Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2455/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa po Ivici Ivaniću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Zadar, Branimirova obala 9, OIB: 29743547503, koji je zastupan po Hrvoju Luiju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-105/2020-29 od 4. lipnja 2024., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj Pn-105/2020-34 od 4. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj Pn-105/2020-29 od 4. lipnja 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pn-105/2020-34 od 4. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji traži da mu tuženik isplati naknadu štete u iznosu od 20.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 11. rujna 2017., kao i zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik naknadi sve prouzročene troškove u predmetu isplate osigurnine/odštete, i sve nastale troškove parničnog postupka (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.786,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana, dok je više zatraženi trošak u ostalom iznosu od 250,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 4. lipnja 2024. do isplate zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači.
2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.
2.2. Žalba tužitelja nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale uslijed prometne nezgode u kojoj su sudjelovala vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] (Audi) i [registarska oznaka] (Mazda), i to materijalne štete nastale na vozilu tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka] (Audi) i materijalne štete u vidu odvjetničkih troškova koje je tužitelj imao zbog predmetnog štetnog događaja.
4.1. U ovome stadiju postupka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, međutim, sporan je opseg imovinske štete koja je nastala tužitelj uslijed te nezgode.
5. Prvostupanjski sud je nakon provedenoga dokaznog postupka utvrdio:
- da je vozilo registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika,
- da je SAVA OSIGURANJE d.d., kao osiguravatelj tužiteljevog vozila, otklonio odgovornost tužitelja za nastanak prometne nezgode i naknadu štete nastale na vozilu Mazda registarske oznake [registarska oznaka],
- da je tuženik otklonio tužiteljev odštetni zahtjev jer da je tužitelj prilikom uključivanja u promet oduzeo prednost prolaska vozaču vozila registarske oznake [registarska oznaka] (Mazda),
- da je rješenjem Prekršajnog suda u Zadru od 11. rujna 2017., poslovnog broja Pp 6 P-70/18, odbačen optužni prijedlog protiv ovdje tužitelja kojem je stavljeno na teret da bi se prije predmetne prometne nezgode uključivao u promet bez da se prethodno uvjerio da radnju može izvršiti na siguran način nakon čega je došlo do prometne nezgode, i to jer je optužni prijedlog nerazumljiv.
6. Na temelju iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je, imajući u vidu odredbe članka 1045. stavka 1., članka 1072. i članka 1085. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), smatrao da iz dokaza izvedenih tijekom postupka nije moguće utvrditi tko je odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, tko je kome prouzročio štetu, odnosno tko je isključivo kriv za predmetni štetni događaj pa da je time i odgovoran za naknadu štete nastale uslijed nezgode. Naime, taj je sud smatrao da tužitelj, na kojem je teret dokaza za ono što navodi u tužbi, tijekom postupka nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, konkretno odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu nastale štete zbog čega je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
6.1. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da u okolnostima kada tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovanost svog potraživanja nema mjesta utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva.
6.2. Pri tome, prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na odredbi članaka 221.a i 219. stavka 1. ZPP-a, iako se nije izričito pozvao na te odredbe.
6. Žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude kojim je odbijen odštetni zahtjev tužiteljice jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravne odredbe na utvrđene relevantne činjenice.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je dao pravilnu i valjanu ocjenu gornji utvrđenja koja su u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, na koju je onda pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno I duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.).
7.1. Člankom 1045. stavkom 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Riječ je o izvanugovornoj odgovornosti kod koje odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Spomenute pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, dok se krivnja za štetu pretpostavlja, a na šetniku je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.
8. Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), ako zakonom nije drugačije određeno.
8.1. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
8.2. Tužitelj je u smislu navedene zakonske odredbe dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a tuženik istinitost svojih navoda i prigovora.
9. Protivno žalbenim prigovorima tužitelja prvostupanjski sud je s pravom smatrao kako utvrđene okolnosti konkretnog slučaju ne opravdavaju dosuđenje naknade materijalne štete tužitelju i to iz razloga što tužitelj, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, nije dokazao da je osiguranik tuženika prouzročio prometnu nezgodu, a time mu i prouzročio štetu na njegovom vozilu koja bi bila valjana pravna osnova za prihvaćanje njegovog odštetnog zahtjeva.
10. U smislu naprijed citiranih odredaba tužitelj je bio dužan konkretno i obrazloženo dokazati nastanak prometne nezgode na koju se poziva, i to kao izravnu posljedicu štete na njegovom vozilu, a upravo navedene pravno odlučne činjenice tužitelj nije dokazao.
11. S tim u svezi, bez pravnog značenja je ukazivanje tužitelja u žalbi na njegovo shvaćanje da je prvostupanjski sud mogao nedvojbeno utvrditi odgovornost tuženika za nastanak prometne nezgode na temelju izvedenih dokaza, kao i visinu štete nastalu a njegovom vozilu kada je prvostupanjski sud dao ocjenu svih izvedenih dokaza dovodeći ih u međusobnu svezu sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.
11.1. Naime, sama činjenica da je osiguranik tuženika udario u vozilo kojim je upravljao tužitelj, ne ukazuje sama po sebi na odgovornost, odnosno suodgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode, jer u postupcima naknade štete onaj tko tvrdi da mu je šteta pričinjena mora dokazati osnovu, odnosno u konkretnom slučaju dinamiku nastanka prometne nezgode te krivnju osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode koja se ne može utvrditi bez provođenja odgovarajućeg prometnog vještačenja, bez kojeg se ne može ni utvrditi je li tuženik odgovoran i u kojem obimu.
11.2. U konkretnom slučaju teret dokaza na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode te odgovornost tuženika bio je na tužitelju, koji je trebao u predmetnom postupku predložiti izvođenje dokaza prometnim vještačenjem kojim bi se utvrdio mehanizam nastanka prometne nezgode, krivnja za nastanak prometne nezgode, a time i uzročna veza između štetne radnje i štete, a moralo bi se raditi o radnji koju je učinio osiguranik tuženika, a od kojeg dokaznog prijedloga je tužitelj odustao.
12. Ostali žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na povrede prava pristupa sudu i njegovo pozivanje na sudske praksu, kod ovako provedenog postupka i dane ocjene dokaza po prvostupanjskom sudu, nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
13. Iz iznesenih razloga, kako u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nisu ostvareni žalbeni prigovori tužitelja, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
14. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.
15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
16. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer odgovor na žalbu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP- a nije bio nužan za odluku o žalbi, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Split, 11. rujna 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Andrea Boras Ivanišević
