REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-148/2025-2

Gž-149/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja 1. KM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marina Krka, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Krka & Krka d.o.o. Split, protiv tužene NM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-21/2022-37 od 28. listopada 2024. i poslovni broj P- 21/2022-41 od 5. studenog 2024., 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-21/2022-37 od 28. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-21/2022-41 od 5. studenog 2024.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„Odbija se zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužena NM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dana 24. svibnja 2022. god. izvršila smetanje posjeda tužitelja kao posljednjih mirnih posjednika na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina, tako što je postavila vozilo marke Volkswagen, registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je na skici mjesta očevida izrađenoj od stane ovlaštenog vještaka Perice Puljića "[adresa] 28. svibanj 2024.", a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja označeno rednim brojem jedan na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] te na taj način zasmetala tužitelje KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i ČM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u posljednjem mirnom posjedu navedene nekretnine, pa se istoj nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da ukloni postavljeno vozilo marke Volkswagen, registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je na skici mjesta očevida izrađenoj od strane ovlaštenog vještaka Perice Puljića "[adresa], 28. svibanj 2024.", a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja označeno rednim brojem jedan s nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina, te se istoj ubuduće zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a po pravomoćnosti ovog rješenja.“

Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženoj 1.100 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče, počev od dana presuđenja (28.10.2024.) pa do isplate.“

2. To je rješenje ispravljeno posebnim rješenjem koje se također pobija žalbom, a čija izreka glasi:

„I. Ispravlja se ovosudno rješenje o smetanju posjeda Psp-21/2022 od 28. listopada 2024. god. u dijelu uvoda (redci drugi i peti) i to tako:

a) što umjesto tamo navedenog imena i prezimena prvotužitelja "FM" i broja "934617878169" kao broja prvotužiteljevog osobnog identifikacijskog broja, ima stajati: KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]),

b) što se ispisuju osobno i obiteljsko ime tuženičinog punomoćnika i sjedište njegovog ureda, pa utoliko iza ispisa tuženičine adrese ima stajati: koju zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz [adresa].

II. Ostala određenja odluke označene pod I ostaju neizmijenjena i zajedno s ovom ispravkom čine jednu cjelinu.“

3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužitelji pobijaju rješenje o smetanju posjeda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovaraju da sud nije cijenio niti obrazložio nijedan dokaz, osim iskaza svjedokinje AM, čime je pogrešno primijenio odredbe članka 8. i članka 338. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Smatraju da bi uz pravilnu primjenu navedenih odredaba sud utvrdio da su tužitelji posljednji mirni posjednici navedene nekretnine. Pobijana odluka da je kontradiktorna s posjedovnim listom broj 2548 k. o. [katastarska općina], koji ima snagu javne isprave, a iz kojega proizlazi da su tužitelji posjednici navedene nekretnine. Prigovaraju da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navode da je sud postupio nezakonito kada je na ročištu održanom 12. srpnja 2024. saslušao svjedoka PM, koji nije bio uredno pozvan. Smatraju da sud nije mogao osnovano odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti pod pretpostavkom da je i pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su tužitelji bili posjednici prava služnosti prolaza i provoza, a ne i nekretnine kao takve, jer da je posjed prava služnosti prolaza i provoza uži od samog posjeda stvari, ali se u naravi faktički ostvaruje na isti način. Iz navedenog razloga da je trebalo prihvatiti onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijega posjedovnog stanja uklanjanjem vozila kao i zabrana svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda. Predlažu prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, a podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak žalbe.

4. Tužitelji pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju i rješenje o ispravku rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnoga postupka. Smatraju da pogreške iz ispravljenog rješenja od 28. listopada 2024. nisu takve da bi se mogle naknadno ispravljati rješenjem o ispravku, jer predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predlažu preinačiti ili, podredno, ukinuti rješenje uz naknadu troška žalbe.

5. Tuženica je podnijela odgovor na žalbe u kome navodi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina upisana kao posjed njene prednice ĐM u posjedovni list 2913. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje. Žalbu protiv rješenja o ispravku predlaže odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa. Zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Predmet spora je zaštita tužiteljeva posjeda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina, kojega je prema tvrdnjama iz tužbe tuženica smetala na način da je 24. svibnja 2022. na toj nekretnini postavila vozilo marke Volkswagen registarske oznake [registarska oznaka].

7.1. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, jer je utvrdio da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici prava služnosti staze i kolnika (ili, kako to sud navodi, prolaza i provoza), a ne stvari kao takve pa im ne pripada pravo na zahtijevanu pravnu zaštitu.

7.2. Zaključak o posjedu tužitelja je sud donio prvenstveno na temelju iskaza svjedokinje AM, supruge i majke tužitelja, ocijenivši da su njoj najbolje poznate okolnosti o vremenu uspostave posjeda, ali i pravnom temelju, a to da je bio usmeni ugovor o zasnivanju prava služnosti na dijelu nekretnine prodavatelja BM od kojega su ona i njen suprug, tužitelj KM, kupili 570 m2 zemljišta, dok su problemi s tuženicom započeli kada je tuženica shvatila da su se oni upisali kao posjednici nekretnine u cijelosti.

8. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a).

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelji ukazuju u žalbi, jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o tim odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužitelji tijekom postupka nisu dostavili posjedovni list za predmetnu nekretninu, kako to navode u žalbi, već su dostavili rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Imotski od 6. lipnja 2011. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem nije posebno analizirao sadržaj te isprave (budući da je relevantna utvrđenja utemeljio na prikladnijim dokazima za utvrđivanje faktičnog stanja posjeda) pa ne može postojati ni proturječnost između sadržaja ove isprave i onoga što je u obrazloženju navedeno o sadržaju te isprave.

10. Nije počinjena ni povreda iz članka 8. i članka 338. stavka 4. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a. Iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke jasno je da je sud analizirao i ocijenio sve izvedene personalne dokaze (točke 7.1. i 7.5. obrazloženja), a da je tek posebno istaknuo iskaz svjedokinje AM, supruge prvotužitelja KM i majke drugotužitelja ČM, ocijenivši ga odlučnim za presuđenje upravo zato što iz njenog iskaza, kao osobe koja je i osobno zainteresirana za ishod spora, proizlazi zaključak da tužitelji nisu bili posjednici nekretnine kao takve već da su bili tek posjednici prava stvarne služnosti puta. Sud je u odluci spomenuo i iskaze svih ostalih saslušanih svjedoka koji podržavaju zaključak izveden (već) na temelju iskaza ove svjedokinje – ZM, IM, ŠM, GM, ŽM, MM i RM, a nije bilo potrebe u obrazloženju detaljnije iznositi sadržaj ovih iskaza.

11. Nema nezakonitosti u postupanju suda prvog stupnja time što je na ročištu održanom 12. srpnja 2024. saslušao svjedoka PM koji je pristupio na ročište, a da prethodno za njega nije bila iskazana dostava poziva, budući da je na prethodnom ročištu (14. lipnja 2024.) bilo određeno da će se na sljedećem ročištu saslušati ovaj svjedok, a punomoćnica tužitelja je prisustvovala saslušanju svjedoka. Neodlučno je stoga na koji je način svjedok o ročištu obaviješten niti žalitelji navode od kakvog bi to bilo utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

12. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Isto proizlazi iz članka 441. ZPP-a, kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Ovaj sud podržava utvrđenje suda prvog stupnja da su tužitelji u ovom postupku dokazali kako su bili posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti puta – staze i kolnika (ili prolaza i provoza, kako to navodi sud prvog stupnja) na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina kao poslužne nekretnine, ali ne i nekretnine (stvari) kao takve, jer pravilnost toga zaključka proizlazi iz svih dokaza izvedenih tijekom postupka. Pritom se očito radi o posjedu prava služnosti puta u korist nekretnine u posjedu tužitelja, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Glavina, kao povlasne.

14.1. Naime, posjed stvari pretpostavlja faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari, dok je posjed prava stvarne služnosti razmjerno trajna faktična vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne koja se sastoji u faktičnom izvršavanju prava stvarnih služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne.

14.2. Tužitelji su već u tužbi naveli da im je utuženim činom smetanja posjeda onemogućeno prolaženje tim putem do garaže te im je otežan rad na fasadi. Iz nijednog od izvedenih dokaza ne proizlazi da su se tužitelji spornim dijelom nekretnine koristili za bilo koje svrhe osim za prolaženje, pješice i osobnim vozilima, odnosno da su na tom zemljištu vršili bilo kakve druge posjedovne radnje koje bi upućivale na njihovu faktičnu vlast na stvari.

14.3. Činjenica da su tužitelji nekretninu koristili samo za prolaženje jasno proizlazi iz iskaza svjedoka ZM, IM i OM, a ni svjedoci GM, ŽM, MM ni RM ne spominju bilo koje druge radnje koje su tužitelji poduzimali na nekretnini kao dokaz njihove faktične vlasti na stvari. Svjedok ZM je u iskazu naveo da je nekretninom gospodario VM, a svjedok LM da je i on tuda prolazio uz dopuštenje DM, prednice tuženice, i BM.

14.4. S tim u vezi je sud prvog stupnja opravdano izdvojio i ocijenio upravo iskaz svjedokinje AM, jer joj je kao supruzi i majci tužitelja najbolje poznato kakav su posjed tužitelji vršili na predmetnom zemljištu, budući da se i posjed stvari može, između ostaloga, vršiti prolaženjem i provozom. Međutim, kada se izvršavanje posjeda ograničava isključivo na ove radnje, kako to jasno proizlazi iz iskaza ove svjedokinje, a što je (očito) posljedica okolnosti da je na spornom dijelu zemljišta s (bivšim) vlasnicima i ugovorena služnost puta (kako to također proizlazi iz iskaza svjedokinje), onda ne može biti riječ o posjedu stvari kao takve već isključivo o posjedu prava stvarne služnosti puta. Iako se u posjedovnoj parnici zaštita pruža bez obzira na pravni temelj posjeda, kada taj pravni temelj postoji onda se i iz njega može zaključivati o kakvoj je vrsti posjeda riječ odnosno što je u konkretnom slučaju bilo objekt posjedovanja.

14.5. Žalitelji uostalom u žalbi određeno ni ne navode iz kojih bi to iskaza svjedoka trebalo izvesti drugačiji činjenični zaključak o posjedu predmetne nekretnine od onoga kojega je izveo prvostupanjski sud.

15. Tužitelji u žalbi posebno ističu činjenicu da je sud zanemario sadržaj posjedovnog lista kao javne isprave iz kojega je trebao utvrditi činjenicu njihovog posjeda. Kako je već istaknuto, tužitelji tijekom postupka nisu ni dostavili bilo koji posjedovni list, pa tako ni onaj aktualan u trenutku pokretanja parnice, već su dostavili samo rješenje nadležnog ureda za katastar od 6. lipnja 2011. kojim su na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Glavina (koja je nastala od k. č. br. [katastarska čestica]), između ostaloga, izmijenjeni podaci o posjednicima tako da je umjesto ĐM upisan KM na temelju prijavnog lista za provedbu parcelacijskog elaborata. Međutim, iz izvješća o upisanim posjednicima kako sastavnog dijela nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka, proizlazi da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 2913 kao posjed ĐM, što je u suglasju s navodima iz odgovora na tužbu da je na traženje tuženice 28. rujna 2021. uspostavljeno izvorno posjedovno stanje. U takvim okolnostima sud prvog stupnja opravdano nije pridao značaj katastarskim podacima već je činjenicu faktičnog izvršavanja posjeda utvrdio na temelju izvedenih personalnih dokaza.

16. Nije pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da je zahtjev za zaštitu posjeda prava stvarne služnosti sadržan u zahtjevu za zaštitu posjeda stvari po principu „manjeg sadržanog u većem“, jer se radi o bitno drugačijem identitetu tužbenih zahtjeva s obzirom na bitno različiti objekt posjeda – posjeda stvari odnosno posjeda prava stvarne služnosti.

16.1. Pogrešno tužitelji smatraju i da im je s obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja da su bili posjednici prava stvarne služnosti trebalo ipak pružiti posjedovnu zaštitu u dijelu koji se odnosi na uspostavu prijašnjega posjedovnog stanja i zabranu daljnjeg smetanja. Naime, prema prethodnoj citiranoj odredbi članka 22. stavka 1. ZVDSP-a utvrđenje čina smetanja je sastavni dio tužbenog zahtjeva za zaštitu posjeda i svojevrsni deklaratorni preambul kondemnatornog dijela zahtjeva za uspostavu prijašnjega stanja i zabranu daljnjeg smetanja. Taj dio deklaratornog sadržaja nema stoga karakter samostalnosti. U situaciji kada je sud utvrdio da tužitelji nisu smetani u posjedu stvari, kako je to navedeno u tužbenom zahtjevu, ne može biti osnovan ni kondemnatorni dio zahtjeva jer se zahtjev u cjelini odnosi na zaštitu posjeda stvari, a ne prava stvarne služnosti.

17. Odluka o troškovima postupka rezultat je neuspjeha tužitelja u postupku i pravilne primjene odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a po visini žalbom nije određeno osporena.

18. Slijedom navedenoga, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, a pritom nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je podnesena žalba ni one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe članka 380. točke 2. u vezi s člankom 368. stavkom 1. u člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

19. Rješenjem o ispravku pobijane odluke sud prvog stupnja ispravio je očite greške u pisanju prezimena i OIB [osobni identifikacijski broj]a tužitelja te je naznačio i ime punomoćnika tuženice. Protivno žalbenim tvrdnjama, ne radi se o propustima koji su mogli biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke već upravo o omaškama čije je ispravljanje dopušteno prema odredbama članka 342. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 347. ZPP-a. Sud prvog stupnja je stoga pravilno postupio kada je donio pobijano rješenje o ispravku.

19.1. Iz navedenog razloga je i ova žalba odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ispravku rješenja, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a. Tužitelji sa žalbom nisu uspjeli pa im ne pripadaju ni troškovi žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), a tuženici nije priznat trošak odgovora na žalbu je nije bio potreban (članak 155. stavak 1.ZPP-a).

U Puli 11. rujna 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić