Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-385/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, protiv ovršenika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, rješavajući žalbu ovršenika, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1457/2025-4 od 12. svibnja 2025., 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe ovršenice ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-1457/2025-4 od 12. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja točkom I izreke odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave, zadužnice. Točkom II izreke odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka dok je točkom III izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka. zaključkom suda upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje-ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22: dalje- OZ).

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Ovrhovoditelj je dostavio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka.

7. Prvostupanjski je sud temeljem odredbe čl. 209. i 210. OZ-a te odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pobijanim rješenjem odbija prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, s obrazloženjem da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, tako da nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok temeljem odredbe 52. st. 1. i 3. OZ-a, u svezi s čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. toč. 10. i toč. 11. OZ-a, zaključkom upućuje ovršenicu na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenom pljenidbe i prijenos kod Financijske agencije u postupku izravne naplate, temeljem ovršne isprave-zadužnice solemnizirane kod javnog bilježnika Alemke Gajski pod posl. br. ov-17227/2012 od 22. studenog 2012., predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a.

8. U žalbi, istovjetno kao i u prijedlogu za odgodu, ovršenik osporava postojanje tražbine te upire na obvezu ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, Zadužnicom da se osigurava plaćanje po ugovoru o namjenskom kreditu koji da proizlaze iz potrošačkih ugovora, pa da je sud po službenoj dužnosti trebao preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

10. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 10. iste odredbe, a konkretno toč. 5. određuje uvjet da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili 53. toga Zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 53. istoga Zakona.

11. Iz naprijed navedene odredbe čl. 65. OZ-a, uvjet za odgodu ovrhe je da budu kumulativno ispunjena dva uvjeta, a to je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje te da bude ispunjen jedan od uvjeta iz čl. 61. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a.

12. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a povodom zatražene izravne naplate putem Financijske agencije koju je ovrhovoditeljica zatražila temeljem ovršene isprave, zadužnice, a nakon čega je naprijed navedenim zaključkom poslovni ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim primjenom odredbe čl. 210. st. 2. u svezi s čl. 52. st. 3. OZ-a, pa je ostvaren razlog iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

13. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja, osnovano ovršenik žalbenim navodima upire na to da nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, mora ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i to bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, u kojem slučaju ovršenik ne bi bila dužna, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, posebno dokazivati vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

14. Kako sud prvog stupnja nije preispitivao je li predmetna zadužnica (kao sredstvo osiguranja), temeljem koje se provodi ovrha, proizašla iz potrošačkog ugovora, te sadrži li predmetni ugovor nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe, i s tim u vezi utvrdio postojanje činjenica koje upućuju na mogućnost barem djelomične ništetnosti ugovora, to je činjenično stanje odlučno za donošenje pravilne i zakonite odluke, ostalo nepotpuno utvrđeno, čemu ovršenik žalbenim navodima osnovano prigovara.

15. Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenika i odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 11. rujna 2025.

Sutkinja

Brankica Malnar