Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-259/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 2. u vezi 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 19. prosinca 2024. poslovni broj K-192/2022-76, u javnoj sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba opt. LŠ, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/ Uslijed odluke pod I/ žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku proglašen je krivim opt. LŠ zbog kaznenog djela protiv imovine – iznuda iz čl. 243. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a na temelju čl. 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne od 7 (sedam) mjeseci izvršiti, a dio kazne od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godina ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 34/24 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. ĐŠ je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 531.517,00 kuna / 70.544.42 eura, koji iznos je opt. LŠ dužan platiti oštećeniku u roku od 15 dna od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok je s ostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. OŠ je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od opt. LŠ oduzeta je imovinska korist u iznosu od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura, koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, te je utvrđeno da je novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura postao imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude Republici Hrvatskoj uplati novčani iznos od 60.000,00 kuna / 7.963,36 eura.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 8. ZKP/08, paušalnu svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 400,00 eura, troškove građevinskog vještačenja po vještaku Anti Srhoju u iznosu od 2.853,60 kuna / 378,74 eura, troškove knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Matu Mariću u iznosu od 2.767,50 kuna / 367,31 eura, troškove svjedoka NŠ, u iznosu od 246,00 kuna / 32,65 eura, kao i u iznosu od 46,00 eura, troškove svjedokinje JŠ u iznosu od 912,25 kuna / 121,07 eura, kao i u iznosu od 46,20 eura, troškove svjedoka PŠ u iznosu od 400,00 kuna / 53,09 eura, kao i u iznosu od 46,16 eura, troškove svjedoka SŠ u iznosu od 120,00 kuna / 15,93 eura, kao i u iznosu od 24,60 eura, troškove svjedoka ĐŠ u iznosu od 450,00 kuna / 59,73, troškove svjedoka OŠ u iznosu od 84,12 eura, koje troškove je dužan platiti u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o "sankciji", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Protiv te presude žali se opt. LŠ po braniteljima Borisu Medoviću i Janku Medoviću, odvjetnicima iz Dubrovnika, dvije žalbe koje su sadržajno potpuno istovjetne, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, imovinskopravnom zahtjevu, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i "donese oslobađajuću presudu". Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. LŠ i branitelji optuženika Boris Medović i Janko Medović, odvjetnici iz Dubrovnika.

5.1. Na sjednicu vijeća a nisu pristupili obaviješteni državni odvjetnik, opt. LŠ i branitelji optuženika Boris Medović i Janko Medović, odvjetnici iz Dubrovnika, te je shodno čl. 475. st. 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenih.

5.2. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe državnog odvjetnika koju je izložio sudac izvjestitelj.

5.3. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. LŠ podnesenu po branitelju Borisu Medoviću, odvjetniku iz Dubrovnika.

5.4. Nakon toga, sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. LŠ podnesenu po branitelju Janku Medoviću, odvjetniku iz Dubrovnika.

6. Žalba optuženika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

7. Opt. LŠ u žalbama po braniteljima se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 navodeći u žalbi da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ali taj osnov žalbe ne konkretizira. Suprotno žalbenim navodima opt. ABC prvostupanjska presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Opt. LŠ u žalbi po braniteljima se žali zbog povrede kaznenog zakona, ali prema sadržaju žalbe ustraje u navodima da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega da je došlo i do pogrešne primjene kaznenog zakona. Takvi žalbeni navodi predstavljaju tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, u odnosu na koju se ističe da se kazneni zakon ima primijeniti na činjenično stanje koje utvrdi sud, a ne na ono za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno.

9. Međutim, osnovana je žalba opt. LŠ zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, osnovano u žalbi ističe opt. LŠ da je, kao prodavatelj, sa obrtom [obrt] vlasništvo NŠ, kao kupcem, zaključio kupoprodajni ugovor, koji je 21. lipnja 2001. ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića u Dubrovniku, o prodaji nekretnine zgrada kčbr. [katastarska čestica] i zemljište kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojim je ugovorena kupoprodajna cijena od 182.000,00 njemačkih maraka. Pri tome da je ĐŠ u toj kupoprodaji sudjelovao kao opunomoćenik naprijed navedenog obrta. Te činjenice nisu sporne, a i proizlaze iz izvedenih dokaza; obrane opt. LŠ, iskaza svjedoka NŠ i ĐŠ, te uvida u navedeni kupoprodajni ugovor. Sporna je činjenica koliko je od ugovorene kupoprodajne cijene po navedenom kupoprodajnom ugovoru isplaćeno opt. LŠ. Naime, opt. LŠ u obrani navodi da mu je na račun u banci isplaćen samo dio cijene od 40.000,00 njemačkih maraka, a što da proizlazi i iz izvoda sa računa banke. Pored toga opt. LŠ u obrani navodi da je bio dogovor da će mu preostali dio kupoprodajne cijene od oko 142.000,00 njemačkih maraka biti isplaćen nakon što NŠ ishodi kredit od banke, time da na nekretnini koja je predmet kupoprodajnog ugovora bude upisana hipoteka, a da je naknadno saznao da je NŠ ishodio kredit ali da od tog kredita njemu (opt. LŠ) ništa nije plaćeno na ime preostalog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene. Prema iskazima svjedoka NŠ i ĐŠ također proizlazi da prema naprijed navedenom kupoprodajnom ugovoru opt. LŠ nije isplaćena u cijelosti ugovorena kupoprodajna cijena, kako je to naprijed navedeno. Zbog toga je 24. siječnja 2004. zaključen kupoprodajni ugovor o prodaji 3/10 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim obrt [obrt] vlasništvo NŠ, kao prodavatelja, koji obrt kao punomoćnik zastupa ĐŠ, prodaje trgovačkom društvu Petrus d.o.o., kao kupcu, navedenu nekretninu za iznos od 106.176,24 eura. Istoga dana je zaključen ugovor o cesiji između obrta [obrt] vlasništvo NŠ, trgovačkog društva Petrus d.o.o. i opt. LŠ na temelju kojeg ugovora se opt. LŠ kao cesionaru isplaćuje iznos od 70.544,42 eura (iznos od 531.517,00 kuna). O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge. Međutim, za sada se ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se opt. LŠ na štetu ĐŠ "nepripadno okoristio za iznos od 70.544,42 eura (531.517,00 kuna)". Naime, ne može se prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi ĐŠ bio "stvarni vlasnik" obrta [obrt] vlasnika NŠ. Naime, prema čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03) obrtnik je fizička osoba (može biti i pravna osoba, što nije od značaja za ovaj kazneni postupak) koja obavlja djelatnost obrta propisana čl. 1. st. 1. cit. Zakona. Nije sporno da je obrt [obrt] vlasništvo NŠ, dakle, fizičke osobe, tako da je nejasno zbog čega bi bio pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ĐŠ "stvarni vlasnik" naprijed navedenog obrta. Ta činjenica je odlučna i radi pravilnosti utvrđenja je li se opt. LŠ protupravno okoristio na štetu ĐŠ, na način i za iznos pobliže opisan u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude. Pored toga osnovano u žalbi ističe opt. LŠ da se za sada ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da bi on (opt. LŠ) "prijetećim tonom" rekao ŽŠ "imaš li ti djecu", te na taj način prisilio ŽŠ da "izda" punomoć opt. LŠ temeljem koje punomoći je optuženik 30. siječnja 2004. zaključio ugovor o prijenosu "100 % vlasničkog udjela", dakle, osnivačkog udjela, trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o. na MŠ, na koji način da se optuženik protupravno okoristio za točno neutvrđeni iznos ali svakako veći od 7.963,36 eura (60.000,00 kuna), za koji iznos je oštetio trgovačko društvo MMQ Gostinstvo i turizem d.o.o. Rogaška Slatina (Republika Slovenija), kao osnivača trgovačkog društva MMQ Građenje d.o.o.. Naime, prvostupanjski sud je propustio pozornije i kritičnije ocijeniti obranu opt. LŠ, te iskaze svjedoka ĐŠ, ŽŠ i ĆŠ, koji o okolnostima te poslovne transakcije različito iskazuju, zbog čega je bilo potrebno naročito dati ocjenu tih proturječnih dokaza, kako bi raspravio spornu činjenicu je li opt. LŠ ozbiljnom prijetnjom prisilio ŽŠ na naprijed navedeno postupanje.

10. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku izvesti potrebne ranije izvedene dokaze, kako bi raspravio sporne činjenice na koje je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, te nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje donijet će novu pravilnu i zakonitu odluku. Pri čemu se ukazuje prvostupanjskom sudu da od pravilnosti u potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja ovisi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela, time da prvostupanjski sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice državnog odvjetnika kojom se optuženika tereti za kazneno djelo iznude iz čl. 243. KZ/11.

11. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe optuženika ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet uputiti tome sudu na ponovno suđenje i odluku (čl. 483. st. 1. ZKP/08), odluka pod I/, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna, odluka pod II/.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec