REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

Pn-265/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja 1. ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima CI, Nedjeljku Tutavcu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, protiv tuženika KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude dana 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

" I. Nalaže se tuženiku KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljima na ime naknade neimovinske štete, nastale do podnošenja tužbe zbog prekomjernih imisija, novčanu svotu od 24. 885,52 EUR-a/ 187.500,00 kuna/ sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe do isplate, to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati tužiteljima ubuduće i to od dana podnošenja ove tužbe, na ime naknade buduće neimovinske štete zbog utvrđenih prekomjernih imisija, mjesečno novčanu svotu od 248,85 EUR-a/ 1.875,00 kuna/ i to do 5-tog u mjesecu za protekli mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15), koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od zakašnjenja u plaćanju, i nakon isteka posljednjeg dana izostanka uplate, pa do konačne uplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka iznos od 6.875,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj kod ovoga suda dana 18. lipnja 2019. tužitelji tvrde da su suvlasnici, svaki za ½ dijela nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] - [adresa], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], označena kao č. zem. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada s dvorištem. Tvrde da je tuženik vlasnik nekretnine položene u K. O. [katastarska općina] - [adresa], upisana u Z. U. [broj ZK uloška] i označena kao č. zem. [katastarska čestica], a u naravi je također stambena zgrada. Tužitelji tvrde da je tuženik 2010. započeo s dogradnjom svoje zgrade, na način da je nadogradio drugi kat, naravno na već postojeći prvi kat i prizemlje, a sve to bez odgovarajućih odobrenja, odnosno bez građevinske dozvole. Zbog svega naprijed navedenog tužitelji su protiv tuženika podnijeli prijavu radi bespravne gradnje Upravi za inspekcijske poslove, Sektoru građevinske inspekcije u Splitu, koje tijelo je po provedenom postupku donijelo rješenje kojim je tužitelju naložilo da prestane sa izgradnjom i da ukloni bespravno izgrađeni dio objekta. U međuvremenu tuženik je od Upravnog odjela za prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava Makarska, ishodio rješenje o izvedenom stanju, kojim rješenjem je ozakonjena opisana bespravna gradnja.

2. Tužitelji tvrde da su izgradnjom drugog kata na kući tuženika, višestruko oštećeni glede mogućnosti korištenja i uporabe svoj zgrade, obzirom da je taj drugi kat cijelom površinom iznad razine i visine zgrade tužitelja, u potpunosti tužiteljima zaklanja svjetlo, vidik i zrak. Tužitelji smatraju da se radi o klasičnom slučaju prekomjernih imisija, zbog čega bi imali pravo na naknadu štete zbog čega su se i obraćali tuženiku da se ovaj spor riješi na miran način. Zbog svega naprijed navedenog, a kako tužitelji smatraju da im je povrijeđeno pravo osobnosti jer im je opisanim postupanjem tuženika umanjena vrijednost nekretnine, traži pravičnu novčanu naknadu, budući su trajno izgubili mogućnost i pravo na svjetlo, vidik i zrak, pa postavljaju tužbeni zahtjev opisan u izreci presude i traže od tuženika isplatu iznosa od 24. 885,52 EUR-a ili 187.500,00 kuna, s kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i iznos od 248,85 EUR-a ili 1.875,00 kuna mjesečno, na ime naknade buduće neimovinske štete zbog utvrđenih prekomjernih imisija.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio istoj u cijelosti i predložio da ista bude odbijena, a tužitelj obvezan na plaćanje troškova ovoga postupka. Ističe da dogradnjom drugog kata obiteljske kuće tuženika tužitelji nisu oštećeni, odnosno zbog navedene gradnje ne trpe štetu koja je nastala, kao i buduće štete zbog prekomjernih imisija.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem spisa Uprave za inspekcijske poslove, Sektor građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, spisa ovoga suda Z-980/96, Z-1068/06 i Z-48263/18, zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetnu nekretninu, obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa] 08. veljače 2024., uz nazočnost stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, ovlaštenog inženjera geodezije i stalnog sudskog vještaka VI, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnine, pročitan je nalaz i mišljenje Perice Puljića od **.**.2024. i VI od 20. siječnja 2025, izveden je dokaz saslušanjem VI kao vještaka u postupku po primjedbama tužitelja, II, OI, kao svjedoka u postupku te tužiteljice ad. 1. i tuženika kao parničnih stranaka.

5. Nisu osnovani tužbeni zahtjevi tužitelja.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu štete koja im je nastupila zbog dogradnje drugog kata njegove kuće, na način da trpe neimovinsku štetu , odnosno da im je povrijeđeno pravo osobnosti zbog prekomjernih imisija, kao i naknadu buduće štete zbog navedenoga.

7. Među strankama ovoga postupka nije sporno da su tužitelji suvlasnici, svaki za ½ dijela nekretnine koja je položena u [adresa] koja u naravi predstavlja njihovu kuću za odmor, a da je tuženik vlasnik nekretnine položene u [adresa] i da je njegova kuća u naravi obiteljska kuća, kao i da su obje položene u [adresa] u [adresa]. Tužiteljeva nekretnina nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] i na skici lica mjesta označena je slovima A-B-C-D-E-A i obojena je žutom bojom. Tuženikova nekretnina nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i d. č. zgr. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]- [adresa]. Tuženikova nekretnina na skici lica mjesta označena je slovima A-B-F-G-H-A i obojena plavom bojom. Zajednička međa ovih nekretnina proteže se od točke A do točke B i predstavlja istočni zid tuženikove kuće. Uz među se na tužiteljevoj strani nalazi dio kuće koji služi kao ostava i dio dvorišta, kako je i prikazano u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke Perice Puljića od 06. ožujka 2024. koji je sačinjen po utvrđenjima suda na očevidu koji je obavljen 08. veljače 2024. Na ovaj nalaz i mišljenje vještaka Puljića stranke nisu iskazale primjedbe.

8. VI, stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina u svom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2025. iskazao je, a temeljem obavljenog očevida, da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa] u [adresa]. Tužitelji su vlasnici kuće s dvorištem na adresi [adresa], a tuženik je vlasnik kuće s dvorištem na adresi [adresa], s katastarskim oznakama kako je prikazano u nalazu i mišljenju vještaka Perice Puljića. Vještak VI iskazao je da se tuženikov objekt sastoji od prizemlja i kata visine cca 8 metara i nalazi se na samoj granici katastarske čestice, zapadno od tužitelja. Tužiteljev objekt ima orijentaciju istok-zapad i sastoji se od prizemlja i kata visine cca 6 metara, glavno pročelje mu je sa zapadne strane, s južne strane veže se na susjedni objekt sa sjevera i od susjedne nekretnine udaljen je cca 1,5 metar, dok mu je s istoka susjedni objekt udaljen cca 1,5 metar. Tužiteljevo glavno pročelje udaljeno je od istočnog zida tuženika cca 3 metra, balkon na prvom katu širine je 1,4 metra i udaljen je od objekta tuženika cca 1,6 metara. Tužitelj je s južne strane dvorišta na granici svoje čestice sagradio nadstrešnicu koja mu služi kao ograda od južnog susjeda. U svom nalazu i mišljenju vještak VI iskazao je da izgradnjom drugog kata tuženika tužiteljima nije smanjen vidik jer su i prije izgradnje objekti bili približne visine. Vještak je iskazao da izgradnjom drugog kata tuženika je neznatno smanjeno osvjetljenje jer se radi o zapadnoj strani objekta, a sami objekti su udaljeni cca 3 metra, te zaključuje da tužiteljima nije umanjena uporabna vrijednost objekta zbog izgradnje drugog kata na kući tuženika.

Upravo je ova okolnost sporna među strankama i o njoj ovisi presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Kako je već rečeno, vještak VI svoj nalaz i mišljenje potkrijepio je skicom lica mjesta i fotografijama objekata, a sve utemeljeno na utvrđenjima suda s očevida od 08. veljače. 2024. Na ovaj nalaz i mišljenje vještaka VI tuženik nije imao primjedbi.

9. Tužitelji su imali primjedbe i one su iskazane u njihovom podnesku od 24. siječnja 2025. te je sukladno članku 260 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), izveden dokaz saslušanjem vještaka VI na ročištu održanom 21. ožujka 2025. Vještak VI u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. siječnja 2025. , a na primjedbe tužitelja iskazane podneskom iskazao je da je objekt tuženika položen na samoj granici parcele i da je i prije nadogradnje isti imao prizemlje i kat i da tužitelji zbog toga nisu imali pogled prema moru, a svjetlosti imaju dovoljno, što se može vidjeti i na fotografijama koje prileže njegovom nalazu i mišljenju. Vještak je decidiran u svom zaključku da nadogradnjom na tuženikovom objektu nije umanjena vrijednost tužiteljeve nekretnine koja ovisi isključivo o lokaciji objekta. Vještak je iskazao da nije izvršio precizna mjerenja visine katnosti objekata zato što je po struci građevinar i zna po svom iskustvu da je visina jednog kata 3 metra, a visina oba kata je 6 metara prije nadogradnje. Nadograđeni kat na tuženikovom objektu je po njegovoj procjeni manji od tri metra dok je ukupna visina tuženikovog objekta cca 8 metara, a tužiteljevog je 6 metara iz čega proizlazi da je tuženikov objekt nakon nadogradnje veći za dva metra. Vještak je pojasnio svoje tvrdnje i dodao da su vidik i svjetlost prije nadogradnje bili smanjeni zbog dva kata koja su izgrađena na međi, a nadogradnjom spornog kata vidik i svjetlost se nisu bitno smanjili, u odnosu na prijašnje stanje. Tužitelji su i dalje imali primjedbu na ovaj nalaz i mišljenje smatrajući da je doneseno bez egzaktnih podataka i predložili su da se provede novo vještačenje po drugom vještaku građevinske struke. Ovaj prijedlog sud je odbio zato što vještvo vještaka VI smatra stručnim i logičnim i ima oslonac u ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka, od čega je isti uzet kao temelj za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

10. Saslušani svjedoci II i OI su susjedi strankama ovoga postupka i poznavali su stanje lica mjesta i prije dogradnje tuženikova objekta. II rođen je 1960. godine te je iskazao da tužitelj ali ni njihovi pravni prednici nikada nisu mogli vidjeti more s balkona kuće zato što je njihova kuća u sredini i okolo su sve objekti u vlasništvu obitelji OI, a sa zapadne strane je obitelj Ž Ovaj svjedok iskazao je da je tužiteljičina kuća pripadala BI, baki tuženika, koju su naslijedile njene kćeri i koje su prodale kuću ŽIS, a ona tužiteljima. Prednica tužitelja promijenila je izgled kuće tako što je podigla kat i napravila balkon i nitko je tu nije smetao, kao ni tuženiku nadograditi kat na svojoj kući. Iskazao je da mu se čini da ni tuženik sa svoje kuće ne može vidjeti more zato što su pokraj njegove kuće još dvije kuće s dva kata. Na ovakav način iskazala je OI koja u [adresa] živi od 1970. i njena kuća položena je iznad tužiteljeve. Iskazala je da je njihova kuća bila prizemnica sa šufitom bez balkona te je njihova prethodnica to porušila i napravila kuću kakva je sada, nakon čega su tužitelji tu kuću i kupili. Ova svjedokinja također se očitovala o pogledu i vidiku te je iskazala da se sa s tužiteljeve kuće nikada nikako nije moglo vidjeti more zbog toga što je sagrađena kuća ispred tuženikove koja ima dva kata i to nitko nije zabranio. Iskazi saslušanih svjedoka su objektivni i u cijelosti su u suglasju s nalazom i mišljenjem vještaka VI. Zbog svega naprijed navedenog, sud ove iskaze prihvaća, kao i iskaz tuženika saslušanog kao parnične stranke koji je također u suglasju s navedenim. Iskaz tužiteljice ad. 1. ŽI je u skladu s naprijed navedenim, osim u dijelu u kojem ona smatra da joj je umanjeno svjetlo, vidik, pogled i zrak.

11. U parnici radi naknade štete tužitelj je dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu koje su propisane člankom 1045 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05 i 41/08) i to štetnu radnju, štetnika, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost. Tužitelji su u obvezi dokazati postojanje odgovornosti tuženika za predmetnu štetu, odnosno u obvezi su dokazati postojanje onih elemenata koji u svojoj ukupnosti čine pravnu osnovu postojanja odgovornosti za štetu. Sama činjenica nadogradnje kata kuće koja je k tome ozakonjena, ne snosi odgovornost za štetu. Kako tužitelji nisu dokazali nijedan od elemenata koji bi u svojoj ukupnosti činili pravnu osnovu odgovornosti za štetu, njihov tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu buduće štete zbog utvrđenih prekomjernih emisija.

12. Analizirajući dokaze izvedene tijekom postupka i dovodeći iste u kontekst s citiranom zakonskom odredbom, zaključak je suda da nadogradnjom kata kuće tuženik nije počinio štetu tužiteljima, pa time nije u obvezi štetu ni naknaditi, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

13. O trošku postupka odlučeno je temeljem članka 154 stav 1 ZPP-a. Kako su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu u obvezi su nadoknaditi tuženiku trošak postupka, i to: za sastav odgovora na tužbu, za ročišta održana dana 05.11.2020., 31.08.2021., 10.11.2023., 15.12.2023., 08.02.2024., 19.02.2025., 21.03.2025., 28.04.2025., 26.06.2025. i za sastav podneska od 18.06.2025. , za svaku radnju po 250 bodova, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 142/12 i dr.) , ukupno 2.750 bodova, što uvećano za 2 EUR-a koliko iznosi vrijednost 1 boda daje iznos od 5.500,00 EUR-a, što uvećano za PDV daje iznos od 6.875,00 EUR-a, koliko su tužitelji dužni isplatiti tuženiku na ime troškova ovoga postupka. Ocijenivši ove izdatke potrebitim za vođenje parnice u smislu članka 155 ZPP-a, sud je obvezao tužitelje da tuženiku na ime troškova ovoga postupka isplate iznos od 6.875,00 EUR-a.

U Imotskom, dana 11. rujna 2025.

S u d a c

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.