REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1208/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB-69715301002, uz sudjelovanje Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu kao umješača na strani tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika FS, zaposlenika tuženika (generalna punomoć SU-234/21) i u odsutnosti uredno pozvanog umješača, 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička c. 54, OIB- 69715301002 da tužitelju HS iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 790,07 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom:

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.05.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.06.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.07.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.08.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.09.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.10.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.11.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.12.2014. do isplate;

- na iznos od 81,37 eur od dana 16.01.2015. do isplate;

- na iznos od 57,74 eur od dana 16.02.2015. do isplate.

II Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička c. 54, OIB- 69715301002 da tužitelju HS iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 93,75 eur odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu IV. vrste na kojem obavlja poslove vrtlara.

Nadalje navodi da je čl. 54., 55., 56., 57. i 58. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10, dalje KU) propisano pravo i visina dodatka na plaću za zaposlenike koji rade u posebnim uvjetima rada, odnosno koji su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada.

Ističe da je odredbom čl. 4. st. 1.KU-a navedeni KU sklopljen na 4 godine od dana potpisivanja, a 27. prosinca 2013. Vlada RH je Odlukom (NN 159/13) jednostrano otkazala KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, pozivajući se na bitno promijenjene gospodarske okolnosti iz čl. 4. st. 6. KU-a. Također ističe da nakon isteka otkaznog roka od 3 mjeseca, tj. od 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz KU-a pa tako niti dodaci za posebne uvjete rada. Naglašava da je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ustao tužbom protiv jednostrane Odluke Vlade RH o otkazivanju KU-a ističući da se radi o nezakonitom i nedopuštenom otkazivanju Ugovora. Također naglašava da je Općinski radni sud u Zagrebu 29. siječnja 2018. donio presudu br. Pr-8589/14, kojom je utvrđeno nezakonito otkazivanje KU-a, a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/18 od 04. prosinca 2018.

Nadalje naglašava da su pravomoćnim utvrđivanjem nezakonitosti jednostranog otkazivanja KU-a radnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja stekli pravo potraživati materijalna prava iz KU-a u razdoblju u kojem bi KU važio da Vlada nije nezakonito otkazala KU te ističe da bi KU važio do 22. listopada 2014., te dodatno 3 mjeseca, sukladno odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima, odnosno temeljem čl. 199. st. 1. Zakona o radu. Također ističe da su stoga radnici stekli pravo potraživati materijalna prava od 28. ožujka 2014. do 22. siječnja 2015.

Nadalje navodi da je čl. 58. KU-a propisan način utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i poslova s izvorima opasnosti, te je tuženik 15. srpnja 2013. izradio Popis radnih mjesta i zaposlenika s posebnim uvjetima rada, s time da je tužiteljevo radno mjesto - radno mjesto IV vrste na kojem obavlja poslove vrtlara te mu pripada dodatak na plaću u visini od 12% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Navodi da je visina osnovice za izračun plaće u javnim službama određena Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (NN 40/09) u iznosu od 5.108,84 kn.

Naglašava da je cijelo utuženo razdoblje radio s izvorima opasnosti, odnosno bio je redovito izložen izvorima opasnosti (više od 25% do 50% radnog vremena), te sukladno odredbi čl. 57. KU-a potražuje od tuženika na ime posebnih uvjeta rada iznos od 5.952,61 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je KU prestao važiti, a isti se primjenjivao do 27. ožujka 2014. Ističe da su prestankom važenja KU-a, prestale važiti i odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću.

Također ističe da je prema tada važećoj obvezi iz KU-a sastavio Popis radnih mjesta i zaposlenika s podacima postotka na plaću za 2013., dok za 2014. obveza sastava popisa nije postojala upravo radi činjenice da je KU bio otkazan Odlukom Vlade od 27. prosinca 2013. Poziva se na odredbe Pravilnika o izradi procjene opasnosti (NN 48/97, 114/02, 126/03) te navodi da se kod radnog procesa mijenjaju uvjeti rada i zaštita na radu pa se mijenja i procjena opasnosti svakog pojedinog radnog mjesta. Nadalje navodi da je Popis radnih mjesta i zaposlenika koji je donesen 15. srpnja 2013. donesen temeljem uvjeta rada i izvora opasnosti u 2012., odnosno Popis donijet u srpnju 2013. temelji se na podacima o uvjetima rada/izvorima opasnosti iz 2012. Također navodi da tužitelj ničim nije dokazao da je u utuženom razdoblju zaista radio s izvorima opasnosti, a pravo na dodatak na plaću imaju oni radnici kojima se utvrdi da rade s izvorima opasnosti.

Izričito osporava pravo tužitelja na dodatke u razdoblju kada se isti nije nalazio na svom radnom mjestu, već na neplaćenom dopustu, roditeljskom/rodiljnom dopustu i/ili dužem bolovanju.

Predlaže da se sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku o otpočetoj parnici obavijesti Općinsko državno odvjetništvo radi zasnivanja građanskopravnog učinka, slijedom činjenice da je Republika Hrvatska temeljem Zakona o ustanovama osnivač tuženika.

Također predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

3. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 08. travnja 1998. (str. 4-6 spisa), Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. travnja 2001. (str. 7-8 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-700/18-6 od 4. prosinca 2018. (str. 9-10 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću od 15. srpnja 2013. (str. 11-18 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2670/19-2 od 25. svibnja 2021 (str. 76-79 spisa) i presudu Županijskog suda Gž R-568/2024-2 od 15. listopada 2024. (str.126-132 spisa).

4. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CS (str. 33-34 spisa) i tužitelja (str. 34 spisa).

5. Na temelju tako provedenog postupka, sud je 06. prosinca 2019. donio presudu broj Pr-1570/2019-12 kojom je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Protiv gore navedene presude tuženik je podnio žalbu 16. prosinca 2019. (putem pošte) i to protiv dijela presude koja se odnosi na troškove postupka, a Županijski sud u Splitu je rješenjem broj: Gž R-176/2020-2 od 05. listopada 2020. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu ovog suda u pobijanom dijelu.

7. Tuženik je 29. studenog 2021. podnio prijedlog za ponavljanje postupka jer su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. ukinute presuda ovog suda broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. te presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018 od 4. prosinca 2018., a na kojima se temelji presuda ovog suda br. Pr-1570/19-12 od 06. prosinca 2019. koja je donesena u ovom postupku.

8. Navedenom prijedlogu tuženika tužitelj se nije protivio te je sud 08. rujna 2022. donio rješenje broj Pr-1570/2019-26 kojim se dopušta ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida se presuda ovog suda broj Pr-1570/2019-12 od 06. prosinca 2019.

9. Nadalje, sud je istog dana donio rješenje broj Pr-1794/2022-27 kojim je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-16194/2021 (ranije Pr-8589/14) sukladno odredbi čl. 213.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer odluka u navedenom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

10. Na prijedlog tuženika sud je dopisom od 15. rujna 2022. o otpočetoj parnici obavijestio Republiku Hrvatsku, koja je podneskom od 16. rujna 2022. izvijestila sud da stupa u ovu parnicu i pridružuje se svim navodima tuženika tijekom postupka. Nadalje predložila je tužbeni zahtjev odbiti i naložiti tužitelju da joj naknadi parnični trošak sa kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

11. Sud je rješenjem od 02. rujna 2025. dopustio miješanje Republici Hrvatskoj u ovoj parnici kao umješaču na strani tuženika budući prema odredbi čl. 59. st.2. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove. Stoga Republika Hrvatska kao osnivač tuženika ima pravni interes stupiti u ovu parnicu s obzirom da je s tuženikom solidarno i neograničeno odgovorna za njegove obveze.

12. Presudom ovog suda broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. utvrđeno je da je odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014.

Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024.

13. Kako je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom broj Pr- 16194/2021, sud je 28. svibnja 2025. donio rješenje br. Pr-1794/2022-33 kojim se nastavlja postupak prekinut rješenjem ovog suda broj Pr-1794/2022-28 od 08. rujna 2022.

14. Tužitelj je podneskom od 16. srpnja 2025. uredio tužbeni zahtjev na način da ga je specificirao u službenoj valuti Republike Hrvatske te na ime dodatka za posebne uvjete rada potražuje ukupan iznos od 790,07 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

15. Na ročištu održanom 02. rujna 2025. tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

16. Na temelju ovako provedenog postupka, cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada za period od 01. travnja 2014. do 22. siječnja 2015., dakle individualnog prava iz radnog odnosa koje sukladno odredbi čl.5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14) može ostvariti samo prema poslodavcu, a poslodavac se sukladno odredbi čl.2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati odredbi Kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama zaključila Vlada Republike Hrvatske.

18. Među parničnim strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao ni tijek zakonske zatezne kamate.

19. Među parničnim strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodatka s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom periodu.

20. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika 08. travnja 1998. proizlazi da će tužitelj raditi na radnom mjestu namještenika niže spreme, na kojem će obavljati pomoćne poslove i poslove vrtlara, a Aneksom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 30. travnja 2001. promijenjen je čl. 2. Ugovora na način da je ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove na položaju/radnom mjestu pkv na kojem će obavljati poslove vrtlara. Nadalje promijenjen je čl. 8. Ugovora na način da je propisano da će poslodavac tužitelju isplaćivati plaću kao i ostala materijalna prava u skladu s odredbama zakona, ostalih propisa, kolektivnog ugovora i akata poslodavca.

21. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima o postotku na plaću od 15. srpnja 2013. utvrđeno je da se tužitelj nalazi na popisu radnika tuženika i to u okviru Službe za održavanje i tehničke usluge – Službe za održavanje čistoće prostorija i okoliša i to na radnom mjestu IV vrste – vrtlar te da je izložen izvorima opasnosti od 25% do 50 % ukupnog radnog vremena i ima dodatak na plaću od 12%.

22. Iz iskaza svjedoka CS, voditelja odjela zaštite na radu, zaštite od požara i od zračenja kod tuženika, proizlazi da tužitelj radi kod tuženika na radnom mjestu vrtlara i da je izložen mehaničkoj opasnosti više od 50% radnog vremena. Nadalje navodi da se slaže s izvršenom procjenom iz 2013. da je tužitelj izložen izvorima opasnosti od 25% do 50% radnog vremena.

23. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika radi od 1996. na poslovima vrtlara te da je izložen izvorima opasnosti zavisno od godišnjeg doba i to vlazi, temperaturi, prašini, peludu. Također navodi da je 25% do 50% radnog vremena izložen izvorima opasnosti.

24. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka CS i tužitelja kao istinite i uvjerljive, budući su istovjetno iskazivali, te je zaključio da je tužitelj u utuženom periodu radio na istom radnom mjestu i na istim poslovima kao i 2013. kada je sačinjen Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, a u koji Popis je tužitelj uvršten te da u pogledu uvjeta rada i izloženosti opasnosti nije bilo nikakvih promjena u odnosu na 2013. budući su i tužitelj i svjedok CS iskazali da je tužitelj izložen izvorima opasnosti od 25% do 50% svog radnog vremena.

25. Čl. 56. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

26. Čl. 54. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti i popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, te da su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima pripada dodatak na plaću u visini od 7-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

27. Čl. 57.st.1. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenici koji stalno i redovito rade sa izvorima opasnosti odnosno koji su stalno i redovito izloženi izvorima opasnostima, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50 % radnog vremena provedu na radu sa izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti, imaju pravo na dodatak na plaću u visini 12%. Iz navedenog proizlazi da tužitelju pripada dodatak na plaću od 12% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

28. Čl. 58. st. 1. KU (NN142/10) propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti, a st. 3. istog čl. da će se na temelju procjene opasnosti iz st. 1.ovog čl. na svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obavezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Nadalje st. 4. istog čl. propisano je da će popis iz st. 3. ovog čl. učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. da je popis iz st.3. ovog čl. poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno sa dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti, a jednom godišnje će se sačiniti reažuriranje podataka iz popisa.

29. Iz navedenih odredaba KU nedvojbeno proizlazi pravo zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću po navedenoj osnovi.

30. S obzirom da je tužitelj u 2013. radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a tuženik nije dokazao da su se tužiteljevo radno mjesto i uvjeti rada promijenili u utuženom razdoblju, sud je zaključio da tužitelj na temelju činjenice da je radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, ima pravo na isplatu dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima rada, a navedeni dodatak dužan mu je isplatiti tuženik kao njegov poslodavac.

31. Okolnost što tuženik nije izradio procjenu opasnosti i popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada u utuženom periodu, odnosno nakon 2013. ne oslobađa tuženika obveze da tužitelju isplati dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima jer je tužitelj u utuženom periodu radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a kako to proizlazi iz naprijed provedenih dokaza.

Navedeno postupanje tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni u Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013., sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

32. Nadalje tu treba naglasiti da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, te se smatra da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista ne proizvodi pravne učinke, što znači da su odredbe KU bile na snazi u cijelom utuženom razdoblju i da ih je tuženik kao poslodavac bio u obvezi primjenjivati.

Naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr - 16194/2021 od 23. travnja 2024. kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU-a nezakonita i nedopuštena i da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine.

33. Sukladno odredbi čl. 199.st.1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen KU u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih Ugovora o radu do sklapanja novog KU, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka.

Slijedom navedenog odredbe KU koje se odnose na dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se do 22. siječnja 2015., dakle i na utuženo razdoblje.

34. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima, sukladno odredbama KU dosudio ukupan iznos od 790,07 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec. izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

37. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

38. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava podneska od 24. lipnja 2019. u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 8/1), troška sastava podnesaka od 27. svibnja 2025. i 16. srpnja 2025. (17. srpnja 2025.) u iznosu od 37,50 eur za svaki (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 05. rujna 2019., 12. studenog 2019. i 02. rujna 2025. u iznosu od 150,00 eur za svako (Tbr. 9/1), troška pristupa na ročište 01. srpnja 2019. u iznosu od 75,00 eur (Tbr. 9/2), kao i troška pristupa na ročišta na kojima se presuda objavljuje dana 6. prosinca 2019. i 11. rujna 2025. u iznosu od 75,00 eur za svako (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 900,00 eur.

39. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur, a što ukupno iznosi 1.125,00 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 93,75 eur odbijen kao neosnovan.

40. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište 01. srpnja 2019. u zatraženom iznosu jer se radilo o ročištu na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima.

41. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. rujna 2025.

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- umješaču po OGDO u Zagrebu, na br. P-DO-969/2022