Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3118/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice ČR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi uređivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/56, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 8. ožujka 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/1537, URBROJ: 251-09-22-1/004-22-02 od 16. studenog 2022. te za rješavanje stvari.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/56, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 8. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/1537, URBROJ: 251-09-22-1/004-22-02 od 16. studenog 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te je naloženo prvostupanjskom tijelu naknaditi trošak podnositeljici u iznosu od 937,50 kn odnosno 124,43 eura.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Dodaje da nisu postojali uvjeti za donošenje drugostupanjskog rješenja, jer prije donošenja odluke o njezinom prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće gradonačelnika niti uvjeti za vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje jer nisu razmotreni navodi iz njezinog prigovora, koji su se odnosili na to da službenici u prvostupanjskom tijelu ne udovoljavaju kriterijima neovisnosti i nepristranosti, u bitnome navodeći da su zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu podložni utjecaju gradonačelnika. Obrazlaže da je vezano za zahtjev za izuzeće navela da je upravo gradonačelnik taj koji je inicirao ukidanje prava na novčanu pomoć te da je upravo po njegovom prijedlogu došlo do donošenja Odluke/22. Nastavlja da je gradonačelnik više puta javno istupao u medijima te da je u navedenim istupima govorio o potrebi ukidanja novčane pomoći i o štetnosti daljnjeg ostvarivanja tog prava. Iznosi da je prvostupanjski postupak pokrenut po službenoj dužnosti i da je proveden bez njezinog sudjelovanja. Smatra da je došlo do povrede njezinih prava na pravni lijek, jer je prvostupanjsko tijelo pri sastavljanju upute o pravnom lijeku primijenilo opći akt, Odluku/22. Smatra da u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke/22. Ističe da je rok iz članka 6. Odluke/22 u trenutku donošenja drugostupanjskog rješenja protekao. Nastavlja da nije proveden ispitni postupak, pa da samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti joj je omogućeno ostvarenje i zaštita njezinih prava i pravnih interesa. Navodi da ju službena osoba nakon pokretanja postupka po službenoj dužnosti nije obavijestila o istome niti je zatražila njezino očitovanje o činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima iz konkretnog postupka niti ju je saslušala. Dodaje da je službena osoba bez ispunjavanja pretpostavki iz članka 49. Zakona o općem upravnom postupku neposredno riješila stvar. Smatra da miješanje u njezino pravo vlasništva nije bilo zakonito. Osporava ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetu u kojem je ocjenjivao zakonitost Odluke/22. Predlaže poništiti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te riješiti stvar na način da se obustavi postupak uz naknadu troškova upravnog spora. Naknadno osporava vjerodostojnost potpisa gradonačelnika na predmetnom rješenju. Također ističe da joj nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama u ovom sporu, jer joj nije dostavljen spis tuženika, nije obaviještena da je pristigao na sud, niti joj je omogućen uvid u isti. Konačno, predlaže da sud na predmetnu upravnu stvar ne primijeni relevantan podzakonski akt, već izravno zakonske odredbe i odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da ujedno prekine ovaj upravni spor i podnese zahtjev Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu zakonitosti odredaba općeg akta.

Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prvostupanjsko rješenje sadržavalo nedostatak (potpis neovlaštene osobe) koji je sprječavao ocjenu njegove zakonitosti pa da u pobijanom rješenju nije posebno iznosio navode prigovora tužiteljice niti je o istima odlučivao. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.

6. Osporavanim rješenjem, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, poništeno je prvostupanjsko rješenje jer je utvrđeno da je prigovor osnovan iz razloga što rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba.

7. Člankom 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).

8. Iz naprijed navedene odredbe Zakona proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 23. ZUP-a.

9. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena Pročelnica, koja isto nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, to pravilno zaključuje tuženik da je, imajući u vidu naprijed navedenu odredbu članka 23. ZUP-a, povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Takav pravni stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2163/2024-2 od 17. srpnja 2024.

10. Nadalje, s obzirom da je prvostupanjsko rješenje sadržavalo nedostatak (potpis neovlaštene osobe) koji je sprječavao ocjenu njegove zakonitosti pravilno je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i vratio predmet na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu. Obzirom da tuženik u pobijanom rješenju nije posebno iznosio navode prigovora tužiteljice koji se odnose na meritum stvari (osnovanost usklađivanja iznosa novčane pomoći i prestanka novčane pomoći) niti je o istima odlučivao nisu od utjecaja prigovori tužitelja koji se odnose na meritum spora, te će tužiteljica u ponovnom postupku moći isticati sve prigovore koje bude smatrala relevantnim za ovu upravnu stvar.

11. Vezano uz tužbeni navod da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka treba navesti da je postupak pokrenuti po službenoj dužnosti na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) kojim je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022., a da je navedena Odluka/22 bila predmet ocijene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22. Ističe se da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. Stoga je tuženik pravilno vratio predmet na ponovi postupak. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku, pa da je tuženik mogao vratiti predmet na ponovni postupak, iako je taj rok protekao.

12. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela pravilno ističe tuženik da je o istom bilo bespredmetno odlučivati iz razloga jer je prvostupanjsko rješenje poništeno radi potpisa neovlaštene službene osobe.

13. U odnosu na prigovor izuzeća gradonačelnika, prema mišljenju ovog suda ne postoji zakonska osnova, za izuzeće gradonačelnika, u konkretnom slučaju čelnika drugostupanjskog tijela. budući da niti jednom zakonskom odredbom niti Zakona o općem upravnom postupku, niti Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ( „Narodne novine“, broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19, 144/20) nije propisana niti mogućnost niti obveza izuzeća čelnika drugostupanjskog tijela. Nadalje i razlozi izuzeća koje navodi tužitelj su prema ocjeni ovog suda paušalni i neosnovani, budući da je predmetni opći akt donesen u skladu s zakonskim ovlastima predstavničkog tijela Grada Zagreba i gradonačelnika Grada Zagreba. Također je u upravnom sporu u dva stupnja suđenja osigurana sudska kontrola zakonitosti postupanja i prvostupanjskog tijela i gradonačelnika kao drugostupanjskog tijela.

14. Vezano uz navod da joj je povrijeđeno pravo na pravni lijek treba istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. naveo da prigovor gradonačelniku nije predmet izmjene osporene Odluke/22 te da ne može biti predmet ocjene u tom sporu. Međutim, napomenuo je da navedeno ne znači da protiv pojedinačnog akta nije osigurana sudska zaštita, budući da će svaki podnositelj nakon odluke o prigovoru imati pravo pokretanja upravnog spora, jer se nesporno radi o pojedinačnom aktu, kojim je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu u upravnoj stvari. Nadalje, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime je osigurana dvostupanjska sudska zaštita.

15. Vezano uz povrede ZUP-a na koje se tužiteljica poziva ističe se da je predmet vraćen na ponovni postupak, pa da su ti navodi irelevantni u predmetnom upravnom sporu.

16. Vezano za navode tužitelja da joj nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama u ovom sporu, jer joj nije dostavljen spis tuženika niti joj je omogućen uvid u isti, ističe se da je tužiteljica u skladu s odredbom članka 113. ZUS-a i članka 44. Sudskog poslovnika (Narodne novine br. 37/2014, 49/2014, 8/2015, 35/2015, 123/2015, 45/2016, 29/2017, 33/2017, 34/2017, 57/2017, 101/2018, 119/2018, 81/2019, 128/2019, 39/2020, 47/2020, 138/2020, 147/2020, 70/2021, 99/2021, 145/2021, 23/2022, 12/2023, 122/2023, 55/2024, 136/2024) imala pravo u bilo kojem trenutku obavijestiti se o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, što tužiteljica tijekom spora nije poduzela niti tražila te joj to pravno nije niti moglo biti uskraćeno. Vezano za prijedlog tužitelja da sud na predmetnu upravnu stvar ne primijeni relevantan podzakonski akt, već izravno zakonske odredbe i odredbe Konvencije te da prekine ovaj upravni spor i podnese zahtjev Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu zakonitosti odredaba općeg akta, ističe se da sud smatra da nema osnove za opisano postupanje, budući da je predmetni podzakonski akt bio predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom RH te je isti ocijenjen zakonitim.

17. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice da se sasluša tužiteljica osobno, da se sasluša službena osoba koja je donositelj prvostupanjskog rješenja, da se od tuženika zatraže isprave vezane za zahtjev za izuzeće Gradonačelnika, da se od tuženika zatraži očitovanje o tome tko je rješavao o prigovorima korisnika novčane pomoći, da se pribave prijave potpisa, odnosno potpisni karton Gradonačelnika, podaci o raspodjeli novčanih sredstava, podaci o tome da li je Gradonačelnik ostvario svoj politički cilj do sada te da li se politički cilj mogao ostvariti na drugi način, od Z1 Televizije zatraži snimka središnjih vijesti od 28. ožujka 2024., da se izvrši uvid u video isječak portala N1 od 26. travnja 2022. Naime, daljnje izvođenje dokaza nije bilo potrebno, a imajući u vidu odluku kakva je donesena od strane tuženika. Izvođenjem navedenih dokaza se ne bi moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, a vezano za odlučnu činjenicu radi kojih je tuženik poništio osporavano rješenje, a koju činjenicu tužiteljica ni ne osporava.

18. Ostali opširni navodi tužiteljice ne utječu na zakonitost osporavanog rješenja, pri čemu je sud imao u vidu stajališta iznesena u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023., a koja ovaj sud u potpunosti prihvaća.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

21. Vezano za prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe ističe se da je tužitelj u tužbi predložio određivanje odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora, jer bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastala teško popravljiva šteta. Nastanak štete obrazložio je u bitnom na način da ističe da je predmet upravnog spora pravo na novčanu pomoć koja se smanjuje, da je tužitelj bio primoran angažirati odvjetnika radi vođenja ovog spora, da će rješavanje ove tužbe trajati izvjesno vrijeme, da je nezaposlena osoba te da predmetna novčana pomoć predstavlja izvor prihoda za njegovu višečlanu obitelj. Smatra da odgoda nije protivna javnom interesu.

Prijedlog nije osnovan. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je: (1) Tužba nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. (2) Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. Kako tužitelj predlaže donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe bez da iznosi konkretne tvrdnje o šteti koja mu prijeti i bez da je predložio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da bi mu nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, to je sud prijedlog ocijenio neosnovanim, imajući u vidu kako prema odredbi članka 42. stavka 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi ZUS-a. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a riješio kao u izreci.

Zagreb, 11. rujna 2025.

Sutkinja

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. tužitelju

2. tuženiku

3. u spis