REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1200/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Snježane Blažina kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽI, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-332/2025 od 5. ožujka 2025., s izmjenom od 11. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 11. rujna 2025. u prisutnosti državno odvjetničke savjetnice u OKDO Zagreb GI, oštećene ZI i optuženog, dana 11. rujna 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ŽI, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i ZI rođene G, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], Z, državljanin RH, pismen, sa završenom SSS, tehničar za računarstvo, zaposlen na probi u SR Njemačkoj, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

28. prosinca 2024., u [adresa], u prizemlju obiteljske kuće u caffe baru, nakon verbalnog sukoba s majkom PI, u nakani da joj nanese tjelesnu ozljedu, a nakon što je imenovanu prethodno pljunuo u lice i udario je lijevom rukom u predjelu glave, svojom glavom udario u njezinu glavu u predio nosa uslijed čega joj je počela teći krv iz nosa, dok ga je u daljnjem napadu spriječila nepoznata muška osoba te u nakani da oštećenu ZI ustraši rekao joj da će ih sve „poklati“, a zatim otići u zatvor, nakon čega da će sve biti njegovo, a tijekom kojeg događaja je oštećena ZI zadobila tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti s minimalnim pomakom i s tragovima krvi u nosnicama, dok su njegove riječi i ponašanje kod oštećene ZI izazvale osjećaj straha za njezinu sigurnost i život,

- dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, te drugome ozbiljno prijetio smrću, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi

-čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavak 1. i 2. KZ-a, a kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ-a i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ-a, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ-a, a sve u vezi s člankom 51. KZ-a.

II. Temeljem članka 117. stavak 2. KZ-a u svezi članka 48. stavak 2. KZ-a optuženom NI se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 11 (JEDANAEST) MJESECI

III. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ-a optuženom NI se

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.

IV. Temeljem članka 51. KZ-a optuženi ŽI se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE)

GODINE.

V. Temeljem članka 56. KZ-a optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, kao i trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 333,90 eura (tristotridesettrieuraidevedesetcenti), a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. i dr. KZ-a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je kako se smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka, budući da se očitovao krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, naveo je da je do počinjenja ovih kaznenih djela došlo jer je bio pod utjecajem alkohola, no da mu je žao što je ovo počinio, da je svjestan da ima problem s alkoholom, no smanjio je količinu konzumiranja i to na način da eventualno sada popije jedno ili dva piva s prijateljima. Majci se već ispričao zbog onog što je učinio, a i pronašao je posao u SR Njemačkoj da se makne, da zaradi neke novce, a obzirom ima planove za preuređenje. Po povratku iz Njemačke sigurno više neće biti problema s majkom jer zna da nije u redu ono što je napravio. Na kraju je naveo kako nije suglasan s predloženom kaznom jer istu smatra prestrogom.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitano je i razgledano: zapisnik o zaprimanju kaznene prijave ZI sastavljen u prostorijama Policijske postaje sv. Ivan Zelina, Policijske uprave zagrebačke od 28. prosinca 2024. (list 7), medicinska dokumentacija na ime ZI od 28. prosinca 2024. (list 9), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 19), zapisnik o ispitivanju žrtve ZI u svojstvu svjedoka (list 48), zapisnik o ispitivanju svjedoka AI (list 48), te nalaz i mišljenje sudskog vještaka za sudsku medicinu i kriminalistiku (list 54-58), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 95 i 97 spisa).

5. Optuženi se u odnosu na kaznena djela koja su mu stavljena na teret očitovao da se smatra krivim te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenih djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio, zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenih djela koja su mu stavljena na teret.

6. Obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP-a, obrazlaže se samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne.

7. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

8. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenih djela čime je ubrzao i olakšao okončanje ovog postupka, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, korektno držanje pred sudom, ispriku žrtvi, te kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti nije našao.

9. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ-a i iz članka 139. stavak 3. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

9.1. U predmetnom postupku sud je našao i postojanje naročito olakotnih okolnosti radi čega je odučio izreći blažu kaznu od propisane za kazneno djelo tjelesne ozljede, to jest primijenjen je članak 48. stavak 2. KZ-a. Kao naročito olakotne okolnosti sud je cijenio, osim samog priznanja djela, okolnost da je optuženi i kazneno i prekršajno neosuđivan, da je pronašao posao u inozemstvu, tako da se očito radi o osobi koja je dosadašnji život provela u skladu sa zakonom, a koja se za predmetna kaznena djela pokajala i ispričala, tako da navedeno ukazuje da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može postići i blažom kaznom jer bi u protivnom isti izgubio posao te bi se bio primoran vratiti u RH.

10. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženom utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uz spomenuto ublažavanje kazne za kazneno djelo tjelesne ozljede i šest mjeseci za kazneno djelo prijetnje te ga primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je pri tome vodio računa da je već kako je ranije spomenuto optuženi kazneno i prekršajno neosuđivan, što ukazuje da se ovo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu. S druge strane i okolnost da je optuženi priznao kaznena djela te izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog također pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u navedenom trajanju koje je dovoljno i primjereno svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja, s time da se za svoje ponašanje majci i ispričao, a što je oštećena na raspravi potvrdila. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se zaista radilo o izoliranom nasilnom ponašanju, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

11. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, kao i trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 333,90 eura, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ocjena je da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da se isti zaposlio.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb broj KO-DO-332/2025

2. optuženom NI, [adresa]

3. oštećenoj ZI, [adresa] - nakon pravomoćnosti