Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6664/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice VJN, zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), odlučujući o žalbi okrivljenice VJN podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: 58. Pp-1207/2022, od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice VJN i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), okrivljenica VJN je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 1.700,00 kuna, zbog prekršaja iz čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu, zbog svih zakonskih razloga.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenice pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenice i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena, o čemu je prvostupanjski sud dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane pred prvostupanjskim sudom, te navodi da je svjesna da je bila dužna produljiti obvezno osiguranje vozila, ali da nije kriva što to nije učinila, jer da je bivšeg supruga KJN koji je bio u posjedu vozila više puta kontaktirala, pa i putem odvjetnika dopisom molila da prebace vlasništvo vozila s njenog na njegovo ime, a na što se on ne samo u potpunosti oglušio, već je počinio prekršaj dva mjeseca nakon upućenog dopisa, žaliteljica nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, okolnost da je prije predmetnog događaja, kada je njezino vozilo kojem je istekla polica osiguranja sudjelovalo u prometu, pozivala bivšeg supruga, kojem je prethodno vozilo ostavila u posjedu, da istom prenese vozilo u vlasništvo, a što se nije dogodilo, nema utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenice kao vlasnice vozila, s tim da je neuvjerljiv žalbeni navod da joj bivši suprug ne želi dati dokumente vozila da produži policu ili odjavi vozilo, jer takvu tvrdnji nije iznosila prilikom njihovog suočenja, kada je na njezinu tvrdnju da nije mogla ništa učiniti, svjedok RJN izjavio da je okrivljenica to mogla da je htjela, te da je zatražio od nje da odjavi automobili ili ga ponovno registrira, što ona nije učinila.

9. Nadalje, izrečena kazna okrivljenici u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je primjenom članka 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, fizičkoj osobi), a koja kazna je i po ocjeni ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenica ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

10. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 30.12.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 155/23) kojim je za predmetni prekršaj u čl. 65. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisana novčana kazna fizičkoj osobi od u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura, dok je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj novčanu kaznu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna, fizičkoj osobi, dakle nešto strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljenici i istoj kaznu ublažio ispod minimalnog iznosa propisane kazne, propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja ujedno predstavlja ublaženu kaznu neznatno i prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 155/23). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenicu.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao uvjeta za preinačenje odluke o kazni, i daljnje ublažavanje već znatno ublažene kazne, kako to neosnovano predlaže okrivljenica, koja ni uz žalbu nije dostavila nikakve dokaze o svom imovnom stanju na koje se poziva u žalbi.

12. Odluka o troškovima postupka u paušalnom iznosu također je na zakonu osnovana, a njihova visina je primjerene s obzirom na propisani raspon od 100,00 do 5.000,00 kuna.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

14. Iz navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.