REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-16465/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste LŽ, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika KORIEL d.o.o., Vinica, Mate Rupčića 35, OIB: 23997663696, kojeg zastupa SŽ, punomoćnik po zaposlenju, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja BŽ, odvjetničke vježbenice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KORIEL d.o.o. isplatiti tužitelju TŽ iznos od 4.092,07 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3.932,80 EUR od 12. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 159,27 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 216,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. listopada 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 13. travnja 2021. ozlijedio na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je u radnom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme te radi na radnom mjestu: „elektroinstalater i druga srodna zanimanja.“ Navedenog dana tužitelj se ozlijedio na svom radnom mjestu, tijekom radnog vremena te prilikom obavljanja dodijeljenih radnih zadataka u ime i za račun svojeg poslodavca na lokaciji Zenette Str. 20, Munchen u Njemačkoj, a na kojoj lokaciji se nalazio kao izaslani radnik. Tužitelj je dobio radni zadatak nošenja većih paleta u podrum zgrade na navedenoj lokaciji, obzirom da su se u istom podrumu odvijali građevinsko-instalaterski radovi, uključujući i radove u cilju opremanja prostora potrebnim priključcima te postavljanja elektroinstalacija. Tužitelj je dobio radni zadatak da u što je moguće kraćem roku rukama prenese veći broj paleta, težine cca 30-ak kg, u spomenuti podrum zgrade. Tužitelj je bio primoran kretati se stepenicama koje vode do podruma, a na kojim stepenicama su se nalazili zaostali komadi žbuke te ostaci od građevinskog materijala (sitni kamenčići, nakupine žbuke i sl.) Prilikom nošenja spomenutog tereta, tužitelju je noga proklizala po stepenici zbog zakrčenosti prolaza i površina na kojima se obavljaju radni zadaci te se tužitelju noga izokrenula, pa je posljedično navedenome, tužitelj osjetio jaku i oštru bol u koljenu. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio rupturu meniska te rupturu LCA desnog koljena te je istome indicirana rekonstrukcija LCA. Zadobivena ozljeda istome je priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a. S obzirom da se tužitelj ozlijedio na radu u inozemstvu, na svojem radnom mjestu te prilikom obavljanja radnih zadataka prema uputi i nalogu svojeg poslodavca, s obzirom na činjenicu da mehanizam ozljeđivanja, zadobivene ozljede i uzroci ozljede ukazuju da je uvodno naznačeni tuženik kao poslodavac tužitelja, propustio efektivno primijeniti odrede Zakona o zaštiti na radu, a poglavito uzevši u obzir činjenicu da ukoliko „ustupljeni radnik“ koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom kod „korisnika“, isti radnik može alternativno potraživati naknadu štete ili od poslodavca koji ga je odaslao na rad kod korisnika ili neposredno od korisnika, to je slijedom sveg navedenog, uvodno označeni tuženik kao poslodavac tužitelja, pasivno legitimiran o odgovoran za naknadu štete tužitelju. S obzirom na kontrakturu desnog koljena te perzistirajuće tegobe s koljenom, tužitelju je indiciran operativni zahvat rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta. Tužitelj je bio primoran koristiti štake pa je zbog navedenog razloga trpio duševne boli zbog naruženja. Nakon operativnog zahvata tužitelju je zaostao ožiljak pa tužitelj i zbog navedenog razloga trpi duševne boli zbog naruženja. I nakon obavljenih više ciklusa fizikalne terapije, tužitelj i dalje ima bolne i ograničene pokrete u desnoj nozi. Slijedom sveg navedenog, tužitelj potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 29.500,00 kn i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti te zbog naruženja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i iznos imovinske štete od 2.500,00 kn, na ime pružene tuđe pomoći i njege, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, Ujedno potražuje od tuženika naknadu troškova liječenja u iznosu od 1.200,00 kn, sve temeljem računa Poliklinike Medikol od 30. travnja 2021., broj računa 16297/11/2, zajedno sa zateznom kamatom, tekućom od 1. svibnja 2021., pa do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. lipnja 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.050,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 950,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, dakle ukupan iznos od 4.000,00 EUR te za tuđu pomoć i njegu iznos od 148,80 EUR (3,72 EUR po satu pružene tuđe pomoći i njege) sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 12. listopada 2021. do isplate, kao i iznos od 159,27 EUR s osnova troškova liječenja sa zateznim kamatama koje teku od 1. svibnja 2021. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je tužitelj u trenutku ozljede bio njegov zaposlenik na radnom mjestu "elektromonter" te da se ozlijedio na svom radnom mjestu tijekom radnog vremena. Nadalje navodi da nije sporno da je tužitelj dobio radne zadatke nošenja predmeta budući da je isto sastavni dio njegovih svakodnevnih zadataka iako ne prihvaća činjenicu da su ti predmeti bili težine 30 kg, već manje težine no isto nije od utjecaja na ovaj postupak pa se dalje na isto neće posebno očitovati. Tuženik osporava tužiteljeve navode vezane uz mehanizam nastanka gore navedene ozljede obzirom na medicinsku dokumentaciju, njegovu izjavu neposredno nakon nastanka ozljede te izjave svjedoka koji su bili prisutni prilikom nastanka ozljede. Tužitelj je u više navrata naveo kako se ozlijedio na način da je čučnuo te kada se pokušao dignuti da je došlo do puknuća u koljenu uslijed koje radnje je i nastala predmetna ozljeda. Prvi put je to izrekao kod odlaska liječniku u Njemačkoj te kada je 19. travnja 2021. dao izjavu o ozljedi na radu kao i 17. travnja 2021. kada je obavio kontrolni pregled u KBC Sestre milosrdnice. Svi gore navedeni službeni dokumenti u kojima je izjavu dao tužitelj nespornim ukazuju da se ozljeda dogodila kada se tužitelj dizao iz čučnja, stoga se neistinitim ukazuje izjava tužitelja da je ozljeda nastala prilikom kretanja niz stepenice. Sve navedeno potvrđeno je i od više svjedoka iz firme tuženika, kao i iz drugih firmi koje su na navedenom mjestu obavljale iste poslove, kretali se istim stepenicama i tom prilikom bili prisutni te tuženik predlaže da se, ako sud to smatra potrebnim, pribave i dostave podaci o svjedocima i da se u tu svrhu isti saslušaju budući da su prethodno potvrdili navode tužitelja da se ozlijedio prilikom dizanja iz čučnja. U odnosu na eventualnu odgovornost tuženika iz čl. 25. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti na radu, a uzimajući u obzir mehanizam nastanka ozljede (podizanje iz čučnja), tuženik ne vidi na koji način bi on mogao biti objektivno odgovoran za nastanak te ozljede budući da bilo koji njegov postupak da je učinio ne bi doveo do toga da bi se ozljeda spriječila. Ukazuje da je ozljeda nastala uslijed više sile te za istu nikako ne može odgovoran biti tuženik. Naime, na predmetnom gradilištu istovremeno se izvodilo nekoliko vrsta radova dok je firma tuženika izvodila samo dio tih radova koji ni u kojem slučaju nisu mogli prouzročiti eventualnu nečistoću na stepenicama. Tuženik nije bio odgovoran niti je upoznat sa svim drugim izvođačima radova obzirom da se radi o velikom objektu na kojem je angažiran velik broj ljudi koji u isto vrijeme izvode radove pa da je tuženik i uložio najveću moguću pažnju i zaposlio jednog ili više ljudi koji bi samo čistili stepenice nije realno za očekivati da bi te osobe uspjele maknuti i zadnju nečistoću sa stepenica budući da se istima u svakom trenutku kretalo nekoliko osoba i moguće je da je iza svakog od njih ostala neka nečistoća. Treće osobe bi zasigurno bile krive za potencijalno onečišćenje stepenica koje tuženik ni na koji način ne bi mogao spriječiti iako je uložio najveću moguću pažnju da se bilo kakva ozljeda ne dogodi. Tuženik napominje da je sukladno čl. 17. Zakona o zaštiti na radu organizirao i provodio zaštitu te je na svaki mogući način stvorio uvjete za rad na siguran način. Predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (str. 5-7, 18- 26, 33, 35-36, 72-75, 82-85, 94-102 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 14-17 spisa), izjavu o ozljedi na radu (str. 34 spisa), detalje standarda zanimanja iz Registra HKO (str. 45 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. siječnja 2021. (str. 46-47 spisa), saslušan je tužitelj (str. 67-68 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. FŽ (str. 92-93 spisa) te se vještak dopunski očitovao (str. 135 spisa), a saslušan je i svjedok GŽ (str. 139-140).

3.1. Prije svega valja reći da je sud odustao od saslušanja svjedoka JŽ obzirom o istom nije bilo dovoljno osobnih podataka na temelju kojih bi ga se identificiralo i pozvalo na ročište radi davanja iskaza. Drugi svjedoci, osim saslušanog svjedoka ŽŽ, tijekom cjelokupnog postupka nisu predloženi.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

6. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

7. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

8. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Među strankama je sporna dinamika nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio 13. travnja 2021. prilikom nošenja materijala silazeći niz stepenice prema podrumu kada je u desnom koljenu došlo do ulještenja, a potom do naglog gubitka ravnoteže i nemogućnosti stajanja na nozi.

10.1. Temeljem podataka koji su navedeni u Prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao je tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 125. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 13. travnja 2021. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 17 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnesena žalba, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

11. Iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj na poslu, u Njemačkoj, dižući teret ozlijedio koljeno.

12. Iz Izjave tužitelja o ozljedi na radu od 19. travnja 2021. proizlazi da je pri nošenju radnog materijala (palete) niz stepenice u podrum zgrade u kojoj je radio došlo do nagle nezgode kada se dizao iz čučnja pri čemu je ozlijedio koljeno te je došlo do nemogućnosti hodanja i obavljanja daljnjeg posla.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o kraju radnog vremena kada je voditelj njemu i kolegi GŽ dao nalog da odnesu palete u podrum. Kad kaže palete misli na materijal koji je ostao nakon provedenog dana i koje je trebao odnijeti u taj podrum. Same palete bile su teške po njegovoj procjeni radilo se o paleti, a koju je on podigao od oko 40 kg. Same stepenice koje su vodile u podrum bile su strme prekrivene sa žbukom i ostacima materijala, odnosno otpada. Kad su sišli dolje u koljenu mu je nešto puklo, noga mu je ostala ukočena odnosno iskočio mu je zglob te je hitno odvezen u bolnicu na infuziju i određena mu je operacija. Međutim nije htio provoditi operaciju u Njemačkoj nego se odlučio vratiti doma na liječenje. Navodi da nikada ranije nije imao problema s tim koljenom. Tužitelj je naveo da je na sebi imao sve što je bilo potrebno, svu propisanu radnu odjeću i obuću. Nadalje je naveo su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani obzirom je 6 mjeseci bio na bolovanju sa gipsom do kuka. Pomoć su mu pružali u vidu pomoći prilikom odlaska na WC, kuhanja i svakodnevnih kućanskih poslova. Nalog za nošenje paleta dao mu je L za kojeg mu je poznato da nije zaposlenik KORIEL-a već tvrtke SNG. Navodi da se ozljeda dogodila kada je sišao u podrum i još uvijek držao paletu sa objema rukama. Na poseban upit punomoćnika tuženika o različitim izjavama u medicinskoj dokumentaciji i tužbi kao i na današnjem ročištu tužitelj navodi da je prilikom davanja izjave u Njemačkoj pokraj njega bio kolega GŽ koji mu je pomagao u komunikaciji obzirom sam ne zna dobro njemački. Na poseban upit punomoćnika tuženika zašto je u medicinskoj dokumentaciji u Hrvatskoj navedena ista izjava kao u Njemačkoj, tužitelj je naveo da ne zna kako i zašto je to navedeno u dokumentaciji u Hrvatskoj. Vezano za izjavu danu kod poslodavca zašto je navedeno da se ozljeda dogodila prilikom dizanja iz čučnja, tužitelj je naveo da ne zna zašto je to tako napisano. Na poseban upit suda da li je potpisao izjavu koja mu se predočava iz spisa na str. 34, tužitelj je naveo da je potpisao navedenu izjavu. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li mu je poznato da li je još netko od drugih radnika imao pristup navedenom podrumu, tužitelj je naveo da mu navedeno nije poznato, da je inače radio na gradilištu, a da mu je navedenog dana dan nalog da navedeni materijal odnese u taj podrum. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je dokumentaciju iz Njemačke donio sa sobom na pregled u Hrvatsku, tužitelj je naveo da je, da je donio i da su doktori istu pregledali. Hitno je primljen na punkciju. Tužitelj je također naveo da nakon te ozljede ima i psihičkih problema jer je stalno zabrinut za navedenu nogu i da mu se to opet ne dogodi.

14. Iz iskaza svjedoka ŽŽ proizlazi da je navedenog dana bio u Njemačkoj kada i tužitelj i da su zajedno radili na predmetnom radilištu. Navodi da nije bio neposredno prisutan kada se dogodio štetni događaj. Pojašnjava da su toga dana po nalogu nadređenih prenosili teret u podrum. Navodi da je on u tim trenucima bio na ulici, dok je kolega TŽ nosio teret sa drugim kolegom JŽ u podrum. Pojašnjava da do podruma ima nekih 15 stepenica koje su bile normalne, kamene, nisu stepenice bile strme, a bile su i uredno održavane. Po nekoj njegovoj paušalnoj ocjeni, radilo se o nekih 15-ak stepenica. Nadalje je naveo da mu je teško ocijeniti težinu tereta koji je kolega TŽ nosio tada, obično se radilo o težini tereta od 25-50 kg. Nadalje je naveo da je teret nosio iza kolege TŽ, ponovno je naveo da nije vidio trenutak ozljede, zatekao je kolegu TŽ kako sjedi na stepenicama. Naveo je da mu je kolega odnosno tužitelj rekao da mu je noga izvrnuta i da je na zadnjem gazištu odnosno stepenici nezgodno stao. Odvezao je tužitelja u stan, a kasnije kako je čuo, netko je vozio tužitelja u bolnicu. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da je tužitelj, koliko se sjeća, na sebi imao svu potrebnu radnu opremu.

15. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. FŽ koji je u svom nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2025. naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio distorziju desnog koljena. Liječen je i obrađivan po ortopedu te fizijatru. Provedena je fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju povremeni bolovi i nestabilnost desnog koljena u jednoj ravnini, također zaostaju i ograničene kretnje desnog koljena u slabijem stupnju te pozitivni znaci za rupturu medijalnog meniska. Svoj nalaz i mišljenje temelji na kompletnoj medicinskoj dokumentaciji koju je ranije citirao i na temelju kliničkog pregleda koji je obavio za potrebe izrade vještva. Navedena ozljeda koju je tužitelj zadobio u štetnom događaju je u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje tužitelja u svezi štetnog događaja s ortopedsko traumatološkog stabiliziralo 29. srpnja 2021. nalazom fizijatra, a uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede te priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice nakon navedene ozljede desnog koljena smanjuju životnu aktivnost tužitelja za 10% te će u tom postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Takozvani primarni strah koji se javio u samoj situaciji tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana, a manjeg intenziteta još naredna 20 dana. Tuđa pomoć i njega: kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 10 dana liječenja. U periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno.

15.1. U dopunskom očitovanju od 10. lipnja 2025. vještak je naveo da je tužitelj stradao 13. travnja 2021. i ozlijedio koljeno kako je opisano u tužbi. Tom prilikom zadobio je ozljede: distorzija desnog koljena. Vještak je mišljenja da se trošak liječenja od 30. travnja 2021. može uzročno posljedično povezati sa štetnim događajem od 13. travnja 2021.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika dr. FŽ budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, na temelju relevantne medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja, a slijedom čega niti stranke nisu imale primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje. Iz navedenog nalaza i mišljenja sud je utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

17. Sud je ocijenio istinitim iskaz svjedoka ŽŽ jer je dan jasno, uvjerljivo i životno, radi se o kolegi tužitelja koji je osobno nezainteresiran za ishod ovog spora, a sam iskaz je u bitnom u skladu sa navodima iz tužbe te nalazom i mišljenjem vještaka. Iskaz tužitelja sud je ocijenio djelomično istinitim, posebice u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaj, pri tome imajući na umu različite izjave tužitelja koje prileže spisu. Sud je ocijenio neistinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su same stepenice koje su vodile u podrum bile strme i prekrivene sa žbukom i ostacima materijala te u dijelu u kojem je naveo da je ozljeda nastala kad je već sišao u podrum, a obzirom je navedeno u suprotnosti sa iskazom svjedoka ŽŽ.

18. Cijeneći sve provedene dokaze sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo u za vrijeme obavljanja redovitih radnih zadataka i to u trenucima kada je noseći teret težine oko 40 kg silazio niz kamene uredno održavane stepenice. Po stajalištu ovog suda, a kako to proizlazi i iz dopunskog očitovanja vještaka od 10. lipnja 2025. i iskaza svjedoka, tužitelju je noga proklizala na zadnjoj stepenici jer je nezgodno stao nakon čega se noga izokrenula, a radi čega je došlo do ozljede.

19. Iz odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti, međutim, iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja sud je utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti. Naime, sama okolnost što se tužitelj poskliznuo na zadnjoj stepenice ne dovodi do automatskog zaključka da je postupao sa krajnjom nepažnjom, a pri tome osobito imajući u vidu da je u navedenom trenutku nosio teret velike težine. Postupanje tužitelja neposredno pred nastanak štetnog događaja tj. radnje silaska stepenicama ne može se nikako ocijeniti rizičnim ili krajnje nesmotrenim te nema dokaza u spisu da je tužitelj namjerno ili iz krajnje nepažnje uzrokovao štetu pa stoga nema niti tužiteljevog pravno relevantnog doprinosa nastanku štetnog događaja. Imajući u vidu da je ozljeda od 13. travnja 2021. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

20. Pri tome valja reći, a u odnosu na navode tuženika da nije odgovoran za štetu jer se na predmetnom gradilištu istovremeno izvodilo nekoliko vrsta radova različitih izvođača, da isto ne otklanja niti umanjuje tuženikovu odgovornost za štetni događaj jer je tuženik koristio prostor do kojeg se moglo doći samo putem spornih stepenica pa je tuženik bio dužan svojim zaposlenicima osigurati siguran pristup prostorijama u kojima se obavljao rad. Odnos tuženika i trećih osoba nije od utjecaja na tuženikovu odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio sukladno čl. 41. st.1 ZZR-a kojim je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste, u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu.

21. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da tužitelj, na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a, ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

22. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu 1.050,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 950,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 10 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1972. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.800,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 3.800,00 EUR.

23. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 40 sati s tim da je cijena jednog sata od 3,32 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan 132,80 EUR.

24. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.932,80 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 216,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 12. listopada 2021. pa do isplate odnosno od dana podnošenja tužbe sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

26. U odnosu na troškove ovaj sud smatra da tužitelju treba priznati troškove liječenja, na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn odnosno 159,27 EUR i to prema računu koji se odnosi na MR zgloba. Naime, iz medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je navedeni trošak opravdan i u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Tužitelju su na priznati iznos dosuđene zatezne kamate od dana nakon plaćanja računa za pregled odnosno od 1. svibnja 2021. do isplate, kako je i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska 27. svibnja 2022. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 7. lipnja 2022. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, pristupa na ročište 6. studenog 2023. po Tbr. 9/5 – 25 bodova, zastupanja na ročištu 11. listopada 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska 1. travnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska 26. lipnja 2025. po Tbr. 8/4 – 25 bodova i zastupanja na ročištu 4. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova odnosno ukupno 650 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.300,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.925,00 EUR.

28. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 7. prosinca 2022. obzirom je isto odgođeno na prijedlog tužitelja, trošak sastava podneska od 14. listopada 2024. nije priznat obzirom istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje, dok je trošak sastava podneska od 24. travnja 2025. ocjenjen nepotrebnim.

29. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. rujna 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku