REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-248/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I-tuženice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik [obrt] Obrt za trgovinu i proizvodnju i II-tuženika ŽKT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i I-tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu s početkom rada 28.07.2021., koji su sklopili I-tuženik ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik [obrt], Obrt za trgovinu i proizvodnju i II-tuženik ĐKT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su I-tuženik i II- tuženik sklopili Ugovor o radu s početkom rada 28.07.2021. čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj za II-tuženika, a koji radni odnos je prestao dana 31.07.2021. U prilog navedenoj okolnosti govori i činjenica da se nakon ovog radnog odnosa II. tuženik vodi od 10.08.2021. osiguran kao osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom dugotrajnim boravištem u [adresa], koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, nakon prestanka mandata zastupnika u Europskom parlamentu, nakon prestanka radnog odnosa u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Europske unije koje zapošljavaju dužnosnike i privremene ili ugovorne službenike te državljanin druge države članice s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj nakon prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja gospodarske ili profesionalne djelatnosti na državnom području Republike Hrvatske. Na vode se u Evidenciji nezaposlenih osoba HZZ-a. Tužitelj je svojim Zaključcima od dana 13.04.2022. te 13.07.2022., pozvao I. i II. tuženika da dostave predmetni ugovor o radu, odnosno da se II. tuženik očituje od kada i po kojoj osnovi II. tuženik ostvaruje status u Bosni i Hercegovini, a na koje Zaključke su se I. i II. tuženik, unatoč što su ih uredno zaprimili oglušili. Cilj I. i II. tuženika bio je ostvariti prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Odredbom članka 10. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Temeljem članka 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnim ugovor o radu kojeg su tuženici sklopili.

2. I-tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da II-tuženik ĐKT nikada nije radio kod nje u navedenom obrtu niti ga je ikada upoznala kao ni sklapala ugovor o radu. Za II-tuženika je saznala kada je na njenu kućnu adresu došla njegova zdravstvena iskaznica kao što je već izjavila HZZO-u o svim ljudima koji su bili prijavljeni na obrt, a koje nikada nije vidjela ni upoznala. Kasnije je saznala da je njen tadašnji knjigovođa ĐK, sve ljude koji su prijavljeni na njenom obrtu, prijavio bez njenog znanja.

3. II-tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena, nije podnio odgovor na tužbu, a niti je pristupio na zakazana ročišta, niti se osporio tužbeni zahtjev, već se je držao potpuno pasivno.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zaključak HZZO-a od 13.7.2022. i 13.4.2022. (list 5-12 spisa), ispis iz evidencije HZZO-a o statusu osiguranja (list 13- 16 spisa), Obrazac eM-2P od 29.7.2021. (list 23 i 29-30 spisa), te je saslušana I- tuženica (list 32-33 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o radu kojeg su sklopili I. i II. tuženik, a budući tužitelj tijekom postupka tvrdi da je isti ništetan temeljem čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, dalje: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, dalje: ZOZO („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23). Ove navode tužitelja je i I-tuženica priznala budući navodi da ona nije sklopila ugovor o radu sa II-tuženikom i da isti nikada nije obavljao rad kod nje, a II-tuženik iste nije osporio.

7. Uvidom u prijavu i odjavu osiguranja na HZZO utvrđeno je da je II-tuženik bio prijavljen na HZZO od 28.07.2021. do 31.07.2021., a osnova osiguranja je radni odnos kod fizičke osobe ŽK.

8. Uvidom u dopis HZMO-a od 24.7.2025. utvrđeno je da prilikom prijave II- tuženika, I-tuženik nije priložio ugovor o radu za I-tuženika jer prema Pravilniku o vođenju matične evidencije HZMO-a, za obveznika ispostave prijave o početku ili prestanku mirovinskog osiguranja po osnovi radnog odnosa nije propisano da mora priložiti pismeni dokaz o početku ili prestanku radnog odnosa.

9. Uvidom u prijavu o prestanku osiguranja na HZMO utvrđeno je da je II-tuženik kao radnik bio prijavljen kod I-tuženika kao poslodavca od 28.07.2021. di 31.07.2021., a razlog prestanka svojstva osiguranika je istek ugovora o radu.

10. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji je II-tuženik sklopio s I-tuženikom 28. 07.2021. ništetan jer isti nije sklopljen radi obavljanja poslova II-tuženika kod I- tuženika, već je sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno radi stjecanja statusa osigurane osobe II-tuženika nakon što je II-tuženik odjavljen iz radnog odnosa.

11. Iz iskaza I-tuženice ŽK, čiji iskaz je sud prihvatio kao istinit budući je jasan i logičan te je suglasan s ostalim dokazima u spisu, proizlazi da ona ne poznaje II. tuženika, nikada ga nije vidjela, niti je za njega čula, te sa njim nikada nije sklopila ugovor o radu. Naime, imala je knjigovođu ZK koji je bez njenog znanja i bez njenog odobrenja i bez njenog potpisa sklapao ugovore o radu, a što ona nije znala, sve dok na njenu adresu nisu došle zdravstvene iskaznice za određene osobe, te je tada zvala knjigovođu i pitala ga o čemu se radi, te joj je on rekao da je to greška i da će to ispraviti nakon što izađe iz izolacije zbog korone, ali se u međuvremenu razbolio i preminuo. Dakle, ona kao vlasnica obrta nikada nije sklopila ugovor o radu sa II. tuženikom, a niti je isti kod nje radio, niti mu je isplatila plaće i druga davanja, budući radni odnos niti nije postojao.

12. Prema čl. 122. st. 4. ZOZO propisano je da u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.

13. Prema čl. 10. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, dalje: ZR) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a čl. 14. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno čl. 14. st. 2. ZR propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.

14. Prema čl. 322. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Svrha zasnivanja radnog odnosa i sklapanja ugovora o radu je obavljanje poslova radnog mjesta od strane radnika za poslodavca sukladno ugovoru o radu. Naime, sukladno čl. 7. st. 1. ZR poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.

16. Iako parnične stranke nisu dostavile u spis pisani ugovor o radu između I. tuženika i II. tuženika te iako I. tuženik tvrdi da s II-tuženikom nikada nije sklopila ugovor o radu, sud je zaključio da je II. tuženik bio u radnom odnosu kod I. tuženika jer je iz prijave osiguranja na HZZO vidljivo da je osnov osiguranja radni odnos, a iz prijave o prestanku osiguranja na HZMO vidljivo je da je razlog prestanka osiguranja istek ugovora o radu. S obzirom da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, ugovor o radu od 28.07.2021. između I-tuženika i II-tuženika proizveo je pravne učinke koji se sastoje u stjecanju svojstva osiguranika II. tuženika kod tužitelja temeljem radnog odnosa kod I. tuženika.

17. Međutim, polazeći od utvrđenja da između I-tuženika i II-tuženika nije sklopljen pisani ugovor o radu, da je radni odnos II. tuženika kod I. tuženika trajao samo četiri dana, da I-tuženica kao poslodavac nikada nije vidjela II-tuženika, te osobito da II-tuženik nikada nije obavljao rad za I-tuženika, a što je osnovna svrha zasnivanja radnog odnosa, sud je zaključio da I-tuženik i II-tuženik nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova II. tuženika kao radnika kod I. tuženika kao poslodavca, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo stjecanje svojstva osiguranika II-tuženika kod tužitelja. Stoga je ovaj sud zaključio da je ugovor o radu temeljem kojeg je II-tuženik bio prijavljen u radni odnos kod I-tuženika u razdoblju od 28.07.2021. do 31.07.2021., ništetan jer je suprotan čl. 7. st. 1. ZR u vezi sa čl. 122. st. 4. ZOZO i čl. 322. ZOO. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Tužitelju

2. I tuženici

3. II tuženiku

4. Spis