Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-56/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Neda Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar u Garešnici, protiv tuženog Tvin d.o.o., Virovitica, Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, kojega zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 14. srpnja 2023., poslovni broj: Pr-35/2023-17, u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici od 14. srpnja 2023. poslovni broj: Pr-35/2023-17 u točkama I., II. III., V. i VII izreke i sudi:

I). Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MZ koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 2. prosinca 2022. tuženika Tvin d.o.o. Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, kojom je tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen s tuženikom dana 30. prosinca 2019. godine, nedopuštena, tako da radni odnos tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika Tvin d.o.o. Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, nije prestao.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 30. prosinca 2019. godine između tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika i tuženika Tvin d.o.o. Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, kao poslodavca s danom donošenja prvostupanjske presude.

III. Nalaže se tuženiku Tvin d.o.o. Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, da isplati tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 11.684,76 eur/ 88.038,82 kn (jedanaest tisuća šesto osamdeset četiri eura i sedamdeset šest centi / osamdeset osam tisuća trideset osam kuna i osamdeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Tvin d.o.o. Virovitica, Ulica Zbora narodne garde 2, OIB: 38872693315, da isplati tužitelju MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade plaće bruto iznos od 1.947,46 eur / 14.673,14 kn (tisuću devetsto četrdeset sedam eura i četrdeset šest centi / četrnaest tisuća šesto sedamdeset tri kune i četrnaest lipa) mjesečno za razdoblje od 23. siječnja 2023. godine pa sve do dana donošenja prvostupanjske presude kao dana sudskog raskida ugovora o radu, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima plaće, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 16-og u mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana", kao neosnovan.

II). Nalaže se tužitelju MZ OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Tvin d.o.o., Virovitica OIB: 38872693315 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura (slovima: tisućuosamstosedamdesetpeteura) u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.009,40 eur (slovima: tisućudeveteura i četrdesetceta) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici od 14. srpnja 2023., poslovni broj: Pr-35/2023-17 suđeno je:

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojemu se traži naknada štete, u razlici od dosuđenih 11.684,70 eur/88.038,37 kn do zatraženih 15.579,68 eur / 117.385,10 kn.

VI. Odbija se tužitelj MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima dosuđene naknade plaće.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.285,40 eur / 17.219,35 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."

2. Na takvu presudu žalbu je uložio tuženik iz svih žalbenih razloga kao i protiv odluke o troškovima postupka. Navodi da je tužitelj osporavao odluku tuženika zbog propusta u postupku savjetovanja sa Radničkim vijećem odnosno zbog netočne informacije iznesene na radničkom vijeću da je suglasan sa prestankom radnog odnosa. Ističe da je prvostupanjski sud prekoračio svoja ovlaštenja. Dodaje da spornu Odluku tužitelj osporava i zbog toga što nalazi da ista nije donesena iz organizacijskih razloga već su njezini motivi druge prirode. Navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da tužitelj uopće nije osporavao odluku tuženika iz razloga koje je dao prvostupanjski sud slijedom čega prvostupanjski sud prekoračio svoja ovlaštenja a time počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da sud ne može niti je ovlašten izvoditi zaključke da se radno mjesto tužitelja sastavilo u opisu poslova FZ i JZ, jer navedeno ne proizlazi iz dokaza u spisu, pa se ni u ovom dijelu presuda ne može ispitati. Osporava da bi zaključak suda da poslovi koordinatora i poslovi radnog mjesta tužitelja su isti. Ističe da je kod tuženika došlo do reorganizacije poslovanja, radi se o optimizaciji poslovanja, da je poslodavac utvrdio da je tužiteljevo radno mjesto nepotrebno te se odlučio na ukidanje tog radnog mjesta ocijenivši ga najmanje potrebnim, dok je poslove tog radnog mjesta rasporedio na druge osobe. Smatra da u tom slučaju sud se nema ovlast miješati se u poslodavčevu poslovnu politiku, a ni radnik nema ovlasti odlučivati o poslovnom ustrojstvu poslodavca jer je to u nadležnosti odgovarajućih poslodavčevih tijela. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno raspravljanje ili preinači istu i odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je tužba tužitelja kojom traži da se poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelja utvrdi nedopuštenim, da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu, da se tuženiku naloži da tužitelju isplati naknadu štete radi sudskog raskida ugovora o radu, te naknade plaće za period od otkazivanja do sudskog raskida ugovora o radu.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je utvrdio, u okviru žalbenih razloga u smislu članka 365. stavak 1. ZPP, da bi prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, te je pobijana odluka može ispitati.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. prosinca 2019. te Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. siječnja 2022., na radnom mjestu upravitelj mehaničke prerade drveta,

- da nije sporo da je tuženik 2. prosinca 2022. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, protiv koje je odluke tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu zakonitosti te tužbu u ovom predmetu,

- da je prije donošenja Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu, tuženik proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem, koje je, na namjeravanu odluku otkaza Ugovora o radu, između ostalog i tužitelju, dalo svoju suglasnost,

- da je nesporno da se tužitelj obraćao s nekoliko prijava Državnom inspektoratu zbog povreda obveza iz radnog odnosa koje je počinio tuženik, te da mu je tuženik izdao u studenom 2022. Opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, na koju je tužitelj uložio Zahtjev za zaštitu zakonitosti,

- da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja, te da je donesen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, koji je u primjeni od 23. studenog 2022.,

- da je tuženik dostavio predsjedniku radničkog vijeća 25. studenog 2022. dopis kojim je iskazao namjeru o otkazu ugovora o radu zbog poslovno i osobno uvjetovanih razloga,

- da je u predmetnom dopisu naznačeno da zbog racionalizacije poslovanja i reorganizacije spajanjem srodnih radnih mjesta poslodavac više nije u mogućnosti osigurati nastavak rada radnicima s popisa, uz podatke o njihovoj dobi, dužini radnog staža i otkaznog roka te približnom iznosu otpremnine,

- da je Radničko vijeće 1. prosinca 2022., donijelo odluku tj. Suglasnost Upravi za provedbu Odluke o redovnom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga u odnosu na trinaest radnika, između ostalog i tužitelja,

- da iz zapisnika sa sjednice Radničkog vijeća od 1. prosinca 2022. je utvrđeno da je sjednica započela u 9:00 h, a završila u 9:15 h, te da su istoj nazočili M., F., J i C. te telefonski da je bio prisutan predsjednik CZ uslijed bolesti – Covid-19; da se na prvoj točki dnevnog reda razmatrao prijedlog poslodavca o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima – ukupno njih 16, te da je Radničko vijeće dalo jednoglasnu suglasnost za poslovno uvjetovane otkaze za sve radnike, osim u slučaju MZ (tužitelja), gdje je suzdržan bio C.,

-da iz iskaza člana Radničkog vijeća EZ proizlazi da je isti bio član radničkog vijeća tuženika od trenutka njegova osnivanja, te da na konkretnoj sjednici nije bilo riječi o tomu zašto je tužitelj trebao dobiti otkaz, već je samo pročitan popis zaposlenika koji su trebali dobiti otkaz i rečeno je da su suglasni s istim, da su predsjednik i potpredsjednica Radničkog vijeća naveli da su svi zaposlenici s popisa suglasni s prestankom radnog odnosa, iako je svjedok znao da tužitelj nije suglasan s takvom odlukom i da je već u sporu s tuženikom, da je upravo iz tog razloga svjedok izrazio protivljenje davanju suglasnosti za otkaz, no nikada nije dobio zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća, tako da ne zna da li je to protivljenje uneseno u zapisnik,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je od trenutka kada je preuzeo dužnost direktora ukupno 32 zaposlenika dobilo poslovno uvjetovane otkaze, te da je namjeru otkazivanja tuženik uvijek izrazio Radničkom vijeću od kojeg je dobio odobrenje, da u konkretnom slučaju nije samo tužitelj izrazio svoje protivljenje otkazu već je bilo i drugih radnika koji nisu bili suglasni s poslovno uvjetovanim otkazom, da se komunikacija s radničkim vijećem svodila na to da se predsjednika radničkog vijeća usmeno obavijestilo o potrebi sazivanja sjednice te mu je i pisanim putem dostavljena namjera o otkazu s popisom osoba, da je z.z. tuženika dobio zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća odmah drugi dan te da je prokomentirao sadržaj istog tj. suzdržanost gospodina EZ, na što mu je rečeno, od strane predsjednika Radničkog vijeća da je isti suzdržan zato što tužitelj nije suglasan s otkazom,

- da je Uprava tuženika 15. studenog 2022. donijela Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova koji je u primjeni od 23. studenog 2022. (dalje: Pravilnik), kojim je uređena organizacija poslovanja tuženika,

- da je sukladno odredbi članka 3. tog Pravilnika rad tuženika podijeljen u organizacijske jedinice, te da jedna od tih jedinica – Profitni centar mehanička prerada drveta; da sukladno odredbi članka 4. istog Pravilnika, radom profitnog ili troškovnog centra upravlja nadležni član uprave, dok je operativno upravljanje i vođenje poslova u odgovornosti koordinatora i poslovođe (odgovorne osobe),

- da iz iskaza svjedoka EZ slijedi da je poslove koje je obavljao tužitelj preuzeo koordinator - FZ, a nakon njega JZ,

- da iz iskaza tužitelja slijedi da su problemi na njegovom radnom mjestu počeli u ožujku 2022., najprije je 29. ožujka 2022. zatraženo od njega da se očituje je li spalio drvne elemente, da motivi za odluku o otkazu nisu bili organizacijske naravi jer je radno mjesto tužitelja i sada postoji samo je preformulirano, a radi se o radnom mjestu koordinatora te je na tom mjestu najprije bio FZ, a nakon njega JZ; da je za vrijeme dok je bio na radu od kuće, dobio opomenu zbog navodnog spaljivanja elemenata (a to je navodno učinio u ožujku 2022,),

- da je 4. studenog 2022. tuženik izrekao opomenu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa kojom tužitelja upozorava da je povrijedio obveze iz radnog odnosa neovlaštenim nalaganjem spaljivanja drvnih elemenata te neosnovanim prijavljivanjem poslodavca Državnom inspektoratu, protiv koje opomene je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika na koji nije dobio odgovor,

- da je u periodu od svibnja 2022. po prosinca 2022. godine, tužitelj podnio četiri predstavke Državnom inspektoratu, Područni ured Osijek, Ispostava Virovitica, temeljem kojih su provedeni inspekcijski nadzori nad tuženikom, temeljem kojih su prijava protiv tuženika pokrenuta i dva prekršajna postupka,

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika slijedi da je tužitelj dobio poslovno uvjetovani otkaz zbog organizacijskih razloga, odnosno vršila se kompletna reorganizacija poslovanja, da je novim Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta smanjen broj radnih jedinica i rukovodećih mjesta; što je konkretno u odnosu na jedinicu mehaničke prerade drveta značilo da je ukinuto radno mjesto upravitelja, na kojem je bio zaposlen tužitelj, te umjesto šest skladišta, postoje dva, da je sva organizacija prenesena na poslovođe te trenutno postoje tri poslovođe – za primarnu, doradnu i tvornicu lijepljenih elemenata (koji obavljaju poslove koje je do tada obavljao tužitelj) te jednog koordinatora, a da je po prijašnjoj organizaciji postojao upravitelj, planer, četiri rukovoditelja i pet skladištara.

- da su radna mjesta u jedinici mehanička prerada drveta shematski prikazani u dokumentima "Organigram stari" i "Organigram ".

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: ZR) kada utvrđuje da je u skladu sa zakonom poslodavac proveo savjetovanje sa Radničkim vijećem, dok se sadržaj informacija koje su iznesene na sjednici Radničkog vijeća od stranke predsjednika radničkog vijeća, ne mogu pripisati krivnji niti propustu poslodavcu niti iste utječu na činjenicu da je poslodavac postupak savjetovanja sa Radničkim vijećem proveo. Slijedom navedenog u tom dijelu (suprotno navodima žalbe tuženika) sud ne pronalazi propuste na strani tuženika niti razlog nedopuštenosti pobijane odluke. Da je radničko vijeće, u postupku savjetovanja, bilo obaviješteno da se tužitelju otkazuje zbog poslovno uvjetovanih razloga – reorganizacije tuženika - proizlazi iz svih provedenih dokaza, kako obavijesti upućene od strane tuženika Radničkom vijeću, tako i samog zapisnika radničkog vijeća u kojem je točno navodi da se tužitelju otkazuje poslovno uvjetovano. Dakle, članovima Radničkog vijeća nije mogao ostati nepoznat razlog otkazivanja tužitelju (i još 12 drugih radnika), slijedom čega suglasnost određenog radnika na otkaz, a obzirom da se ne radi o sporazumnom raskidu ugovora o radu, nije odlučna kod utvrđivanja razloga za poslovno uvjetovani otkaz. U konačnici ovaj sud ističe i da sama činjenica je li radničko vijeće bilo suglasno ili eventualno ne sa otkazivanjem tužitelju ugovora o radu, nije od utjecaja kod utvrđenja da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, a koje je u konačnici moglo, u smislu članka 150. stavka 2. ZR, u slučaju potrebe i nekih nejasnoća, tražiti dodatne odgovore i obrazloženja, što samo Radničko vijeće nedvojbeno nije učinilo u konkretnom slučaju. Dakle, u tom dijelu, po mišljenju suda prvog stupnja, a koje potvrđuje i ovaj sud, nije bilo propusta na strani poslodavca slijedom čega se ne može primijeniti odredba članka 150. stavka 12. ZR i utvrditi da otkaz nije dopušten.

9. No, iako je prvostupanjski sud utvrdio sve relevantne činjenice, ovaj sud ističe da je iz tako utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak, a time i odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

10. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je novom organizacijom kod tuženika, Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženika od 15. studenog 2022. a koji je u primjeni od 23. studenog 2022. (dalje: Pravilnik), radno mjesto tužitelja (rukovoditelj mehaničke prerade drveta odnosno kako je među strankama nesporno - upravitelj) u organizacijskoj jedinici ... (dalje: MPD, a u kojoj je nesporno tužitelj bio zaposlen) ukinuto odnosno takvo radno mjesto više novom sistematizacijom nije predviđeno (što je vidljivo kako iz organigrama tako i Pravilnika), već su u istoj organizacijskoj jedinici predviđena tri rukovodeća mjesta i to koordinator proizvodnje, planer i poslovođa. Sama činjenica koji su točno poslovi u opisu kojeg od tih radnih mjesta, a koje poslove je dijelom do otkaza obavljao sam tužitelj, nisu od utjecaja na neosnovanost zahtjeva tužitelja.

11. Naime, u smislu članka 113. stavka 1. točke 1. ZR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Riječ je o institutu koji poslodavcu omogućuje otkazivanje ugovora o radu zbog okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja ugovora o radu i zbog kojih nije u mogućnosti radniku osigurati obavljanje poslova predviđenih ugovorom. U konkretnom slučaju, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, kod tuženika je, zbog racionalizacije poslovanja, došlo do ukidanja određenih rukovodećih mjesta odnosno smanjen je broj takvih (ali i drugih) radnih mjesta te su na taj način smanjeni stupnjevi u odlučivanju, a čime je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je radio tužitelj (i to kako osnovano prvostupanjski sud utvrđuje inženjera sa dugogodišnjim iskustvom dakle VŠS). Do potrebe da novom sistematizacijom se smanji broj radnih mjesta, kako to proizlazi iz iskaza z.z. tuženika, je došlo jer je tuženik bio pred stečajem slijedom čega je trebalo provesti kompletnu reorganizaciju radnih mjesta, a što je i učinjeno novom sistematizacijom radnih mjesta. Dakle, pravo je poslodavca organizirati proces rada na način koji uključuje i mogućnost ukidanja radnog mjesta. Da se u konkretnom slučaju u odnosu na radno mjesto na kojem je do otkaza radio tužitelj i radna mjesta koja su novim Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji preostala kod tuženika u organizacijskoj jedinici MPD (koordinator) ne radi o istovjetnim radnim mjestima (unatoč egzistenciji dijela poslova koje poslove je do otkaza obavljao i tužitelj, a prema njegom iskazu) ukazuje prvenstveno činjenica, a koju u svom iskazu tužitelj i potvrđuje, da tužitelj u okviru radnog mjesta na kojem je radio do otkaza nije davao naloge radnicima iako je bio upravitelj istima i nadzirao je proizvodnju, a kako sam iskazuje radilo se o papirologiji, dok iz opisa poslova radnog mjesta koordinatora je vidljivo da upravo koordinator daje upute radnicima i koordinira rad u proizvodnji (dakle obuhvaća faktično i operativno upravljanje u proizvodnji, a ne samo pismeni nadzor). Dakle, već iz te osnovne razlike vidljivo je da se ne radi o istom radnom mjestu niti poslovima, već upravo da je ukidanjem radnog mjesta tužitelja, kao rukovodećeg, se postigla racionalizacija poslovanja tuženika i smanjenje broja rukovodećih mjesta (stepena istih). Ovdje se napominje da zaključak prvog stupnja da se u organigramu (po novoj sistematizaciji) u okviru organizacijske jedinice Profitni centar MPD ne navodi radno mjesto koordinator (odnosno da isto nije predviđeno str. 53 spisa prvog stupnja iako je jasno navedeno u Pravilniku) ne može ići u prilog navodima tužbe, već upravo suprotno potvrđuje zaključak neosnovanosti tužbe jer u tom slučaju ne postoji više niti radno mjesto sa radnim zadacima koje je do tada obavljao tužitelj upravo u radnoj jedinici u kojoj je bio zaposlen.

12. Osim iznesenog ovaj sud napominje da iz iskaza tužitelja, ali i dopisa tuženika od 2. prosinca 2022. (koju okolnost tužitelj niti ne osporava) proizlazi da je radno mjesto tužitelja bilo radno mjesto sa višom stručnom spremom (VŠS). S druge strane iz Pravilnika tuženika vidljivo je da su radna mjesta, a koja su kao rukovodeća nakon nove sistematizacije preostala (koordinator, planer i poslovođa) radna mjesta sa srednjom stručnom spremom (a u skladu s člankom 7. Zakona o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru "Narodne novine", broj: 22/13., 41/16., 64/18., 47/20. i 20/21.). Dakle, niti po tom kriteriju ne radi se o istom ili sličnom radnom mjestu. Povrh navedenog važno je istaknuti da je novom sistematizacijom došlo do spajanja radnih mjesta, tako da na radnom mjestu koordinatora nije zaposlen novi radnik, već poslove tog radnog mjesta obavlja radnik koji je i ranije obavljao poslove u toj organizacijskoj jedinici (kako to u svom iskazu potvrđuje z.z. tuženika, a koji iskaz, u odnosu na te radnike, potvrđuje i sam tužitelj ali i saslušani svjedok) te je sva organizacija novom sistematizacijom prenesena na poslovođe. Stoga, neovisno o prethodnim opomenama tužitelju i njihovoj osnovanosti (a koje nisu predmet ovog postupka), a obzirom da se ne radi o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, ovaj sud nije utvrdio da bi odluka tuženika iz tog razloga bila nedopuštena.

13. U konačnici ovaj sud ističe da sama činjenica da se u spornoj odluci navodi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 1. siječnja 2019., iako je tužitelj ugovor o radu na neodređeno s tuženikom sklopio dana 30. prosinca 2019. nije od utjecaja na odluku suda. Naime, u izreci pobijane odluke došlo je do očite greške u pisanju, a kako među strankama nije sporno da su iste sklopile samo jedan ugovor o radu, pobijana odluka je u svojoj izreci dovoljno određena. Osim iznesenog, a na što tužitelj u svojoj tužbi ukazuje, iako se u obrazloženju pobijane odluke tuženika navodi da je tužitelj zasnovao radni odnos na radnom mjestu Upravitelja MPD-a ugovorom od 1. siječnja 2020. i Aneksa istog od 3. siječnja 2022., iz Ugovora o radu od 30. prosinca 2019. sklopljenim između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca vidljivo je da je ugovor sklopljen dana 30. prosinca 2019., no da je tužitelj stupio na rad 1. siječnja 2020., slijedom čega je vidljiva poveznica upravo navedenog datuma i odluke tuženika. U odnosu na Aneks ugovora o radu od 3. siječnja 2022., iako tužitelj ne potvrđuje, ali niti ne osporava isti, iz Izvješća o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Područnog ureda Osijek, Ispostava u Virovitici od 9. svibnja 2023. (str 5. istog) vidljivo je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 30. prosinca 2019. na neodređeno na radnom mjestu rukovoditelja mehaničke prerade drveta, a da je Aneksom tog ugovora od 3. siječnja 2022. izmijenjena samo plaća tužitelja (povećana je ista). Ovdje sud napominje da iz ugovora o radu proizlazi (a drugi materijalni dokazi ne potvrđuju protivno) da je tužitelj sklopio ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelja MPD. No, kako stranke ne osporavaju činjenicu da je tužitelj radio i da mu je otkazan ugovor za radno mjesto upravitelja MPD ovaj sud je takvu činjenicu utvrdio nespornom i upravo za navedeno radno mjesto utvrđivao činjenice.

14. Nastavno, u smislu članka 115. stavka 2. ZK pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, ovaj sud ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da radno mjesto na kojem je do otkazivanja tužitelj radio, upravitelj MPD, novom sistematizacijom više nije predviđeno u organizacijskoj jedinici MPD (za koje je tužitelj sklopio ugovor o radu) te da niti jedan radnik ne radi na tom radnom mjestu, odnosno da poslodavac nije zadržao niti jednog radnika na tom radnom mjestu. Slijedom iznesenog nije postojala niti obveza tuženika da eventualno radi usporedbu radnika po socijalnom i dobnom kriteriju. Stoga razloga niti po toj osnovi nema razloga za utvrđivanje nedopuštenosti odluke tuženika.

15. Slijedom iznesenog iznesenoga, neosnovan je prigovor tužitelja da reorganizacija poslovanje tuženika nije stvarno i provedena, jer je donesen Pravilnik kojim je radno mjesto tužitelja ukinuto, a koja reorganizacija je u konačnici i razlog otkaza ugovora o radu tužitelju. Kako će poslodavac organizirati svoje poslovanje, a što obuhvaća organizaciju organizacijskih jedinica, broj i vrstu radnih mjesta, njegovo je autonomno pravo, u pravilnost kojih odluka sud ne može ulaziti. Kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije njegovog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužitelja pa čak i kad dio poslova koje je on obavljao i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno sa poslovima drugog radnog mjesta u kojem je objedinjeno više poslova, čime je posljedično došlo i do smanjenja troškova, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, zbog čega je odluka tuženika zakonita i dopuštena (pa tako i VSRH u Rev 388/2021-2 od 10. listopada 2023.).

16. Kako je ovaj sud utvrdio da odluka poslodavca nije nedopuštena, nije bilo niti osnove za primjenu članka 95. stavka 3. i 5. ZR (naknada plaće za vrijeme nedopuštenog otkaza) niti primjene članka 125. stavka 1. ZR, jer je radni odnos prestao nakon isteka otkaznog roka pa tužitelju niti ne pripada naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

17. Slijedom iznesenog, ovaj sud je temeljem članka 373. točke 2. i 3. ZPP u svezi članka 373. a. stavka 1. točka 2. i stavka 2. ZPP preinačio prvostupanjsku odluku te odbio zahtjev tužitelja u točke I,. II., III., V. izreke prvostupanjske presude, te odlučio kao u točki I.) izreke.

18. Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena i tužitelj je u cijelosti odbijen svojim zahtjevom, uspjeh stranaka u postupku se u smislu članka 154. stavka 1. ZPP izmijenio slijedom čega je u smislu članka 380. točka 3. ZPP u svezi članka 129. stavka 3. ZPP valjalo preinačiti i odluku u troškovima postupka sadržajnoj u točki VII. izreke prvostupanjske odluke.

1 0

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik i to sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eur (Tbr 8/1, 50, 48/3 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa a koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke koja se preinačuje), te trošak pristupa na ročište od 21. travnja 2023. i 16. lipnja 2023. za svako u iznosu od 625,00 eur (Tbr 9/1 50, 48/3 i 42 Tarife) odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.875,00 eura a koji je naloženo da plati tužitelj. Stoga je odlučeno kao u točke I. i II). izreke ove presude.

20. Tuženiku je priznat i zatraženi trošak žalbenog postupka (temeljem zahtjeva kojim je ovaj sud u smislu članka 2. ZPP vezan) i to trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 777,68 eur (Tbr 10/1, 52/3, 54 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa 23), te plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 231,72 eur (članak 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine", broj: 118/18. dalje: ZOSP te tbr 3/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine", broj: 53/19., dalje Uredba) odnosno ukupan trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.009,40 eur, koji je naloženo da plati tužitelj. Višak zahtjeva tuženika, u odnosu na pristojbu na žalbu u iznosu od 231,72 eur (povrh dosuđenog), ovaj sud je ocijenio neosnovanim i ničim dokazanim, jer uvidom u detaljni nalog za nacionalna plaćanja od 21. srpnja 2023. utvrđeno je da je tuženik nalogom broj 2023351411970 (koji je doduše dostavio u dva primjerka) platio pristojbu u 10:45:14 h u iznosu od 231,72 eur. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

21. U nepobijanom dijelu, točke IV. i VI. izreke presuda Općinskog suda u Virovitici od 14. srpnja 2023. poslovni broj: Pr-35/2023-17 ostaje neizmijenjena.

U Sisku 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte