Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2103/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, radi predaje u posjed nekretnine, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice-protutužene, tuženika-protutužitelja i punomoćnika tuženika-protutužitelja, te nakon objave presude dana 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku predati tužiteljici u posjed te sa toga dijela ukloniti izgrađeni ogradni betonski zid skupa sa žičanom ogradom na tom zidu, dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio koji je u skici vještaka mjernika ing.geod.MŽ od 04.rujna 2023.godine, koja skica je sastavni dio ove presude, označen likom i slovima A,B,C,D,A površine 11 m2, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake – čestica broj 746 k. o. [katastarska općina], Jadranska cesta, maslinik površine 1891 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] i to dijelu koji je u skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića od 4. rujna 2023. označeno slovima A-B-C-D u površini od 11 m2, za cijelo, što je tužiteljica-protutuženica IŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti da tuženik-protutužitelj po pravomoćnosti ove presude svoje pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake – čestica broj: 746 k. o. [katastarska općina], Jadranska cesta, maslinik površine 1891 m2, upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] i to dijelu koji je u skici sudskog očevida izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića od 4. rujna 2023. označeno slovima A-B-C-D u površini od 11 m2, za cijelo, upiše u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, na svoje ime.

II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak."

III. Dužan je tuženik-protutužitelj naknaditi tužiteljici-protutuženoj prouzročeni parnični trošak od 2.379,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. U tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod ovog suda 5. studenog 2021. navodi se da je ista je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi maslinik površine 1891 m2, dok je tuženik vlasnik susjedne nekretnine oznake kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi maslinik površine 580 m2. Tužiteljica tvrdi da su opisane nekretnine, sve do pred nekoliko mjeseci, bile odvojene metalnim stupićima koje je postavila tužiteljica, te da vlasništvo i posjed opisanih nekretnina nije bio sporan sve do pred nekoliko dana kada je tuženik, ničim izazvan, porušio metalne stupiće te zašao u nekretninu tužiteljice za cca 60 cm i na tom dijelu izgradio zidić visine 50-ak cm po cijeloj dužini od 40-ak metara. Tužiteljica da je, što osobno što preko sestre ČŽ, u više navrata s tuženikom pokušala postići dogovor da tuženik sam ukloni izgrađeni zidić te vrati njenu nekretninu u prvobitno stanje međutim, unatoč obećanju, do podnošenja ove tužbe tuženik to nije učinio.

1.2. Tužiteljica u podnesku od 19. rujna 2022. osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu u dijelu u kojem su u suprotnosti sa navodima tužiteljice u povijesnom dijelu tužbe dok se postavljenom protutužbenom zahtjevu ista protivi u cijelosti pa predlaže sudu odbiti tuženika sa postavljenim protutužbenim zahtjevom i obvezati ga naknaditi tužiteljici-protutuženoj prouzročeni parnični trošak. Tužiteljica potom navodi da tuženik u svojem odgovoru na tužbu iznosi brojne neistine pa tako, sasvim neistinito, pokušava prikazati da bi sporni zid izgradio na mjestu ranije žičane ograde s metalnim stupićima a posebno da bi to radio uz suglasnost i ¨asistenciju¨ sestre tužiteljice MŽM. Naime, po tužiteljici, istina je da je nekretnina u vlasništvu tužiteljice oznake kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od nekretnine u vlasništvu tuženika oznake kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u ovom dijelu se ispravlja povijesni dio tužbe) prije uklanjanja i postavljana spornog zidića bila fizički odvojena metalnim stupićima i žičanom ogradom koji su bili postavljeni upravo na samoj međi između ovih nekretnina i te metalne stupiće, unatoč protivljenju i ukazivanju na činjenicu da ¨ulazi¨ u nekretninu u vlasništvu tužiteljice, uklonio je tuženik te na tom dijelu, sasvim neovlašteno, izgradio sporni zidić i zauzeo nekretninu tužiteljice, a ovo protivljenje učinjeno je od strane MŽM s kojom je tuženik komunicirao putem poruka preko aplikacije WhatsApp, a kako je to i vidljivo iz poruka koji se dostavljaju u prilogu podneska. Tuženik, po tužiteljici, sasvim pogrešno ukazuje da bi mu njegov prednik prodao i na terenu pokazao upravo i ovaj dio u posjedu i vlasništvu tužiteljice budući da do uklanjanja stupića i žičane ograde taj dio u posjedu prednika tuženika pa tako ni tuženikovom nikada nije bio. Tuženik, po tužiteljici, čak i da hoće, se ne može pozivati na stjecanje prava vlasništva u dobroj vjeri odnosno uživanje zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz razloga što je njegov prednik bio upisan vlasnikom upravo one nekretnine koja je i označena u kupoprodajnom ugovoru i to nakon provedenog postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pritom ukazujući da je kroz postupak obnove zemljišne knjige, nesporno, provedeno i posebno mjerenje i to na način da su stranke na terenu pokazivale što drže u posjedu te na što polažu pravo pa je sukladno tomu i ustanovljena granica susjednih nekretnina odnosno u ovom slučaju između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je stanje na terenu bilo onako kako ga tuženik neistinito pokušava prikazati tada bi, po tužiteljici, zasigurno na taj način bila ustanovljena granica ili, eventualno, ista odnosno međa se učinila spornom što nije slučaj.

1.3. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 4. prosinca 2023., a nakon zaprimanje skice sudskog očevida vještaka za geodeziju Ivana Marinovića, navodeći da na tu skicu nema nikakvih primjedbi te je sukladno istoj uredila tužbeni zahtjev u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove presude.

2.1. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 31. kolovoza 2022. tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu smatrajući kako je isti neosnovan. Tuženik ističe kako je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između prodavatelja FŽ kao prodavatelja s jedne strane i tuženika kao kupca sa druge strane od dana 31. siječnja 2019. ovjerenog kod Javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere: OV-1001/2019 od 31. siječnja 2019., stekao osnov za upis prava vlasništva čestice broj 744 k. o. [katastarska općina]. Tuženik potom ističe kako je nesporno da su predmetne susjedne nekretnine (čestica broj 744 i 746 k. o. [katastarska općina]) kako i sama tužiteljica navodi, bile odvojene metalnim stupićima koje je postavila upravo tužiteljica. Međutim, sporni su, po tuženiku, navodi tužiteljice da je tuženik prilikom promjene žičane ograde s metalnim stupićima s betonskim nižim zidom s montažnom panel ogradom zašao na nekretninu tužiteljice, s tim da tuženik ne spori kako je izvršio izmjenu prethodne međašne ograde (metalni stupići i žičana ograda) tako da je upravo na trasi tako ranije postavljenih metalnih stupića izgradio niži betonski zid na koji je postavljena montažna panel ograda, odnosno, tuženik je betonski zid izgradio po trasi postojećih metalnih stupića i žičane ograde koja je postavljena upravo od strane tužiteljice prije cca 20-tak godina. Tuženik navodi da je za vrijeme izvođenja svih radova (trasiranje budućeg ogradnog zida, kopanje temelja, nalijevanje betona, postavljanja metalne ograde), a koji po samoj naravi traju određen vremenski period bila je nazočna punomoćnica tužiteljice - sestra MŽM, a nakon što je dovršen betonski zid na isti je trebalo postaviti panel ogradu pa je između tuženika i sestre tužiteljice postignut dogovor da će ravniji dio ograde (dio koji bi po logici stvari trebao biti unutarnji dio okrenut prema nekretnini tuženika) bude okrenut prema tužiteljici, a kojem zahtjevu je tuženik u cijelosti udovoljio. Prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora između tuženika i FŽ tuženik je uveden u posjed predmeta kupoprodaje na način da je tuženiku jasno predočeno da je međa između zemljišta u posjedu i vlasništvu tužiteljice upravo žičana ograda koja se nalazila na metalnim stupićima i koju ogradu je postavila upravo tužiteljica, a postavljanjem ograde upravo po tako označenoj trasi tužiteljica je, po tuženiku, očitovala svoju volju na način da je jasno odredila do kuda doseže zemljište u njezinu vlasništvu i posjedu, odnosno da zemljište koje se nalazilo izvan ograde sa metalnim stupićima nije vlasništvo tužiteljice. Dakle, po tuženiku, gradnjom predmetnog betonskoga zida od strane tuženika po trasi na kojoj se ranije nalazila ograda postavljena od tužiteljice tuženik nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi polagao pravo posjeda ili vlasništva u odnosu na onu što je bio uveden u posjed prilikom zaključenja kupoprodajnoga ugovora. Obzirom na to da su tuženiku prilikom kupnje predmetne nekretnine bile predočene vidljive međašne oznake predmetne nekretnine (metalni stupići sa žičanom ogradom), isti je stava kako je on vlasnik i dijela nekretnine na kojoj se nalazi sporna ograda, a sve sukladno gore označenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnine i posjedovanju njegovih prednika u odnosu na predmet spora. Tuženik nadalje navodi da je nakon zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari naručio od ovlaštenog geodetskog ureda izradu podloge radi utvrđivanja trase betonskoga zida te je iz Geodetske podloge izrađene od strane geodeta VŽ razvidno da se betonski zid nalazi na čestici broj 746 k. o. [katastarska općina] odnosno da sporni dio od katastarske međe do označenoga betonskoga zida ima površinu od 12 m2. Zaključno je u odgovoru na tužbu, a pozivajući se na navode u istom, tuženik podnio protutužbu u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove presude.

2.2. Tuženik je svoj protutužbeni zahtjev sukladno zaprimljenoj skici sudskog očevida vještaka za geodeziju Ivana Marinovića uredio na ročištu održanom 9. srpnja 2025.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u neslužbenu kopija izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 4), u neslužbenu kopija izvatka iz BZP-a za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ls 4), skicu Geoportala (ls 6), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 31. siječnja 2019. ovjeren kod Javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem ovjere: Ov-1001/2019 dana 31. siječnja 2019. (ls 16- 19), SMS poruke (ls 22-28), skicu sudskog očevida s prilogom u vidu fotografija te je pročitan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Marinovića od 17. listopada 2023. (ls 45-54), u svojstvu svjedoka saslušani su MŽM (ls 68-69), EŽ (ls 69-70), PŽ (ls 70-71), FŽ (ls 71-72), pročitan je dopis Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Osjel za katastar nekretnina Biograd na Moru broj Klasa: 930-01/25-01/22, Urbroj: 541-24-04/1-25-2 od 26. ožujka 2025. s prilozima (ls 85-93), te je proveden dokaz stranačkim saslušanjem tuženika-protutužitelja.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da su upravo tužiteljica-protutužena (u daljnjem tekstu tužiteljica), odnosno tuženik- protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) oni koji su ovome sudu na nedvojben način morali dokazati osnovanost navoda koje su isticali tijekom postupka, a koji su bitni za njihov uspjeh u ovoj parnici.

5. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

6. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoje posjed te stvari.

7. Stoga je obzirom na narav predmetne tužbe te povezujući istu sa ranije citiranim odredbama ZV razvidno da se ovdje radi o pravoj vlasničkoj tužbi (rei vindicatio), a u takvoj parnici povodom reivindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i identitet stvari, s tim da će sud u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije osvrnuti na činjenice koje po njemu ne bi trebale biti sporne među strankama.

8. Ne bi se među strankama, barem po mišljenju ovog suda, trebale ukazivati sporne slijedeće činjenice:

8.1. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], maslinik površine 1891 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici kao vlasnica za cijelo upisana ovdje tužiteljica IŽM i u odnosu na koju česticu je ovdje sporan njen realni dio koji ima površinu od 11 m2 i koji je prikazan na skici sudskog očevida sa ls 45 na kojoj je obojan žutom bojom i omeđen je slovno sa A-B-C-D-A,

8.2. Da je u zemljišnoj knjizi u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], maslinik površine 580 m2, a u kojem zemljišnoknjižnom ulošku je u B Vlastovnici kao vlasnik za cijelo upisan ovdje tuženik IŽ, a koja čestica je neposredno susjedna, odnosno međašna nekretnini navedenoj pod točkom 8.1. obrazloženja i što je između ostalog razvidno i iz skice sudskog očevida sa ls 45,

8.3. Da na ls 16-18 predmetnog spisa u preslici prileži Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 31. siječnja 2019. između prodavatelja FŽ i kupca IŽ, a u kojem Ugovoru je kao predmet kupoprodaje opisana katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 580 m2 i na kojem Ugovoru je potpis prodavatelja potvrđen od javnog bilježnika Nevenke Nakić iz [adresa] pod brojem OV-1001/2019 dana 31. siječnja 2019.,

8.4. Da je prije ovdje predmetnih događaja proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku su formirane nove čestice uključujući i ovdje prethodno spomenute čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u njihovom sadašnjem obliku i površini,

8.5. Da iz dopisa Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru od 26. ožujka 2025. (ls 85), a u kojem dopisu se na upit suda da li je u postupku izlaganja na javni uvid s istodobnom obnovom zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] uložen prigovor na među između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], odgovara od strane službenika katastra da je uvidom u njihovu arhivsku bazu sa izlaganja utvrđeno da nema zavedenih prigovora u k. o. [katastarska općina] u odnosu na dvije prije navedene čestice (za ukazati je da se u dopisu katastra navodi i da je k. č. [katastarska čestica] upisana u popisni list 885 i izložena je nositelju prava IŽM dana 14. listopada 2015., a da je k. č. [katastarska čestica] upisana u popisni list 765 na FŽ iz [adresa] koji je 26. veljače 2014. potpisao suglasnost sa izloženim podacima nove izmjere),

8.6. Da je ovdje sporni ogradni betonski zid skupa sa žičanom ogradom na tome zidu u dijelu u kojem je isti označen likom i slovima A-B-C-D-A kako je to prikazano na skici sudskog očevida sa ls 45 izgrađen po nalogu ovdje tuženika IŽ,

8.7. Da se u posjedu ovdje spornog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji ima površinu 11 m2 i koji dio je obojan žutom bojom na skici sudskog očevida sa ls 45 i omeđen slovima A-B-C-D-A, nalazi ovdje tuženik IŽ.

9. Glede tužbenog zahtjeva tužiteljice, a pritom imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice navedene pod točkom 8. obrazloženja za koje se drži da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud izvodi zaključak da je tužiteljica, na kojoj je bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, uspjela dokazati prvu od tih činjenica nužnih za njen uspjeh u ovoj parnici, odnosno da je ista uspjela dokazati njeno vlasništvo na ovdje spornih 11 m2 koji predstavljaju realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da potonji zaključak sud izvodi prvenstveno iz sadržaja izvatka iz zemljišne knjige reproduciranog pod točkom 8.1. obrazloženja. Kao posljedica potonjeg zaključka suda nameće se daljnji zaključak da tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi se njega moglo smatrati vlasnikom, makar i predmnjevanim, tih spornih 11 m2, jer to po mišljenju ovog suda zasigurno ne može biti onaj pravni posao kojeg je tuženik kao kupac zaključio sa FŽ kao prodavateljem (vidjeti točku 8.3. obrazloženja), s tim da će se u ovome dijelu sud nešto detaljnije osvrnuti nešto kasnije u obrazloženju ove presude vezano za protutužbeni zahtjev tuženika.

10. Slijedeća je zadaća ovog suda odrediti se glede toga je li tužiteljica uspjela dokazati daljnju odlučnu činjenicu vezano za njenu reivindikacijsku tužbu, odnosno da se ovdje spornih 11 m2 koji predstavljaju realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trenutno ne nalazi u njenom posjedu već da se nalazi u posjedu tuženika, s tim da ovaj sud i glede te činjenice smatra da ju je tužiteljica uspjela dokazati. Naime, ukazuje se da se ta činjenica, barem po mišljenju ovog suda, nije niti ukazivala spornom tijekom ovog postupka i to u smislu da se nakon gradnje od strane tuženika onog ogradnog betonskog zida na kojem se nalazi žičana ograda, da se površina koja obuhvaća tlocrtnu površinu tog betonskog zida i površinu između tog betonskog zida do mapalne međe između čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi upravo u posjedu tuženika IŽ i koja površina predstavlja upravo onih spornih 11 m2 omeđenih slovno sa A-B-C-D-A i obojano žutom bojom na skici sudskog očevida sa ls 45. Doduše, tuženik je tijekom postupka pokušao uvjeriti sud da je on "ušao" u posjed tih spornih 11 m2 u dogovoru sa ovdje tužiteljicom koju da je u tome procesu dogovaranja zastupala njena sestra MŽM, no kraj činjenice da potonja saslušana kao svjedokinja tako nešto osporava, a pritom tuženik sudu ne predočava pisanu punomoć kojom bi ovdje tužiteljica ovlastila njenu sestru da uopće pregovara sa ovdje tuženikom, a uostalom i sam tuženik u svom iskazu kaže da on takvu pisanu punomoć nije vidio, te u konačnici kraj činjenice da i sam tuženik u svom stranačkom iskazu izričito navodi da mjernik nije izašao na teren niti ga je tuženik tražio prije nego što je po tuženikovom nalogu izgrađen ovdje sporni betonski zid, da se samim time ne može uzeti dokazanim potonja tvrdnja tuženika, posljedično čemu tuženik nije dokazao niti svoje eventualno pravo na posjed tih spornih 11 m2 i koje bi ga pravo sukladno čl. 163. st. 1. ZV ovlašćivalo na posjedovanje predmeta spora, odnosno da bi mu davalo pravo da odbije predaju istog njenom vlasniku, odnosno ovdje tužiteljici.

11. Dakle, imajući u vidu utvrđenja suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, izvodi se zaključak da je tužiteljica uspjela dokazati sve one bitne činjenice nužne za uspjeh reivindikacijske tužbe iz čl. 162. st. 1. ZV, odnosno da je ista s jedne strane dokazala da je vlasnica onog spornog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 11 m2, omeđen slovno sa A-B-C-D-A i obojano žutom bojom na skici sudskog očevida sa ls 45, te da je s druge strane dokazala da se tih spornih 11 m2 ne nalazi u njenom posjedu već u posjedu tuženika IŽ. Stoga je od strane suda pozivom na odredbu iz čl. 161. st. 1. ZV odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude u smislu da je naloženo tuženiku da preda u posjed tužiteljici tih spornih 11 m2 te mu je naloženo uklanjanje sa toga dijela ogradnog betonskog zida na kojem se nalazi žičana ograda.

12.1. Što se tiče protutužbenog zahtjeva tuženika IŽ usmjerenog na utvrđenje da je isti stekao pravo vlasništva na ovdje spornih 11 m2 koji predstavljaju realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], razvidno je iz prethodnog elaboriranja suda da on drži da se protutužbeni zahtjev ne može smatrati osnovanim. Naime, ovaj sud iz navoda koje je tijekom postupka isticao tuženik izvodi zaključak po kojem je temelj stjecanja vlasništva tuženika na ovdje spornih 11 m2 onaj pravni posao kojeg da je tuženik kao kupac sklopio sa FŽ kao prodavateljem, a na što se sud osvrnuo pod točkom 8.3. obrazloženja, što bi značilo da svoj osnov za stjecanje vlasništva tuženik temelji na zakonskoj odredbi iz čl. 115. ZV koja se odnosi na stjecanje vlasništva temeljem pravnog posla. No, razvidno je iz sadržaja toga Ugovora koji u preslici prileži na ls 16-18 da je kao predmet te kupoprodaje navedena isključivo čestica oznake 744 k. o. [katastarska općina], odnosno kao predmet te kupoprodaje nije označen realni dio čestice oznake 746 k. o. [katastarska općina] koji bi imao površinu od 11 m2. Uostalom, čak i da je u tome Ugovoru navedeno da FŽ prodaje IŽ kao kupcu tih 11 m2, ističe se od strane suda da bi takva eventualna stipulacija bila neosnovana jer sukladno odredbi čl. 115. st. 2. ZV IŽ kao kupac ne bi mogao steći vlasništvo na ovih spornih 11 m2 obzirom FŽ ne bi imao ovlasti da raspolaže sa tih 11 m2 jer u vrijeme sklapanja tog pravnog posla u siječnju 2019. isti nije bio vlasnik tih spornih 11 m2, već je vlasnica tada kao i danas bila tužiteljica IŽM.

12.2. Nadalje, ukoliko tuženik smatra da međa između njegove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i tužiteljičine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije na pravilan način utvrđena, odnosno da tu među valja ispraviti ili obnoviti na način da bi posljedica tog ispravljanja ili obnavljanja bila ta da se ovdje spornih 11 m2 pripoji čestici koja je nesporno u tuženikovom vlasništvu, da su ovdje tuženik ili prije njega njegov prednik FŽ, imali, odnosno tuženik još uvijek ima mogućnost pokrenuti postupak uređenja međa, uz napomenu da se tu radi o izvanparničnom postupku u kojem se odlučne činjenice utvrđuju kroz proceduru koja je različita u odnosu na ovdje predmetni parnični postupak.

12.3. Slijedom svega iznijetog kako u odnosu na tužbeni, ali i protutužbeni zahtjev, sud izveo zaključak da tuženik temeljem dokazne građe koja je predočena sudu u ovom parničnom postupku, a unatoč tome što je na njemu bio teret dokazivanja odlučnih činjenica, te činjenice nije uspio dokazati, radi čega je njegov protužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na način kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

13. Odluka o parničnom trošku popisanom od strane tužiteljice prema tuženiku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Stoga je sud tužiteljici prema njenom popisu troška sa ls 100, uz napomenu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 11.000,00 kuna, što bi uz primjenu službenog tečaja konverzije predstavljalo iznos od 1.459,95 EUR glede kojeg odvjetnik koji je punomoćnik stranke ima pravo popisati nagradu od 100 bodova po poduzetoj radnji. Tako je tužiteljici, a zbog činjenice da je ista u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznato 100 bodova za sastav tužbe, i to sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa), dok je tužiteljici sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife priznato daljnjih 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 19. rujna 2022. Sud međutim tužiteljici kao trošak nije priznao 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 4. prosinca 2023. obzirom je tužiteljica sve ono što je istaknula u tome podnesku mogla navesti na ročištu za glavnu raspravu koje je održano sutradan, odnosno 5. prosinca 2023., radi čega sud smatra da se ovdje ne radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice. U odnosu na popisane stavke za pristup na ročišta sud je tužiteljici sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife priznao 100 bodova za svako od pet ročišta održana 20. prosinca 2022., 31. ožujka 2023., 5. prosinca 2023., 12. svibnja 2025. i 9. srpnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tužiteljici dođe se do ukupno 700 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 1.400,00 EUR koji valja uvećati za odgovarajući porez na dodanu vrijednost od 25%, nakon čega se dođe do iznosa od 1.750,00 EUR. Potonji iznos od 1.750,00 EUR valjalo je uvećati za daljnji iznos od ukupno 549,99 EUR na ime predujma kojeg je tužiteljica u dva navrata (jednom 331,81 EUR, a drugi put 218,18 EUR) platila za trošak provođenja uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a za koji trošak ovaj sud smatra da je bio potreban za vođenje ove parnice, te ga je valjalo uvećati za iznos od 26,54 EUR za sudsku pristojbu za tužbu koju je tužiteljica platila i za iznos od 53,09 EUR za sudsku pristojbu na ovu presudu obzirom je upravo tužiteljica pristojbeni obveznik plaćanja iste, nakon čega se dođe do iznosa od 2.379,62 EUR kojeg sud priznaje tužiteljici kao parnični trošak. Stoga je u odnosu na parnični trošak popisan od strane tužiteljice odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 11. rujna 2025.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici-protutuženoj po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru.