Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-2037/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, protiv tuženika: 2. ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o., Rijeka, 3. CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ferriju, odvjetniku u Rijeci, 4. JR iz [adresa], Ć [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Ferriju, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 01. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, zamjenika punomoćnika 2. tuženika i zamjenice punomoćnika 3. tuženika i 4. tuženika, 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 2. tuženiku ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženiku CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženiku JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju na račun koji su suvlasnici zgrade u [adresa] u [adresa] otvorili u svrhu uplate sredstava zajedničke pričuve, novčani iznos od 1.448,94 eura (tisuću četiristo četrdeset osam eura i devedeset četiri centa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 42,53 eura od 26. kolovoza 2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26.rujna 2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. listopada 2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. studenog 2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. prosinca 2020. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. siječnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26.veljače 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. ožujka 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. travnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. svibnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. srpnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. kolovoza 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. rujna 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. listopada 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. studenog 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. prosinca 2022. pa do isplate,

- na iznos od 42,53 eura od 26. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,26 eura od 26. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,26 eura od 26.ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,26 eura od 26. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 43,26 eura od 26. svibnja 2023. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se 2. tuženiku ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženiku CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tuženiku JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 829,64 eura (osamsto dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove odluke, 11. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 829,64 eura pa do zatraženih 954,64 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu 25. kolovoza 2023. protiv 1. tuženika AR, 2. tuženika ĆR, 3. tuženika CR i 4. tuženika JR, navodi da je upravitelj zgrade u [adresa], na adresi [adresa], te da je kao vlasnica stana u istoj zgradi bila upisana sada pok. IR, iza koje su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-2021/11 od 29. studenog 2021., nasljednicima proglašeni AR, pok. OR, čijim su nasljednicima temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-640/21, od 13. svibnja 2021. proglašeni 2. tuženik ĆR, 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, i pok. MR, nasljednicom koje je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-3210/20, od 13. rujna 2022. proglašen 3. tuženik CR. Tuženici da su u zemljišnim knjigama temeljem citiranih rješenja o nasljeđivanju uknjiženi kao vlasnici predmetne nekretnine koju su naslijedili. Tužitelj također navodi da za predmetni stan postoji nepodmireno dugovanje s osnove neplaćene zajedničke pričuve za razdoblje od 01. srpnja 2020. do 01. travnja 2023., u ukupnom iznosu od 1.448,94 eura. Obveza plaćanja pričuve propisana je člankom 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15-dalje: ZV), temeljem članka 70. kojeg Zakona suvlasnici posebnog dijela nekretnine solidarno odgovaraju za obvezu plaćanja zajedničke pričuve, a sukladno odredbi članka 139. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19-dalje: ZN) nasljednik odgovara za dugove ostavitelja. Tužitelj zaključno navodi da tuženici nisu odmah po smrti pok. IR obavijestili upravitelja, odnosno tužitelja o promjeni vlasništva na predmetnom stanu, a što da su bili obvezni temeljem članka 7. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ broj 64/97-dalje: Uredba), iz kojeg razloga izvod otvorenih stavaka ne glasi na ime tuženika, već pok. IR, a budući da tuženi nisu ni podmirili dužne iznose pričuve, to tužitelj temeljem odredbe članka 93. ZV-a tužbom zahtjeva od tuženika da solidarno izvrše svoju obvezu te plate dospjele i nepodmirene iznose pričuve pri čemu je visina utužene tražbine određena međuvlasničkim ugovorom u iznosu od 2,00 HRK po metru kvadratnome, odnosno od 01. siječnja 2023., u iznosu od 0,27 eura po metru kvadratnome, pa obzirom na površinu predmetne nekretnine od 160,22 m2, mjesečni iznos pričuve iznosi 320,44 HRK / 42,53 eura, odnosno od 01. siječnja 2023., 43,26 eura.

2. 3. tuženik CR i 4. tuženik JR su u odgovoru na tužbu prvenstveno istakli da je 1. tuženik AR preminuo, te u svezi s istim, prijedlog donošenja rješenja o odbacivanju tužbe jer da se podnošenje tužbe protiv umrle fizičke osobe smatra neotklonjivim nedostatkom iz članka 83. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP). Dalje navode da je su u ovoj pravnoj stvari tuženici sljednici pok. IR kao ranije vlasnice predmetne nekretnine, te da je utužena zajednička pričuva od srpnja 2020. pa nadalje, pa da tužbom na strani tuženika treba obuhvatiti sve nasljednike upisanog vlasnika jer da je riječ o nužnim i jedinstvenim suparničarima.

2.1. 3. tuženik CR i 4. tuženik JR su osporili zatraženi tijek zakonske zatezne kamate na glavnicu dugovanja iz razloga što datum dospijeća zajedničke pričuve za stambenu zgradu u [adresa], na adresi [adresa], nije ugovoren odredbama međuvlasničkog ugovora od 06. svibnja 1999. već je ugovoreno „putem računa objedinjene naplate prema obračunu koji će im biti dostavljen“. Isti su osporili da je njima ili njihovim pravnim prednicima dostavljen obračun objedinjene naplate ili da su bili pozvani na plaćanje istoga na drugi način prema čemu da isti nisu u zakašnjenju u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), a da je teret dokaza dostave računa objedinjene naplate tuženicima ili njihovim pravnim prednicima, na tužitelju. Zaključno, 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, ističući prigovor aktivne legitimacije jer da iz materijalne dokumentacije dostavljene uz tužbu nije moguće utvrditi da su suvlasnici predmetne stambene zgrade potpisali međuvlasnički ugovor iz 1999. niti da je tužitelj imenovan upraviteljem iste, ističu da tuženici kao vlasnici posebnog dijela nekretnine ne bi bili dužni u smislu odredbe članka 7. Uredbe obavijestiti upravitelja o promjeni vlasništva na posebnom dijelu zgrade, te predlažu odbaciti tužbu i naložiti tužitelju da tuženicima naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu, 2. tuženik ĆR je prvenstveno istaknula prijedlog odbacivanja tužbe iz razloga smrti 1. tuženika AR prethodno iniciranju ovopredmetnog postupka, a i u odnosu na sve tuženike. 2. tuženik ĆR navodi da je ista kao suvlasnica predmetne nekretnine upisana tek 06. lipnja 2021. te da prije toga nikako nije mogla biti dužnik s osnova pričuve, a budući da je tužitelj tuženike legitimirao kao nasljednike pok. IR, da tužbom za isplatu duga umrle osobe moraju biti obuhvaćeni svi njezini nasljednici te da oni u postupku imaju položaj nužnih suparničara, pa da ovopredmetna tužba koja nije uredna u odnosu na tuženika AR nije uredna ni u odnosu na druge nasljednike.

3.1. Ističući da niti jedna odredba niti jednog propisa ne obvezuje vlasnike na obavještavanje upravitelja o promjeni vlasništva, 2. tuženik ĆR osporava osnovanost tužbe u odnosu na pričuvu iz razdoblja nakon smrti pok. IR, ističući pritom da ista, a ni prednici iste, nikada nisu dobili niti jedan račun na svoje ime niti adresu, osporavajući da bi isti uopće bili izdani. Posljedično, 2. tuženik ĆR osporava i tijek zakonskih zateznih kamata, istaknut u tužbi, kao i način određivanja datuma dospijeća pojedinačnih iznosa pričuve, a obzirom da suvlasnici predmetne zgrade nisu odredili fiksni rok plaćanja pričuve za pojedini mjesec. Zaključno, 2. tuženik ĆR predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno tužbu odbiti i obvezati tužitelja da 2. tuženiku ĆR naknadi trošak parničnog postupka.

4. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je istaknuo da tuženici ne bi bili nužni i jedinstveni suparničari, slijedom čega da ne bi bili osnovani prijedlozi tuženika za odbacivanjem tužbe u odnosu na sve tuženike. U podnesku dostavljenom na ovosudni spis predmeta 15. svibnja 2025. tužitelj nadalje navodi da sukladno odredbama ZN-a nasljednici solidarno odgovaraju za dugove ostavitelja, a da su sukladno odredbama ZV-a, suvlasnici posebnog dijela nekretnine solidarno odgovorni prema obvezi plaćanja zajedničke pričuve pri čemu da solidarni dužnici nisu nužni i jedinstveni suparničnari. Tužitelj dalje navodi da su nasljednicima iza pok. PR proglašeni ovdje 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, koji su uz 2. tuženika ĆR imenovani nasljednicama i iza pok. OR koji je preminuo **.**.2021., pri čemu su isti nekretninu stekli u trenutku smrti ostavitelja. 4. tuženik JR je kasnije svoje suvlasničke udjele prenijela na 3. tuženika CR, ali u utuženom periodu vlasnici predmetnog stana bili su 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, te do trenutka smrti i pok. OR kada su njegov suvlasnički udio stekli 2. tuženik ĆR, 3. tuženik CR i 4. tuženik JR. Shodno navedenome tuženici da su solidarni obveznici plaćanja pričuve za predmetni period.

4.1. Tužitelj dalje ističe da je odredbom članka 14. Ugovora o upravljanju utvrđeno da su suvlasnici predmetne zgrade sredstva pričuve dužni plaćati putem računa objedinjene naplate stanovanja, koju objedinjenu naplatu stanovanja je do 01. veljače 2024. obavljalo trgovačko društvo RI-STAN d.o.o., i to temeljem Ugovora o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve i Dodatka 1 istom ugovoru, koje je tužitelj dostavio na spis predmeta. Tužitelj dodatno ističe da neovisno jesu li ispostavljani računi za trošak zajedničke pričuve ili ne, da je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza.

5. 3. tuženik CR i 4. tuženik JR su tijekom postupka ustrajali kod osporavanja tijeka zakonske zatezne kamate, kao i kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ističući da bi u ovoj pravnoj stvari bili aktivno legitimirani isključivo suvlasnici predmetne zgrade, dok ih je upravitelj ovlašten samo zastupati, odnosno upravljati zajedničkom pričuvom u ime i za račun suvlasnika, shodno čemu da tužitelj prema tuženicima ne bi imao apsolutno nikakvu tražbinu. Nadalje navode da tužitelj ne bi raspolagao potpisanim primjerkom Međuvlasničkog ugovora od 06. svibnja 1999. pa da nije moguće objektivno utvrditi da su suvlasnici predmetne zgrade isti ugovor i potpisali, odnosno da je tužitelj imenovan upraviteljem odgovarajućom odlukom suvlasnika, te da, iako je plaćanje pričuve zakonska obveza suvlasnika, obračun iste i dospijeće nije zakonski utvrđeno.

6. 2. tuženik ĆR je tijekom postupka ustrajala kod osporavanja tijeka zakonske zatezne kamate, te je isticala da tužitelj nije dokazao ovlaštenje za vođenje ovosudnog postupka, a obzirom da je predmet ove pravne stvari isplata pričuve kao namjenski vezane zajedničke imovine suvlasnika, to da bi predmet postupka bila tražbina na koju imaju pravo suvlasnici, a ne upravitelj. 2. tuženik ĆR nadalje ističe da zakonsko ovlaštenje upravitelja iz članka 93. ZV-a ne daje istome aktivnu legitimaciju za ostvarivanje tražbina. Osporavajući formu i valjanost računa za zajedničku pričuvu, 2. tuženik ĆR ističe da tužitelj ne bi dokazao da je osnovan tužbeni zahtjev prema izvodu iz poslovnih knjiga jer da nije u spis dostavio račune za cjelokupno utuženo razdoblje.

7. U tijeku postupka, sud je sada pravomoćnim rješenjem poslovni broj: P- 2037/2023-10, od 06. svibnja 2025. odbacio tužbu u odnosu na 1. tuženika AR, utvrdivši uvidom u Jedinstveni registar osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da je isti preminuo **.**.2020., odnosno prethodno iniciranju ovosudnog postupka.

8. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: povijesni prikaz pod.ul.br. 16982, zk. ul. br. [broj ZK uloška], KPU Rijeka (list 6-7 i 74-76 spisa), Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja, za IR, od 09. lipnja 2023. (list 8-9 spisa), Međuvlasnički ugovor suvlasnika zgrade u [adresa], od 06. svibnja 1999. s Prilogom 1. istog (list 10-23 spisa), Aneks broj 5. Međuvlasničkog ugovora od 26. listopada 2015. (list 24 i 80-81 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa], od 06. svibnja 1999. (list 25-33 spisa), Prilog br. 2 Međuvlasničkog ugovora (list 34-35 spisa), Izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:

Su-IV-16/2021-14, od 05. srpnja 2021. (list 50 spisa), podnesak tužitelja od 15. svibnja 2025.(list 72-73 spisa), Rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Rijeke, kao povjereniku ovog suda, 15. srpnja 2024., pod poslovnim brojem: O-1563/2020, UPP/OS RIJEKA-59/20-23, doneseno u ostavinskom postupku iza pok. AR (list 77-79 spisa), Dopis Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za upravljanje objektima stambene namjene, KLASA: 370-01/15-06/22, URBROJ: 2170/01-17-30-15-2/GT, od 14. listopada 2015. (list 82-83 spisa), Popis suvlasnika stambene zgrade u [adresa] (list 84 spisa) uz dopis tužitelja od 01. listopada 2015. upućen Gradu Rijeci (list 85 spisa), Ugovor o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade od 01. siječnja 2011. (list 86-89 spisa), Dodatak I Ugovora o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade od 07. siječnja 2015. (list 90 spisa), podnesak 3. tuženika i 4. tuženika od 26. svibnja 2025. (list 91-93 spisa), podnesak 2. tuženika od 09. lipnja 2025. (list 94-95 spisa).

9. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

10. Sud je odbio po tužitelju predloženi dokaz uvidom u ovosudne spise poslovni broj: O-2021/11, O-640/21, O-3210/20, Z-490/12, Z-18805/21, Z-30585/22, te predloženi dokaz mjerničko-građevinskog i knjigovodstvenog vještačenja, kao suvišne, cijeneći da je tužitelj dostavio u spis materijalnu dokumentaciju iz koje sud utvrđuje osnovanost tužiteljevog potraživanja. Pritom je za istaknuti kako je suštinski sadržaj ovosudnih spisa u koje je tužitelj predlagao izvršiti uvid, vidljiv iz priloženog povijesnog prikaza predmetnog vlasničkog lista, na način naveden pod točkom 20. obrazloženja ove odluke, budući da se radi o ostavinskim predmetima temeljem kojih su tuženici upisani kao suvlasnici ovopredmetne nekretnine, te zemljišnoknjižnim predmetima provedbe upisa temeljem istih rješenja o nasljeđivanju, a koje okolnosti tuženici u ovom predmetu niti ne spore, dok je tužitelj na ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 01. srpnja 2025., činjenicu smrti Nadežde Velenderić 2011., učinio nespornom. Nadalje, a u svezi provođenja dokaza mjerničko-građevinskim vještačenjem, ističe se kako tuženici nisu sporili identifikaciju predmetne nekretnine, kao niti njezina obilježja navedena u predmetnom vlasničkom listu. U odnosu na knjigovodstveno vještačenje, isto se ukazuje suvišnim obzirom da je snošenje troškova zajedničke pričuve zakonska obveza suvlasnika, visinu koje tužitelj u ovom postupku dokazuje spisu priležećom materijalnom dokumentacijom.

11. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 8-9 spisa) proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi na neplaćeni trošak zajedničke pričuve za zgradu u [adresa], na adresi [adresa], od strane sada pok. IR, i to za razdoblje od srpnja 2020. do travnja 2023.

12. Uvidom u Međuvlasnički ugovor suvlasnika predmetne zgrade od 06. svibnja 1999. s Prilogom 1. (list 10-23 spisa), sud je utvrdio da su istim suvlasnici predmetne zgrade međusobno uredili uzajamne odnose u svezi upravljanja i korištenja zgrade. Člankom 9. suvlasnici su za ovlaštenog predstavnika zgrade imenovali ČR te su istu člankom 10. ovlastili da sklopi ugovor s upraviteljem o upravljanju zgradom, dok su člankom 13. suvlasnici upravljanje povjerili tužitelju. Člankom 13. i 16. suvlasnici su se obvezali mjesečno uplaćivati naknadu za rad upravitelja do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec i doprinos za zajedničku pričuvu zgrade u mjesečnom iznosu od 1,53 HRK po metru kvadratnome korisnog dijela površine.

13. Uvidom u Privitak 1., Popis posebnih dijelova suvlasnika predmetne stambene zgrade (list 13-14 spisa), a koji čini sastavni dio predmetnog Međuvlasničkog ugovora opisanog u točki 12. obrazloženja ove odluke, sud je utvrdio da su predmetni Međuvlasnički ugovor potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi iznose više od 50% (62,02%) vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne zgrade, uključujući i prednicu tuženika, IR. Shodno takvom utvrđenju, prigovor tuženika da predmetni Međuvlasnički ugovor ne bi bio sklopljen propisanom većinom potpisa suvlasnika, pa da posljedično ugovor o upravljanju sklopljen s tužiteljem ne bi bio valjano sklopljen, ukazuje se kao neosnovan. Dakle, budući da je predmetni Međuvlasnički ugovor sklopljen zakonom propisanom većinom suvlasnika, to isti obvezuje sve suvlasnike, uključujući i ovdje tužene.

14. Uvidom u Ugovor o upravljanju od 06. svibnja 1999. (list 25-33 spisa) sud je utvrdio da su istoga dana kad i Međuvlasnički ugovor, suvlasnici predmetne zgrade, zastupani po ovlaštenom predstavniku ČR i tužitelj kao upravitelj, zastupan po direktoru VR, sklopili ugovor kojim su utvrdili međusobna prava i obveze. Istim su u članku 2. -11. utvrđeni poslovi, dužnosti i ovlasti upravitelja, dok su člankom 12.-14. utvrđene obveze suvlasnika. Također, člankom 14., 15. i 16. istog ugovora utvrđena je obveza suvlasnika na plaćanje zajedničke pričuve i naknade za rad upravitelja.

15. Uvidom u Aneks br. 5 Međuvlasničkog ugovora od 26. listopada 2015. (list 24 i 80-81 spisa), sud je utvrdio da su suvlasnici predmetne stambene zgrade istim povisili iznos mjesečne pričuve s 1,53 HRK po metru kvadratnome, na 2,00 HRK po metru kvadratnome korisne površine svog suvlasničkog dijela.

16. Uvidom u dopis tužitelja od 01. listopada 2015., upućen Gradu Rijeci, Odjelu gradske uprave za gospodarenje imovinom, Direkciji za upravljanje objektima stambene namjerne (list 85 spisa) sud je utvrdo da je tužitelj istim od Grada Rijeke zatražio suglasnost s povećanjem iznosa zajedničke pričuve predmetne zgrade po metru kvadratnome, sukladno utvrđenom u Aneksu br. 5, opisanom u točki 15. obrazloženja ove odluke, dostavivši pritom Gradu Rijeci na uvid i Popis suvlasnika predmetne zgrade (list 84 spisa) koji su se svojim potpisom suglasili s opisanim povećanjem pričuve. Uvidom u potonje opisani Popis sud je utvrdio da je isti potpisan od strane prednice tuženika, BR.

17. Uvidom u dopis Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom, Direkcije za upravljanje objektima stambene namjene, KLASA: 370-01/15- 06/22, URBROJ: 2170/01-17-30-15-2/GT, od 14. listopada 2015. (list 82-83 spisa), upućen tužitelju, sud je utvrdio da je Grad Rijeka kao suvlasnik u predmetnoj stambenoj zgradi, izrazio svoju suglasnost za povećanjem pričuve na način kako je utvrđeno Aneksom br. 5 opisanom u točki 15. obrazloženja ove odluke, čime je odluka o povećanju pričuve donesena većinom suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova predmetne zgrade.

18. Uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj: O-1563/2020, UPP/OS RIJEKA-59/20-23, doneseno 15. srpnja 2024. po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću kao povjereniku ovog suda (list 77-79 spisa), sud je utvrdio da je kao ostavinska imovina iza pok. AR, prijavljena 1/3 dijela predmetnog stana, te da su u istom ostavinskom postupku utvrđeni i proglašeni nasljednici iza istog, i to ovdje 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, pri čemu je 3. tuženik CR JR u cijelosti naslijedio ovopredmetnu nekretninu.

19. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade, sklopljenom između tužitelja kao korisnika usluge i trgovačkog društva RI-STAN d.o.o. kao davatelja usluge, 01. siječnja 2011. (list 86-89 spisa), sud je utvrdio da tužitelj kao ovlašteni upravitelj predmetne zgrade, imenovanom trgovačkom društvu povjerio obavljanje usluga, između ostalog, obračuna, izdavanja i dostave računa, naplate računa, obračuna i naplate zateznih kamata, za sredstva zajedničke pričuve i pogonski trošak. Člankom 5. propisan je rok dospijeća računa 25. u mjesecu za tekući mjesec. Predmetni ugovor potpisan je po osobama ovlaštenima za zastupanje tužitelja i trgovačkog društva RI-STAN d.o.o. Uvidom u Dodatak I potonje navedenog Ugovora, od 07. siječnja 2015. (list 90 spisa), utvrđeno je da je isti ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme.

20. Uvidom u povijesni prikaz Izvatka iz knjige položenih ugovora, pod.ul.br. 16982, zk. ul. br. [broj ZK uloška], KPU Rijeka (list 6-7 i 74-76 spisa), sud je utvrdio da je kao vlasnica četverosobnog stana broj 8, na 3 katu zgrade u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, dvije izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, drvarnice, u ukupnoj površini 160,22 m2, temeljem Ugovora broj 9748 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, od 30. travnja 1993., a temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj: Z-17286/11 (zaprimljeno 24. studenog 2011.), bila upisana sada pok. IR. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Z-490/12 (zaprimljeno 12. siječnja 2012.), a na temelju ovosudnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-2021/11, od 29. studenog 2011., iza pok. IR kao suvlasnici opisane nekretnine – stana, upisani su OR, MR i AR, svaki u 1/3 dijela. Nadalje, ovosudnim rješenjem poslovni broj: Z-18805/2021 (zaprimljeno 04. lipnja 2021.), a na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-640/21, od 13. svibnja 2021., iza pok. OR, kao suvlasnici opisane nekretnine – stana, upisani su 2. tuženik ĆR, 3. tuženik CR i 4. tuženik JR, svaki za 1/9 dijela. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Z-30585/2022 (zaprimljeno 13. rujna 2022.), a na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O- 3210/2020, UPP-OS-4/2021, od 13. rujna 2022., iza pok. MR, kao suvlasnik opisane nekretnine – stana, upisan je 3. tuženik CR. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Z-21459/2024 (zaprimljeno 29. kolovoza 2024.), na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-1563/2020, UPP-OS-59/2020, od 15. srpnja 2024., iza pok. PR, kao suvlasnik opisane nekretnine upisan je 3. tuženik CR. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Z-21683/2024 (zaprimljeno 02. rujna 2024.), na temelju ugovora o darovanju broj OV-19186/2024, od 31. kolovoza 2024., upisan je na 1/3 dijela predmetne nekretnine ranije u (su)vlasništvu 4. tuženika JR, ovdje 3. tuženik CR. Iz navedenog izvatka iz zemljišnih knjiga nedvojbeno proizlazi da su tuženici zakonski nasljednici pok. IR, kao i da je predmetni stan bio prijavljen kao ostavinska imovina kako pok. IR, tako i ostalih pravnih prednika tuženika, što znači da je u trenutku smrti pok. IR, a potom i pok. AR, pok. OR i pok. MR, predmetni stan bio u vlasništvu, odnosno suvlasništvu istih. Nedvojbeno je i utvrđeno da je suvlasništvo 4. tuženika JR na predmetnoj nekretnini – stanu, prestalo u periodu nakon utuženog razdoblja.

21. Obzirom na sve izneseno, tuženici su temeljem članka 129. ZN-a nasljedno pravo iza pok. IR i ostalih prednika tuženika, stekli u trenutku smrti istih, kada je po sili zakona na njih kao nasljednike prešla ostavina ostavitelja i postala njihovo nasljedstvo, a u tom trenutku su stekli i ostala prava i obveze vezane uz svojstvo nasljednika.

22. Odredbom članka 375. ZV-a utvrđeno je da se uzajamni odnosi u svezi s upravljanjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku – međuvlasničkim ugovorom, a odluke koje proizlaze iz tog ugovora da obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Nadalje, odredbom članka 378. ZV-a utvrđeno je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju, kao i da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba koja upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom, te raspolaže sredstvima zajedničke pričuve i zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom nije drugačije određeno. Pritom je odredbom članka 380. ZV-a određeno da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve, dok je člankom 90. ZV-a propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

22.1. Iz navedenih citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je upravitelj temeljem zakona ovlašten inicirati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju, ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije uređeno, a što iz ovopredmetnog Međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade u [adresa], na adresi [adresa], ne bi proizlazilo (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 10. listopada 2006.). Stoga je i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, u situaciji kao ovopredmetnoj, kada je predmetni Međuvlasnički ugovor, ali i Ugovor o upravljanju, sklopljen sukladno zakonskim odredbama, odnosno propisanom većinom, neosnovan. Navedeno tim više obzirom upravitelj u smislu ZV-om propisanih obveza i ovlaštenja jedino može nastupati u ime i za račun suvlasnika stambene zgrade kojom upravlja, što je iz ovopredmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja, kojim se traži uplata dužnog iznosa zajedničke pričuve u korist računa specifične namjene – zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], na adresi ĆRH, izvjesno utvrđeno.

23. Kako je iz naprijed citirane dokumentacije utvrđeno da su tuženici stekli nasljedstvom iza smrti prvenstveno pok. IR, a zatim i pok. AR, pok. OR i pok. MR, vlasništvo, odnosno suvlasništvo posebnog dijela u predmetnoj zgradi, odnosno stana broj 8 na trećem katu zgrade u [adresa], na adresi [adresa], to su isti time stekli i pravo suvlasništva cijele zgrade. Budući da je za sklapanje Međuvlasničkog ugovora, a koji posao spada u poslove redovnog upravljanja stvarju, potrebna suglasnost suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od polovice vrijednosti stvari, to je predmetni ugovor, kao i svi aneksi istog, uključujući Aneks br. 5 od 26. listopada 2015. (list 24 i 80-81 spisa), obvezujući i za tužene bez obzira što oni osobno u tim pravnim poslovima nisu sudjelovali, a obzirom su pravni prednici istih bili potpisnikom kako predmetnog Međuvlasničkog ugovora, tako i navedenog Aneksa br. 5 kojim je povećan mjesečni iznos troška zajedničke pričuve.

24. Stoga u konkretnom slučaju po stavu ovog suda, obveza tuženika na plaćanje sredstava za zajedničko održavanje zgrade proizlazi iz odredbe članka 89. stavka 1. i 2., te članka 380. ZV-a, kao i članka 13. i 16. predmetnog Međuvlasničkog ugovora.

25. Visinu mjesečne pričuve sud je utvrdio iz naprijed citiranog Aneksa br. 5 Međuvlasničkog ugovora od 26. listopada 2015. (list 24 i 80-81 spisa) prema kojem proizlazi da je ista do listopada 2015. iznosila 1,53 HRK po metru kvadratnome, a potom 2,00 HRK po metru kvadratnom, odnosno za predmetni stan od 160,22 m2, koja površina predmetnog stana je utvrđena Izvatkom iz knjige položenih ugovora, pod.ul.br. 16982, zk. ul. br. [broj ZK uloška], KPU Rijeka (list 6-7 i 74-76 spisa), 320,44 HRK / 42,53 eura. Uvođenjem valute euro od 01.siječnja 2023., kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznos mjesečne pričuve je, sukladno srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro (1 euro=7,53450 HRK), iznosio 0,27 eura po metru kvadratnom, odnosno, ukupno 43,26 eura za predmetni stan. Pritom valja istaknuti da je odluka o povećanju visine mjesečne pričuve donesena većinom suvlasnika čiji dijelovi zajedno čine više od polovice vrijednosti stvari, odnosno zgrade, a kako to proizlazi iz dokumentacije na listu 24, te 80-81 spisa.

26. Nadalje, odredbom članka 183. stavka 1. ZOO-a propisano je objektivno zakašnjenje dužnika, što znači da vjerovniku u slučaju kada dužnik nije pravovremeno ispunio obvezu, pripada pravo na zatezne kamate bez obzira na krivnju. U konkretnom slučaju, tuženici su osporili da su primili utužene račune, odnosno da su obaviješteni o svojoj obvezi, međutim isti prigovor se u kontekstu utvrđene zakonske obveze suvlasnika na podmirenje troškova zajedničke pričuve, propisane odredbom članka 89. stavka 1. i 2. ZV-a, ukazuje irelevantnim. Čak i da trgovačko društvo RI-STAN d.o.o. prethodno prestanku postojanja nije dostavljalo račune tuženicima, odnosno pravnim prednicima istih, niti vršilo obračun, isto ne ekskulpira tuženike od zakonske obveze plaćanja pričuve, koje ispunjenje zakonske obveze se ne temelji na ispostavljenim računima i ne ovisi o tome jesu li isti tuženicima, odnosno pravnim prednicima dostavljani (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi i rješenju poslovni broj: 26 Gž-47/2020-3, od 27. travnja 2020.). U pogledu obračuna troška zajedničke pričuve, pritom je bitno za napomenuti da, osim što je plaćanje iste zakonska obveza, visina iste obveze je suprotno navodima tuženika određena u fiksnom iznosu i to za utuženo razdoblje upravo poviše navedenim Aneksom br. 5 Međuvlasničkog ugovora od 26. listopada 2015. (list 24 i 80-81 spisa), kojega je potpisnicom bila i pravna prednica tuženika, sada pok. MR.

26.1. Obzirom je rok ispunjenja obveze plaćanja troška zajedničke pričuve u konkretnom slučaju određen Ugovorom o pružanju usluga naplate sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade od 01. siječnja 2011. (list 86-89 spisa), to tužitelju kao upravitelju suvlasnika predmetne zgrade, temeljem članka 29. ZOO-a, pripada i pravo na zakonske zatezne kamate, a što je propisano i člankom 16. predmetnog Međuvlasničkog ugovora. Pritom je stopa zakonske zatezne kamate određene sukladno članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a.

27. Osim navedenog, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj obvezi tuženika, odnosno o obvezi koja je u smislu odredbe članka 41. ZO-a, djeljiva. Nadalje, odredbom članka 70. stavka 1. ZV-a propisano je da ako na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenog posebnog dijela steknu dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva prava i dužnosti u vezi s vlasništvom tog posebnog dijela će moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine, uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i glede svih ostalih prava i obveza. Pritom je stavkom 3. istog članka propisano da se međusobni odnosi tih više suvlasnika određenog posebnog dijela, ovdje tuženika, ovisno o vrsti sudjelovanja tih osoba u suvlasništvu, prosuđuju upravo po pravilima o suvlasništvu, odnosno zajedničkom vlasništvu, ali nikada suprotno pravilu iz stavka 1. istog članka (koji propisuje solidarnu odgovornost suvlasnika posebnog dijela u vezi s pravima i obvezama istog tog posebnog dijela). Dakle, obzirom da je predmetna obveza tuženika solidarna, slijedom čega svi tuženici odgovaraju za cijeli dug s osnove troška zajedničke pričuve, a tužitelj kao ovlašteni upravitelj predmetne stambene zgrade koji u ime i za račun suvlasnika upravlja predmetnom zajedničkom pričuvom, te poduzima radnje s ciljem naplate iste, uključujući i iniciranje sudskih postupka, može zahtijevati ispunjenje od koga hoće, sve u smislu odredbe članka 43. ZOO-a. Stoga je za presuđenje u ovoj pravnoj stvari neosnovan prigovor tuženika da bi isti bili nužni i jedinstveni suparničari. Navedeno je razvidno i iz svojstva pravomoćnosti ovosudnog rješenja poslovni broj: P-2037/2023-10, od 06. svibnja 2025., kojim je tužba u odnosu na 1. tuženika AR odbačena.

28. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom naprijed citiranih odredbi ZV-a, ZOO- a i ZN-a, kao i odredbi predmetnog Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju, a u svezi sa člankom 29. ZOO-a, prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

30. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje sastava tužbe, sukladno Tarifnom broju 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa) u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 15. svibnja 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 01. srpnja 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 150,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eura, prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

30.1. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

30.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 829,64 eura.

31. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta za objavu presude s pripadajućim iznosom poreza na dodanu vrijednost, i to iz razloga je navedeni trošak prilikom sastava troškovnika tužitelja i zaključenja glavne rasprave bio budući i neizvjestan trošak, odnosno, isti nije postojao u tom trenutku. Također valja dodati, a neovisno od prednjeg utvrđenja suda, da zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije niti u smislu članka 155. ZPP-a, potreban za vođenje postupka, a obzirom na činjenicu postojanja kako e-oglasne ploče suda, tako i sustava e-komunikacije, koje su odvjetnici kao kvalificirani punomoćnici stranaka, obveznici primjene.

31.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 11. rujna 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- 2. tuženiku po pun.

- 3. tuženiku i 4. tuženiku po pun.