REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž-401/2025-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Gabrijele Marčeta Ferić, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Biljane Bojanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CV, zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog CV podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, od 8. kolovoza 2025., broj: Kv-197/2025 (K-214/2025) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog CV odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Pazinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog CV zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz članka 119. stavak 1. KZ/11, i kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavak 2. KZ/11, produljen je istražni zatvor protiv optuženog CV iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP), u koji mu je uračunato vrijeme u kojem je bio lišen slobode od 2. ožujka 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik CV putem branitelja Dina Čekade, odvjetnika iz Pule, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te „pogrešne primjene kaznenog zakona“, s prijedlogom „izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Puli – Pola, da žalbu prihvati i da ukine rješenje Općinskog suda u Pazinu, izvanraspravnog vijeća, pod Posl. br. K-214/25, KV-197/25 od dana 08. kolovoza 2025. god., te okrivljenika odmah pusti na slobodu.“
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
4. Žalba nije osnovana.
5. Naime, nije u pravu optuženik kada žalbom tvrdi da prvostupanjski sud nije dao razloge za svoju odluku te da „te u istome nisu otklonjeni navodi, prigovori koje okrivljenik navodi, odnosno na koje ukazuje, a na koje je konkretno ukazao na sjednici izvanraspravnog vijeća“, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, očito ona iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a. Suprotno tom žalbenom navodu, po ocjeni ovog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točke 3. ZKP-a. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana mu kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
5.1. Iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su od značaja za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je u pobijanom rješenju u svemu postupio sukladno zahtjevima odredbe članka 124. stavka 3. ZKP-a kada je naveo svoje razloge pod točkama 7. do 20. pobijanog rješenja. Pritom taj sud nije bio dužan posebno obrazlagati navode optuženika koje je izložio tijekom sjednice vijeća u kojoj se odlučivalo o potrebi primjene mjere istražnog zatvora za daljnji tijek postupka, a kojima je osporavao potrebu daljnje primjene te mjere bez ikakvih protudokaza kojima bi doveo u pitanje osnovanost i nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, premda se prvostupanjski sud pod točkom 21. obrazloženja ukratko osvrnuo i na te navodi ocijenivši ih irelevantnim.
5.2. Dakle, prvostupanjskim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbom upire optuženik, dok razmatranjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP-a, po ocjeni ovog suda, nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP-a, žalitelj opširno iznosi svoju interpretaciju do sada prikupljenih dokaza. U odnosu na ovaj žalbeni prigovor treba reći da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu od 21. svibnja 2025., broj: KO-DO-160/2025, i dokaza na kojima se ona temelji, osobito onih koje prvostupanjski sud detaljno navodi u obrazloženju pobijanog rješenja (točke 7. do 15. obrazloženja). Pritom svakako treba imati na umu da je predmetni postupak, nakon što je prethodno potvrđena optužnica, ušao u stadij rasprave, a što upućuje na postojanje visokog stupnja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Stoga su neosnovani optuženikovi žalbeni navodi da se, s obzirom na presumpciju nevinosti, opasnost od ponavljanja djela ne može temeljiti na okolnostima počinjenja djela za koja ne postoji pravomoćna sudska presuda.
6.1. Stoga je, protivno navodima žalbe, ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, dok je analizu i ocjenu vjerodostojnosti pojedinog dokaza, po dovršenju dokaznog postupka, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje, koji ovdje temeljem ranije rečenog svakako postoji.
7. Nadalje, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da kod optuženog CV i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela kao osnova za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a. Ista se nedvojbeno temelji na činjenici prethodne osuđivanosti i kažnjavanosti optuženika, koja ukazuje da se doista radi o osobi sklonoj kršenju zakona i na koju ni ranije izricane kazne zatvora očito nisu polučile očekivani preventivni učinak. Naime, prema podacima iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik CV u kontinuitetu od 2003., do 2024., osuđivan u šest navrata, i to zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, uništenja i oštećenja tuđe stvari, povrede djetetovih prava te krivotvorenje isprave, dok prema podacima iz prekršajne evidencije proizlazi da je tijekom 2024., u tri navrata prekršajno osuđivan. Daljnjim razmatranjem podataka o ranijoj osuđivanosti razvidno je i to da je optuženik CV presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj Kzd-10/20 od 20. rujna 2021., osuđen zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine te presudom Općinskog suda u Pazinu, broj K-284/2024 od 21. kolovoza 2024., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. KZ11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, iz čega proizlazi da su kaznena djela za koja se optuženik tereti počinjena u vremenu provjeravanja iz obje izrečene uvjetne osude, pa i navedeno ukazuje na očitu sklonost optuženika za činjenjem kaznenih djela, pri čemu sve do sada izrečene mjere i sankcije nisu bile dostatne kako bi ga usmjerile ka društveno prihvatljivom ponašanju.
7.1. U tom smislu, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, sam podatak o ranijoj prekršajnoj osuđivanosti optuženika, ukazuje na njegovo ponašanje i kao takva može predstavljati jednu od okolnosti koja se uzima u obzir kod procjene opasnosti od povrata, pa nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava značaj prekršajne kažnjavanosti kod procjene iteracijske opasnosti na njegovoj strani.
7.2. Kada se uz navedeno ima u vidu da iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je kod optuženika prisutan specifični poremećaj ličnosti disocijalnog podtipa, sindrom ovisnosti o alkoholu i da je njegovo intelektualno funkcioniranje unutar granica ispod prosječnog nivoa te da uslijed navedenih poremećaja ličnosti i sindroma ovisnosti postoji opasnost da oni i u budućnosti poticajno djeluju na počinjenje težeg kaznenog djela, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog CV.
7.3. Zaključno, brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod konkretnog optuženika, čine ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da je protiv optuženog CV primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP-a jedina prikladna te nadalje nužna. Naime, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, svrha zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, za sada se ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP- a.
7.4. Time ujedno, prema ocjeni ovog suda, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada pretežu nad pravom na slobodu optuženika, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.).
8. Kraj utvrđenih okolnosti, bez značaja su žalbeni navodi optuženika da je zbog primjene istražnog zatvora ostao bez posla te da je obvezan uzdržavati četvero djece.
9. Na naprijed izloženu ocjenu ovog suda ne utječe biti pozivanje optuženika na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u prilog tvrdnji o restriktivnoj primjeni mjere istražnog zatvora. Naime, te odluke donijete su upravo u okolnostima drugih konkretnih kaznenih predmeta, pa u tim odlukama iskazana stajališta s obzirom na različite okolnosti o postojanju općih i posebne pretpostavke za primjenu istražnog zatvora ne mogu automatizmom biti primjenjive u ovoj ili kojoj drugoj odluci. Osim toga suvišno je i bez pravne osnove ukazivanje žalitelja na druge jer u smislu odredbe članka 6. stavka 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24), ovaj sud nije ovlašten ispitivati niti se referirati na odluke donesene u drugim predmetima, već je jedino ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke donesene u ovom predmetu.
10. Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti, ističući da se mjera istražnog zatvora pretvara u izdržavanje kazne. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno članku 122. stavka 2. ZKP-a, sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP-a o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
11. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženog CV nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Puli – Pola 11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Gabrijela Marčeta Ferić