REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2642/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja PROJEKT BRICK M8 d.o.o., Zagreb, Ulica grada Mainza 15, OIB: 28421811916, zastupano po punomoćniku, odvjetniku Petru Kriste u Zagrebu, protiv ovršenika BKS BANK AG, Republika Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, Podružnica BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, zastupano po punomoćniku, odvjetniku Branimiru Ivekoviću u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022 od dana 07. lipnja 2023. do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno o reviziji koju je ovršenik podnio protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3137/2023 od dana 02. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 25. kolovoza 2025. za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 23. srpnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022 od dana 07. lipnja 2023.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022 od dana 07. lipnja 2023., kojom je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju iznos od 212.356,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3137/2023 od dana 02. travnja 2025., a protiv koje je ovršenik podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Ovršenik navodi da je predmet postupka okončanog prvostupanjskom presudom bio ovrhovoditeljev zahtjev za plaćanje po krivotvorenoj bankarskoj garanciji ovršenika u iznosu od 212.356,49 EUR. Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev ovrhovoditelja, a drugostupanjskom presudom potvrđen, i to s objašnjenjem da, iako je nesporno krivotvorena, predmetna bankarska garancija predstavlja tzv. "ponudu neovlaštene osobe" iz čl. 260. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) pa da je stoga ista obvezujuća za ovršenika. S obzirom na jasno izražen suprotan stav Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da krivotvorena bankarska garancija ne predstavlja tzv. "ponudu neovlaštene osobe" iz čl. 260. ZOO-a, ovršenik je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Naime, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u većem broju svojih odluka (i to baš u postupcima u kojima je ovršenik također bio tužen od strane imatelja krivotvorenih garancija) ustanovio kako se pravilo o "ponudi neovlaštene osobe" iz čl. 260. ZOO-a ne primjenjuje na krivotvorene bankarske garancije. Tim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske ukinute su prvostupanjske presude trgovačkih sudova koje su po činjeničnoj i pravnoj osnovi bile identične ovdje prvostupanjskoj presudi. Zbog takve neujednačene prakse po istom činjeničnom i pravnom pitanju, ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, a za koju postoji velika vjerojatnost da bude prihvaćena, budući da Vrhovni sud Republike Hrvatske do sada nije zauzeo stav po ovom pitanju, a koje je važno za veliki broj sudskih postupaka koji se trenutno vode. S obzirom na navedeno, postoji vjerojatnost da će prvostupanjska i drugostupanjska presuda biti ukinute, tj. preinačene u korist ovršenika. No, ako bi se zaplijenjena ovršenikova sredstva prenijela ovrhovoditelju prije okončanja tog postupka, ovršenik bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, s obzirom na imovinske prilike ovrhovoditelja i znatnu visinu same tražbine, izvjesno je da ovršenik u slučaju ukidanja prvostupanjske i drugostupanjske presude neće biti u mogućnosti povratiti od ovrhovoditelja novčana sredstva koja su mu prisilno naplaćena. Iz Specifikacije izvršenja predmetne osnove za plaćanje od dana 21. srpnja 2025. razvidno je da je ovršeniku zaplijenjeno čak 307.521,55 EUR, dok je iz javno dostupnih financijskih izvještaja ovrhovoditelja za 2024. godinu vidljivo da je ovrhovoditelj završio prošlu godinu s gubitkom od 70.982,86 EUR. Konkretno, ovrhovoditelj je u 2024. godini imao prihode od samo 7.455,90 EUR, a rashode od čak 78.438,76 EUR. Prije toga, u 2023. godini, ovrhovoditelj je imao prihode od samo 118,07 EUR, a rashode od 5.464,33 EUR, tako da je i 2023. godinu završio s gubitkom od 5.346,26 EUR. Prema javno dostupnim podacima s portala CompanyWall, ovrhovoditelj je i 2022. godinu završio s gubitkom od 24.222,71 EUR, a zaposlenih u zadnje tri godine n ema. Drugim riječima, premda je ovrhovoditelj tijekom posljednje tri godine registriran i "tehnički" aktivan (nije brisan iz Sudskog registra), njegovi su njegovi financijski prometi gotovo zanemarivi, prihodi simbolični, a rashodi kontinuirano generiraju gubitak. To sve pokazuje izrazito nisku realnu poslovnu aktivnost, što sugerira da društvo uopće nije ekonomski aktivno. Prema tome, sasvim je izvjesno da ovršenik od tako neaktivnog i financijski neodrživog društva neće u eventualnom postupku protuovrhe uspjeti povratiti novčana sredstva koja su mu zaplijenjena. Stoga predlaže sudu odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno povodom izjavljene revizije.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 25. kolovoza 2025. U svom očitovanju ovrhovoditelj u bitnome navodi da ovršenik nije podnio (izvanredni) pravni lijek protiv pravomoćne i ovršne presude na temelju koje je određena pljenidba i prijenos, već je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Tek ukoliko Vrhovni sud Republike Hrvatske odluči da je prijedlog dopušten, ovršenik će biti u mogućnosti podnijeti izvanredni pravni lijek pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Stoga u ovome slučaju nije ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona, odnosno podnesen prijedlog za dopuštenje revizije ne može biti razlog za usvajanje prijedlog za odgodu prijenosa sredstava. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, ovršenik je pravna osoba koja je u 2024. ima evidentiranog vlastitog kapitala u iznosu od 1,92 milijardi eura. Nadalje, ovršenik je za 2024. evidentirao neto prihod od kamata u iznosu od 241,6 milijuna eura te prihod od 70 milijuna eura od provizija i naknada. Posebno se ističe da je ovršenik iskazao dobit (nakon oporezivanja) u iznosu od 163,2 milijuna eura. Stoga, čak kada bi Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio ovršeniku pokretanje revizijskog postupka i Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom postupku usvojio zahtjeve ovršenika te u ponovljenim postupcima sudovi u potpunosti izmijenili pravni stav te odbili tužbu ovrhovoditelja, a ovrhovoditelj u datom trenutku ne bi imao sredstva za izvršiti povrat predmetnog iznosa, ovršeniku bi ovrhovoditelj bio dužan iznos koji predstavlja 0,238% dobiti ovršenika u 2024. godini, odnosno 0.016% sredstava ovršenika iskazanih u 2024. godini. Napominje da je sam ovršenik u svome financijskom izvješću iskazao da je rezervirao sredstva od 25 milijuna eura za podmirenje tražbina proizašlih iz sudskih postupaka protiv ovršenika temeljem nepodmirenih garancija. Stoga, jasno je kako se nastavkom ovrhe ne čini nikakva, a kamoli nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ovršeniku. Vezano za tvrdnje ovršenika o poslovanju ovrhovoditelja, ističe da je ovrhovoditelj pravna osoba koja u vlasništvu ima nekretninu za koju je u prosincu 2024. utvrđena tržišna vrijednost u iznosu od 1.146.000,00 EUR, a procjena koja je učinjena od strane ovlaštenog sudskog vještaka. Nadalje, ovrhovoditelju je u siječnju 2025. odobren kredit od 372.000,00 EUR, čime su neosnovane tvrdnje ovršenika o lošem financijskom stanju te faktičnom neposlovanju ovrhovoditelja. Zaključno, ovrhovoditelj smatra da nisu ispunjeni uvjeti propisani Ovršnim zakonom za odgodom ovrhe te predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava je osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Uvidom u spis (list 14-38 spisa) sud je utvrdio da je ovršenik dana 02. srpnja 2025., kao što i navodi, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3137/2023 od dana 02. travnja 2025., kojom je potvrđena ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1111/2022 od dana 07. lipnja 2023.), podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Time je ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, kojom je propisano da će sud odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ako je protiv odluke na temelju koje se provodi pljenidba i prijenos podnesen pravni lijek.

9. U odnosu na navod ovrhovoditelja da ovršenik nije podnio (izvanredni) pravni lijek protiv ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu, već je podnio samo prijedlog za dopuštenje revizije i da će ovršenik biti u mogućnosti podnijeti izvanredni pravni lijek (reviziju) pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske tek ukoliko Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje izvanrednog pravnog lijeka (revizije) pa da, stoga, u ovome slučaju nije ispunjen uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, valja reći slijedeće; Prema stavu ovog suda, okolnost što je u ovom trenutku još uvijek podnesen samo prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno okolnost što Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek nije odlučio o dopuštanju revizije, nije od utjecaja na postojanje pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a. Naime, navedenom odredbom je podnošenje pravnog lijeka propisano kao uvjet za odgodu ovrhe iz razloga što podnošenje pravnog lijeka može rezultirati odlukom kojom pobijana odluka trajno gubi svoj pravni učinak, a samim time gubi i svojstvo isprave na temelju koje se može provoditi ovrha. Obzirom se postupak povodom revizije pokreće podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije, a povodom tog prijedloga Vrhovni sud Republike Hrvatske može dopustiti reviziju i u konačnici donijeti odluku kojom ovršna isprava trajno gubi svoj pravni učinak, podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije ispunjena je pretpostavka propisana čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a. Zauzimanje suprotnog stava bilo bi protivno smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, a osim toga bi i sadržajno onemogućilo odgodu ovrhe iz razloga propisanog čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a budući da, a zbog rokova propisanih čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) za podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije vjerojatno da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske uvijek mogao odlučiti o dopuštanju revizije prije nego što ovršeniku protekne rok za podnošenje prijedloga iz članka 210. st. 1. OZ-a.

10. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud smatra kako je ovršenik isti učinio vjerojatnim.

11. Naime, prije svega valja reći da vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika.

12. Uvidom u specifikaciju Financijske agencije o izvršenju predmetne ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu od dana 22. srpnja 2025. (list 7 spisa) utvrđeno je da je u predmetnom postupku izravne naplate ovršeniku na računu zaplijenjen iznos od 307.521,55 EUR.

13. Uvidom u podatke iz Registra godišnjih financijskih izvještaja (RGFI), koji su poduzetnici iz realnog i financijskoj sektora obvezni predati, utvrđeno je da je ovrhovoditelj u prošloj, 2024. godini, ostvario ukupne prihode od 7.455,90 EUR, dok su mu rashodi iznosili 78.438,76 EUR, te je, dakle, poslovao s gubitkom od 70.982,86 EUR, dok je u pretprošloj, 2023. godini, ostvario ukupne prihode od 118,07 EUR, dok su mu rashodi iznosili 5.464,33 EUR, te je, dakle, poslovao s gubitkom od 5.346,26 EUR (list 39 spisa).

14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 80-81 spisa) utvrđeno je da ovrhovoditelj ima u svom vlasništvu (vlasnički dio: 1/1) stambenu zgradu u [adresa], površine 128 m2 i dvorište površine 199 m2, ukupno 327 m2, sagrađenu na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, za istu nekretninu nije u katastarskom operatu priložena uporabna dozvola te je ista nekretnina opterećena založnim pravom (hipotekom) na iznos od 372.000,00 EUR.

15. Navodi ovrhovoditelja o imovinskom stanju te poslovanju ovršenika nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari obzirom da, kao što je već navedeno, vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja (a ne ovršenika), odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

16. Imajući u vidu, s jedne strane, visinu novčane tražbine koja je predmet ovrhe od 307.521,55 EUR, što predstavlja visoko novčano potraživanje, te imajući u vidu, s druge strane, da je ovrhovoditelj i u 2024. i u 2023. godini poslovao s gubitkom te da je nekretnina koju ima u svom vlasništvu opterećena založnim pravom (hipotekom) na iznos od 372.000,00 EUR, ocjena je ovog suda da postoji vjerojatnost da bi ovršenik teško povratio naplaćenu tražbinu u navedenom iznosu, u slučaju uspjeha ovršenika sa revizijom i ukidanja ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu, slijedom čega je ocjena ovog suda da postoji vjerojatnost da bi ovršenik provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

17. Sud je prilikom donošenja ove odluke naročito uzeo u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima samo ograničeno vremensko trajanje, a predmetno potraživanje ovrhovoditelja osigurano je i zaštićeno samom zapljenom na računu ovršenika te da ovršenik zaplijenjenim novčanim sredstvima ne može raspolagati pa su navedena novčana sredstva osigurana i ne postoji opasnost za ovrhovoditelja da bi ostao bez navedenih novčanih sredstava. To zapravo i jest smisao instituta odgode ovrhe - da je, s jedne strane, potraživanje ovrhovoditelja osigurano i zaštićeno (zapljenom na računu ovršenika), a da, s druge strane, ne nastane šteta ovršeniku. Uzimajući u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima ograničeno vremensko trajanje, a potraživanje ovrhovoditelja osigurano je samom zapljenom na računu ovršenika, ovaj sud je stajališta kako pretežu razlozi u korist ovršenika te je potrebno odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno o ovršenikovoj reviziji.

18. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi sa čl. 210. st. 2. OZ- a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

19. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 25. kolovoza 2025. na prijedlog ovršenika.

20. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

21. Odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

22. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršeniku.

23. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a, valjalo je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja na prijedlog ovršenika odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

.

U Zagrebu, dana 11. rujna 2025.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. FINI

4. u spis

Z/ kal.30 dana