., a i u navedenoj tužbi ovosudnog predmeta P-372/87 (P-41/89) sama navodi da je živjela u kuću [adresa] do 1955. Tužiteljica ĆĐ u toj tužbi je dalje navela da njezina majka pok. BĐ odlaskom pok. CĐ u [adresa] 1923. pa sve do smrti 1987.živjela u toj kući, da su tužiteljica i njezina majka gospodarile tom kući na način da su se ponašale kao samovlasnici predmetnog objekta i to prvenstveno stanujući u njemu, održavajući ga, popravak krova, prozora, vrata, uvođenjem struje, pregrađivanjem objekta….Objekat da koriste njezini roditelji i tužiteljica preko 60 godina, pa da se u tom smislu smatraju vlasnicima predmetnog objekta, a koje vlasništvo da su stekli dosjelošću.

11. Uvidom u ovosudno rješenje O-168/79 od 10.10.1979. iza pok. ĐĐ utvrđeno je kako je isti preminuo **.**.1979., a kao njegovi zakonski nasljednici bili su supruga SP te kćerka ĆĐ i sin HP, a temeljem zakona i ustupa nasljednicom je proglašena ĆĐ, u cjelini. Uvidom u zapisnik o izvršenju valorizacije stana od 27.11.1959. na koji se i tužitelji pozivaju utvrđeno je kako je kao nosioc stanarskog prava bio VP, a kao vlasnik stana označena je OĐ s obzirom da je do tada bila upisana u zemljišnim knjigama upisom iz 1925. (zk.izvadak s lista 21 spisa) time da je u zk.predmetu Z-312/83 na temelju ranije citiranog rješenja od 11.6.1981. upisano Društveno vlasništvo, korisnik Općina Cres- Lošinj i valja naglasiti kako se ima smatrati kako je predmetna nekretnina nacionalizirana i prešla u društveno vlasništvo sa 28.4.1948. kako to stoji u samom rješenju. Dakle, iz materijalnih dokaza jasno proizlazi da 1925. izvršen upis suvlasnika OĐ i F (Jakov) na č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da im je predmetna nekretnina nacionalizirana i prešla u društvenog vlasništvo sa danom 28.4.1948. i da su prvo VP, a nakon njegove smrti SP, što je utvrđeno uvidom u ranije citirano rješenje od 1.2.1988. s lista 19-20 spisa imali status nosioca stanarskog prava.

12. U odnosu na pozivanje tužitelja na promjenu pravnog shvaćanja u svezi računanja u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ta promjena pravnog shvaćanja nije odlučna za ovaj spor s obzirom da je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (redovita ili izvanredna) po pravilu OGZ-a, ZOVO-a i ZV-a pošten (savjestan posjed), a nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva koje posjeduje bez obzira koliko trajao njegov posjed. Tužitelji preko svojih prednika nisu pošteni posjednici predmetne nekretnine s obzirom da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva ako je nekretnina bila nacionalizirana i ako je ta činjenica tužiteljima i/ili njihovim prednicima bila poznata. Drugi razlog zašto se tužitelji ne mogu smatrati poštenim posjednicima jest status nosioca stanarskog prava kojeg su imali prvotno VP, a potom BĐ, jer rokovi za dosjelost ne mogu teći za vrijeme trajanja stanarskog prava iz razloga što se stanarsko pravo stjecalo prema odredbama Zakona o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo i ono se ustanovljavalo odlukom nadležnog tijela u upravnom postupku te je prema tadašnjem pravnopolitičkom uređenju, takvo pravo ima karakter statusnog prava, a ne imovinskog prava koje bi se moglo izjednačiti s pravom vlasništva i osobi kojoj je aktom upravnog tijela priznato stanarsko pravo na određenoj nekretnini na temelju tog stanarskog prava je stekla jedino pravo da joj se ta nekretnina proda u postupku propisanom Zakonom o prodaji stanova, pa stoga priznavanjem stanarskog prava nosioc stanarskog prava nije postao samostalni posjednik (samostalni posjednik je onaj koji posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik). Onaj koji je posjedovao nekretninu kao nosioc stanarskog prava nije pošten/savjestan posjednik i u tom svojstvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Osnova posjeda VP i JP predmetnog stana –cijela zgrada bila je stanarsko pravo, a nosioc stanarskog prava nema mogućnost jednostrano izmijeniti osnovu svoga posjeda jer time postaje nepošten, a kao nepošten posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

13. Sama činjenica kada su tuženi stupili u posjed, kada su obnovili kuću, kada je kuća dovršena i potom adaptirana nije odlučujuća za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, stoga nema potrebe analizirati iskaze svjedoka na te okolnosti, nema uvjeta da bi se ugovor o otkupu stana na kojem postoji stanarsko pravo imao utvrditi ništetnim. Već iz navedenih materijalnih dokaza i pravomoćno okončanih postupaka dolazi se do jasnog zaključka da na strani tužitelja nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog izostanka poštenja njihova posjeda i posjeda njihovih prednika, a kako je to ranije obrazloženo, što je razlog da nije bilo potrebe detaljno analizirati iskaze svjedoka i stranaka niti u dijelu koji se odnosi na posjed prednika tužitelja VP i JP s obzirom da je pitanje statusa posjednika dokazano materijalnim dokazima, a niti analizirati iskaze svjedoka u dijelu koji se odnose na međusobne osobne odnose između tužitelja sa VP i IĐ.

14. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22, 114/22; dalje ZPP), a troškovi dosuđeni tuženima odnose se na sastav odgovora na tužbu po 500,00 € (radi se o tuženima na različitim adresama što je razlog da je sud priznao troškove odvojeno svakom tuženiku za odgovor na tužbu), pristup na ročištu 28.3.2023., 12.3.2024., 26.9.2024., 26.2.2025. i 10.6.2025. po 500,00€ uvećano za 10% ili ukupno 550,00€ po radnji uz PDV po stopi od 25% uz koje troškove su priznati troškovi očevida u iznosu do 884,09 €.

U Malom Lošinju 11.rujna 2025.

S u d a c

Tomislav Stopar

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. Punomoćniku tužitelja- odvjetnik Dario Čehić

2. Punomoćniku tuženika – odvjetnik Lenka Banjanin