REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2526/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog UŠ, zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Metković podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp-2077/2023 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Metković, kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom Općinskog suda u Metkoviću okrivljeni UŠ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ), primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 6 mjeseci. Istom presudom okrivljeniku je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Metković, je pravodobno podnio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je okrivljenik recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja i da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Predlaže da se okrivljeniku izrekne novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa te pravilno cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge koje je valjano obrazložio.
6. Ispitujući odluku o kazni povodom žalbe tužitelja, ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao kaznu zatvora od 30 dana na koju se primjenjuje uvjetna osuda. Naime, spisu prileži potvrda Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika od 15. siječnja 2024., klasa: 740-04/24-02/5952, iz koje proizlazi da okrivljenik nije ranije pravomoćno prekršajno osuđivan. Zbog navedenog, Ovaj Sud smatra da će uvjetnom osudom biti ispunjena svrha generalne i specijalne prevencije te svrha kažnjavanja, zbog čega je potvrdio pobijanu presudu u tom dijelu.
7. Razmatrajući navode žalbe tužitelja u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, ovaj je Sud stava da u konkretnom slučaju pravilno prvostupanjski sud takvu zaštitnu mjeru nije izrekao. Naime, okrivljeniku se točkom II. izreke pobijane presude stavlja na teret da je upravljao vozilom na cesti prije stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom.
7.1. Iz činjeničnog opisa tog djela prekršaja proizlazi da je okrivljenik osoba koja nema valjanu vozačku dozvolu jer nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom koje se dokazuje upravo valjanom vozačkom dozvolom. S obzirom na to ukazuje se pravno suvišnim takvoj osobi izricati zabranu upravljanja motornim vozilima određene kategorije na određeno vremensko razdoblje, jer pravno nije moguće ograničiti ili oduzeti osobi pravo koje ista po zakonu ne posjeduje. Zbog svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
8. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
