REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-4408/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐO i dr. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okr. EO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj: Pp-3134/2021 od 4. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. EO te ukida prvostupanjska presuda u odnosu na tog okrivljenika i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. ĐO i okr. EO proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju istog propisa svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 750,00 kuna (protuvrijednost od 100,00 eura) te je okrivljenicima ukazano na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku 15 dana od primitka pravomoćne presude, a okrivljenici su dužni naknaditi trošak postupka od 200,00 kuna, svaki.
2. Protiv te presude je okr. EO putem branitelja Ivana Milanovića, odvjetnika u Umagu, pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na što opravdano ukazuje žalitelj.
5. Okr. EO u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu, navodeći da nije kriv za prekršaj za koji ga se tereti jer se nije neprimjereno ponašao već je samo odgurnuo okr. ĐO koji ga je prethodno udario šakom u lice, a ostali su ga podigli i bacili na pod te mu stali na grudni koš koljenom i na kraju ga izbacili iz Casina, od čega je zadobio lake tjelesne ozljede. Ukazuje na nevjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka GO i FO koji su u zavisnom odnosu s okr. ZO jer su zaposlenici Casina čiji je on voditelj i suvlasnik te su svjedočili samo o ponašanju okr. EO, ali ne i o neprimjerenom ponašanju okr. ĐO, s time da je neopravdano sud odbio njegov dokazni prijedlog da se u postupku ispita kao svjedok LO, nepristrana osoba, a uz sve je prvostupanjski sud izvršio uvid u video zapis koji nema veze s predmetnim događajem, slijedom čega je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno na štetu žalitelja.
5.1. Iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da okr. EO poriče da bi se naguravao i tukao s okr. ĐO, ističući da ga je tek odgurnuo nakon što ga je okr. ĐO udario. Ispitani svjedok GO je iskazao da je vidio jednu poznatu osobu kako viče na goste i osoblje, koja je uslijed alkoholiziranosti pala, a svjedokinja JO da je vidjela okr. EO kako u vidno alkoholiziranom stanju vrijeđa goste koji su mu odbili dati piće te je nakon toga otišla i vratila se te vidjela da isti leži na podu. Ovakve iskaze ispitanih svjedoka je prvostupanjski sud prihvatio istinitim te zaključio da je na temelju istih nesporno utvrđeno da je i okr. EO remetio javni red i mir.
5.2. Prvostupanjski je sud proglasio krivim okr. EO jer je „vikom, galamom i negodovanjem ometao mir prisutnih gostiju“ te je okr. ĐO „odgovorio: što ćeš ti meni, pička ti materina pusti me stari, odjebi“ i da se s istim „međusobno naguravao i tukao“. Prije svega, navedena radnja „vikanja, galame i negodovanja“ za koju je žalitelj proglašen krivim, a bez navođenja konkretnih izraza, nije dovoljno opisana i konkretizirana, već predstavlja samo dio zakonskog opisa navedenog prekršaja te iako vika kao odlučna činjenica predstavlja način, odnosno, intenzitet izgovaranja određenih izraza, u konkretnom slučaju ju je trebalo specificirati određenim izrazima radi jasnijeg opisa protupravne radnje. Nadalje, okolnost što je okr. EO „odgovorio“ okr. ĐO gore navedenim psovkama kako je to opisano u izreci (i optužbi), ne predstavlja radnju vikanja (galame) ili svađu te se takvim, običnim intenzitetom izgovorenih riječi koje nisu izrečene vikom, bez obzira što se radi o vulgarnim izrazima, ne ispunjava biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Posljedica nedostatka jasno opisanog sadržaja protupravnih radnji počinitelja u činjeničnom opisu prekršaja, je nedovoljno određivanje odlučnih činjenica koje se podvode pod zakonsko biće određenog prekršaja pa takvo ponašanje nema obilježje terećenog prekršaja. Iz tog razloga prvostupanjski sud nije niti mogao utvrđivati te činjenice ispitivanjem svjedoka GO i FO koji nadasve nisu niti iskazivali kojim bi to izrazima okr. EO vikao, dok su potvrdili da je okr. „rekao“ okr. ĐO vulgarne izraze, dakle, bez da je vikao.
5.3. Ostali dio radnje za koji je okr. EO proglašen krivim u izreci prvostupanjske presude se sastojao u naguravanju i tuči s okr. ĐO. Međutim, kada se cijeni i analizira verzija događaja ispitanih svjedoka koji su vidjeli samo da je okr. EO pao na pod, nije jasno na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da se okr. EO „naguravao i tukao“ s okr. ĐO. S obzirom da je očigledno da se iz provedenog dokaznog postupka relevantne činjenice nisu mogle utvrditi niti na temelju iskaza ispitanih svjedoka, to se ne može prihvatiti zaključak da je s nedvojbenom sigurnošću dokazano da bi okr. EO počinio prekršaj za koji se tereti, a jedino tada se može donijeti osuđujuća presuda. U suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo koje podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva.
5.4. Kod takvog stanja stvari je prvostupanjski sud trebao izvesti druge dokaze, konkreno ispitati kao svjedoka HO te je u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud trebao radi potpunog i pravilnog utvrđivanja svih relevantnih činjenica, ustrajati u pozivanju tog svjedoka radi ispitivanja bez obzira što se nije odazvao pozivima suda, a koristeći prekršajno procesni institut dovođenja (čl. 164. st. 4. PZ-a).
5.5. Stoga se po stavu ovog suda ne može zaključiti izvan svake razumne sumnje (a to je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), da je okr. EO počinio prekršaj za koji se tereti, te je u pravu žalitelj kada ističe da je činjenično stanje pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno.
6. Slijedom iznesenog je trebalo prihvatiti kao osnovanu žalbu okrivljenika te prvostupanjsku presudu u odnosu na okr. EO ukinuti i predmet dostaviti u tom dijelu na ponovno suđenje. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, otkloniti moguće proturječnosti u iskazima svjedoka i obrani okrivljenika te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
7. Zbog naprijed izloženih razloga, sukladno čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 otpravka: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.